Ponašamo se kao da nikada nećemo ostariti... i umjesto da se posvetimo malo svojim obiteljima, bakama, djedovima... mi mislimo samo na sebe, a njima tako malo treba, osmijeh ili topla riječ... Prekrasan post i hvala ti što si me podsjetila, čak malo i rastužila, još stignem barem nešto napraviti ;) Imam samo jednu baku ali bar da joj pokažem koliko mi je stalo do nje (iako me stotinu puta iživcira, znam da živi za mene i za moju sreću)!
Osmijeh ostavljam ;)))))
29.08.2007. (11:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
priča koja tjera na razmišljanje i to dvojako, prvo o tome što možemi i koliko činimo za nama drage koji žive sami i naizgled zaboravljeni, a drugo o tome koliko malo dijeli jedan te isti trenutak od toga da se mi u njemu osjećamo sretno ili tužno, da odlučimo .... uživaj ...:)))
29.08.2007. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prvo, zaboravila sam staviti sliku novog posla.....ma nisam promjenila posao, to je bila šala.....kada vidiš sliku bitit će ti jasno....a tvoja priča, ma prekrasna....istina je da je ta starost na neki način teška i usamljena.....sve nas to nažalost čeka, alisada vjerujem da će biti lijepa.....treba tako vjerovati.....katkad su stariji ljudi zbog svojeg nezadovoljstva teški i nerazumni u svojim zahtjevima, jer treba, jest da je to sigurno teško, prihvatiti da tvoja djeca imaju sada svoj život ........ brzo će to doći....daj Bože da poživimo......i da doživomo sreću naše djece, a ondatreba iznaći snage nositi se sa starošću i učiniti ju što ugodnijom.....pusek
29.08.2007. (12:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Lijepa, topla, sjetna priča. Sjetih se onog: Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako često nam baš to malo nedostaje!
28.08.2007. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NeViNaScE
Često razmišljam o ovome što si napisala...
Ponašamo se kao da nikada nećemo ostariti... i umjesto da se posvetimo malo svojim obiteljima, bakama, djedovima... mi mislimo samo na sebe, a njima tako malo treba, osmijeh ili topla riječ...
Prekrasan post i hvala ti što si me podsjetila, čak malo i rastužila, još stignem barem nešto napraviti ;)
Imam samo jednu baku ali bar da joj pokažem koliko mi je stalo do nje (iako me stotinu puta iživcira, znam da živi za mene i za moju sreću)!
Osmijeh ostavljam ;)))))
29.08.2007. (11:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
freestyler
priča koja tjera na razmišljanje i to dvojako, prvo o tome što možemi i koliko činimo za nama drage koji žive sami i naizgled zaboravljeni, a drugo o tome koliko malo dijeli jedan te isti trenutak od toga da se mi u njemu osjećamo sretno ili tužno, da odlučimo .... uživaj ...:)))
29.08.2007. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slonic
prvo, zaboravila sam staviti sliku novog posla.....ma nisam promjenila posao, to je bila šala.....kada vidiš sliku bitit će ti jasno....a tvoja priča, ma prekrasna....istina je da je ta starost na neki način teška i usamljena.....sve nas to nažalost čeka, alisada vjerujem da će biti lijepa.....treba tako vjerovati.....katkad su stariji ljudi zbog svojeg nezadovoljstva teški i nerazumni u svojim zahtjevima, jer treba, jest da je to sigurno teško, prihvatiti da tvoja djeca imaju sada svoj život ........ brzo će to doći....daj Bože da poživimo......i da doživomo sreću naše djece, a ondatreba iznaći snage nositi se sa starošću i učiniti ju što ugodnijom.....pusek
29.08.2007. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Toplina i plemenitost zalebdješe sa Vaših usana.
29.08.2007. (12:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cura koja zna sto hoce
bas ti je fora blog.....i ova priča gore je bas lijepa.............heh..........ajd moram ić.........pozz
29.08.2007. (13:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cura koja zna sto hoce
.e hvala ne komentaru........pozz
29.08.2007. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...