ne znam zašto ali ovo i više ga nitko nije vidio .. .podsjetilo me na balade Đ.Balaševića osobno mislim kako nitko nikoga ne može sasvim usrećiti niti ga može sasvim unesrećiti nego sam sebe usrećiš ili unesrećiš i taj tvoj "lik" nije naučio biti sretan neko se rodi nadaren za sreću više netko manje kao što svi nemamo jednako lijep glas i rijetki su oni sretni sretnici su sretni bez obzira gdje i skim se našli a ima i onih patnika koji su nesretni bez obzira s kim i gdje se našli ali ipak prosjek je manje više i tamo i ovamo i sreća i nesreća je u nama samima i kad to otkrijemo već smo na putu ka sreći ....... lijepi pozdrav s otoka
12.09.2007. (07:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crvenokosa
Prije svega, imam poruku od Tice - konacno joj je kojot stal na rep:) Mada se tijekom ove kratke, a nekako bolne price govori o sreci, meni je upala u oko, ona jedna kratka izjava: "... imam odvratan strah..." - to me natjeralo da se zamislim. Hm, da, strah je taj koji ponistava nasu volju za ljubavlju, srecom. Strah djeluje razorno, on nam u misli priziva paralizirajuce misli, misli koje unistavaju sve ono dobro u nama. Gdje se strah uvuce, on tamo i caruje - ljubav se povlaci pred strahom. Tak je ustvari malo potrebno za ostvarenje srece, kad vec ljubav postoji - a meni se cini da postoji. Treba samo hrabro pogledati u oci tom neutemeljenom strahu (jer on je proizvod nasih misli, dakle mi smo ti koji mozemo misliti i nesto drugo, nesto lijepo) i otkantati ga od sebe. Tada na scenu stupa ljubav u svoj svojoj ljepoti, ona ne zna za strah, ona strah ne priznaje, ona otvara put sreci. Ja ne znam kak zgleda gljiva smrcak, al znam kak zgleda stršak - kaj raste po Sljemenskim padinama. Eh, kad se srce otvori ljubavi, postaje ko stršak - veliko, lijepo, razigrano.
12.09.2007. (10:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moj blog je zapravo dobio ime i osmišljen je kao pomalo istočnjački i pomalo mističan u pogledu proricanja izricanja istarinske psihologije (to je umjetnička sloboda) i u to ime crvenokosa ne mogu ti ne kazat da mi tvoji komentari poručuju kako ti zapravo imaš nešto konkretno za reć mom dragom vladu ali se to ne usudiš i to o strahu što pišeš govori o tvojim osjećajima. .....i to što si u kontaktu s ticom i tičicom i tko zna s kim još i ne ......i kao da želiš nešto poručiti....... evo želim ti dati jedan jednostavan savjet..... nemoj nikada komplicirati stvari one su uvijek jednostavne, istina je najbolji put ka sreći a gdje istina stanuje tu nema mjesta za strah. a vlado tebi želim reći ne boj se psa koji laje.....taj najčešće ne ujeda
12.09.2007. (11:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crvenokosa
.....i to što si u kontaktu s ticom i tičicom i tko zna s kim još i ne ......i kao da želiš nešto poručiti....... evo želim ti dati jedan jednostavan savjet..... nemoj nikada komplicirati stvari one su uvijek jednostavne, istina je najbolji put ka sreći a gdje istina stanuje tu nema mjesta za strah. a vlado tebi želim reći ne boj se psa koji laje.....taj najčešće ne ujeda
Hvala ti draga, lijepo si sve to "polovila" i zakljucila. Hm, mada ponekad doista sumnjam u ovu tvoju tvrdnju da je istina - najbolji put ka sreci. Isto tako kazu i da istina oslobadja. Medjutim, ponekad sam se na vlastitoj kozi uvjerila kako istina i boli, jako boli. Mada se s tobom u potpunosti slazem da istinu treba govoriti. Pa onda opet, pred mene iskoci dilema - ali svatko od nas ima svoje vidjenje istine - istina je uvijek negdje na pola puta.Moja istina, ne mora nuzno biti i tvoja? K vragu, cini mi se da sam opet zakomplicirala, ha. U svakom slucaju, hvala na upozorenju iz srca, vidim ja da si ti iskusila mnoge vidove i boli, i srece, i ljubavi. A svaka dobra namjera mene uvijek veseli:) Hvala ti
12.09.2007. (12:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:-) znam da svi koji su se dosad javljali na mojem blogu, mi dobro zele. to me cini mirnim i spokojnim! nacel sam teme koje su ljudske, teme koje poznamo svi a o kojima je svejedno jako tesko pricati, pisati il' na "zdrav" nacin uopce misliti!
13.09.2007. (00:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
ne znam zašto ali ovo i više ga nitko nije vidio ..
.podsjetilo me na balade Đ.Balaševića
osobno mislim kako nitko nikoga ne može sasvim usrećiti
niti ga može sasvim unesrećiti
nego sam sebe usrećiš ili unesrećiš
i taj tvoj "lik" nije naučio biti sretan
neko se rodi nadaren za sreću više
netko manje
kao što svi nemamo jednako lijep glas
i rijetki su oni sretni sretnici su sretni bez obzira gdje i skim se našli
a ima i onih patnika koji su nesretni bez obzira s kim i gdje se našli
ali ipak prosjek je manje više i tamo i ovamo i sreća i nesreća je u nama samima
i kad to otkrijemo već smo na putu ka sreći .......
lijepi pozdrav s otoka
12.09.2007. (07:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crvenokosa
Prije svega, imam poruku od Tice - konacno joj je kojot stal na rep:)
Mada se tijekom ove kratke, a nekako bolne price govori o sreci, meni je upala u oko, ona jedna kratka izjava: "... imam odvratan strah..." - to me natjeralo da se zamislim. Hm, da, strah je taj koji ponistava nasu volju za ljubavlju, srecom. Strah djeluje razorno, on nam u misli priziva paralizirajuce misli, misli koje unistavaju sve ono dobro u nama. Gdje se strah uvuce, on tamo i caruje - ljubav se povlaci pred strahom. Tak je ustvari malo potrebno za ostvarenje srece, kad vec ljubav postoji - a meni se cini da postoji. Treba samo hrabro pogledati u oci tom neutemeljenom strahu (jer on je proizvod nasih misli, dakle mi smo ti koji mozemo misliti i nesto drugo, nesto lijepo) i otkantati ga od sebe. Tada na scenu stupa ljubav u svoj svojoj ljepoti, ona ne zna za strah, ona strah ne priznaje, ona otvara put sreci.
Ja ne znam kak zgleda gljiva smrcak, al znam kak zgleda stršak - kaj raste po Sljemenskim padinama. Eh, kad se srce otvori ljubavi, postaje ko stršak - veliko, lijepo, razigrano.
12.09.2007. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
rejhana
moj blog je zapravo dobio ime i osmišljen je kao pomalo
istočnjački i pomalo mističan u pogledu proricanja izricanja istarinske psihologije
(to je umjetnička sloboda)
i u to ime crvenokosa ne mogu ti ne kazat da mi tvoji komentari poručuju
kako ti zapravo imaš nešto konkretno za reć mom dragom vladu
ali se to ne usudiš i to o strahu što pišeš govori o tvojim osjećajima.
.....i to što si u kontaktu s ticom i tičicom i tko zna s kim još i ne ......i kao da želiš nešto poručiti.......
evo želim ti dati jedan jednostavan savjet.....
nemoj nikada komplicirati stvari one su uvijek jednostavne,
istina je najbolji put ka sreći a gdje istina stanuje tu nema mjesta za strah.
a vlado tebi želim reći ne boj se psa koji laje.....taj najčešće ne ujeda
12.09.2007. (11:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crvenokosa
.....i to što si u kontaktu s ticom i tičicom i tko zna s kim još i ne ......i kao da želiš nešto poručiti.......
evo želim ti dati jedan jednostavan savjet.....
nemoj nikada komplicirati stvari one su uvijek jednostavne,
istina je najbolji put ka sreći a gdje istina stanuje tu nema mjesta za strah.
a vlado tebi želim reći ne boj se psa koji laje.....taj najčešće ne ujeda
Hvala ti draga, lijepo si sve to "polovila" i zakljucila.
Hm, mada ponekad doista sumnjam u ovu tvoju tvrdnju da je istina - najbolji put ka sreci. Isto tako kazu i da istina oslobadja. Medjutim, ponekad sam se na vlastitoj kozi uvjerila kako istina i boli, jako boli. Mada se s tobom u potpunosti slazem da istinu treba govoriti. Pa onda opet, pred mene iskoci dilema - ali svatko od nas ima svoje vidjenje istine - istina je uvijek negdje na pola puta.Moja istina, ne mora nuzno biti i tvoja? K vragu, cini mi se da sam opet zakomplicirala, ha. U svakom slucaju, hvala na upozorenju iz srca, vidim ja da si ti iskusila mnoge vidove i boli, i srece, i ljubavi. A svaka dobra namjera mene uvijek veseli:) Hvala ti
12.09.2007. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vlado franjevic
:-) znam da svi koji su se dosad javljali na mojem blogu, mi dobro zele. to me cini mirnim i spokojnim! nacel sam teme koje su ljudske, teme koje poznamo svi a o kojima je svejedno jako tesko pricati, pisati il' na "zdrav" nacin uopce misliti!
13.09.2007. (00:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...