Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • grga čvorak

    …jel’ to mozda pisac?
    ne,
    prije ce biti
    debela, crvena krzna
    lisac,
    (ili veliki crveni junac).
    jel’ to mozda pisanje?
    ne,
    prije ce biti
    pišanje,
    niz vjetar.
    nije ni pisac,
    ni lisac,(ni junac),
    ali to jest pišanje
    niz vjetar.
    a piša
    pravi seoski
    ker
    i on jest,
    nekima omiljen ko
    sveti Petar,
    taj Gović Jer(ko)…

    avatar

    21.09.2007. (11:48)    -   -   -   -  

  • cveba

    Dragi Doktore,

    ja sam apsolutno enflammee ( akcent na zadnjem e je ugnut u desno zbog propisa francuske Akademije koja propisjuje jezicni standard ) na ovom doprinosu opcoj stvari, imam jedan mali materijalcich pa ako biste izvoljeli....

    Klanjam se bas uz rukoljub skomni.

    avatar

    21.09.2007. (12:44)    -   -   -   -  

  • maratonic

    Cveba, to što je dr. Kuro naočit gospodin istančana ukusa, duboka glasa i još dubljeg izričaja, nije razlog da mu se tako bezočno upucavaš.

    avatar

    21.09.2007. (15:40)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..ja Doktoru mogu namigivat dokle me je mila volja jerbo je ovo jedan demokratski medij. A ti morti imas nekaj protif ?

    avatar

    21.09.2007. (16:36)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Vi ste jedne obične namiguše! Kakvo je ovo hrvanje u Blatu! Vratite se već jednom u Zagreb!
    I, molim, bez ovih hipokoristika: Doktor etc; da se ne pomisli da je i Ivić u igri! Kad već nije Igra.

    avatar

    21.09.2007. (17:28)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ja ću naravno svoj nalaz napisati u ime Konzilija Operai tijekom vikenda. Da čujemo sve specijaliste i njihova mišljenja, a onda, da dovršimo i slučaj 'Polet': večeras sljedi poslastica od posta! Samo čekajte.

    avatar

    21.09.2007. (17:31)    -   -   -   -  

  • maratonic

    Prilog za anamnezu:

    Dissidens Vulgaris o književnosti bloga

    "Ali da li je nešto što postoji na blogu doista i objavljeno? Je li prostor bloga uopće javni prostor?

    Ako jest, tada se, zbog potpune slobode i demokratičnosti, taj prostor može smatrati javnim na način zida po kojemu se ispisuju grafiti. Ili ni toga, budući da je za ispisivanje grafita nužna stanovita građanska hrabrost, dok za anonimno pisanje po blogovima doista ne treba hrabrosti. Možda je, u smislu javnoga prostora, blog najsličniji unutrašnjoj strani vrata u javnome zahodu, po kojima pišeš zaštićen time što si unutra zaključan, time što si anoniman i time što te nijedna policija na svijetu, osim, možda, one koja je štitila pokojnoga Turkmen-bašu, neće goniti zbog nečega što si ispisao po zahodskim vratima. Taj je prostor, kao i prostor bloga, prostor fenomenoloških istraživanja, a ne policijske represije. Nema književnosti koja nije u odnosu prema policijskoj represiji.

    Ali naravno, sve ovo ne znači da se književna djela ne mogu pojavljivati na blogu. Kao i na bilo kojem praznom listu papira, kao i na zidu, i na kućnom kompjutorskom ekranu, književnost može živjeti i na blogu. I to kao nešto što ostaje između rukopisa i publiciranog djela, nešto što je polujavno i poluprivatno i za što se, striktno govoreći, ne bi moglo reći da podliježe književnom vrednovanju. Blog je polurukopis, poluknjiga, neka čudna beštija koja, kao i sve izmišljene beštije, djeluje zastrašujuće"

    avatar

    21.09.2007. (18:35)    -   -   -   -  

  • maratonic

    Kako se Dissidens Vulgaris zabavlja

    "Ali zabavio sam se otkrivajući identitet jednoga dečka, koji je kao bloger neustrašivo kokošario po suvremenoj i neanonimnoj hrvatskoj književnosti, i vrlo oštro iznosio svoja razna mišljenja. Gledao sam mu sličicu na korici pa mi se učinio nekako uplašenim. Strašno je kada se čovjek suoči s provalijom koja ga dočekuje kada prekorači vlastiti kućni prag i pokaže se pred svijetom. Još jedan razlog zašto je blog privatna stvar: kenjaš, a nitko te ne vidi."

    avatar

    21.09.2007. (18:40)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    osecam se dvostruko prozvanim da ovde koju prozborim - Njegovo Visochnastvo ce znati vec zbog chega - ali, kako blagog pojma nemam o tome ko je Pavic, niti sam upoznat sa njegovim delom, a znatizedj je ostala netaknuta, pozabavicu se kratkim i ingenioznim, kao kinch (brijach) oshtrim osvrtom Dear Doctora Kura Barjaktara:

    evo, dakle, shta kazze dr.- potvrdjujuci onu uvek nanovo citiranu latinsku (usmenu) rech "Scripta manent verba volant", koju Borges opipava mishlju da ne znachi da je ova prolazna, vec da je pisana rech na izvestan nachin trajna i mrtva. nasuprot njoj je izgovorena mudra rech "krilata i sveta"- kako pishe Platon.

    dear doctor, please:

    Druge su bile prilično bez veze, ali su naglašavale zloću ljudi, degradaciju čovjeka. Zbirku mu prevedu na mnoge jezike, jer je odisala zlokobnošću Balkana i tom univerzalnošću ljudskih načela, koja su se tamo, u srcu tame, nesmiljeno kršila. Postane poznat    .

    ovo govori o prirodi danashnjeg sveta- da ne govorimo o Balkanu u njemu, verovatno vishe nego i chitava zbirka kojom se kratki i jebitachni osvrt delimichno bavi. pamtite staru francusku poslovicu: nenashminkana zena, neobrijani mushkarac. meni su lichno daleko drazi nenashminkani i neobrijani ljudi, koji nemaju shta da izgube. zamishljam Dr.Kura kao neobrijanog hirurga, nadvijenog hladno nad predmetom vivisekcije za kojim nikada ne oskudeva: ne danju i ne nocu.

    poslushajmo dalje:

    Zatim ode iz Postojbine i nastani se u Domovini. Postojbinu zadrži u srcu, a stvaralaštvo okrene Domovini. Tu otkrije još više tame i kršenja ljudskih načela. Za to primi nekoliko nagrada. U Europi stekne glas disidenta, te se dosjeti da još malo pospješi svoju književnost. Univerzalni principi sada postanu europski principi, a njihova kršenja principi njegove Domovine.

    drugim rechima, chovek je chudno bice, okovano u zebnji. i kada mnogo razmishlja o ozbiljnim i tuznim stvarima, i ima strashno mnogo briga, neshto, negde, nekako ipak, odjednom iskrsne i zasvetli - i chovek je sretno bice: a ta pobedonosna radost dolije sobom sigurnost u cud: svaka nova kap sigurnosti je kao kap zdrave, chiste mlade krvi.

    iako mi "objekat Pavic" deluje bledonoso, radujem se svakoj novoj kapi njegove sigurnosti.
    kao shto je nadobudna> Nemanjina razredna iz 7. gimnazije imala obichaj govoriti: ne moramo se voleti, deco, ali poshtujmo se.

    toliko.

    avatar

    22.09.2007. (13:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...