Komentari

poesisscenae.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Vitae...

    mene je dotakao tvoj stih ;
    pojedinih se dijelova često sjetim :-)

    avatar

    19.09.2007. (19:48)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... svatko može dati samo ono što ima. ...

    Mudra osoba je iznjedrila ove riječi. Dajemo što imamo, svakom drugačije, na svoj, poseban način viđenja potrebe.
    Ljepota je u oku koje gleda. Dobrota u srcu koje daje.

    Tebi lijep pozdrav, još ljepšu ovu rujansku veče ti želim.

    avatar

    19.09.2007. (20:03)    -   -   -   -  

  • misko

    Daš li što imaš, nisi li dao sebe?
    A to se osjetilo u pjesmi ...
    Pozdravljam i želim ugodnu večer!

    avatar

    19.09.2007. (20:08)    -   -   -   -  

  • milord55

    Čini mi se da si prvo ustvrdio, zapravo ponovio i priznao: In principio eret verbum ... i da znaš puno i da se raduješ skladu. ... "svatko može dati samo ono što ima". ... pozdrav od milorda

    avatar

    19.09.2007. (21:11)    -   -   -   -  

  • Milica Šamšalović

    Rijetkost je da netko proces svog poetskog izričaja može izraziti na način na koji si ti to učinio... Sviđa mi se način na koji se secirao postupak nastajanja svoje mrtve pjesme. Svaka čast....

    avatar

    20.09.2007. (09:07)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Lijepo si to,da ne kažem-mikroskopski,svoju "mrtvu pjesmu" obnažio do u detalje.Samo jedno ne razumijem,sory,zakaj misliš da je to "mrtva pjesma"?I da smo ju mi čitajući..oživili?Mrtve pjesme se nalaze u mraku ladica nikada objavljene.Svaka izložena javnosti..živi TVOJIM životom!A on je takav kakav je.I izvire i ponire i tiha je i bučna,samo oni koji su dotakli svijet poezije mogu u njoj vidjeti svu ljepotu tvojih misli.Pjesma-to sam JA,pjesma-to si ti!I neću biti njen patolog,već hraniti i dalje životom.
    S njegove svjetle i tamne strane.Uostalom,zato i potpisujem OVDJE svoj komentar.I osmjeh ostavljam!

    avatar

    20.09.2007. (09:27)    -   -   -   -  

  • filozofijasira

    Prisiljen, izmučen, neispavan, pomalo i gladan lutao sam kalama Šibenika grada i nakon svega dospio u tišinu knjižnice male, uhvatih se kompjutera te počeh čitati. A sad eto bar nešto dobro u svemu nakon toga besmislenog mučenja, iako mi se to pomalo i sviđa, to što sam se zaludo mučio, ne baš zaludo, ali eto. Uglavnom, želim reći bravo i tu ću stati jer sam već previše rekao, a ako nastavim neću moći stati. Pozdrav.

    avatar

    20.09.2007. (09:29)    -   -   -   -  

  • filozofijasira

    U tom svome umornom deliriju zaboravio sam se zahvaliti na komentaru. Hvala na komentaru. Do sljedećeg čitanja. Pozdrav.

    avatar

    20.09.2007. (11:11)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    prekrasno is to sve rekao i rečenica na kraju
    tako istinita

    srdačan pozdrav

    avatar

    20.09.2007. (16:36)    -   -   -   -  

  • sewen3

    Evo ti moje vrime. E sad bi moga čovik reć da sam frigidna ikona nemoći (skužajte ako san sveca uvridija, nisan tija)... Ma šta je moje vrime toliko vridno i "visoko"?..
    Ma je, to je nešto šta bi tribalo bit samo moje ma nije. Zato ga bespoštedno čuvam, a uvik mi ga ukradu...
    U stvari nisan ni tija započet sa ovim. Tija san samo malo bit ode i ostavit neki trag, onako da znaš da se nekih judi redovito sitin.
    Tija san samo pročitat nanizane redove. I jesan. I opet ću... a sad, u međuvremenu, vraćam se u davno satkanu čahuru...

    avatar

    20.09.2007. (20:39)    -   -   -   -  

  • Born to be wild

    Ono je kod vas barem na čas našlo toplinu ognjišta... najljepši dio...
    sad kad si spomenuo Baudelaira u postu sjetila sam se njegovog "Albatrosa"....
    oprosti što nisam dugo svraćala, vidim da sam propustila dosta toga....
    probat ću biti u toku dalje....
    lijep pozdrav ti ostavljam!

    avatar

    20.09.2007. (21:11)    -   -   -   -  

  • maychie

    čini se da dobro prepoznah da tek postaje opipljiva,stvarna...hvalim se,i šalim dakako.
    smjestiti stihove u nečije misli,usudim se reći i nečije srce,doista jeste dah života.
    za svakog od nas,riječi,koje ne moraju biti velike,postaju kroz tuđe oči vidljivije i nama samima.

    avatar

    21.09.2007. (21:42)    -   -   -   -  

  • vrag_s_licem_andjela

    Čar poezije je kroz nju osjetiti pjesnikovu bol, sreć ljubav, intezivnost njegovih osjećaja ili njegove praznine... i ono najčarobnije... prepoznati dio sebe...

    Lijepo si sve rekao...

    ...svatko može dati samo ono što ima....

    Ne više, ali prečesto dajemo manje...
    Poljubac*

    avatar

    22.09.2007. (14:09)    -   -   -   -  

  • milord55

    Proganjalo me, i ponovo sam morao pročitati što si napisao, pa ću se ponovo i javiti komentarom. Tvoja riječ ima sve: slijed, složnost, zvučnost, sklad ... i iz svega toga ljepotu. Ima odmak, jasnoču, namjeru i mir, što je čini razložnom i mudrom. Kad si „bacio srce pod tuđa stopala“, učinio si to sa strahom i zatajio puno, prostireš se pod noge a čin tvoj svjedoči i da ne vjeruješ sasvim da te takvoga možemo voljeti. Hrabrost je čin ljubavi. Zato ti odmah kažem: divim ti se. Za mene, poezija jest ljubav, jest vjera, filozofija i znanost vrte se u tome kao veliki sjajni šušteći baloni koji prelako love pažnju svijeta. Idući ponekad i za njima, svaki put idem i prema, i uvijek prema, i samo prema istom i vječitom apsolutu, pa i kada ga u prepasti da će mi rastrtljati „ciculos meos“ svakako i prerano imenujem. Poštujući tvoja, meni nepoznata opredjeljenja prema ikakvom apsolutu, kraju i kralju svih misli i djela, a znajući da su svi, koliko znam, ovdje posebno osjetljivi, jer svi se boje ostati nepametni a ne boje se prestati biti dobri, zadržat ću se u ovom trku: stop. Tebe želim obradovati i ohrabriti kako god mogu. Tako to shvati: tvoje misli su pametne i tvoje pjesme su lijepe. Ljudi to vole čitati, jer život je u ljudima, svima, svima, pa i koji ne znaju za sebe. Hvala za spoznaju kako pjesma oživi. Pozdrav od milorda.

    avatar

    22.09.2007. (17:58)    -   -   -   -  

  • pokisli

    Tragedija ne mora biti tragedija - jer je proslost. Isus, sad cu ja to mozda ugrubo reci, ali je govorio da ne idemo za prošlim osobnim učenjima ako se osjećamo usamljenima - po tome nas ni tragedija ne smije sputati..

    avatar

    22.09.2007. (19:11)    -   -   -   -  

  • milord55

    Zaboravimo je danima, baveći se svojim poslom. pjesma je opsjena.

    avatar

    22.09.2007. (19:39)    -   -   -   -  

  • Trinitatis gloria

    Smatram da pjesma sama po sebi nije tmurna, ali odnos autora prema njoj čini je tmurnom. Pozdrav!

    avatar

    22.09.2007. (23:22)    -   -   -   -  

  • milord55

    al dente! pozdrav

    avatar

    23.09.2007. (15:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...