Komentari

piskaralotixi.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Viola (sul palco)

    tuzno je to kako nam nedostaju ti vjerni pratitelji.
    suma je prazna, dvoriste, stan....
    cudim se da nisi drugog uzela.
    pozdravljam

    avatar

    10.09.2007. (09:56)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    viola~sul~palco...duga je to priča, koju rijetko kome ispričam
    možda, jednog dana, no ipak još jednom kažem možda...
    danas ću malo do mora, u njegovo ime, jer tako je volio more...

    avatar

    10.09.2007. (10:03)    -   -   -   -  

  • Brunx

    očito netko vrlo drag...
    tužno, ali lijepo napisano

    p.s. ne znam jesi li vidjela kod mene odgovor na tvoje pitanje za Evoru...vjerojatno ću ići, još ne znam..ali večeras idem na Mayumanu. A ti ?

    avatar

    10.09.2007. (12:36)    -   -   -   -  

  • Decy

    svatko tko je sačuvan u nečijem sjećanju, besmrtan je !

    avatar

    10.09.2007. (14:06)    -   -   -   -  

  • Duliba

    :( :( :(

    avatar

    10.09.2007. (14:10)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Traju - dragi ljudi u nama; zauvijek, zar ne?

    Zagrljaj za tebe.

    R.

    avatar

    10.09.2007. (14:22)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    jako lijepo....

    meni se sviđa većina japanskih imena i
    prezimena,još kad h mogu prevesti,a
    svako ime nešto znači,zna biti zgodno

    ...za ono drvo ti neznam reći kako se zove,
    možda da pitamo nasmijanu baku...probat ću
    još negdje pronaći...

    pozdrav

    avatar

    10.09.2007. (15:26)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    hey našao sam za ono drvo;
    pretpostavljam da je to japanski javor;
    sjetio sam kako se zove na japanskom -momiji,
    pa sam išao gledati u jap.-eng. rječnik,
    to bi trebalo biti to...

    pozdrav

    avatar

    10.09.2007. (15:43)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Tužna si...nemoj biti, sjećanje je pravo mjesto za prijatelje kojih nema.

    avatar

    10.09.2007. (16:15)    -   -   -   -  

  • sewen

    ...jednu svježe ubralu granu masline, danas ću i sam baciti u more, za prijatelja tvog...da ga more odnese, da mu mira da, dok na drugom mjestu počiva...
    ...ja isto tako čuvam prijatelje, duboko u sebi - neki su na moru, neki mešu oblacima, na visokim brdima, neki su na cestama za neko drugo vrijeme, neki su tako blizu još, samo ih ne vidim...
    ...blažena jesi, draga i mila, dok još imaš snage za prošlostima, kojima pripadam i sam...

    avatar

    10.09.2007. (16:27)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Stojiš li negdje uz more osluškujući njegove korake kako prilaze?
    Meni strašno nedostaje jedna osoba,više od prijatelja...čujem njene korake,ali..vjerujem u taj susret.Osmjeh ti ostavljam!

    avatar

    10.09.2007. (16:38)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Ah, imam i ja takve uspomene, nažalost. Ali to je neminovno draga.
    Mogu ti reći da mi je nova prijateljica poprilično ispunila tu prazninu koju sam osjećala. Iako, svatko je nezamjenjiv na svoj način.

    avatar

    10.09.2007. (16:52)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Teške su i nenadoknadive te praznine koje se otvore kad nema nekoga tko nam je tako puno značio...ponekad mi se čini da ponovo učim neke stvari , a da ih dijelim na vrijeme do nje i poslije nje...i nikad više nisi isti!
    Tužna je tvoja pjesma;
    pozdrav Tix

    avatar

    10.09.2007. (17:07)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Ako je ovog puta rasejana profesorica dobro shvatila radi se o peseku, naj-najboljem prijatelju...i moj je volio plivati, a što je interesantno i Maki stalno skače u kadu, zato i kažem da jezerce ne bi dugo opstalo, jedno jutro bih ga našla kako on pliva a ribica nema...

    avatar

    10.09.2007. (18:38)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Pozdrav iz velike, velike daljine.
    Uvijek sam se pitao, ne donose li nam one,
    te čudne daljine, potrebnu mjeru neke
    dobre odmjerenosti i prijateljske topline.
    Ne volim se uhvatiti u misli kako nekog
    razumijem ili su mi mile njegove duge.
    Eto, sad sam napokon i to dočekao
    da me nigdje nije. Tako je najbolje.
    Vaša pjesma me dirnula.
    Nikada nisam dobro primao gubitke.
    U njoj je jedan neprežaljen.

    avatar

    10.09.2007. (22:45)    -   -   -   -  

  • Frulićka

    Uvijek me rastuže ovakve priče.....znam kako je to i nema te zakrpe koja bi odgovarala na takvu ranu.....:o((( Pusa Tix!

    avatar

    11.09.2007. (08:37)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    Brunx...jedan vrlo drag crni četveronožni prijatelj
    znam kako je Evora tek u 11-om mjesecu, ali ipak sam pitala, jer ja se nadam kako ću uspjeti otići, iako mi baš i nije najzgodnije s mora putovati na koncert, tako da eto nisam imala priliku biti niti na sinoćnjem, no nadam se kako si se lijepo provela

    decembar2001..iako više nisu s nama, draga bića nastavljaju živjeti kroz naša sjećanja, i sve dok ih se netko sjeća

    duliba...yap, tužno

    Dream_Maker...ljudi, ali i draga bića iz čudesnog svijeta životinja
    hvala na zagrljaju, ostvaljam jedan za tebe

    nihonkichigai...hvala ti što si uzeo vremena i potražio o kojem je stablu riječ...
    doista je prekrasno i nadam se kako će se još pojaviti u tvojim postovima

    bijeli koralj...jesam, tužna sam, malo više od pinkice

    sewen...hvala ti na toplim riječima, i za granu masline, iako ne znam koji će putem grana stići do njega, jer ne znam gdje odlaze naše kućni ljubimci....ako postoji mjesto, kao što je Timbuktu, što je istoimeni naziv romana Paul Austera, onda je moj crni prijatelj zasigurno tamo...
    za prošlost uvijek imam snage, jer od prošlosti ne bježim, prihvaćam se ravnopravno baš kao i sadašnjost i nepoznatu budućnost....
    pozdrav i lijep dan ti želim....sunce se malo nećka, no tko zna, možda se ohrabri do kraja dana

    Magična Noć...stajala sam uz more, a onda sam sjećanja povela na kavicu...
    nekoć smo zajedno dolazili na kavicu, a on bi od gazdarice ili njezinog sina, uvijek dobio kolačić....

    kora-kri...znam, kako i ti imaš takve uspomene, no da, svatko je jedinstven i besmisleno je uopće tragati za zamjenom....

    Vitae...to su posebne praznine, jer isupnjene su sjećanjima...
    a mjesta, za nova sjećanja, u velikim srcima uvijek ima, zar ne?

    Majstorica s mora...mogu ti samo reći: tvoja je rasejanost prošlost...
    Maki, Maki, neka nova mačja vrsta: voden-mačić...; )

    Grof V....vjerujem kako se nekoga i bez puno riječi može razumjeti, no ipak, bol i gubitak koji osjetimo je tako indiviudalan, jer iako nam je osjećaj poznat, nikada u potpunosti nemožemo osjetiti inenzitet boli druge osobe...
    ne bih se složila, nekoga uvijek negdje ima, iako nam se možda ne čini tako.....netko se uvijek nekoga ili sjeća, ili misli na nekoga....
    s gubitcima se teško nositi, možemo imati iza sebe i tisuću gubitaka, no svaki je nov, a osjetiti gubitak, kao i bilo koji drugi osjećaj, samo je znak kako smo još uvijek u stanju osjećati i da naše srce kameno nije....

    panova frula...jedno sam vrijeme tražila zakrpu, a kada sam prestala, osjetila sam mir, i smogla sam snage pustiti sjećanja, da budu izvor snage i osmjeha

    avatar

    11.09.2007. (10:18)    -   -   -   -  

  • diana11

    cesto svratim na tvoj blog, ovdje se odmorim....pozdrav i osmijeh

    avatar

    11.09.2007. (11:04)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    ;(

    avatar

    11.09.2007. (12:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...