Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • fear of the unknown dark world

    ovaj post ti je fenomenalan,sigurna sam da
    imas jako dobre prijatelje kad si ovo isla pisat.bok...

    avatar

    10.09.2007. (23:35)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Je... svijet je prepun prijatelja... neki žive i na drugim kontinentima... za neke nikada nisam čula, niti ih vidjela... ali to nije važno. Važna je cesta Srebrna.... a svi koji tom cestom hodaju su moji prijatelji....

    Srebrna cesta

    1



    Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,

    kad padne veče ponad tvoga krova,

    kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,

    a oblaci ko jata ptica kruže

    nad tornjevima sela i gradova -



    izađi u noć... idi... Divlje ruže

    opijat će te putem. Trn će cvasti,

    otvorit oči lopoči na vodi.



    Izađi... idi... Srebrn plašt će pasti

    dalekom cestom, kud te srce vodi.



    2



    Ti znadeš i sam da svjetove nosiš

    u samom sebi, i da na dnu duše

    sja jato zvijezda, ponori se ruše

    i - ako hoćeš - oluji prkosiš

    olujom, koja u tvom bilu huji.



    Izađi u noć. Pjevat će slavuji

    u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.

    Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.



    I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak

    vidjeti boga što te cestom prati.



    3



    Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri

    što kida greben tvoje volje. Gazi

    na putu zmiju, guštera na stazi,

    i budi kao putnik što se žuri

    dalekom stepom zelenoj oazi.



    Izađi u noć... idi... Divlje ruže

    opijat će te putem. Trn će cvasti,

    otvorit oči lopoči na vodi.



    Izađi, druže... Srebrn plašt će pasti

    dalekom cestom kud te srce vodi.

    avatar

    10.09.2007. (23:44)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Razumijem u cjelosti što želiš reći, i sama sam rasla među ljudima sličnim tvom ocu. Dugo ne vidim na položajima takve ljude već skroz suprotne.
    Ali, kako nam je magarac, poručio prije ili kasnije sve dođe svoje.
    Lijepu si ocu napisala pjesmu, sigurno je bio ponosan na te.

    avatar

    10.09.2007. (23:44)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Koraljna, hvala ti.

    avatar

    11.09.2007. (00:00)    -   -   -   -  

  • nanaR

    Samo najljepše teme na svijetu ostavljaju iza sebe mokre tipkovnice. Kad djevojčice odrastu, zahvalne su za čvrste korijene i osjećaj ponosa kad ožive uspomene. Znam da bi i oni bili ponosni na nas.
    Sad mi je jasno otkud sličnost. Hvala ti na mokroj tipkovnici večeras. Najbolja si.

    avatar

    11.09.2007. (00:29)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    A ja prepoznala svog tatu! Smočila tipkovnicu jer ga više nemam, i opet se na njega ponosim kao da je živ! Dobrota i poštenje ne umiru - samo se nekom čudnom metamorfozom pretvore u krila andjela... Hvala ti na ovom postu! Nemam pojma me poslao kod tebe - hvala i njemu!

    avatar

    11.09.2007. (10:34)    -   -   -   -  

  • sany promina.blog.hr

    Uvjek ista, uvjek iskrena... uvjek na putu prema istini.
    Tvoj otac je sigurno s ponosom gledao kako njegove priče ispričane u izletima "Bubom", padaju na plodno tlo... kako uče jedno djete životu poštenog čovjeka....

    Bilo bi lijepo kad bi današnji političari shvatili da se život ne živi samo jedan dan.... da se poštenje i nevinost gube samo jednom.... a što nakon toga?

    avatar

    11.09.2007. (12:17)    -   -   -   -  

  • blues sveženski

    znaš ova priča o ocu je jako dirljiva i dobro znam o čemu pričaš. Meni je ovde najlipše od svega to šta je onoj djevojčici u krilu uspija u nasljeđe ostavit svoje vrijednosti i čovječnost. znam da ti je bilo teško dok si ovo pisala i da plačeš, al imaš i za kim plakat i ima ti šta nedostajat, pa plači. pozz

    avatar

    11.09.2007. (13:17)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Svi ste vi moja sunca žarena. Hvala vam. :x

    avatar

    11.09.2007. (19:23)    -   -   -   -  

  • nitko nije otok

    Hvala ti na dobrim željama na mom blogu, i prekrasna je tvoja srebrna cesta, pozdrav.

    avatar

    11.09.2007. (21:14)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Nemam što reći... Lijep ti je post, riječi pune snage i ponosa...

    avatar

    11.09.2007. (21:47)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Nitko nije otok, to je moj Krklec. Sorry... što nisam napisala. Rijetko propustim potpisati tuđe tekstove... desilo mi se slučajno. No to nije moja cesta Srebrna.... i ti si na njoj.... ona je i tvoja cesta.
    @Big Blue, hvala ti. :)

    avatar

    11.09.2007. (21:54)    -   -   -   -  

  • Nemam pojma!

    Ha… moj odgovor si već stavila pa ga nema smisla ponoviti :-)) ali ću ovog puta i ja ispričati kratku istinitu priču, priču o mom djedu i ocu koju mi je ispričala moja majka.
    Moj otac je II svjetski rat doživio kao dječak. Jedan dio je proveo u konc logoru skupa sa svojom majkom (mojom bakom) i mlađim bratom jer je djed bio u partizanima. Nakon kapitulacije Italije vratili su se kući na zgarište, pokrpali malo kuću, povremeno bježali u šumu i čekali kraj rata. Pred sam kraj, prilikom jednog bombardiranja moj stari je bio ranjen, komadić bombe zdrobio mu je skočni zglob. Ne želim previše duljiti priču pa ću puno i preskočiti ali moram napomenuti da je moj stari mirovinu zaradio cijeli život radeći na nogama. Kada sam ja još bio vrlo mali neki od čelnika lokalnog SUBNOR-a predložili su mom starom da traži boračku mirovinu jer „ipak je on ranjen u ratu kao partizansko dijete“. Njegov odgovor je bio „Pa da me se moj stari odrekne. Hvala ne.“. I ja se trudim živjeti tako da me se njih dvojica ne odreknu iako znam da smo svi krvavi ispod kože :-)).

    avatar

    12.09.2007. (07:22)    -   -   -   -  

  • bubimirova mlada

    Ruke mi trnu,trudnički trnci valjda,ali svejedno,nemogu čekati da prođe da ti napišem koliko me je dirnulo .....Na oca si vidim strašno ponosna....to ne treba niti spominjati...Ali s kolikim žarom pišeš o njemu,i o svim tim dragim ti ljudima! I da otac tvoj ostavio je u nasljeđe jednu predivnu osobu.....nikad nemoj dopustiti da to izgubiš....i unatoš (mislim lako je to reći,ali...) svim nedaćama u životu,a ti si ih imala mnogo,nedopusti očaju i razočarenju da te obuzme.najjači opstaju,a ti vjerujem čvrsto to jesi....neskidaj osmjeh s lica....jer ako ga skineš,upravo je to ono što žele oni koji te gaze....Ma šta ja tebi mogu uopće suvislo reći,ja balava koja je tek na početku života?!Samo ti želim reći da su mnogi ljudi uz tebe,da te razumiju,da nisi sama.....Naravno,vječno će biti nepravilnosti u logici "nagrada i kazni".....To neznači da odustanemo od svojih pravilnih principa,i to neznači da im netreba oprostiti....Kako ono kaže u Bibliji:"Vjera te tvoja spasila"...ko vjernik ko ne...ovo "vjera" može uzeti svaki čovjek za sebe kako hoće...Svaka čast na postu!

    avatar

    12.09.2007. (08:53)    -   -   -   -  

  • bubimirova mlada

    Ok,Ovu sigurno priču već znaš....Ali evo za podsjetnik prvenstveno meni,pa i drugima...

    avatar

    12.09.2007. (11:01)    -   -   -   -  

  • bubimirova mlada

    PRIČA O LEPTIRU

    Jednog dana pojavio se maleni otvor na leptirovoj čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.

    Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje.
    Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Međutim, imao je krhko tijelo i smežurana krila.

    Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga.

    Međutim, ništa se nije dogodilo!
    Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.

    Čovjek, unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.

    Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu. Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikada ne bismo mogli letjeti.

    "Tražio sam Snagu...
    I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

    Tražio sam mudrost...
    I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.

    Tražio sam bogatstvo...
    I Bog mi je dao mozak i tijelo da mogu raditi.

    Tražio sam hrabrost ....
    I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.

    Tražio sam ljubav.....
    I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

    Tražio sam usluge ....
    I Bog mi je dao prilike.

    Nisam dobio ništa od onog što sam tražio....
    Ali dobio sam sve što mi je trebalo."

    avatar

    12.09.2007. (11:01)    -   -   -   -  

  • bubimirova mlada

    VUKOVI U NAMA

    Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu mudrost.

    ''U nutrini svakog čovjeka se neprekidno vodi bitka. Kao borba između dva vuka. U nutrini svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo, bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam. Drugi vuk, pak, predstavlja dobro. Predstavlja sve ono što pruža užitak: mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.''
    Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi te ga zapita:
    ''Koji vuk na kraju pobijedi?''

    Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svom starom licu:
    ''Pobjeđuje uvijek onaj kojega više hraniš...''.

    avatar

    12.09.2007. (11:02)    -   -   -   -  

  • vera

    Bog ... i ja sam imala sreću upoznati osobu sa takvim pogledima na svijet kao što je bio Vaš otac ... nažalost ni njega više nema, ali djela su ostala, putokaz, kao što ja volim reći moj svjetionik .. moje svijetlo u tami ... steglo mi se srce dok sam čitala i nisam mogla a da se ne javim ... sviđa mi se Vas blog i često navratim ... pozdrav iz sunčanog Poreča

    avatar

    12.09.2007. (12:15)    -   -   -   -  

  • malisa

    hehehe tvoj otac je ocito zivio u vremenu kada su ljudi bili ljudi . danas to nije tako . i ja sam poznavao osobu koja je bila covjek i koja je svojim zivotom nesto porucila ljudima . ona je bila zapravo izaslanik bozje ljubavi a da to ni sama nije znala. Zvala se je Franca . E ta gospodja franca je bila jako jako jako siromasna. Muz joj je preminuo i ostala je sama sa troje gladne djece. Borila se svim silama da stavi toj djeci kruh na stol. Bez skole osobite naobrazbe i bilo cega sto danasnjica smatra bitnim za opstanak. zena je zivotarila sa djecom jedva spajajuci kraj sa krajem. Bila je cistacica i sluzavka po kucama. radila sve prljave poslove i bila je najpostenije zivo bice koje sam ja ikada upoznao. Svi koji ju poznaju znaju da Malisa govori istinu. e toj Franci koja je za cijela svoga zivota bila ubogo siroce kada je umrla na sprovod su dosli svjecki priznati doktori, razni advokati i drugi ljudi koji su slovili za kremu grada u to doba. svima njima je ona bila sluzavka dugi niz godina. i svi su oni i pored svog statusa i rejtinga u drustvu dosli njoj na sahranu odati posljednju pocast. ne stoga il ovoga il onoga razloga. nego zato sto je ona na njih ostavila traga. e pa sad ja vas pitam sta ima reci jedna smetljarka doktoru mandicu i tako visoko kotiranim licnostima drustva. sto je to bilo u toj zeni toliko vrijedno sto je osupnulo ljude ??? e pa ja cu vam reci iz prve ruke jer znam . POSTENJE.
    Naime odrastao sam sa njezinom djecom u komsiluku . i takodje znam da Franca jeste umrla ali njezin duh postenja nije umro sa njom, nego je nastavio zivjeti kroz njezinu mjadju kcerku. ona ko i mama . isto je dogurala samo do cistacice i taj posao raditi ce dok je ziva. e kad asm ja jednom zgodom bio na sto muka oko jednog vaznog zivotnog problema. kucao sam na sto vrata moljakao prijatelje preklinjao i kumio zapomagao al nitko ni glavu da okrene i ako kad sam bio u usponu snaga mnogima sam pomogao u njihovoj muci. e kad je meni trebalo svi su negdje zurili svio su bili zauzeti svi su bas sad bili preko glave u problemima i kod sviju sam dosao u isto vrijeme i prerano i prekasno.

    KAD SE RAZANJ VRTI I KAD SE PITA PECE----
    PRIJATELJSTVO NASE NIKAD PROCI NECE---
    KAD NESTANE PITE A RAZANJ ZAHRDJA ---
    TAD SU LJUCKA SRCA OD KAMENA TVRDJA---

    e ta ista Francina kcerka kad je cula koja me briga mori rekla mi je . Malisa daj mi te papire i ja cu ti to srediti za par dana . Reko sto ces mi sreco srediti ti si faken cistacica a vidis li o cemu se ovdje radi. ove papire mora ovjerit onaj sto sjedi sljeve ocu a ne neka vece biljeterka. kako ces ti to sredit ??? kaze ona nebrini ti nista samo donesi deset deka kafe za moje druge koje ce to zamene uradit jer ja direktno ka "bogu" ne mogu al one ce za mene uradit a ja cu uradit za tebe. pa tako da se cure pocaste kafom u znak paznje na njihovom trudu. reko ja, pa niko mi nije tjeo to sredit iako imam sva prava na to evo zakon kaze da imam pravo i da mi se to mora napravit. al ocito se ceka zastara. kaze ona: e pa niko nije tjeo, al ja hocu zato sto te znam cijeli zivot i znam da si posten decko i ja ti to zelim napravit. i tako je to bilo. i kako rekla tako neporekla. preksutra sam dobio sredjene papire. i to mi je puno u tom trenutku znacilo u zivotu. jer ti su mi papiri uistinu bili vazni. i tako nam se putevi razidjose. ona osta u ljepoj nasoj muku mucit sa svojim pijanim muzem i troje zlatne djece koji su odlikasi u skoli i prvaci po kojekavim raznim skolskim natjecanjima znanja i vjestina. a ja odoh u drugi svijet. poslje cujem da joj se bolest bubrega pogorsala i da joj je tesko i trebala bi na operaciju i svasta. a ja ko za vraga nikako da dobijem te jebene milijone na lotu . daaaa daaaaa mislite vi sto oceteo Malisi zenskom sovinisti . jeste da bi bilo tada i jahti i rojs rojsova i motora i kurvi i sampanjaca i pomade za dupe mazat. al sve bio to bilo jedan drugo treci il koji sljedeci dan. a prvoga dana, na moj prvi milijunaski rodjenadan bi se otisno u banku i za Francinu dusu bi se otvorio racun na ime njezine mladje kcerke koja je Malisi pomogla Iz ciste ljubavi prema postenu covjeku. i ciste potrebe da bude postene kao i njezina mati. iz ciste potrebe da pomogne covjeku u nevolji. ne stoga sto isti ima, nego stoga sto bi ljudi trebali biti ljudi.

    avatar

    12.09.2007. (13:26)    -   -   -   -  

  • Paix

    Tvoj otac me podsjeca na moju pokojnu baku. Bila je najsnažnija, napoštenija i najpožrtvovnija osoba koju sam ikad upoznala. Nije se predavala. Prakticki me odgojila i svaki dan sam gledala što radi: pomaže drugima, brine o svima, radi naporno... I kad je otišla u mirovinu nakon dugog tvorničkog staža... i dalje je bila nepokolebljiva, glasna, čvrsta, pravedna.

    Samo jedna stvar ju je mogla pobijediti... Rak. Ali to je bila duga borba. Cak se ni njemu nije dala.

    avatar

    12.09.2007. (13:41)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Neću vam odgovarati pojedinačno..... jer rastopili ste me kao cjelina... svojim pričama... o svojim ljudima.
    Strašno mi je drago da sam otvorila temu koja vas je sve potakla da glasno spomenete one koji su zaslužili biti spomenuti na ovoj temi.
    One koji su nam otišli... nosimo u svojim uspomenama... ponekad im zapalimo svijeću... odnesemo cvijeće. Ova tema je svijeća za njih... i njihove vrline. Ovo je predivna svijeća koju smo svi zajedno zapalili. Hvala vam.
    Ali je isto tako i poruka svima nama... što je važno i najvažnije u životu.

    avatar

    12.09.2007. (15:56)    -   -   -   -  

  • marin

    Daj u ovu ikonicu lijevo ubaci nekakvu sliku, već mi je glupavo gledati ovog razrokog s monoklom.

    avatar

    12.09.2007. (17:57)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Ma vidi ti njega! Kao da je tvoj bolji?!!!!! Želim ti biti slična. Baš smo zgodni ovakvi. :)))))))

    avatar

    12.09.2007. (18:35)    -   -   -   -  

  • bubimirova mlada

    Mogla bih napokon i ja svoju grimasu stavit:-)....a što se tiče ljudi koje bi spomenula a ponosna sam da sam njihov potomak....Majku i Oca,poštenije ljude nisam upoznala,sestru-najodanija prijateljica na koju mogu računati da će mi opet doći i kad se na noževe pokoljemo....zatim moje djedove...djed Zvonko, intelektualac u obitelji....na njega sam trebala dobiti ime Zvončica(kao mlađa mi je to strahovito bilo smiješno,ali sad se nebih bunila)....djed Dragan,požrtvovna poštenjačina velikog srca,...baka Ljubica,djete izbjeglo iz Zrina(ako itko zna priču o malenom Zrinu i njegovim patnjama u ratovima)...baka Ivka koju niti neupoznah,blaga žena toplog srca i požrtvovna(tako pričaju) koja je umrla od raka dojke......

    avatar

    12.09.2007. (19:29)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Zanimljivo...kad sam počela čitati post učinilo mi se da ne spadam u neke poštenjačine, a onda kad sam otkrila gdje vodi shvatila sam da će nam se djeca jednom smijati što imamo manje od susjeda političara, a mogli smo nije da nismo, samo smo htjeli mirno spavati...

    avatar

    12.09.2007. (19:36)    -   -   -   -  

učitavam...