Bravo Jadrane, a kako si nas razveselio! Ima puno istine o ljepoti i bogatstvu zrelosti zivota. Jedino mi je zao sto se necemo sresti ove godine, ali pred nama stoji jos puno, puno druzenja, samo da se dokopamo do slobode. Jedva cekam da izadje knjiga. Sjetila sam se jednog dogadjaja vezanog uz slicni naslov o Starih slovneskih hisah. Nasi sinovi su u Izraelu upoznali Klemena koji je, sa svojom pokojnom mamom dosao zivjeti u izrael vec dosta davno. Sobom su donijeli bogatu bibloteku, koja se vecim djelom nalazi u Veleposlanstvu repulbike Slovenije u Tel Avivu. Kad je zavrsio fakultet (ili fakultete), a posto je u medjuvremenu ostao sam, odlucio je vratiti se u Sloveniju. Sobom nije mogao ponijeti sve, tako da je neke stvari kao uspomenu, poklonio nasim sinovima, a nesto ostavio na cuvanje. I tako Borut sredjujuci knjige, dodje do knjige "Sto najlepsih starih slovenskih his". Na prvoj stanici je djecijim rukopisom bilo napisano: "Mamici za rojstni dan, Klemen" Knjiga je dobila posebno mjesto, nismo nikome nista rekli i kad nas je ove godine, poslije nekoliko proteklih posjetio Klemen vratili smo mu knjigu. Nije znao niti da postoji, vjerovatno ju je njegova mama sacuvala kao dragu uspomenu. Primio ju je sa zahvalnoscu, suznih ociju.
15.09.2007. (19:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Većinu vremena do kraja srednje škole provela sam u Sloveniji gdje su mi roditelji radili. I baš bi me razveselilo kad bi mi se netko javio na blogili mail. Samo teško, ljudi su se razišli kojekuda, izgubila sam kontakt i pojma nemam tko osim mene još šalabajza ovim virtualnim prostranstvima, znam da nas u mojoj generaciji i nema tako puno, pa je onda šansa da na nekoga slučajno naletim bitno manja. Da, i volim izabelu, danas su na radiu spominjali da se od nje može skuhati pekmez (hmmm). pozdrav veliki! :)
15.09.2007. (22:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne kaže li se za Izabelu još i Tudum /u južnim krajevima/, ili je to nešto drugo?
Prekrasno je susresti, i to , evo, preko bloga, nekoga iz školskih dana, djetinjstva, mladosti, ... Divne se tu onda uspomene rađaju i možda onda početak jednog pravog prijateljstva koje nije moglo zaživjeti onda. Moja nepopravljiva romantičarska duša želi da se baš to dogodi ... Lijepi vam pozdrav!
16.09.2007. (18:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vesna
Bravo Jadrane, a kako si nas razveselio! Ima puno istine o ljepoti i bogatstvu zrelosti zivota. Jedino mi je zao sto se necemo sresti ove godine, ali pred nama stoji jos puno, puno druzenja, samo da se dokopamo do slobode. Jedva cekam da izadje knjiga.
Sjetila sam se jednog dogadjaja vezanog uz slicni naslov o Starih slovneskih hisah.
Nasi sinovi su u Izraelu upoznali Klemena koji je, sa svojom pokojnom mamom dosao zivjeti u izrael vec dosta davno. Sobom su donijeli bogatu bibloteku, koja se vecim djelom nalazi u Veleposlanstvu repulbike Slovenije u Tel Avivu.
Kad je zavrsio fakultet (ili fakultete), a posto je u medjuvremenu ostao sam, odlucio je vratiti se u Sloveniju. Sobom nije mogao ponijeti sve, tako da je neke stvari kao uspomenu, poklonio nasim sinovima, a nesto ostavio na cuvanje. I tako Borut sredjujuci knjige, dodje do knjige "Sto najlepsih starih slovenskih his".
Na prvoj stanici je djecijim rukopisom bilo napisano: "Mamici za rojstni dan, Klemen"
Knjiga je dobila posebno mjesto, nismo nikome nista rekli i kad nas je ove godine, poslije nekoliko proteklih posjetio Klemen vratili smo mu knjigu. Nije znao niti da postoji, vjerovatno ju je njegova mama sacuvala kao dragu uspomenu. Primio ju je sa zahvalnoscu, suznih ociju.
15.09.2007. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Većinu vremena do kraja srednje škole provela sam u Sloveniji gdje su mi roditelji radili. I baš bi me razveselilo kad bi mi se netko javio na blogili mail. Samo teško, ljudi su se razišli kojekuda, izgubila sam kontakt i pojma nemam tko osim mene još šalabajza ovim virtualnim prostranstvima, znam da nas u mojoj generaciji i nema tako puno, pa je onda šansa da na nekoga slučajno naletim bitno manja. Da, i volim izabelu, danas su na radiu spominjali da se od nje može skuhati pekmez (hmmm). pozdrav veliki! :)
15.09.2007. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatko grko
Eto i ja kažem kako je dobro imat blog,nikad ne znaš koga ćeš srest.
16.09.2007. (00:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boletus
Ma ovo je Teran.
16.09.2007. (09:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ahoj
ahoj
16.09.2007. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
Ne kaže li se za Izabelu još i Tudum /u južnim krajevima/,
ili je to nešto drugo?
Prekrasno je susresti, i to , evo, preko bloga, nekoga iz školskih dana, djetinjstva, mladosti, ...
Divne se tu onda uspomene rađaju i možda onda početak jednog pravog prijateljstva koje nije moglo zaživjeti onda. Moja nepopravljiva romantičarska duša želi da se baš to dogodi ...
Lijepi vam pozdrav!
16.09.2007. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...