Nije ovo isto kao pitanje da li trenirat nešto u čemu nije uspješan, ovo su druge vode...Tanka je nit po kojoj hodamo kao roditelji, lako je poskliznut u preveliko prijateljstvo ili strogoću, treba s puno umješnosti i strpljenja balansirat. Ipak, izabrala bi uvijek prijateljstvo rađe nego li strogoću. P.S. Jesi vidila kod Broda post o Zrmanji, a u biti o Šibeniku s krasnim slikama grada ?
10.09.2007. (17:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, djeca nas trebaju... zato smo mi odrasli ovdje... mi ih usmjerujemo.. iščitavamo koji bi put bio dobar, griješimo, ponovo pokušavamo... ipak smo mi tu da bismo im pomogli rasti, birati, u temelje im ugrađujemo vrednote na kojima će oni kasnije graditi... nisam protiv toga da se dijete pita, ali sam protiv toga da samo dijete odučuje jer to možda odaje i koliko smo mi sami nesigurni u ono što radimo... neka ovo ne zvuči propovjednički.. nadam se da me čuješ kako govorim :)) velik ti pozdrav, pusa i sve dobro!
10.09.2007. (23:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ima djece kojima odgovara kada su nevidljiva, i onih koji moraju biti u svakom trenutku centar svemira, makar i na negativan način... Kao da nema dobrog recepta primjenjivog za sve! Ja sam beskrajno uživala u prijateljstvu svojih roditelja - i takva sam i sama kao roditelj! Pa ko živ - ko mrtav! Ja činim najviše što mogu - onako kako ja to vidim! Ako neko od moje djece zbog toga pati - neka mi oprosti!
11.09.2007. (09:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Menije dobra ona izreka kako najviše savjeta i znana o odgoju djece imaju oni koji nemaju djece... i još jedna: Prije sam imao pet pravila o odgoju djece a sada imam petero djece i nijedno pravilo. Radujem se dolasku na tvoj blog, i posebno veliku pažnju mi prviku ova tri plavokosa anđela...
Zagrljaj tebi i neka te prati Božji blagoslov u svemu ..... :)
11.09.2007. (10:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U pravu si. Samo prijateljstvo nije dovoljno za dobar odgoj. I moja mama je bila divna, odgajala nas je sama od moje 10. godine, u mene puno povjerenja, a sa bratom malo teškoća oko škole....i to je rezultiralo mojim skroz krivim odabirom. Ne krivim ja nju, ona je učinila najbolje.....a dan-danas tvrdim da dijete sa 14-15 pa ni kasnije ne zna šta hoće u životu. I trebaju mu roditelji da ga usmjere..... Ali sam protiv totalne strogosti. Joj, kako je to teško! Biti roditelj. Pozzz ti ostavljam i dobre želje!
11.09.2007. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Je draga moja, uvijek možemo nastojati i nadati se da smo u tom svom nastojanju dostojanstveni i prihvatiti svoju nesavršenost, a biti zahvalni na razvoju situacije ako smo dali sve što smo mogli od sebe......ljubim te......
11.09.2007. (19:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja sam pobornik "strožijeg" odgoja u atmosferi ljubavi. Baš smo moja Jo i ja o tome razgovarale prije dva dana. I nakon što smo raspravljali ja sam joj rekla -----neću ti se ispričavati zbog odgoja kao takvog kao što se ni ti ne bi trebala svojoj djeci sutra..... ako ne razumiješ, (a definitivno u toj dobi ne razumiju sve) strpi se bit će ti sve jasno neki drugi dan i bit ćeš mi zahvalna. To možda zvuči patronizirajuće i oholo ali to tako i je. Osnovno je da se dijete osjeća sigurnim i zaštićenim ali ne i od obaveza i odgovornosti. Pozdrav.
11.09.2007. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roditeljstvo je jako težak zadatak za koje nema ni šablone ni recepta ni ništa za što se možemo uhvatiti,samo pokušati najbolje što znamo Pozdrav veliki ostavljam
11.09.2007. (19:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bravo Sanja. Čvrstog sam uvjerenja da im nemamo pravo uskratiti roditelje.... pod parolom prijateljstva. To je teži put. Lakše je prijateljski popuštati. Kroz roditeljstvo im pružamo sigurnost, oslonac, podršku i toplinu. Prijateljevati stignemo kad se osamostale.... prijatelji možemo biti svojim unucima... jednoga dana... jer tada nemamo obvezu i odgovornost odgoja, kakvu imamo kao roditelji.
11.09.2007. (20:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja Sanja teško je naći pravu miru. Svako dijete je drugačije, to su mali ljudovi s velikim idejama, mislima, maštanjima ... U kontaktu sam sa djecom, svaki dan. Vjerujem da ni 10 % roditelja ne poznaje svoju djecu, danas. Ozbiljno mislim. U kući su djeca malo nestašna, malo neposlušna al' na ulici, u parku, igraonicama ... e to bi trebala vidjeti, čutii. Nećeš mi vjerovati da je dijete od nepunih 12 godina "dobilo malu tableticu", na dar, popilo, ono ka' frajer i, dobio epileptični napadaj, hitno sa njuim u bolnicu, šibensku, ostalo dijete na promatranju i, znaš, ima malo i posljedica. Majka dala otkaz poslije toga i navodno ga čuva. Poslije nekog vremena, mali posta vražić, opet ide tamo di ne triba, mate pošalje divera, strica od malog i znaš što je vidio ... mali lipo u dućan, kupio pivi i cigarete i na malo igralište. Lipo ti on sa svojim vršnjacima, zapalili, pivu između nogu i eto ti materina diteta ... Prije svih ovih događanja jedna gospođa ovu mater upozorila ... ispsovala ona gospođu, svašta joj izgovorila ... Puno ružnih stvari draga Sanja vidin, ode, u mom mistu, previše ... a sve dica od "dobrih" ljudi, dobrih roditelja, ne bi se nada kakvo zlo je zavladalo a psovke, u svoji 50 godina nisan sve ni čula, do sada ... Nisam mislila sve ovo stavit al' me navele večerašnje psovke ...
Pozdrav i želju ti ostavljam da mir i radost uvijek budu u tvom domu, u tvom srcu.
11.09.2007. (23:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čini mi se da je najbolje učiti u hodu...upoznavati svoje dijete i prilagoditi se njegovoj osobnosti. Najvažnije je ne zaboraviti da će od djeteta postati čovjek, a na nama je da postane takvim - čiji bi mi prijatelj rado bili. Ne znam ima li ti to smisla....Zagrljaj ti veliki ostavljam:))
12.09.2007. (00:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prof. Ivančić kaže baš to da se često rodtelji ističu mi smo najbolji prijatelji sa svojom djecom. No, veli roditeljstvo je sveta zadaća. Mama nije prijateljica, mama je MAMA, tata je TATA! To potvrđuje ovaj tvaj post i baš mi je drago!
12.09.2007. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi nećemo ponavljati greške roditelja,mi ćemo praviti svoje. Nema roditelja koji može pogoditi odgoj,jer je svako dijete za sebe.Tko to može znati što bi bilo kad bi bilo.ma nema tu pravila,nema pameti.Kao što kažeš,nema škole za roditelje.Danas znamo jjedno-radili su najbolje što su znali.
12.09.2007. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se da karakter roditelja utječe na životni put djeteta...oni zasigurno nisu krivi jer su ovijek dobronamjerni i vole svoju djecu. No, osjećaj mjere u određenim stavovima roditelja je presudan...To je cijelo obiteljsko nasljeđe kje se slijeva u najmlađe...a oni su to što prime i nauče od drugih i u školi. Ne treba zabotaviti grijehe starijih generacija, koji mogu otežeti životni put djeteta. To je područje kojem treba posvetiti pomnu pozornost...jer pored ljubavi roditelja potreban je blagoslov i ljubav Božja...
12.09.2007. (20:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidim da već ima jako puno komentara ali ipak ću i ja podržati tvoje mišljenje da roditelji djeci moraju biti roditelji a ne prijatelji. Moraju djetetu postaviti granice, jer inače će se dijete osjećati nesigurno i pod stalnim pritiskom odlučivanja, a za to ono još nije sposobno. Oni su zato tu da ga usmjeravaju, podupiru, hrabre i "guraju" naprijed, naravno, sve s velikom dozom ljubavi i razumijevanja. Za djecu treba puno moliti, kako mi je rekao jedan stari pater, više treba Bogu govoriti o djeci, nego djeci o Bogu. Pozdrav
12.09.2007. (20:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odgojiti djecu prava je umjetnost! Nas je odgajao netko tko se rodijo u skroz drugom vremenu koga je odgajao netko rođen prije 100 godina. Sve nam to nekako ostane zapisano u glavi i kad dobijemo dicu u današnjim vremenima njih uopće nije lako pohvatati i pratiti, i usput nastojati ispraviti sve greške našeg odgoja, a u mom slučaju toga je bilo. Jer je uvik na prvom mistu bilo pitanje jesam li sve napravila i obavila a gotovo nikad što o tome mislim i kako se osjećam :-(
13.09.2007. (08:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus te voli
Istina..samo ne smimo ponavljat greške roditelja!!Ostavljam ti pozdrav i osmijeh
10.09.2007. (17:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Nije ovo isto kao pitanje da li trenirat nešto u čemu nije uspješan, ovo su druge vode...Tanka je nit po kojoj hodamo kao roditelji, lako je poskliznut u preveliko prijateljstvo ili strogoću, treba s puno umješnosti i strpljenja balansirat. Ipak, izabrala bi uvijek prijateljstvo rađe nego li strogoću.
P.S. Jesi vidila kod Broda post o Zrmanji, a u biti o Šibeniku s krasnim slikama grada ?
10.09.2007. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
da, djeca nas trebaju... zato smo mi odrasli ovdje... mi ih usmjerujemo.. iščitavamo koji bi put bio dobar, griješimo, ponovo pokušavamo... ipak smo mi tu da bismo im pomogli rasti, birati, u temelje im ugrađujemo vrednote na kojima će oni kasnije graditi...
nisam protiv toga da se dijete pita, ali sam protiv toga da samo dijete odučuje jer to možda odaje i koliko smo mi sami nesigurni u ono što radimo...
neka ovo ne zvuči propovjednički.. nadam se da me čuješ kako govorim :))
velik ti pozdrav, pusa i sve dobro!
10.09.2007. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nitko nije otok
Totalno si u pravu, nema škole za to, i Kako kaže Koraljka, treba znat balansirat.
11.09.2007. (00:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sebi pripadam
Ima djece kojima odgovara kada su nevidljiva, i onih koji moraju biti u svakom trenutku centar svemira, makar i na negativan način... Kao da nema dobrog recepta primjenjivog za sve! Ja sam beskrajno uživala u prijateljstvu svojih roditelja - i takva sam i sama kao roditelj! Pa ko živ - ko mrtav! Ja činim najviše što mogu - onako kako ja to vidim! Ako neko od moje djece zbog toga pati - neka mi oprosti!
11.09.2007. (09:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirta
Menije dobra ona izreka kako najviše savjeta i znana o odgoju djece imaju oni koji nemaju djece... i još jedna: Prije sam imao pet pravila o odgoju djece a sada imam petero djece i nijedno pravilo.
Radujem se dolasku na tvoj blog, i posebno veliku pažnju mi prviku ova tri plavokosa anđela...
Zagrljaj tebi i neka te prati Božji blagoslov u svemu ..... :)
11.09.2007. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokretic
U pravu si. Samo prijateljstvo nije dovoljno za dobar odgoj. I moja mama je bila divna, odgajala nas je sama od moje 10. godine, u mene puno povjerenja, a sa bratom malo teškoća oko škole....i to je rezultiralo mojim skroz krivim odabirom. Ne krivim ja nju, ona je učinila najbolje.....a dan-danas tvrdim da dijete sa 14-15 pa ni kasnije ne zna šta hoće u životu. I trebaju mu roditelji da ga usmjere..... Ali sam protiv totalne strogosti. Joj, kako je to teško! Biti roditelj. Pozzz ti ostavljam i dobre želje!
11.09.2007. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
amaely
I na kraju, na to se sve svodi, truditi se biti dobar roditelj (ma što to značilo) i neizostavno - ne ponavljati greške svojih roditelja.
11.09.2007. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
nema recepta... važno je samo da ima puno ljubavi, a kod tebe je ima sigurno....:)
11.09.2007. (15:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prilagodba na tijesnu kožu.....
Je draga moja, uvijek možemo nastojati i nadati se da smo u tom svom nastojanju dostojanstveni i prihvatiti svoju nesavršenost, a biti zahvalni na razvoju situacije ako smo dali sve što smo mogli od sebe......ljubim te......
11.09.2007. (19:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Day
I ja sam pobornik "strožijeg" odgoja u atmosferi ljubavi. Baš smo moja Jo i ja o tome razgovarale prije dva dana. I nakon što smo raspravljali ja sam joj rekla -----neću ti se ispričavati zbog odgoja kao takvog kao što se ni ti ne bi trebala svojoj djeci sutra..... ako ne razumiješ, (a definitivno u toj dobi ne razumiju sve) strpi se bit će ti sve jasno neki drugi dan i bit ćeš mi zahvalna.
To možda zvuči patronizirajuće i oholo ali to tako i je. Osnovno je da se dijete osjeća sigurnim i zaštićenim ali ne i od obaveza i odgovornosti. Pozdrav.
11.09.2007. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Santea
Roditeljstvo je jako težak zadatak za koje nema ni šablone ni recepta ni ništa za što se možemo uhvatiti,samo pokušati najbolje što znamo
Pozdrav veliki ostavljam
11.09.2007. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Bravo Sanja. Čvrstog sam uvjerenja da im nemamo pravo uskratiti roditelje.... pod parolom prijateljstva.
To je teži put. Lakše je prijateljski popuštati. Kroz roditeljstvo im pružamo sigurnost, oslonac, podršku i toplinu. Prijateljevati stignemo kad se osamostale.... prijatelji možemo biti svojim unucima... jednoga dana... jer tada nemamo obvezu i odgovornost odgoja, kakvu imamo kao roditelji.
11.09.2007. (20:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Draga moja Sanja teško je naći pravu miru.
Svako dijete je drugačije, to su mali ljudovi s velikim idejama, mislima, maštanjima ...
U kontaktu sam sa djecom, svaki dan. Vjerujem da ni 10 % roditelja ne poznaje svoju djecu, danas. Ozbiljno mislim. U kući su djeca malo nestašna, malo neposlušna al' na ulici, u parku, igraonicama ... e to bi trebala vidjeti, čutii.
Nećeš mi vjerovati da je dijete od nepunih 12 godina "dobilo malu tableticu", na dar, popilo, ono ka' frajer i, dobio epileptični napadaj, hitno sa njuim u bolnicu, šibensku, ostalo dijete na promatranju i, znaš, ima malo i posljedica. Majka dala otkaz poslije toga i navodno ga čuva. Poslije nekog vremena, mali posta vražić, opet ide tamo di ne triba, mate pošalje divera, strica od malog i znaš što je vidio ... mali lipo u dućan, kupio pivi i cigarete i na malo igralište. Lipo ti on sa svojim vršnjacima, zapalili, pivu između nogu i eto ti materina diteta ...
Prije svih ovih događanja jedna gospođa ovu mater upozorila ... ispsovala ona gospođu, svašta joj izgovorila ...
Puno ružnih stvari draga Sanja vidin, ode, u mom mistu, previše ... a sve dica od "dobrih" ljudi, dobrih roditelja, ne bi se nada kakvo zlo je zavladalo a psovke, u svoji 50 godina nisan sve ni čula, do sada ...
Nisam mislila sve ovo stavit al' me navele večerašnje psovke ...
Pozdrav i želju ti ostavljam da mir i radost uvijek budu u tvom domu, u tvom srcu.
11.09.2007. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...indigo...
Čini mi se da je najbolje učiti u hodu...upoznavati svoje dijete i prilagoditi se njegovoj osobnosti. Najvažnije je ne zaboraviti da će od djeteta postati čovjek, a na nama je da postane takvim - čiji bi mi prijatelj rado bili. Ne znam ima li ti to smisla....Zagrljaj ti veliki ostavljam:))
12.09.2007. (00:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
pozdrav s otoka
12.09.2007. (07:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more nade
Prof. Ivančić kaže baš to da se često rodtelji ističu mi smo najbolji prijatelji sa svojom djecom. No, veli roditeljstvo je sveta zadaća. Mama nije prijateljica, mama je MAMA, tata je TATA! To potvrđuje ovaj tvaj post i baš mi je drago!
12.09.2007. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leticia
Mi nećemo ponavljati greške roditelja,mi ćemo praviti svoje.
Nema roditelja koji može pogoditi odgoj,jer je svako dijete za sebe.Tko to može znati što bi bilo kad bi bilo.ma nema tu pravila,nema pameti.Kao što kažeš,nema škole za roditelje.Danas znamo jjedno-radili su najbolje što su znali.
12.09.2007. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Covet
Možemo pokušati ne ponavljati svoje greške, i to nam se dogodi.
Dobro si to odradila. :-))
12.09.2007. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam pojma!
Mogu samo reći…. Potpisujem u cijelosti :-)
12.09.2007. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
so far away...
hvala na lijepom komentaru na mom blogu! :) hehe,i sličan blog i sličan ukus...očito smo slične pomalo :)
12.09.2007. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Slažem se da karakter roditelja utječe na životni put djeteta...oni zasigurno nisu krivi jer su ovijek dobronamjerni i vole svoju djecu. No, osjećaj mjere u određenim stavovima roditelja je presudan...To je cijelo obiteljsko nasljeđe kje se slijeva u najmlađe...a oni su to što prime i nauče od drugih i u školi. Ne treba zabotaviti grijehe starijih generacija, koji mogu otežeti životni put djeteta. To je područje kojem treba posvetiti pomnu pozornost...jer pored ljubavi roditelja potreban je blagoslov i ljubav Božja...
12.09.2007. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mvko
Vidim da već ima jako puno komentara ali ipak ću i ja podržati tvoje mišljenje da roditelji djeci moraju biti roditelji a ne prijatelji. Moraju djetetu postaviti granice, jer inače će se dijete osjećati nesigurno i pod stalnim pritiskom odlučivanja, a za to ono još nije sposobno. Oni su zato tu da ga usmjeravaju, podupiru, hrabre i "guraju" naprijed, naravno, sve s velikom dozom ljubavi i razumijevanja. Za djecu treba puno moliti, kako mi je rekao jedan stari pater, više treba Bogu govoriti o djeci, nego djeci o Bogu. Pozdrav
12.09.2007. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sesrušina
odgojiti djecu prava je umjetnost! Nas je odgajao netko tko se rodijo u skroz drugom vremenu koga je odgajao netko rođen prije 100 godina. Sve nam to nekako ostane zapisano u glavi i kad dobijemo dicu u današnjim vremenima njih uopće nije lako pohvatati i pratiti, i usput nastojati ispraviti sve greške našeg odgoja, a u mom slučaju toga je bilo. Jer je uvik na prvom mistu bilo pitanje jesam li sve napravila i obavila a gotovo nikad što o tome mislim i kako se osjećam :-(
13.09.2007. (08:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daj SANJAJ
"Vi ste lukovi
s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje."
13.09.2007. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...