He... Ovako, ja imam gotovu istu situaciju kao o ti. Gotovu istu. Znam, jer sam čitala tvoje postove i sve... Kod mene je problem što sam ja s njim još u vezi (sad će biti godina dana). Problem je i u tome što sam ga ja "morala" preboljeti u vezi (s njim, ponavljam). Dopustio mi da se ludo zaljubim u njega i da ga zavolim i onda postao čovjek u kojeg se nisam zaljubila, zavoljela... Trebalo se i na to naviknuti. Sve sam mislila proći će. Strašno je boljelo! Stariji je od mene dosta, a i neka druga žena... Koju je volio, a i još je voli sigurno. I uspjelo mi je to. Nažalost, nikada nisam imala takvu vezu. U početku sam jako patila, voljela ga (ma volim ga ja i dalje), ali kao da je isplahnulo od silne borbe. Sve mi je ravo. Puno me povrijedio i puno sam se puta osjećala samom i iznevjerenom. Sve sam dopuštala. A problem je što ja ne znam reći zbogom i ne znam hoću li moći sama. Navika, valjda, nedostajati će mi. I uvijek čekam neko čudo... Do kada? Hhhm... A znam da i on nešto osjeća... nešto... PS: Obožavam pjesmu, dobro jutro tugo od Olivera... najviše me rastuži... Pozdrav!
28.08.2007. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jednako sjebana s emocijama. o povjerenju da ne govorim. naučiš živjeti s tim. a pjesma... još sam na te bisan, al' se nisam pomaka, ni trepnija nisam kad si s njime utekla... mislila sam da je ovaj dio nemoguće postići, ali moguće je... kad se od siline udarca ne možeš pomaknuti, ni trepnuti... :(
28.08.2007. (12:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bejb
He... Ovako, ja imam gotovu istu situaciju kao o ti. Gotovu istu. Znam, jer sam čitala tvoje postove i sve... Kod mene je problem što sam ja s njim još u vezi (sad će biti godina dana). Problem je i u tome što sam ga ja "morala" preboljeti u vezi (s njim, ponavljam). Dopustio mi da se ludo zaljubim u njega i da ga zavolim i onda postao čovjek u kojeg se nisam zaljubila, zavoljela... Trebalo se i na to naviknuti. Sve sam mislila proći će. Strašno je boljelo! Stariji je od mene dosta, a i neka druga žena... Koju je volio, a i još je voli sigurno. I uspjelo mi je to. Nažalost, nikada nisam imala takvu vezu. U početku sam jako patila, voljela ga (ma volim ga ja i dalje), ali kao da je isplahnulo od silne borbe. Sve mi je ravo. Puno me povrijedio i puno sam se puta osjećala samom i iznevjerenom. Sve sam dopuštala. A problem je što ja ne znam reći zbogom i ne znam hoću li moći sama. Navika, valjda, nedostajati će mi. I uvijek čekam neko čudo... Do kada? Hhhm... A znam da i on nešto osjeća... nešto...
PS: Obožavam pjesmu, dobro jutro tugo od Olivera... najviše me rastuži...
Pozdrav!
28.08.2007. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tamara
jednako sjebana s emocijama. o povjerenju da ne govorim. naučiš živjeti s tim.
a pjesma... još sam na te bisan, al' se nisam pomaka, ni trepnija nisam kad si s njime utekla... mislila sam da je ovaj dio nemoguće postići, ali moguće je... kad se od siline udarca ne možeš pomaknuti, ni trepnuti... :(
28.08.2007. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...