Komentari

p-a-t-o-l-o-g-i-j-a.blog.hr

Dodaj komentar (37)

Marketing

  • xiola bleu

    Kutak za dioptriju: procitah pizdar umjesto zidar.

    avatar

    14.09.2007. (09:23)    -   -   -   -  

  • ahahah

    Napokon afirmativna poezija! Vrlo lijepo. Priznajem da me iznenadila Magda. Pa ta djevojka divno stihuje.

    avatar

    14.09.2007. (14:14)    -   -   -   -  

  • inhibitor

    fala aha-hah, stihovi su najlipši kad dolaze iz srca

    avatar

    14.09.2007. (14:27)    -   -   -   -  

  • ahahah

    "Iznad klita lebdi tvoja slika" opis tako jednostavan i točan, pa i činjeničan, ako treba, a opet djevojački romantičan i monogamno hetroseksualan. Bravo!

    avatar

    14.09.2007. (14:35)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    O, da, odlična je ova mala moćna muzika naše Magdalene! Vrsna poetesa.
    Pođimo redom:
    Ono što već nakon prvog čitanja ostaje u uhu, to je taj fascinantni Magdin sluh: ta rafinirana glazba njenih riječi! Tek što sebi zada intonaciju, ugodi orkestar, ona s toliko nepatvorenog mediteranskog škerca razdesi svirače do razine bleh-muzike Žabnog, da bi se sve istom skončalo u krešendu aritmije, rasapu tonova, deliriju kakofonije završnoga stiha. Regbi, Magda i glazbom svijih stihova izražava ono što smisao njenih riječi tako nedvosmisleno ističe: nabijemtenakurac Šimpi!, i još se pritom smejem!
    U prvom stihu Magda postulira situaciju: iako nam se čini da je riječ o realnom odnosu dvoje mladih, iznimno erotiziranih ljudi, Magda očuđuje cijelokupnu situciju gotovo lynchovskim anticipandom: pazite!, ovo je samo fantazija, iznad klita lebdi njegova slika, ne on! (na kraju će pjesme Magda za idiote, a tu svakako spada i objekt njene žudnje - sada već možemo nagovjestiti dakle u čemu je Magdina posebna pervezija: ona voli idiote - eksplicite kazati: ja sam, šimpi, masturbirala na tebe!).
    Ali, kao što će se doskora vidjeti, fantazija ne involvira samo objekt Magdinih želja, nego i nju samu: kao što je Šimpi čas kobra naočarka čas zidar, tako i Magda mašta o sebi čas kao o mladoj šiparici (koja mašta o Šimpragi!), a čas kao o kakvom momku kojega Šimpi onako muški, zidarski taslači pre no što sedne da ruča i baci oko na postavljen krov (Cesarić). Otkud sad to s momkom, pitate se!? Pa kako otkud? Pa zar mislite da Šimpi u rosno dupe cepa devojčice Magdine konstitucije!? E stvarno nemate senzibilitet za poeziju, pa to ti je.
    Bilo kako bilo, ponad klida uzdiže se ikona derealiziranog Šimprage: Šimpija svedenog na fantazmu, taj mračan predmet želja! Kako je Šimpi određen? Zanimljivo, ali hiperrealistički, i u tome je velika veština i nadarenost Magde kao pjesnikinje: ona upravo iteriranu sliku dovršava stvarnije od stvarnosti, umećući u poetsku prikazu ono najrealističnije što od Šimprage imamo: masnoću njegove kose, koja je u ovom slučaju ravna onom quintessence of dust (Hamlet, act II, scene 2.). Netom nakon što će apostrofirati masnu Šimpraginu kosu po kojoj je čuven from here to eternity, Magda je - to me uvek iznova fascinra u toj poeziji, priznajem - mefaforizira: masne kose/masne dlake stidne! Jasno, ova će metafora biti samo pogonsko gorivo novog poetskog slavlja, kao gemišt pre refrena, i odmah onda kreće: razdeljkom mi ulaziš u kupe/ drugi razred, nemaš beda prika. Tu bih se zaustavio i posebno osvetlio ovo opkoračenje koje prvom pogledu tako lako izmiče: nije Šimpi nju istaslačio (tek) razdeljkom koji ulazi u kupe/dupe (ova je minijatura svet za sebe, ovaj usputni škerco i kalambur, koji i daje tu finu intonaciju o kojoj sam uvodno govorio), nego on njoj u kupe ulazi radeljkom masne, stidne dlake, o čemu će još biti reči u Magdinoj poeziji: taj razdeljak masne, stidne dlake sama je srž ove kompozicije, i verujem da će ovaj motiv biti variran kroz celi tzv. "putni ciklus" Magdinih pesama. Konačno, ulazak u kupe i jest omogućen ovim opkoraćenjem, pa se tako samo pesničko umeće tematizira i pojavljuje kao motiv samopevanja: iznalazeći najpodesniju formu za erotsku figuru, Magda sam pjesnički prosede erotizira!
    Ova naknadna razočaranost (postkoitalana sjeta) - drugi razred - žurno ustupa pred vedrom dobronamernošću Magde: jest da je njegova alatka drugorazredna, ali nema beda, samo neka se on zadovolji i naužije, jer ona je ovde, čak i u svojoj mašti, zbog njegovog užitka! Magda je naprosto genijalna pesnikinja: koliko je njoj malo dovoljno a da nam komunicira pervertiranost svoje pozicije, pa to je naprosto čudesno.
    Druga je strofa pravo slavlje duha i pesme, a bogami i tela: Zar me jebe kobra naočarka?, hahaha, pita se Magda, još jednom razvlačeči prostrano Šimpragino lice štrebera u sliku napuvane kobre, ali naočarke, koje se izgleda ni deca, već zbog imena, ne plaše! A onda sledi gorepomenuti zidar, i taj famozni glagol 'cepati', koji ovde služi da stvori hijatus ne samo na Magdinom dupetu, nego i na telu pesme, koja odsad pa nadalje ulazi u mirne vode meditativne poezije: ispovjednim tonom, gotovo skrušeno, Magda priznaje ne samo o čemu se radi - a reč je dakle o fantaziji kao eminentno poetskom čini i postupku koji je ovde metaforiziran, kao recimo u Mulholland driveu masturbacijom protagonistkinje - nego i to da je postupila kao šiparica, kao naivna mlada devojka koja iskreno i predano obožava svog načelno nedostupnog dragana/idola, što ovu poeziju provodi u sam vrh hrvatske intimističke lirike, ako mi dopustite pleonazam: takva se iskrenost priznanja vlastite pozicije spram svoga medija, kao i karaktera toga medija (pesništvo tek kao utvara i san, prikaza i fantazma!), retko sreće i u zemljama razvijene demokracije, a kamoli na prostoru Regije.
    U svakom slučaju, ova sluđenost je dobrodošla: ah, da je samo više takvih luckastih devojčica koje ovako nadahnuto pevaju, de bi nam bio kraj?

    avatar

    14.09.2007. (14:56)    -   -   -   -  

  • Mucho Micha

    Hej, ciao drugarice! Vidim, pičke, šutite k'o somovi, nitko ništa da je zucno, jebala sam vam mater uzduž i poprijeko! Da, istina boli, a utjehe nema u vodi. Nego, idem na vikend na Šoltu pa prije no što odem sa svoje ponistre da vam kažem da o ovome gore ja pričam, evo vam najboljeg primjera: ne znaš šta je bolje, ti bokca, Magdina poezija ili Nemanje cara tumačenje! Usput budi rečeno, pozdrav tebi care, da nema tebe i ovog bogomdanog Markiza hrvatski bi blog bio tužniji od Komiže zimi.
    Idem sad a vi studentice i ostale pičkice ostanite mi pozdravljene. Baš sam si zadovoljna. Kao kad kupim novi lipstick.

    avatar

    14.09.2007. (15:22)    -   -   -   -  

  • maratonic

    razdjeljkom mi ulaziš u kupe,
    drugi razred, nemaš beda prika

    Iako ovu sliku možemo čitati kao onanističku konzumaciju, višeglasje pjesme nam omogućuje i drugačije čitanje. Naime, mi možemo ostati u djevojačkoj maštariji koja, prije nego li će dopustiti tvrđe prizore, zamišlja njihov romantičan susret (ne zaboravimo koliko je ženi predigra važna, a Magda je Dalmatinka, znači prava žena). I evo ga: vraćajući se s mora, nujna čami u kupeu drugog razreda (socijalna komponenta, romantizirano siromaštvo, Pepeljuga?) kadli, pognute glave pod teretom prtljage (razdjeljak) u kupe ulazi On, i ona ga doživljava ponajprije kao razdjeljak, kao onu masnu dlakavu crnu nakupinu iz njezinih sanja.

    avatar

    14.09.2007. (15:32)    -   -   -   -  

  • Intimella

    Da, i dođite na Mucho Michin blog!

    avatar

    14.09.2007. (15:38)    -   -   -   -  

  • Intimella

    Mara Tonic, ti si cura po mojoj mjeri! Jasno da svaka prava poezija omogućuje novo i novo čitanje. Jedino, malo si zakomplicirala stvar. Ona čami u kupeu, a on ulazi glave pognute pod teretom prtljage? Malo prtljaš, da znaš, s tom prtljagom. Pa kako je nosi? I što jadan ne bio nosi da mu je glava pognuta pod teretom? Ja ga prije vidim kao nekakvog suvremenog Fulira. Valovitu kosu, vjerojatno onduliranu, nauljio je nalijevo i nadesno, i ulazi u kupe ravno po crti svojih uvjerenja i razdjeljka. Ali, kako se slažemo, poezija je poezija upravo zato što dopušta ovakva raznorodno višeglasna tumačenja. Jednom kad uhvatiš vremena dođi na moj pa ćemo tamo o tome rapsraviti u miru.

    avatar

    14.09.2007. (15:43)    -   -   -   -  

  • maratonic

    "Zar me kobra naočarka jebe?"

    Sad već jako uzbuđena, Magda gubi nadzor nad svojom maštarijom (sjetimo se, počeli smo kod klitića) te u nju prodiru prikaze iz ida (kobra, zidar). One je, a ne šimpraga, dovode do vrhunca koji je razvidan u naknadnom, smirenom uvidu:

    "sluđenošću šiparice* mlade,
    ja sam, šimpi, masturbirala na tebe".

    avatar

    14.09.2007. (15:45)    -   -   -   -  

  • maratonic

    On ulazi najprije glavom, tj proviruje ima li mjesta jer vuče veoma velik broj komada prtljage potrebnih za dostojan život u velikome gradu, a posebno za život umjetnički. On i jest i nije klošar, ukratko, on je tip sa Filozofskog.

    avatar

    14.09.2007. (15:50)    -   -   -   -  

  • cveba

    hm, a mozda Zoran Kravar ima blog, pa da vam pomogne, skromno prosim, vidim da ste se upleli u kolarichu - panichu
    ( opplaa. cit. Nesho ).

    avatar

    14.09.2007. (15:52)    -   -   -   -  

  • Intimella

    Gle, zbilja moram iči a ti sad jebeš po tavanu! Pa veli ti čovjek da je masturbirala a njega, a za razliku od tebe ja ne sumnjam u Magdu čak ni kad drka: kakav gubitak kontrole, o čemu ti pričaš? Osim toga u nju ne prolaze prikaze, nego je za poeziju presudno ono als ob, kao da je jebu zidar ili kobra! Zato se Magda i pita, a ništa ne tvrdi apodiktički! Vidiš kako srljaš u čitanju.
    Da tvrdi: Jebe me kobra naočarka., onda bi to bilo profaniranje poetičnosti cijele maštarije. Ovako, kad se pita: O Isuse i Marijo, pa zar stvarno ima takav jebač da me jebe s tako malim kurcem (drugi razred, nema veze brale!) kao kobra brzo, kao zidar snažno?, i mi možemo osjetiti tu snagu i brzinu Šimpragina malokurog željnog i vjerojatno kratkog karanja. Upravo je Šimpraga, kao prikaza, dovodi do ludila, a ne prikaze njena vlastita nedojebanog Ida! Nemoj nam od Magde raditi pohodnicu-jumfericu! Magda je iskusna jebačica i samo je stvar njena milosrđa (ponavljam: nemaš beda prika!) što ju Šimpi kara, pa makar i u (svojoj) mašti. Kuiš?
    Da je po tvom, Magda bi bila uspaljenica koja bi se podala jednako zidaru kao i šimpragi, ma što šimpraga bila! Ovako, ona se s punom sviješću o njegovim nedostacima sebedaruje u aktu posve milosrdnog prepuštanja kurcu na udarcu. Prvi je čin akt neslobode, prisile, i u njemu žena je objekt. Drugi je akt slobode, djelovanja iz spoznate nužnosti, i tu je Magda u subjekt. Jebote, baš si glupa k'o kurac kad ti ovo moram ja objašnjavati!

    avatar

    14.09.2007. (15:56)    -   -   -   -  

  • Intimella

    Osim toga, ako već ne pada ničice pod teretom prtljage, nego samo proviruje da vidi ima li mjesta u kupeu, a zašto bi bio nagnut u struku kao židovski trgovac ili japanska gejša? Zaletila si se ti draga moja, vidiš i sama. Imam ja objašnjenje: on se sagnuo jer je na podu Magdina maramica, ili možda 5 kn! Znaš da je Šimpi škrt ko stipsa a furt mu kapa i iz nosa.

    avatar

    14.09.2007. (16:00)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..naravuchenije, Magdo moja : nikad se ne petljaj s drugorazrednima ako necesh da ti poslije naskode lirici.

    avatar

    14.09.2007. (16:05)    -   -   -   -  

  • Intimella

    Draga, držim ga već u ruci (ključ stana) pa samo na kraju: super si ti meni, vidim ja da ćemo nas dvije biti frendice k'o Baka i Manistra. Čak i bolje. Mi ćemo sada biti uzorite frendice blogahr, gotovo je s ovim rospijama, one odlaze u ropotarnicu povijsti. Dale su svoje odavno. To malo.

    avatar

    14.09.2007. (16:06)    -   -   -   -  

  • Intimella

    Cvebo, ti si doktorica za kurac ne za glavu, očito, pa daj molim te ti reci o kakvom se razdjeljku točno radi?

    avatar

    14.09.2007. (16:13)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..o patoloshkom, narafski, cudim se da to nisi primjetila.

    avatar

    14.09.2007. (16:23)    -   -   -   -  

  • bljuvella

    vau. ispovraćala sam se od uzbuđenja što vidjeh svoje ime u naslovu.
    Šteta jer ručak je bio fin.
    i obilat.
    kino dvorana zjapi prazna i čeka listopad.
    takva sam i sama.

    avatar

    14.09.2007. (16:49)    -   -   -   -  

  • maratonic

    Svašta! Pjesma je "linearni prikaz", ali ne snošaja nego unutarnje dinamike jedne romantične ženske maštarije, od prvotnog nadražaja, kako osjetilnog (klitić) tako i osjećajnog (lebdi tvoja slika) preko vrhunca do rezimea cijelog slučaja. "Zar me jebe zmija naočarka?" nije divljenje neočekivanoj izvedbi (poput zidarske, za koju se slažemo da je simbol vrhunske jebačine), jer, prisjetimo se, izvedbe nema, osim njezine vlastite, kako ručne tako i maštene. Elem, njezina maštarija, iako započinje u konvencionalnom, romantičnom zapletu kojim se opušta, vrlo brzo počinje divljati, raspadati se na fragmente, detalje, krupne planove, simbole, prikaze iz Ida. Pa nije Magda de Sade da razvija scenarije do apstrakcije i drži sve pod kontrolom! Ona je žena, i ona se prepušta, ali ne Šimpragi (bože sačuvaj) nego svojoj mašti. Kada kaže "Zar me jebe zmija naočarka?" ona mijenja smjer pripovijedanja. Iz realističnog umišljaja, prelazimo u fantastični. Magda se obraća samoj sebi, ona ravnodušno uočava da se šimpi pretvorio zmiju koja joj je u ovoj fazi maštarije (i nadraženosti) zapravo privlačnija.“Zar“, zapravo znači zar smo već stigli do kobre. Razbivši okove uzročno posljedičnog načina, Magda zamišlja zidara i njime završava niz kojim se dovodi do vrhunca. Ljepota te slobodno strukturirane vlastoručne orgije jest da je u njoj šimpi ostao suhoga.

    avatar

    14.09.2007. (16:51)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..ovom scenariju, vidim, ne preostaje drugo nego da se schimpanzee naknadno tonizira putem trika.

    avatar

    14.09.2007. (18:08)    -   -   -   -  

  • anonimus

    ne svidja mi se

    avatar

    14.09.2007. (19:30)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Draga Maro Tonic, uživam čitajući vašu raspravu, i ne kaneći se pačati u nju - jer bih je time uništio - htio bih ti tek ukazati na par inkonzistentosti tvoje interpretacije:
    1. Pjesma nije linearan prikaz ni snošaja ni unutarnje dinamike romantične ženske maštarije, naprosto toga jer ima cirkularnu strukturu: prvi stih govori kako je iznad klita lebdjela šimpijeva slika, zadnji eksplicira prizanje: eto, to ja samo masturbiram na tebe! Cjelokupno kretanje tek je kružno ispunjeneje manje očitog do punine oblika nedvosmislenog. Nema dakle nikakve linernosti, draga, nego je riječ o spirali, da ne idem dublje u taj motiv.
    2. Svi se slažemo da je riječ o nekakvoj maštariji/prikazi/fantazmi. Ali, to nije bilo kakva, proizvoljna fantazma, kao kad mimo naše volje i cenzure svijesti podsvijest opskrbljuje san menažerijom naših želja. Ovo je nasuprot posve decidirana i minuciozno elaborirana maštarija: ponad klita lebdi slika Šiprage! Taj i takav Šimpraga, nedvojbeno utvara ali zato ne manje stvaran, kara poput zidara ili kobre, a ne da lik zidara ili kobre preuzima neka apstraktna libidalna ili ma koja druga energija Mandina subjektiviteta. Ti govoriš o strukturi id - prikaze kobre/zidara; riječ je ipak o složenijoj, tročalnoj strukturi: podsvijst - šimpraga kao fantazma - zidar/kobra kao poetska slika. Ti draga brkaš imaginarno i simboličko, drugim riječima. Shvaćam da te je pjesma ushitila pa da si (s pravom) dekoncentrirana, ali morala bi trijezne glave uvidjeti da je ova razlika fundamentalna.
    3. Netočno lociraš navodnu razdiobu realnog i fantastičkog: ona za tebe pada u prvi stih druge strofe! A što je s drugim razredom? Zar ti misliš da je prva strofa stvarnosna proza ražalovanog konduktera?!
    Toliko za sada. Nadam se da ćeš uvidjeti svoju grešku i ispričati nam se.

    avatar

    14.09.2007. (21:03)    -   -   -   -  

  • markiz

    Neki kurac me nagnao da ponovno počnem čitati moju omiljenu knjigu "Nadzor i kazna" jer obožavam Foucaultove detaljne opise mučenja. U vrijeme čaja dođoh ovdje, kadli opet kokošja borba. Sve što valja u životu dolazi u zao čas. Volio bih da ste se tako hrvale u blatu dok nisam popederio, sad sam prilično ravnodušan prema međuljudskim drkoodnosima. Što da ti pričam mučo-mićo-pićo o manistri i baki? Prema tvojem elaboratu vidim da ste prilično intimne, ali bolje im je ovdje skresati sve u brk (manistra ima brkove) jer:
    a) nećeš morati platiti rundu i
    b) boli te kurac jer ne znaju tko si.
    A mene isto boli kurac od uturavanja u uzanu rupicu novog stražara. Terapija me priječi da napišem jedan zanimljiv referat o velikom Markizu de Sadeu i Foucaultu – neću vam reći temu zato jer ste plagijatorsko, tračersko, denuncijantsko smeće.

    Zbogom pičke

    P.S.
    Magda ovo, Magda ono, jebala vas Magda! Moja minijatura je najbolja, tetovirat ću je na mudima.

    avatar

    14.09.2007. (21:38)    -   -   -   -  

  • maratonic

    Ne odustajem od linearnosti!

    Iznad klita lebdi tvoja slika - da će pjesnikinja masturbirati na šimpinu (pounutrenu) sliku jasno je od samog početka (klit, slika), u kojem smislu posljednji stihovi nisu priznanje kojim se zatvara krug, nego rezime, točka na kraju rečenice. Šimpina je slika početna točka radnje koja je masturbacija.
    masne kose, maste dlake stidne - Magda određuje junaka kao erotički tip (masno dlakav)
    razdjeljkom mi ulaziš u kupe - kreće radnja, Magda razvija erotski zaplet, započevši, kako spada, od susreta.
    drugi razred, nemaš beda prika - opis mjesta radnje i stvaranje ozračja prisnosti (nemaš beda prika),

    Zar me kobra naočarka jebe? - Između prve i druge strofe Magdina je maštarija uznapredovala od faze 1, ulazak u raspoloženje, do faze 2. vrlo dobrog raspoloženja. kobra, faza 2, zapravo je simbolički prijelaz iz faze 1 umirujuće konvencije romantičnog ideala do faze 3, raskrinkane demonske prirode magdine seksualnosti. to je, priznat ćeš, pravocrtno napredovanje, pošteno ispripovijedano onim slijedom kojim se i odvijalo.
    Il' mi zidar cepa orošeno dupe?- Magda više ni simbolički nije vezana za ishodišni objekt, on je nestalan, protejski.
    sluđenošću šiparice* mlade, -
    ja sam, šimpi, masturbirala na tebe - Uzbuđenje je prošlo i Magda pronalazi riječ kojim doživljaj uzdiže do općeg i svodi na pravu mjeru, na mjeru običnog, svakodnevnog iskustva milijuna djevojaka poput naše Magdice

    avatar

    14.09.2007. (22:23)    -   -   -   -  

učitavam...