Meni i danas mama "brani" da plačem kad sam nesretna... no, sada joj samo kažem: "pusti me, bit će mi lakše poslije" jer je to i istina. Držati osjećaje potisnute u sebi je loš izbor, jer putem suza i psihički i fizički izbacujemo to iz sebe...
26.08.2007. (23:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, interesantno je promatrati kako ljudi regiraju na nečije suze. Automatski ga počnu tješiti i rade sve što ima padne napamet, samo da ovi prestanu plakati...Kao ono "nemoj plakati", "saberi se" i slično...Umjesto da te puste da se ljudski isplačeš i idemo dalje. :) P.S. Prekrasna mi je adresa tvog bloga...svaki put mi izmami smješak. :)
27.08.2007. (07:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala na komentaru, doista je tako ponekad nađe put da ostvari svoje snove, valjda će tako i moje....bar se nadam.... Prije nisam baš plakala, možda zato što sam toliko uspješno uspjela prazniti svoje emocije kroz druge stvari. Sad? Ne bojim se više plakati, i lakše mi je... I tek nedavno sam 1 put zaplakala pred nekim drugim, i to jer bilo pred Njim... Mislim da je sve to, jer ne želimo da nas smatraju slabićma, jer to je svima pokazivanje slabosti. Tako nas uče odmalena. I onda se suočavamo, sa bolnim situacijama i na kraju krajeva skidamo svoje maske pred nekim posebnim...I dijelimo zajedno bol, to je povezanost koju ne mogu opisati, ali svakako se nadam da si barem jednom u životu to osjetila. Doista, poseban osjećaj.
P.S. Mogu li uzeti neke tvoje mudre misli sa bloga i staviti ih na svoj?
Pozzz
27.08.2007. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zeznuli su mi ovaj stari blog pa ne mogu ući u njega ,dok ga ne osposobe napravila sam novi na kojemu mogu pisati dalje, pa imaš ovaj novi link, nadam se da će uskoro opet biti sve po starome,ostavljam ti topli zagrljaj...
27.08.2007. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...too lost in..., dobrodošla i naravno da možeš! Ja sam uvijek oduševljena kad mogu bilo gdje pročitati nešto što se dodirne mog srca! Uostalom, te mudre misli sa strane su napisali neki drugi mudri ljudi, čije djelo izuzetno cijenim. :)
27.08.2007. (10:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala na komentaru i na komplimentu za adresu bloga :-) Pahuljica je nadimak koji su mi još prije nadjenuli neki prijatelji jer sam lepršava, a opet jako nježna i krhka... Nekad se stvarno osjećam kao mala pahulja koja lebdi gradom :-))
27.08.2007. (12:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, baš si me pogodila s temom. Naime, ja nikad nisam mogla zaustaviti suze. Čak i kad sam pokušavala iz raznih razloga. I tad se događalo točno ono što si opisala. Takve sam prirode da prilično snažno proživljavam stvari. I sreću i tugu. Pa su i suze sastavni dio toga. :-)
27.08.2007. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suze su zvijezde na modrom svodu duše. Mi smo tako loše načinjeni za boli i poraze, da je to najmanje što možemo u nekim trenucima učiniti za se. Ja nerado puštam da ljudi naslute, gdje su u meni kiše, gdje potoci, suha korita i spore pomirene rijeke. Učili su me u djetinjstvu da je snaga skrivanje slabosti. Nikad to nisam razumio kako se tajenjem ranjivosti neka jakost dobije.
Baš je lijep ovaj post. Moram pohvaliti Vaš blog. Već se zamorih od onih kapelica nesretnih Ljubavi što imaju vazda iste mise večernice i zornice.
28.08.2007. (08:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobar post! Nekad sam često i gorko plakala u svojoj sobi, licem zarinutim u jastuk. Danas još uvijek plačem, najčešće je to u trenutku kad popusti brana, što se često događa na nekom neprikladnom mjestu, pa se sjećam ne tako davnih plakanja u dvorištu od bolnice i drugom prilikom u bolničkom hallu, a plakala sam zbog sebe, zbog svog zdravlja koje se klimalo između zdravlja i bolesti... To mi nekako najteže padne... Ono što se može, nastojim izreći (što me 'boli') i preduhitriti suze, prije nego do njih dođe i tako održavam zdravlje svoje 5. čakre (a bome i četvrte)... Pozdrav! :)
28.08.2007. (11:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prijateljica svjetlosti ( usput, predivan ti je nick i tako pozitivan! ), potpuno te razumijem, iako nemam isti problem kao što je tvoj, dobro mi je poznat trnoviti put do zdravlja...i teško je...da...osobito kad shvatiš da su ti već koljena dodobra izgrebana od trnja kroz koje hodaš, a ipak više od koljena te boli duša. Kad ti bude najteže, samo pogledaj svoj nick i bit će ti lakše. Barem meni jest kad ga pročitam! Pusa!
28.08.2007. (12:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NPZ, hvala ti na podršci i na pohvali za nick. :) Svakim danom sam sve bolje i gledam svijet sve pozitivnije i vjerujem da na taj način ni zdravlje neće izostati, vjerujem da ću na kraju raspetljati sve zapetljane energije koje su uzrokovale razne zdravstvene poteškoće u mom tijelu. Evo, baš sam jučer pustila nekoliko suza zbog još jedne raspetljane petljancije... :)
29.08.2007. (12:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
layla
glupo bi bilo zaustaviti suze...jer je to ne moguce, a i blesavo....to je kao zabraniti smijeh...sve su to emocije.pozdrav
25.08.2007. (23:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gradska pahuljica
Meni i danas mama "brani" da plačem kad sam nesretna... no, sada joj samo kažem: "pusti me, bit će mi lakše poslije" jer je to i istina. Držati osjećaje potisnute u sebi je loš izbor, jer putem suza i psihički i fizički izbacujemo to iz sebe...
26.08.2007. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irnan - NPZ
Da, interesantno je promatrati kako ljudi regiraju na nečije suze. Automatski ga počnu tješiti i rade sve što ima padne napamet, samo da ovi prestanu plakati...Kao ono "nemoj plakati", "saberi se" i slično...Umjesto da te puste da se ljudski isplačeš i idemo dalje. :)
P.S. Prekrasna mi je adresa tvog bloga...svaki put mi izmami smješak. :)
27.08.2007. (07:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slavneosobenamomblogu
bok fora blog-i sve na njemu svrati do mene i komaj
27.08.2007. (09:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slavneosobenamomblogu
ej hvala ne komentaru svrati još koji put
27.08.2007. (09:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...too lost in...
Hvala na komentaru, doista je tako ponekad nađe put da ostvari svoje snove, valjda će tako i moje....bar se nadam....
Prije nisam baš plakala, možda zato što sam toliko uspješno uspjela prazniti svoje emocije kroz druge stvari. Sad? Ne bojim se više plakati, i lakše mi je... I tek nedavno sam 1 put zaplakala pred nekim drugim, i to jer bilo pred Njim...
Mislim da je sve to, jer ne želimo da nas smatraju slabićma, jer to je svima pokazivanje slabosti. Tako nas uče odmalena.
I onda se suočavamo, sa bolnim situacijama i na kraju krajeva skidamo svoje maske pred nekim posebnim...I dijelimo zajedno bol, to je povezanost koju ne mogu opisati, ali svakako se nadam da si barem jednom u životu to osjetila. Doista, poseban osjećaj.
P.S. Mogu li uzeti neke tvoje mudre misli sa bloga i staviti ih na svoj?
Pozzz
27.08.2007. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
safyris
zeznuli su mi ovaj stari blog pa ne mogu ući u njega ,dok ga ne osposobe napravila sam novi na kojemu mogu pisati dalje, pa imaš ovaj novi link, nadam se da će uskoro opet biti sve po starome,ostavljam ti topli zagrljaj...
27.08.2007. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irnan - NPZ
...too lost in..., dobrodošla i naravno da možeš! Ja sam uvijek oduševljena kad mogu bilo gdje pročitati nešto što se dodirne mog srca! Uostalom, te mudre misli sa strane su napisali neki drugi mudri ljudi, čije djelo izuzetno cijenim. :)
27.08.2007. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NeViNaScE
znam da nakon kiše uvijek zasja sunce i ne sramim se plakati...dobro ne baš uvijek ali trudim se...
Prekrasan post!
pusaaaaaaa ;))))))
27.08.2007. (10:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Libar
Nije sramota, baš suprotno.
Lijep pozdrav!
27.08.2007. (11:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gradska pahuljica
Hvala na komentaru i na komplimentu za adresu bloga :-) Pahuljica je nadimak koji su mi još prije nadjenuli neki prijatelji jer sam lepršava, a opet jako nježna i krhka... Nekad se stvarno osjećam kao mala pahulja koja lebdi gradom :-))
27.08.2007. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irnan - NPZ
Blago tebi! Čuvaj tu svoju "pahuljavost", što ćeš ljepše od toga! :)
27.08.2007. (16:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Eh, baš si me pogodila s temom. Naime, ja nikad nisam mogla zaustaviti suze. Čak i kad sam pokušavala iz raznih razloga. I tad se događalo točno ono što si opisala. Takve sam prirode da prilično snažno proživljavam stvari. I sreću i tugu. Pa su i suze sastavni dio toga. :-)
27.08.2007. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Suze su zvijezde na modrom svodu duše.
Mi smo tako loše načinjeni za boli i poraze,
da je to najmanje što možemo u nekim trenucima
učiniti za se. Ja nerado puštam da ljudi naslute,
gdje su u meni kiše, gdje potoci, suha korita
i spore pomirene rijeke. Učili su me u djetinjstvu
da je snaga skrivanje slabosti.
Nikad to nisam razumio kako se tajenjem
ranjivosti neka jakost dobije.
Baš je lijep ovaj post. Moram pohvaliti Vaš blog.
Već se zamorih od onih kapelica nesretnih Ljubavi
što imaju vazda iste mise večernice i zornice.
28.08.2007. (08:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
Dobar post! Nekad sam često i gorko plakala u svojoj sobi, licem zarinutim u jastuk. Danas još uvijek plačem, najčešće je to u trenutku kad popusti brana, što se često događa na nekom neprikladnom mjestu, pa se sjećam ne tako davnih plakanja u dvorištu od bolnice i drugom prilikom u bolničkom hallu, a plakala sam zbog sebe, zbog svog zdravlja koje se klimalo između zdravlja i bolesti... To mi nekako najteže padne...
Ono što se može, nastojim izreći (što me 'boli') i preduhitriti suze, prije nego do njih dođe i tako održavam zdravlje svoje 5. čakre (a bome i četvrte)... Pozdrav! :)
28.08.2007. (11:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irnan - NPZ
Prijateljica svjetlosti ( usput, predivan ti je nick i tako pozitivan! ), potpuno te razumijem, iako nemam isti problem kao što je tvoj, dobro mi je poznat trnoviti put do zdravlja...i teško je...da...osobito kad shvatiš da su ti već koljena dodobra izgrebana od trnja kroz koje hodaš, a ipak više od koljena te boli duša. Kad ti bude najteže, samo pogledaj svoj nick i bit će ti lakše. Barem meni jest kad ga pročitam!
Pusa!
28.08.2007. (12:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
NPZ, hvala ti na podršci i na pohvali za nick. :) Svakim danom sam sve bolje i gledam svijet sve pozitivnije i vjerujem da na taj način ni zdravlje neće izostati, vjerujem da ću na kraju raspetljati sve zapetljane energije koje su uzrokovale razne zdravstvene poteškoće u mom tijelu.
Evo, baš sam jučer pustila nekoliko suza zbog još jedne raspetljane petljancije... :)
29.08.2007. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...