Komentari

izvorbezvode.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • armin

    ali prije toga je rekla. moj otac je umro, a nisam se uspio pomiriti sa njim. činim to sada. i mislim da to mogu tek sada.

    avatar

    27.08.2007. (14:02)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    @armine,rekla je ali da znaš kako sam žarko čeznula zatim da to čujem prije..Obilježilo mi je život..
    Jedino što sam naučila je da se tako ne ponašam prema svojoj djeci.Mi,djeca i ja se jako volimo,iako naš odnos nikada nije crno-bijel.
    Tako mi je žao zbog tebe i tvog oca...Ne daj da ti život bude obojen tužnim,ljutitim ili već kavim sjećanjima na njega.

    avatar

    27.08.2007. (18:54)    -   -   -   -  

  • armin

    nije.

    avatar

    27.08.2007. (21:56)    -   -   -   -  

  • Toya

    Ja se još uvijek borim - majka i ja se baš nismo slagale. Znala sam dobiti grdne batine nizašta. Korbačem. Nikada joj nisam oprostila, mnogo toga sam činila njoj usprkos. Pitam se da li je taj prskos bio traženje zrnca ljubavi. Mislila sam da neću žaliti kada umre. Danas me to muči. Da me treba, pokazala mi je tek kada je ostarila. A da li me je voljela? To nikada neću saznati. Zato kao i ti, sa djecom sam izgradila potpuno drugačiji odnos. Nikada ih nisam udarila. Zato te razumijem.

    avatar

    27.08.2007. (23:16)    -   -   -   -  

  • limerick

    djed mi je bolovao od dijabetesa. došlo je do toga da je naočigled trulilo mu meso. odrezali su mu nogu. umirao je polako nekoliko mjeseci. jedne večeri jedva sam dovukla punu košaru drva kako se ne bi trebalo ići još jednom te večeri i kako bi mu moglo biti toplo i tijekom noći. u jednom trenutku je šapnuo koliko je još mogao govoriti: ostavi sve, dođi ovamo, samo budi pored mene, drži me. bit će svega, nas neće. umro je tjedan dana nakon toga :( nakon tatine smrti vrlo sam se vezala (iako sam bila i prije puno) za muške članove obitelji. još mi je ostao stric. on mi je prijatelj, brat, drugi otac! jedini konstantni oslonac svih ovih godina koliko znam za sebe. ne znam što bih da ga nema...
    a kad sam bila manja dobivala sam valjda batine svaki dan. bila sam dijete, ali ne daj Bože da se zaprljam zajedno bi se kuhače lomile na meni. u 11 godini sam rekla da me više nikad nisi udarila, nikad, jer ću vratiti! nikad me više nije udarila. slažemo se koliko se slažemo. ima dobrih i ima loših trenutaka. potpuno smo različite. znam samo da želim da mojoj djeci (ako ih budem imala) bude drugačije nego što je meni bilo u životu. iako smatram da sam ispala sasvim ok osoba unatoč svemu. iako ima sve to posljedice. npr. nikad se nisam mogla uhvatiti na istoj valjnoj duljini za svojim vršnjacima...tek na faxu i to s tek nekoliko njih...tužne priče žubor vode čuješ ti ovdje...oprosti...imam poriv da sad sve ovo označim i stisnem delete...svaki sretan čovjek je nesretan na svoj način ;)

    avatar

    28.08.2007. (00:41)    -   -   -   -  

  • bistra

    Jako me je dirnuo ovaj tvoj post. Moja je majka teško obolila,
    ja sam tada bila mala, gotovo se i ne sjećam majke kao zdrave
    osobe. Nje više nema ali je to tuga koju ću nositi cijeli život.
    Pozdrav ti veliki ostavljam !

    avatar

    28.08.2007. (08:13)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    @Toya,smatram da je najvažnije što smo iz postupaka svojih majki naučile kako se ne treba odnositi prema svojoj djeci.Veliki pozdrav
    @limerick,hvala na javljanju i kad napišeš ono što misliš,nemoj stiskati delete.Ti si razumna i osjećajna djevojka i volim čitati tvoja razmišljanja.Pozdrav
    @radosti postojanja,mogu samo pretpostaviti koliko se tuge i straha krilo u tvom dječjem srcu kad ti je onemoćala majka.Sada kada su prošle godine od toga,ti si ipak radost postojanja,hvala Bogu.Pozdrav

    avatar

    01.09.2007. (06:40)    -   -   -   -  

  • rilady

    Kada čitam ovakve sudbine, ne bih se trebala žaliti na svoju i plakati nad svojom, ali svatko od nas ima neki prag boli i svatko od nas boli prihvaća drugačije.
    Lijepi pozdrav ti ostavljam.

    avatar

    02.09.2007. (10:47)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    @Hvala RiLady,jako mi je drago zbog svih kojima je drugačije.Ponekad se stidim što još uvijek
    cvilim zbog njene neljubavi.Poslije se tješim da čežnja za ljubavlju i potvrdom da smo dobri i to od vlastitih roditelja i nije nešto nenormalno,ma koliko mi imali godina.Moja djeca su osjetila da ih volim, a ja to još uvijek potvrđujem i riječima , djelom i ljutnjom kad mislim da su u krivu.
    Godine idu,mene jednom neće biti ali oni će znati koliko su mi značili i koliko sam ih voljela.
    Pozdrav od srca

    avatar

    02.09.2007. (11:30)    -   -   -   -  

  • skaska

    Tužno no izvjesno.

    avatar

    02.09.2007. (12:54)    -   -   -   -  

  • Oblak u hlačama

    Uvijek. Iskreno mi je žao, sad zapravo shvaćam da sam zaista sretna jer imam roditelje koji su mi oduvijek i u svemu podrška. Lijep pozdrav

    avatar

    03.09.2007. (22:50)    -   -   -   -  

  • primakka

    mislim da je smisao sreće uzvraćena ljubav. što je manje dobivamo, naša čežnja za njom je veća. treba je prepoznati jer se ne javlja uvijek u očekivanom obliku. i nisu riječi jedine koje govore o njoj. majka je to sigurno i ranije na svoj način pokazivala. djeca ne mogu uvijek osjetiti brigu i ljubav kroz našu kontrolu, a mi kontrolu ne doživljavamo kao nešto loše. drago mi je da si doživjela taj uzvrat mada mislim da je on stalno bio prisutan. p.s. hvala na komentarima podrške.

    avatar

    28.09.2007. (08:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...