Komentari

okusi-tastes.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Kenguur

    Jako zanimljivo, no moram priznati da nikada o tome nisam razmisljao.
    Sad bi i ja volio tamo otici i vidjeti taj mrak :)
    Podsjetilo me na jedan slucaj jos dosta davno.
    Odlucili smo da odemo na Rauschberg (Ruhpolding) 1680m nadmorske visine.
    Imali smo jednog malog simpaticnog susjeda koji je zelio da ide sa nama.
    Kada smo dosli pod tu strasnu planinu, djeca su bila zadivljena, ali kada smo krenuli sa
    zicarom na vrh, osjetili smo da se susjedov mali jako boji.
    Sve je proslo dobro do gore ali on je vise zmirio da ne gleda u veliku provaliju ispod nas.
    Gore je bilo prekrasno. Divan pogled tog suncanog dana prostirao se u nedogled.
    Sve je bilo kao na dlanu.
    Problem je nastao kada smo morali nazad :))
    Mali od susjeda nije htio ni da cuje da udje ponovo u kabinu zicare.
    Plakao je, otimao se i jedva smo uspjeli da ga nagovorimo na to.
    Od tada ne vodim vise tudju djecu sa sobom :)))

    avatar

    14.09.2007. (06:52)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Treba se ponekad spustit na zemlju, a ne samo sebicno kukumavcit tipa 'buhuu, kako sam jadna' (tako ja stalno).

    avatar

    14.09.2007. (10:46)    -   -   -   -  

  • O.K.

    eh jako se bojim sljepoće
    prije nekoliko godina vid mi je počeo naglo slabiti, nosim leće, no svaki pregled dobivam novu dioptriju, bojim se da će tako rasti do kraja, a ne znam kako bih to podnjela... znam da se život nastavlja, no ljudi koji probaju vid tešo je bez njega živjeti...
    voljela bih posjetiti taj muzej ili što već tu kod mene nema ništa slično

    avatar

    14.09.2007. (13:57)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Kako lijepo iskustvo, barem da mogu i ja posjetiti tako neku simulaciju, živo me zanima koliko se izoštre ostala osjetila i kakav je općenito osjećaj biti slijep. Pročitala sam komentar od Marsijanke i isto se događa i meni, nosim leće, a dioptrija mi se svake godine na pregledu za malo poveća, kaže liječnica da je to od puno učenja, kompa, čitanja i sl. Strah me da ne raste unedogled, ne znam kako tomu stati na kraj :o(

    avatar

    14.09.2007. (15:44)    -   -   -   -  

  • tyche

    Potresno ... potreslo me do srzi.
    Odlucila sam jednom za vrijeme rata da nikad vise necu reci da mi je ista tesko - ako sve to skupa pregrmim na nogama - i doista je tako !
    Vremena velikih nevolja i stvarni zivotni problemi nas uvijek pouce ili podsjete koji su stvarni prioriteti !

    avatar

    14.09.2007. (17:59)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    Nevjerojatno iskustvo. Fascinirana sam.
    Stvarno se mora priznati da se u EU puno vise brine o invalidima, a kod nas ih se samo negdje strpa u zapecak.

    avatar

    14.09.2007. (19:02)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    jednom sam sjedila u studentskoj menzi i slušala razgovor trojice mladića koji su posprdno razgovarali o tome kako im je neka frendica upisala defektologiju, kako je to Fuj! i usput je jedan zaključio kako on ne bi mogao hodati s curom koja ide na taj faks. ja sam miroljubiva. nisam nikoga zatukla. a malo mi falilo :p

    avatar

    15.09.2007. (00:50)    -   -   -   -  

  • Day

    Uvijek me oduševiš s ovim pričama. Lijepo za tebe da si tako osjetljiva na ta pitanja, lijepo da dijete senzibiliziraš na drugo i drugačije, lijepo za Austriju što je takva kakva je. Zavidim.

    avatar

    15.09.2007. (22:29)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Sviđaju mi se ova tvoja iskustva, otvaraju mi potpuno novi svijet.Mene ponekad zabavlja otvoriti ormar i zatvorenih očiju birati odjeću samo na opip, ali ja uvijek mogu upaliti svjetlo...

    avatar

    15.09.2007. (22:41)    -   -   -   -  

  • Mirisi, zlato i začini

    Fenomenalna ideja! Još jedna stvar na listi must do. Ne mogu niti zamisliti kako je to...I da je Andreas bio i ostao kuhar. Wau! To se zove snaga volje.

    avatar

    16.09.2007. (21:20)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    zvuci jako zanimljivo, ali moram priznati da ne znam bih li se upustala u to, jer ne podnosim takve situacije i u stanju sam odmah dobiti napadaj panike. Ipak razmisljam cesto o slijepima. Mozda zato sto imam jednog prijatelja koji je slijep, i jos k tome najobrazovaniji covjek kojeg znam. Cesto sam ga pratila svuda dok sam zivjela u ZAgrebu, a jednom prilikom nas je posjetio i ovdje u Becu. U djetinjstvu sam odlazila u centar Vinko Bek buduci da su mi teta i njezin suprug defektolozi. I tamo sam upoznala puno slijepe djece s kojom sam se druzila.
    U svakom slucaju mislim da ej ovo iskustvo za malog Marina i njegovog prijatelja, ali i za mame bilo jako poucno i obogatilo vas odnos prema slijepima. Ne znam...mozda se odlucim, ali prije toga se moram dobro pripremiti...sad znam gdje mogu otici.

    avatar

    17.09.2007. (08:49)    -   -   -   -  

  • Tibica

    Podsjetila si me kako sam u biti sretna što mogu vidjeti ali isto tako da trebam biti sretna što i čujem i govorim.
    Ljudi danas sve to uzimaju zdravo za gotovo.
    Ne sjećam se kad sam zadnji puta vidjela slijepu osobu kojoj treba pomoć ali pored mene stanuje godpođa koja je slijepa i koja ima psa vodića. I kad god mogu pomognem udruzi za školovanje psa vodića jer oni su definitivno njihove oči koje ih vode.

    avatar

    17.09.2007. (14:22)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    kengur - ima toga i u njemackoj. a tudji klinci...ajoj, stalno ih uzimam.
    xiola - ponekad ni ja nisam bolja
    kinky, marsijanka - meni je jedno vrijeme jako rasla dioptrija i imala sam iste strahove. jedan frend je imao -7 i operirao je laserom oba oka i sada ne nosi niti lece niti naocale. tako da za vas teoretski straha nema. osjecaj sljepila - stvarno se brzo naviknes na tu tamu i ostala osjetila stvarno brzo preuzimaju. ja sam se pred kraj cisto okej snalazila sa stapom.
    tyche - rekla sam i ja nekoliko puta slicnu stvar pa se svako malo na to moram podsjecati. prelako zaboravljam.
    zitta - mozda si trebala ;))
    day - neznam sto da odgovorim, crvenim od komplimenata za nesto sto mi se cini normalnim. jer invalidnost se stvarno moze dogoditi svakom od nas i onda bez tudje pomoci ne mozemo zivjeti.
    mirisi, zacini - apsolutno preporucam. neobicno iskustvo.
    monoperajAnka - slicna sam tebi i ne bih se mozda u to upustala da nasi djecaci nisu gnjavili da konacno odemo. htjela sam tu cast uvaliti svekrvi ali je ona radije ostala cuvati bebicu. pokusala sam opisati napad panike koji me ulovio, kljucalo mi je u glavi i osjecala sam se STRAVICNO sve dok se eto nije pojavio taj ugodni andreasov glas. tvoja djevojcica je jos premala za to ali tebi toplo preporucam ovo iskustvo. za nase djecake je to bilo sigurno posebno iskustvo i moram priznati da sam bila jako ponosna na njihovu hrabrost jer je instalacija za djecu od 6 godina a nasi imaju po 5 i pol.
    tibica - ma u biti i ja uzimam sve zdravo za gotovo a ne bih trebala. u biti covjecanstvo postaje sve sebicnije i nezainteresiranije za ljude oko sebe. lijepo od tebe da pomazes ovoj udruzi. treninzi pasa vodica su dugotrajni i vrlo skupi.

    avatar

    17.09.2007. (20:36)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Dobro jutro zelim iz kisovitog Münchena :)

    avatar

    18.09.2007. (06:34)    -   -   -   -  

  • čiovka

    Poučno za dicu, mame i za nas koji smo ovo pročitali!

    avatar

    18.09.2007. (13:37)    -   -   -   -  

  • Gervasius Twinklmkinkson

    Puno sam razmišljao o ovom postu, uistinu je poseban, bravo :)

    avatar

    18.09.2007. (19:10)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Sjajno iskustvo! Idem prvom prilikom kad naletim na tu instalaciju. napokon nešto pametno :)))

    avatar

    21.10.2010. (20:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...