Jako puno informacija u ovom izvrsnom postu, jako puno naizgled razjedinjenih dijelova, zapravo jedne iste strukture koja posjeduje, rekla bih, jednu jedinstvenu strukturnu silu koja to opet sve povezuje u jedno razgranato, široko, i već samim time što je sve nerazlučivo od svega, jedinstveno polje. Moram odmah reći da me «doslovna misao» kao nastojanje da se nešto zna točno onako kako jest, odmah «uputila» na mimesis. :) A ako se trenutak zadržim kod mimesisa kao termina koji prema Aristotelu znači – prikazivanje, tad možda i doslovnu misao / koja nastoji biti odraz stvarnosti kakva jest / mogu shvatiti upravo kao njeno nastojanje da prikaže nešto onako kako jest ( što je istodobno i sam proces saznavanja ). Odn. onako kako se ono otkriva mišljenju koje ga prepoznaje kao tu i takvu stvarnost. Već ovdje čini mi se jasnim da se također radi o su-djelovanju ali sudjelovanju mišljenjem. Jer odraz stvarnosti nije moguć bez upliva mišlju unutar nekog vanjskog konteksta niti bi misao znala išta o stvarnosti koju odražava kada stvarnost ne bi bila odraz / odraza / misli. Željela bih samo pojasniti da "prikazati" u ovom kontekstu ne znači oponašati ili imitirati, nego nastojati djelovati mišljenjem onako kako bi se bit nekog promatranog predmeta, otkrila i «prikazala» u svoj svojoj stvarnosti. Ali što zapravo prikazuje u svojoj težnji da to bude točno ono što jest? Rekla bih da prikazuje upravo ono što zadobija svojim su-djelovanjem. Znanje kojem je neophodan preduvjet sudjelovanje u odnosu unutar stvarnosti koja se promatra. Tijelo vjeruje u ono u čemu sudjeluje. ( Bourdieu )
Čini mi se da problem s doslovnim mišljenjem leži upravo ondje gdje ono nije svjesno svog neizbježnog su-djelovanja - kao su-djelovanja u stvaranju razgraničenja ili konfrontiranja ( primjer s hranom, društva u kojima se sa ljudima postupa kao sa objektima, odnosi među zemljama itd... ) između subjekta i vanjskog objektivnog konteksta. Čini se da je ono " pogrešno u gledanju na vanjsko kao doslovno odvojen objekt " rezultat pogrešnog prepoznavanja / mišljenjem / već formiranog subjekta u odnosu na vanjsko. Subjekt otvorene misli uvijek će biti otvoren i za su-djelovanje, djelujući kako bi stvorio sklad.
Također, vidjeli smo kako i «mišljenje sudjelovanjem» nije nužno formula za sreću, onda kada se poistovjećivanje s objektom i okruženjem odigrava u jednom jako suženom kontekstu koji izvrsno funkcionira unutar svojih granica ali granica ( mjesto spajanja subjekta i objekta ) je ujedno i blokada za propusnost ili sposobnost sudjelovanja u jednom širem kontekstu ( primjer nekih plemena ) a slično se može primijeniti i na ostale primjere ovakvog ograničavajućeg poistovjećivanja. Izuzetan je zato primjer znanja po konaturalnosti opisanom kao znanje ili mudrost zen-a. I taj odlomak u tekstu djeluje opuštajuće i odmara i već samo dok ga čitaš. :) Tako da tome ne bih htjela ništa dodati kako mu ne bih oduzela ljepotu.
Na kraju ( a bojim se da sam već isuviše prostora zauzela ovdje ), što još reći o ove dvije vrste znanja koje proizilaze iz «doslovnog mšljenja» i «mišljenja sudjelovanjem»? Možda da nam treba neka nova vrsta znanja? Ili nam ipak treba, neka nova mudrost.
15.09.2007. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rekao bih na početku jednu tvrdnju iz neposrednog iskustva, ali se bojim da će zvučati neskromno. Ispasti će možda da želim posvjedočiti svoju moć konaturalne spoznaje, no želio bih da to bude pohvala ovome postu, naravno i njegovom autoru. Znanje, posebno znanje o znanju posredovano u ovom postu svima koji žele i mogu sudjelovati struji takvom snagom da ih baca na još neka njegova mjesta . Biti tako bacan npr. u tekstove Davida Bohma (cjelovitost, red, dialog...)siguran je znak sudjelovanja. Mislim, naravno na sudjelovanje u onom pozitivnom smislu, na ono koje ne funkcionira samo unutar uskih granica nekog područja već nas tjera da ih prekoračujemo ulazeći u šire i dublje sklopove. Vivijana je prekoračila granicu uvodeći pojam mimezisa, a ja pak imam potrebu upozoriti na Platonov pojam meteksa. Platonov trokut nam može pomoći šire i dublje uključiti se u Bohmovu misao: Doslovno mišljenje teži razlomiti, dok mišljenje sudjelovanjem teži stvari dovesti zajedno. Pogledajmo udaljenost duše i predmeta na donjoj stranici trokuta. Duša nastoji dosegnuti predmet, svojim znanjem pokriti ga, premostiti udaljenost koja ga od njega dijeli. Kažu da je i Tolstoj bio zadivljen mogućnošću ovog trokuta da nam pokaže kako duša može doći do svoga cilja. Put vodi prema gornjem vrhu trokuta. Tu se udaljenost duše i predmeta ukida u poistovječivanju sa idejom predmeta. No, usuđujem se reći da je Tolstoj trokut krivo shvatio. Ovaj post mi daje snažnu potporu. Stapanje sa idejom je oponašanje ideje u kojem, kako bi Vivijana rekla, ono što oponaša gubi značajku da oponaša. To više nije oponašanje, već ono što Bohm naziva obožavanje idola. Oponašanje koje podrazumijeva aktivan odnos spram onoga što se oponaša, sustvaranje, traži sudjelovanje u kojem razdvojenost duše i predmeta ostaje sačuvana.
16.09.2007. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad je Viv napisala komentar, i to ovako dobar , nekako osjećam kao da sam i ja već komentirao, po konaturalnosti. :) I Milje, drago mi je da ti se sviđa moj omiljeni Bohm (natjerao si me da još malo promislim o međuodnosu sudjelovanja i distanciranja). Hvala vam. :) Mislio sam i ja možda napisati nešto o tom prijelazu u shvaćanju znanja sa Platonovog sudjelovanja na Aristotelovo odražavanje, ali ste me lijepo preduhtirili. Možda nešto o ''imati ili biti'', ili o apolonijskom ili dionizijskom... No, čini mi se da (osobito nakon vaših komentara) i nije potrebno. Pa sam htio samo postaviti linkove na neke ranije tekstove koji bi se mogli bolje razumjeti s ovog stajališta, ali sam onda shvatio da to vrijedi za valjda polovinu postova na ovom Uvodu. Tako da je ovo zapravo trebao biti jedan od prvih postova. :) Ipak, bolje kasno nego nikad...
17.09.2007. (09:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Jako puno informacija u ovom izvrsnom postu, jako puno naizgled razjedinjenih dijelova, zapravo jedne iste strukture koja posjeduje, rekla bih, jednu jedinstvenu strukturnu silu koja to opet sve povezuje u jedno razgranato, široko, i već samim time što je sve nerazlučivo od svega, jedinstveno polje.
Moram odmah reći da me «doslovna misao» kao nastojanje da se nešto zna točno onako kako jest, odmah «uputila» na mimesis. :) A ako se trenutak zadržim kod mimesisa kao termina koji prema Aristotelu znači – prikazivanje, tad možda i doslovnu misao / koja nastoji biti odraz stvarnosti kakva jest / mogu shvatiti upravo kao njeno nastojanje da prikaže nešto onako kako jest ( što je istodobno i sam proces saznavanja ). Odn. onako kako se ono otkriva mišljenju koje ga prepoznaje kao tu i takvu stvarnost. Već ovdje čini mi se jasnim da se također radi o su-djelovanju ali sudjelovanju mišljenjem. Jer odraz stvarnosti nije moguć bez upliva mišlju unutar nekog vanjskog konteksta niti bi misao znala išta o stvarnosti koju odražava kada stvarnost ne bi bila odraz / odraza / misli.
Željela bih samo pojasniti da "prikazati" u ovom kontekstu ne znači oponašati ili imitirati, nego nastojati djelovati mišljenjem onako kako bi se bit nekog promatranog predmeta, otkrila i «prikazala» u svoj svojoj stvarnosti. Ali što zapravo prikazuje u svojoj težnji da to bude točno ono što jest? Rekla bih da prikazuje upravo ono što zadobija svojim su-djelovanjem. Znanje kojem je neophodan preduvjet sudjelovanje u odnosu unutar stvarnosti koja se promatra. Tijelo vjeruje u ono u čemu sudjeluje. ( Bourdieu )
Čini mi se da problem s doslovnim mišljenjem leži upravo ondje gdje ono nije svjesno svog neizbježnog su-djelovanja - kao su-djelovanja u stvaranju razgraničenja ili konfrontiranja ( primjer s hranom, društva u kojima se sa ljudima postupa kao sa objektima, odnosi među zemljama itd... ) između subjekta i vanjskog objektivnog konteksta. Čini se da je ono " pogrešno u gledanju na vanjsko kao doslovno odvojen objekt " rezultat pogrešnog prepoznavanja / mišljenjem / već formiranog subjekta u odnosu na vanjsko. Subjekt otvorene misli uvijek će biti otvoren i za su-djelovanje, djelujući kako bi stvorio sklad.
Također, vidjeli smo kako i «mišljenje sudjelovanjem» nije nužno formula za sreću, onda kada se poistovjećivanje s objektom i okruženjem odigrava u jednom jako suženom kontekstu koji izvrsno funkcionira unutar svojih granica ali granica ( mjesto spajanja subjekta i objekta ) je ujedno i blokada za propusnost ili sposobnost sudjelovanja u jednom širem kontekstu ( primjer nekih plemena ) a slično se može primijeniti i na ostale primjere ovakvog ograničavajućeg poistovjećivanja.
Izuzetan je zato primjer znanja po konaturalnosti opisanom kao znanje ili mudrost zen-a. I taj odlomak u tekstu djeluje opuštajuće i odmara i već samo dok ga čitaš. :) Tako da tome ne bih htjela ništa dodati kako mu ne bih oduzela ljepotu.
Na kraju ( a bojim se da sam već isuviše prostora zauzela ovdje ), što još reći o ove dvije vrste znanja koje proizilaze iz «doslovnog mšljenja» i «mišljenja sudjelovanjem»? Možda da nam treba neka nova vrsta znanja? Ili nam ipak treba, neka nova mudrost.
15.09.2007. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razgovarajmo o krugu
Rekao bih na početku jednu tvrdnju iz neposrednog iskustva, ali se bojim da će zvučati neskromno. Ispasti će možda da želim posvjedočiti svoju moć konaturalne spoznaje, no želio bih da to bude pohvala ovome postu, naravno i njegovom autoru.
Znanje, posebno znanje o znanju posredovano u ovom postu svima koji žele i mogu sudjelovati struji takvom snagom da ih baca na još neka njegova mjesta . Biti tako bacan npr. u tekstove Davida Bohma (cjelovitost, red, dialog...)siguran je znak sudjelovanja.
Mislim, naravno na sudjelovanje u onom pozitivnom smislu, na ono koje ne funkcionira samo unutar uskih granica nekog područja već nas tjera da ih prekoračujemo ulazeći u šire i dublje sklopove.
Vivijana je prekoračila granicu uvodeći pojam mimezisa, a ja pak imam potrebu upozoriti na Platonov pojam meteksa. Platonov trokut nam može pomoći šire i dublje uključiti se u Bohmovu misao:
Doslovno mišljenje teži razlomiti, dok mišljenje sudjelovanjem teži stvari dovesti zajedno.
Pogledajmo udaljenost duše i predmeta na donjoj stranici trokuta. Duša nastoji dosegnuti predmet, svojim znanjem pokriti ga, premostiti udaljenost koja ga od njega dijeli. Kažu da je i Tolstoj bio zadivljen mogućnošću ovog trokuta da nam pokaže kako duša može doći do svoga cilja. Put vodi prema gornjem vrhu trokuta. Tu se udaljenost duše i predmeta ukida u poistovječivanju sa idejom predmeta. No, usuđujem se reći da je Tolstoj trokut krivo shvatio. Ovaj post mi daje snažnu potporu. Stapanje sa idejom je oponašanje ideje u kojem, kako bi Vivijana rekla, ono što oponaša gubi značajku da oponaša. To više nije oponašanje, već ono što Bohm naziva obožavanje idola. Oponašanje koje podrazumijeva aktivan odnos spram onoga što se oponaša, sustvaranje, traži sudjelovanje u kojem razdvojenost duše i predmeta ostaje sačuvana.
16.09.2007. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Kad je Viv napisala komentar, i to ovako dobar , nekako osjećam kao da sam i ja već komentirao, po konaturalnosti. :) I Milje, drago mi je da ti se sviđa moj omiljeni Bohm (natjerao si me da još malo promislim o međuodnosu sudjelovanja i distanciranja). Hvala vam. :)
Mislio sam i ja možda napisati nešto o tom prijelazu u shvaćanju znanja sa Platonovog sudjelovanja na Aristotelovo odražavanje, ali ste me lijepo preduhtirili. Možda nešto o ''imati ili biti'', ili o apolonijskom ili dionizijskom... No, čini mi se da (osobito nakon vaših komentara) i nije potrebno. Pa sam htio samo postaviti linkove na neke ranije tekstove koji bi se mogli bolje razumjeti s ovog stajališta, ali sam onda shvatio da to vrijedi za valjda polovinu postova na ovom Uvodu. Tako da je ovo zapravo trebao biti jedan od prvih postova. :) Ipak, bolje kasno nego nikad...
17.09.2007. (09:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...