oh, draga, tako mi je žao.. toliko svega kod tebe ima, da ti je bilo zaista krajnje vrijeme da se "istreseš" svojoj blogozajednici. ne znam ti pomoći, na žalost. Ali možda netko tko ovo pročita bude imao i neki praktičan savjet, neki tips&triks ako se našao u sličnoj situaciji. (ma da se, koliko mogu shvatiti, ništa bitno ne može napraviti, ne za tu ženu. Može se za tebe..) Zanimljivo mi je da su nam početci slični, samo ja još nemam svoju malu Cvitu, a i svekar i svekrva nisu više s nama (tj mi s njima) u zajedničkom kućanstvu. Al smo u zajedničkom dvorištu, tak da je to-to, osim što svi imamo malo više prostorija. I za sad nam dobro ide. I za sad ih ne muče bolesti ni alzehaimer. Ali godine tako brzo prolete.. ostavljam ti pozdrav i veliku blogoprijateljsku pusu za podršku :***********
12.09.2007. (13:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na momente djeluje smiješno ovo zaboravljanje.. simpatično stvarno. Ja na starost gledam kao na povratak u djetinjstvo. Sjećam se svoje bake, jedine koja me doživila, da je upravo kad je osjetila postala balga, draga, luckasta.. i takvu je pamtim, takva mi je odgovarala a ne stroga i stalno na pameti o poslovima u vrtu i oko kuće... No, u vaše bake je riječ o teškoj bolesti. To je čini mi se sasvim drugi svijet ili je to dar zaboraviti sve što ti se dogodilo u životu?.... ne znam. No, za suživot nije ugodno osobito u ovom teškom obliku koje ste svi proživjeli. Čitala sam VERONIKA JE ODLUČILA UMRIJETI od Pabla Choela...tu sam prvi put doživjela da svijet koji se nama čini nelogičnim ne mora biti takav i od tada gledam drugačije na ljude koji žive u svom svijetu snova i prošlosti. Nema lijeka. Ostaje jedino ljubav. Drago mi je i ovo je divan Sanjin dar - blog, divno je putovati prema sebi, zar ne? Uživaj.
12.09.2007. (14:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako sad reći nešto pametno? Slično je prolazila moja sestra sa svojom svekrvom samo što je u pitanju bio alkohol. Probali smo joj pomoći ali povremena pomoć i riječi utjehe su ponekad premale kada te tako nešto pritišće svaki dan… svaki sat… svaku minutu. Nadam se da vam je svima barem malo lakše. Pozdrav.
12.09.2007. (16:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Napokon, draga moja, da zato sam ti otvorila blog, da istreseš to sve iz sebe na ovako lijep način, da ti divni ljudi kao koo, nemam pojma, more nade i drugi kažu koju toplu, da ozdraviš kao što sam i ja s njima ozdravila, a znaš da sam imala od čega...samo naprijed kumo moja!
12.09.2007. (19:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako teško! U početku priče podsjetila me na moju....ne znam da li je moja vesela ili tužna priča.... Mora da je jako teško sa tako bolesnom osobom. Naša baka ima blaži oblik šizofrenije, pa je teško...a kamoli tako.....I nitko sa strane te ne može razumjeti! Jer, svi oni dođu i poslije odu u svoj mirni dom. I nemaju obavezu. Da, puno je lake sa strane sve to gledati i žaliti mamu. A vas nitko ne žali. Jer niti ne razmišljaju kako je vama. I znam da ma koliko nekog volio, u takvoj situaciji je...teško. Pozzzz ostavljam i ne daj se!
12.09.2007. (21:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitala san ovo danas i ostala bez riči, nisan znala šta napisat. Ne znan ni sad, niko od nas nezna šta ga čeka. I bilo šta da ti napišen tebi neće bit lakše, ali evo da znaš da smo tu, da čitamo, pratimo, da se možeš pojadat. Bit će ti sigurno malo lakše!
12.09.2007. (23:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zato je blog super stvar, da se isprazniš, istreseš, da podijeliš, i da pri tom znaš da te komentiraju oni kojima je stalo, koji znaju slušati, djeliti, voljeti. Tvoju priču je teško komentirat, ali tebe je kroz tvoju priču lako zavoljet, zato ću te slušati i dalje,
13.09.2007. (01:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dva2: Možda je vrime da razmišljaš o jednoj maloj Cviti, ona mi je doslovno spasila život!
@day: Lakše mi je već neko vrijeme... Kao da počinjem iz početka pa se sa vama opet učim smijati
@ bijeli koralj: Dugo nisam bila sigurna da li me nije mazilo ili me jednom davno razmazilo - pa mi sad smeta i ono što je nekom normalno! U svakom slučaju drago mi je zbog dice što sad žive drugačije...
@more nade: I mi smo u susjedstvu imali jednu takvu bakicu, i bilo nam je smišno što joj sin uvik kruži biciklom i traži je, tek smo kasnije shvatili da postoji i druga strana medalje
@nemam pojma: U pravu si - to je najteže, to što nema pauze... u žarištu si i više ne vidiš dobro, želiš samo pobjeći...
@ sanja: Jadna ženo, ti si stvarno moj najizdržljiviji prijatelj! Ne samo što si me morala slušati svako jutro - sad me još moraš i čitati! Znala si kako ćeš me izazvati! Hvala ti! I ajde vraćaj se prije nego na blog stavim svoju zadnju misao...
@suncokretić: Priznajem, lakše je sa pristojne udaljenosti brinuti! Ljubav je jedini način da se sa ovim nosiš... iako je i ona nekad naprosto nemoćna!
@čiovka: Možda je sad bar tebi jasno kako sam ostala bez riči... Tako je, niko ne zna što nas čeka. I hvala ti što si tu!
@nitko nije otok: Priznajem, nisam vidjela neke prednosti bloga do nedavno! A sad ste i vi svi meni u srcu, i tvoje mi riječi znače više nego što misliš...
13.09.2007. (08:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strašno je, Izgubila si vrijeme i živce, a opet, dobila sa na ljudskosti. Nema obitelji bez nekih teškoća. Oni koji kažu da nemaju ne vide vlastite probleme. Dobro je da si to glasno izgovorila. A ja žalim i tvoju svekrvu. ( kao što je i ti žališ) Svi ćemo se vrlo brzo naći u sličnoj koži kao što je njena. Grlim te.
13.09.2007. (13:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@sebi pripadam: ovo mi je jedna od njadražih zahvala koje sam pokupila ovdje na blogu ( a i šire). ako sam, neka sam... zamjeraju mi što pred ljudima otvaram i na pladnju nudim svoju utrobu, ali mislim da je to jedan od načina da sačuvamo svoje zdravlje.
15.09.2007. (00:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dva
oh, draga, tako mi je žao..
toliko svega kod tebe ima, da ti je bilo zaista krajnje vrijeme da se "istreseš" svojoj blogozajednici. ne znam ti pomoći, na žalost. Ali možda netko tko ovo pročita bude imao i neki praktičan savjet, neki tips&triks ako se našao u sličnoj situaciji. (ma da se, koliko mogu shvatiti, ništa bitno ne može napraviti, ne za tu ženu. Može se za tebe..)
Zanimljivo mi je da su nam početci slični, samo ja još nemam svoju malu Cvitu, a i svekar i svekrva nisu više s nama (tj mi s njima) u zajedničkom kućanstvu. Al smo u zajedničkom dvorištu, tak da je to-to, osim što svi imamo malo više prostorija. I za sad nam dobro ide. I za sad ih ne muče bolesti ni alzehaimer. Ali godine tako brzo prolete..
ostavljam ti pozdrav i veliku blogoprijateljsku pusu za podršku :***********
12.09.2007. (13:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Day
Jel' ti lakše? Barem malo.
12.09.2007. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
O, nije te mazilo previše !
Dobro je što je u ustanovi, to je tako, ona je bolesna i nesposobna živjeti s vama, među djecom...
12.09.2007. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more nade
Na momente djeluje smiješno ovo zaboravljanje.. simpatično stvarno. Ja na starost gledam kao na povratak u djetinjstvo. Sjećam se svoje bake, jedine koja me doživila, da je upravo kad je osjetila postala balga, draga, luckasta.. i takvu je pamtim, takva mi je odgovarala a ne stroga i stalno na pameti o poslovima u vrtu i oko kuće... No, u vaše bake je riječ o teškoj bolesti. To je čini mi se sasvim drugi svijet ili je to dar zaboraviti sve što ti se dogodilo u životu?.... ne znam. No, za suživot nije ugodno osobito u ovom teškom obliku koje ste svi proživjeli. Čitala sam VERONIKA JE ODLUČILA UMRIJETI od Pabla Choela...tu sam prvi put doživjela da svijet koji se nama čini nelogičnim ne mora biti takav i od tada gledam drugačije na ljude koji žive u svom svijetu snova i prošlosti. Nema lijeka. Ostaje jedino ljubav.
Drago mi je i ovo je divan Sanjin dar - blog, divno je putovati prema sebi, zar ne? Uživaj.
12.09.2007. (14:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam pojma!
Kako sad reći nešto pametno? Slično je prolazila moja sestra sa svojom svekrvom samo što je u pitanju bio alkohol. Probali smo joj pomoći ali povremena pomoć i riječi utjehe su ponekad premale kada te tako nešto pritišće svaki dan… svaki sat… svaku minutu. Nadam se da vam je svima barem malo lakše. Pozdrav.
12.09.2007. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja ...
Napokon, draga moja, da zato sam ti otvorila blog, da istreseš to sve iz sebe na ovako lijep način, da ti divni ljudi kao koo, nemam pojma, more nade i drugi kažu koju toplu, da ozdraviš kao što sam i ja s njima ozdravila, a znaš da sam imala od čega...samo naprijed kumo moja!
12.09.2007. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokretic
Jako teško! U početku priče podsjetila me na moju....ne znam da li je moja vesela ili tužna priča....
Mora da je jako teško sa tako bolesnom osobom. Naša baka ima blaži oblik šizofrenije, pa je teško...a kamoli tako.....I nitko sa strane te ne može razumjeti! Jer, svi oni dođu i poslije odu u svoj mirni dom. I nemaju obavezu. Da, puno je lake sa strane sve to gledati i žaliti mamu. A vas nitko ne žali. Jer niti ne razmišljaju kako je vama. I znam da ma koliko nekog volio, u takvoj situaciji je...teško.
Pozzzz ostavljam i ne daj se!
12.09.2007. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čiovka
Pročitala san ovo danas i ostala bez riči, nisan znala šta napisat. Ne znan ni sad, niko od nas nezna šta ga čeka. I bilo šta da ti napišen tebi neće bit lakše, ali evo da znaš da smo tu, da
čitamo, pratimo, da se možeš pojadat. Bit će ti sigurno malo lakše!
12.09.2007. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nitko nije otok
Zato je blog super stvar, da se isprazniš, istreseš, da podijeliš, i da pri tom znaš da te komentiraju oni kojima je stalo, koji znaju slušati, djeliti, voljeti. Tvoju priču je teško komentirat, ali tebe je kroz tvoju priču lako zavoljet, zato ću te slušati i dalje,
13.09.2007. (01:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sebi pripadam
@dva2: Možda je vrime da razmišljaš o jednoj maloj Cviti, ona mi je doslovno spasila život!
@day: Lakše mi je već neko vrijeme... Kao da počinjem iz početka pa se sa vama opet učim smijati
@ bijeli koralj: Dugo nisam bila sigurna da li me nije mazilo ili me jednom davno razmazilo - pa mi sad smeta i ono što je nekom normalno! U svakom slučaju drago mi je zbog dice što sad žive drugačije...
@more nade: I mi smo u susjedstvu imali jednu takvu bakicu, i bilo nam je smišno što joj sin uvik kruži biciklom i traži je, tek smo kasnije shvatili da postoji i druga strana medalje
@nemam pojma: U pravu si - to je najteže, to što nema pauze... u žarištu si i više ne vidiš dobro, želiš samo pobjeći...
@ sanja: Jadna ženo, ti si stvarno moj najizdržljiviji prijatelj! Ne samo što si me morala slušati svako jutro - sad me još moraš i čitati! Znala si kako ćeš me izazvati! Hvala ti! I ajde vraćaj se prije nego na blog stavim svoju zadnju misao...
@suncokretić: Priznajem, lakše je sa pristojne udaljenosti brinuti! Ljubav je jedini način da se sa ovim nosiš... iako je i ona nekad naprosto nemoćna!
@čiovka: Možda je sad bar tebi jasno kako sam ostala bez riči... Tako je, niko ne zna što nas čeka. I hvala ti što si tu!
@nitko nije otok: Priznajem, nisam vidjela neke prednosti bloga do nedavno! A sad ste i vi svi meni u srcu, i tvoje mi riječi znače više nego što misliš...
13.09.2007. (08:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
da bih riječ rekla! hvala ti što si me pdsjetila koliko se nemam prava buniti, kukati, osjećati loše...
13.09.2007. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja ...
Kakvu zadnju rič? Potiralo me na godišnji, virujem da ne šetam po internetu umjesto da radim, a ja stvorila nasljednicu!!!! Ma super!!
13.09.2007. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sebi pripadam
@zitta: Hvala tebi što si me podsjetila da se imam prava buniti, kukati, osjećati loše... a ne se praviti da mi se ništa ne događa!
@sanja: Nisam rekla zadnju rič - nego zadnju misao! Ko će me sad zadržati kada sam počela govoriti! Nećeš ti meni više na godišnji!
13.09.2007. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Strašno je, Izgubila si vrijeme i živce, a opet, dobila sa na ljudskosti. Nema obitelji bez nekih teškoća. Oni koji kažu da nemaju ne vide vlastite probleme. Dobro je da si to glasno izgovorila.
A ja žalim i tvoju svekrvu. ( kao što je i ti žališ) Svi ćemo se vrlo brzo naći u sličnoj koži kao što je njena.
Grlim te.
13.09.2007. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riba Luca
Kad bi barem mogli umrijeti kao ljudi?
Rekla sam ja hvala ti blože.....
13.09.2007. (16:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
@sebi pripadam: ovo mi je jedna od njadražih zahvala koje sam pokupila ovdje na blogu ( a i šire). ako sam, neka sam... zamjeraju mi što pred ljudima otvaram i na pladnju nudim svoju utrobu, ali mislim da je to jedan od načina da sačuvamo svoje zdravlje.
15.09.2007. (00:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...