Komentari

miasteniagravis.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • PhoenixMG

    Voljela bih na ovaj blog privuči što više MLADIH miasteničara, jer su mladi jako zanemareni u pogledu bolesti, i pomoći. Na žalost, očito se još uvijek smatra da mladi nisu bolesni, tako da ih se ignorira, a zaboravlja se da je njima najpotrebnija pomoć, s obzirom da tek kreću u život...

    avatar

    25.08.2007. (03:20)    -   -   -   -  

  • lady_m

    curo, svaka čast..
    ja sam baš u šoku od ovih spomenutih reakcija ljudi..
    sve najbolje, fakat..

    avatar

    01.09.2007. (19:46)    -   -   -   -  

  • PhoenixMG

    lady_m, hvala ti na podršci! Ne znam šta bih ti drugo rekla, pa eto...
    Slobodno navrati još koji put...

    avatar

    03.09.2007. (02:38)    -   -   -   -  

  • malisa

    EVO PROCITAH SAMO OVO JER SAM KRATAK SA VREMENOM, AL DA SAM SOKIRAN JESAM . NE LJUDIMA I NJIHOVOM ZLOBOM JER POBOGU SVI SMO TAKOVI . ( CAST ONOJ SACICI KOJI NISU ) I LJUCKE ME REAKCIJE NE CUDE.NEGO CINJENICOM DA SI TO SVE TAKO LIJEPO SROCILA I OPISALA SVOJE TEGOBE. MOZDA I GRIJESIM MOZDA TI TO I NJJE BILO TOLIKO TESKO POSLIJE SVEG TOG SRANJA KOJE SI PROZIVJELA. NEZNAM .NISAM BIO U TOJ TVOJOJ NESRETNOJ SITUACIJI . TKO ZNA KAKO BIH JA REAGIRAO . DAL BI SE UBIO, DAL BI STO DRUGO URADIO . STVARNO NEZNAM, AL SVAKAKO OVO STO SI NAPISALA JE VRIJEDNO PROCITATI. STO SE TICE TVOJEG ZARUCNIKA TAKODJE MI JE SLIKA O NJEMU NEJASNA . KOJI SU TO PORIVI KOJI GA VEZU ZA TEBE. HUMANI I CASNI SVAKAKO JESU. LJUDCKI NEBIH SE USUDIO TVRDITI. PRIJE BIH REKAO NADLJUCKI. NO BILOKAKO BILO ON SVAKAKO ODAJE SLIKU PLEMENITE OSOBE. DRAGO MI JE CUTI DA SI NASLA TAKOVU OSOBU. UVIJEK OSTANEM ZAPANJEM KAD UOCIM KAKO BOG ILI PRIRODA ILI KAKO TI DRAGO POSJEDUJE CUDAN SMISAO ZA HUMOR. A SVE PO ONOJ STAROJ IZRECI . TKO IMA KRUHA NEMA ZUBE A TKO IMA ZUBE NEMA KRUHA. NAIME OCU RECI . PORED SVOEJ TESKE BOLESTI TA TI JE ISTA PRIRODA PODARILA TAKO JEDNU PREDIVNU OSOBU KOJA SKRBI O TEBI. MILIONI LJUDI BI SAMO MOGLI SANJATI TAKOVO BLAZENO STVORENJE.U OVOM SLUCAJU SE CINI MI SE RADI O ONOJ PRAVOJ BEZUSLOVNOJ LJUBAVI O KOJOJ SVI SAMO PRICAJU ALI JU NE PRAKTICIRAJU. NIJE ONA ZA OBICNE LJUDE SA OVOG PLANETA. NAPISAO SAM PJESMICU O LJUBAVI I DOTAKAO SE I TE BEZUSLOVNE LJUBAVI I NARAVNO BIO POPLJUVAN OD ISTIH TAKO VIH LJUDI KOJI I ZA TEBE IMAJU SAMO POGRDNE RIJECI.
    NEZNAM DAL CE TI SE MOJE PJESMICE SVIDJETI AL BILO BI MI DRAGO CUTI DA IH CITAJUCI BAR ZA TRENUTAK ZABORAVLJAS NEVOLJU KOJA TE JE SNASLA. PRIMI PUNO POZDRAVA OD JAHACE EPOKALIPSE UZ ISKRENU ZELJU ZA OPORAVKOM.

    avatar

    06.11.2007. (13:47)    -   -   -   -  

  • PhoenixMG

    malisa, ovo je blog njene (lidac) mlađe seke... Iliti, mene. Moja seka je stavila link na moj blog u svoj potpis, kako bi što više ljudi vidjelo šta se događa unutar pravne države kada su u pitanju najpotrebniji...
    U svakom slučaju, hvala ti na posjeti i dobrim željama (nadam se da i dalje vrijede, iako nije lidac u pitanju, već njena mlađa seka :-) ).
    I, da, neopisivo sam sretna i blagoslovljena što kraj sebe imam i obitelj punu ljubavi i podrške, koji su žrtvovali svoju egzistenciju za mene; i zaručnika koji je uvijek uz mene, pruža mi sigurnu luku i utjehu..

    avatar

    07.11.2007. (18:52)    -   -   -   -  

  • malisa

    phoenikx bez obzira tko je u pitanju ja svakom zelim svako dobro pa tako i tebi, jer kako vidim u veoma si nezavidnoj situaciji. zivot ima cudan smisao za humor. nadam se da ti se stanje popravlja i ujedno mi je zao sto uistinu nemam dobru vili sa carobnim stapicem kako ja to pisem djecici iz Lalalenda pa da te tvoje probleme rijesimo kako to vila i ja obicno radimo. al to su samo snovi u kojima Vicko plovi.( psssssssssss ne citaj glasno da neko od klinaca ne skuzi , propasce mi karijera ) nego jesi citala moju zadnju pjesmicu NAJLJEPSIO SAN NA SVIJETU?? sko ci u Lalalenda tamo ces ju naci...... pozdrav od Malise

    avatar

    11.11.2007. (12:29)    -   -   -   -  

  • PTICA

    Drago mi je da sam naišla na ovaj blog iako je za mene premračan i depresivan!
    I sama imam miasteniju gravis koja mi je dijagnosticirana prije 3 god. Simptomi su bili: ukočenost mišića te padanje očnih kapaka, Ukočemost mišića tumačila sam premorom te nisam odlazila liječniku. Nakon toga počelo je padanje kapaka (više desnog oka nego lijevog). Kad su me upozorili da padanje kapaka može biti i siimptom tumora mozga tek onda sam se prestrašila i otišla odmah ujutro kod neurologa (radim u bolnici).
    U početku sam pila Mestinon 4 x dnevno, Odbila sam liječenje u bolnici. Još uvijek radim i ni dana nisam bila na bolovanju. Radim i prekovremeno i bavim se turizmom. Uz sebe imam dragog čovjeka koji me voli i pazi. Još uvijek vozim i auto za koje kažem da su moje noge. Kortikosteroide sam uzimala na samom početku (možda 3 mjeseca) a onda sam odbila i njih.
    Na CT-u nisam imala timus te sam odbila i operaciju timusa.Svoj problem padanja kapaka sam riješila običnim sunčanim naočalama koje prikrivaju grimase koje čini moje lice. Samim tim sam mirnija te mi se čini kao da je i padanje kapaka manje. Većina doktora oko mene ne vjeruje u to ( tvrde da je to na psihičkoj bazi) ali meni je ljepše i lakše komunicirati sa ljudima. Ne skrivam da sam bolesna. Našla sam mjeru između odmora i umora. Razum mi funkcionira. Kad situacija u kući izbjegne kontroli (planina robe za peglanje, brdo suđa za pranje, oprano posuđe u perilici iz koje ga treba složiti) jednostavno potražim pomoć i platim. Znam da ćeš reći da i zato treba novaca ali ja sam ih zaradila i lijepo se osjećam da to i podijelim s nekim. Obično su to žene u težoj financijskoj i materijalnoj situaciji od mene. Ne tražim previše. Uživam u svemu. Imam čak i psa kojeg sam udomila. Ne pravim se pametnija od liječnika. Zamjeram im da ne priznaju neznanje i bespomoćnost vezanu uz liječenje miastnije. Sada uzimam 2 tablete Mestinona. Bolesna sam ali sretna! Nekada pomislim što me čeka ali takve misli brzo odagnam iz glave i ostavim ih za vrijeme kada se budem tako i osjećala. Izgledam bolje nego moj izabrani liječnik, uvijek sam vedra, sretna i nasmijana. Tako se i osjećam. Ne glumim u ovom svijetu poslovne komunikacije. Sretna sam da uz sebe imam ljude koji me vole, koje i ja volim, koji imaju razumijevanja za moje stanje koje je kao i kod tebe nekad bolje a nekad gore. Nekad me razumiju više, a nekad manje. Katkad sam zbog toga tužna ali ne previše jer im i ne zamjeram. Ne trošim se ni objašnjavati im stanje u kojem se nalazim. Nisam član nijedne Udruge. Nisam se nigdje registrirala ni tražila bilo kakve povlastice. Voljela bih da radiš bilo što i da tim što radiš možeš pridonijeti kućnom budžetu ili sebi priuštiti nešto samo za sebe (možda knjigu, kozmetiku, frizuru....) Nisam sebična. Dajem, pomažem svima koji me poznaju ili moju pomoć trebaju. Ne volim ulizice, slatkorječive, dvolične, besposlene. Možda se nekima i ne sviđam ovakva ali jednostavno i iskreno nije me briga! Mislim da se dobro dobrim vraća! Ikad ti je loše misli, uvjeri sebe da ti je dobro jer može biti i gore. To je istina! Kupujem slike kod umjetnika koji crtaju ustima,rukama i nogama. Pogledaj ljepotu i toplinu u tim slikama. Pogledaj tu radost i sve će ti biti jasnije o ćemu govorim. Idemo dalje............(ne volim politiku i nisam član nijedne stranke)!
    p/s Ovo je prvi put da sam se javila i svoje iskustvo podijelila s nekim.

    avatar

    30.01.2008. (00:50)    -   -   -   -  

  • PhoenixMG

    Ptica, hvala ti što si podijelila svoje iskustvo, misli i osjećaje!
    Ti si imala ukočenost mišića??
    Nikada to nisam imala, samo malaksalost, i sveopću nefunkcionalnost mišića (dakle, izgled želea bi najbolje opisao to).

    Ne znam da li si nekako iz postova dobila dojam da sam negativna, no, doista nisam. Vrlo sam optimistična, vedra i pozitivna osoba, što nekada začudi neke ljude, ali svi u mom životu to mogu potvrditi.
    Uvijek sam se znala nasmijati, kao i danas, na sve vezano za moju bolest (npr. otkažu ili jaaako slabo funkcioniraju facijalni mišići, pa osmijeh izgleda kao da režim na ljude :-); ne uspijem dignuti žlicu s juhom do usta pa se zamislim sa onim dječjim podbradkom dok srčem juhu iz tanjura-što i radim kada ne ide drugačije...). Volim smijeh, volim pozitivu i optimizam i tako i živim. Nikada nisam skrivala činjenicu da sam bolesna, ne vidim razloga za to. Dio je mene i mog života.

    Nikada nisam ništa tražila nikakve povlastice i tome slično, no moji su roditelji doista ostali bez prebijene lipe, i pokušali su provjeriti mogu li zatražiti kakvu pomoć, kako bi me mogli nastaviti financirati po pitanju lijekova (u ono doba mestinona je jako rijetko bilo u hrvatskim ljekarnama, pa se moralo financirati put u Mađarsku i kupnja lijekova svaki mjesec, do dva, a ostale lijekove koje sam pila, čije su cijene bile sumanuto visoke neću niti spominjati) i školovnja; tada smo dobili rješenje po kojem oni moraju dobivati financijsku pomoć za uzdržavanje, brigu i skrb malodobne osobe sa velikim fizičkim ograničenjima, da moraju dobiti dječji doplatak uvećan za 50%, te da ja moram dobiti određeni stupanj invaliditeta.
    Nikada ništa nije ostvareno, a moji roditelji danas razbijaju glave kako si priuštiti kruh. I to je ono što ljuti.
    Ima tu još puno stvari koje su sami, crno na bijelo, odlučili i odredili da mi moramo dobiti, i nikada apsolutno ništa nje ostvareno.
    Žao mi je ako ljudi to vide kao žicanje ili tako nešto, no meni je doista teško vidjeti moje roditelje kako nemaju ni za osnovnu egzistenciju (inače, majka mi je teški srčani bolesnik od svoje rane mladosti, te nema nikakva prava na ikakvu financijsku pomoć, a otac je u mirovini te i sam postao lakši srčani bolesnik); isto tako mi je teško gledati svog muža kako se trga u nastojanjima da nam može priuštiti osnovne stvari.
    Na žalost, imam MG od 12-te, pa je svaki pokušaj zaposlenja završavao neslavno, jer, u situacijama kada bih spomenula medicinsko stanje, odmah me križaju s popisa, a par puta nisam spomenula, pa zbog naknadnog saznanja (najčešće mojim odlascima na pretrage itd.) bih bivala otpuštena. Kako sam zadnjih 6 i nešto više godina u stanju gdje mi je ili teško ili potpuno neizvedivo samu sebe obući, zavezati si rep, itd., te imam jutra kada baš i nisam sposobna niti normalno ustati iz kreveta, niti jedan poslodavac ne želi zaposliti osobu koja možda neće biti sposobna svako jutro doći na posao, ili ako dođe, neće biti sposobna niti raditi. I doista mi nimalo to nije drago, niti uživam u besposličarenju, čak dapače, ubija me.

    Nije mi niti želja niti namjerna praviti se pametnija od liječnika, zamjeram im isto što i ti, uz dodatak - jako slabo informiraju bolesnike o samoj bolesti, o lijekovima koje ima daju, o njihovim mogućnostima, te nekakvu sveopću nezainteresiranost za ovu bolest kao takvu (zadovoljni su što ne znaju kako i zašto dolazi do nje, zadovoljni su ovim NEljekovima, ustvari to su samo supresivi...).

    Kada mi se skupi previše kućanskih obaveza, u pravu si, ne možemo si priuštiti plaćenu pomoć, pa zamolim muža, koji uvijek uskoči, i kada god ima vremena, radi šta god treba.
    Imamo prefriganog mačora udomljenog iz udruge, kojega nitko nije htio jer i sam ima motoričkih problema. Oboje brinemo o njemu.

    Okružena sam obitelji i prijateljima koji me vole, i razumiju. Davno su prošli dani objašnjavanja što i kako po pitanju bolesti. I priznajem, osjećam se blagoslovljena tim ljudima.
    Isto tako, davno me prestalo interesirati mišljenje ljudi koji mi ne predstavljaju ništa u životu, jer uvijek je lakše popljuvati nešto o čemu ništa ne znaš niti si ikada čuo za to, a još je lakše nekoga prozvati glumcem i lažovom jer nema neonski znak na čelu gdje biše od čega boluje. Fasciniraju me takvi ljudi, koji žive u uvjerenju ako nisu nikada čuli za nešto, to niti ne postoji. I fascinira me s kakvom lakoćom povrijede bilo koga svojim izjavama, a nekada i kao i da uživaju u tome. Najdraže mi je samo se nasmiješiti i ostaviti ih u vlastitim uvjerenjima.

    Žao mi je što ti ovaj blog djeluje taman i depresivan, nije mu to namjena. Želja je informiranje, možda poticaj da se mladi mijasteničari spoje, podjele iskustva, ljudi možda i saznaju neke stvari koje nisu znali itd.
    Možda te samo dizajn i boje asociraju na depresivno?

    Nadam se da ćeš ostati u kontaktu, bilo bi mi iznimno drago!!

    avatar

    01.02.2008. (19:13)    -   -   -   -  

  • dragana

    Dragi moj leptiriću,
    jedva stignem od svojih problema ali moram se javiti. Malo me je ikoma ići po ovim iskustvima ali svaka ti čast uspjela si. Naš administrator ore neke druge njive"ha,ha", čovjek zarađuje za kruh ali javit će ti se svakako da ako želiš budemo umreženi.
    Toliko mi daješ poticaja jer sam radi klike iz krugova usdruge iz Zagreba i nekih liječnika gotovo odustala. No ja ne bih bila ja da stanem. Ovu jesen imamo nekoliko aktivnosti vezane za obilježavanje sedmogodišnjeg rada i bila bi mi čast da se pojaviš malo na more i na našu tribinu MI I MEDIJI koja je 27.08.2008. Mogu ti ponuditi skroman smještaj i druženje.
    Javi ako želiš doći da se dogovorimo.
    Pozdrav svim oboljelima od MG-a, i zapamtite dico da nema dva ista miasteničara.
    Vaša Dragana
    dragana.vrbat@gmail.com

    avatar

    16.08.2008. (18:07)    -   -   -   -  

  • jeremija

    hej, pozdrav

    imam miasteniju već 14 g i odlično smo se slagale,ali sam si ja pronašla novu autoimunu bolest, pa me miastenija napustila, naime, više od godinu dana ne pijem ni mestinon ni decortin, više ne postoji. Sretna sam, hodam, rolam, puno plivam ne umaram se, ukratko "zdrava" osoba. NO; nije nešto uredu s nama zašto autoimuni odgovori?????????
    inače sam "kao" optimistična,vedra, raspoložena, a kad ono autodestruktivac. ubija me to što znam da sami izazivamo ova stanja, naravno podsvjesno.

    avatar

    24.04.2009. (20:29)    -   -   -   -  

  • marina

    eiii i ja bolujem od miastenije već godinu dana imam 17 godina srećom kod mene se sve to odigralo dosta brzo i zahvatila mi je sam facijalni dio i najviše govor u početku dok nisam znala dijagnozu nisam mogla pričati normalno i zaklopilo mi se oko i vraćala mi se hrana na nos.prvo sam bila u vinogradskoj gdje su mislili da čak imam i rak al kad sam išla na rebro tamo su mi odma rekli šta i kako dalje dosta dugo mi je trebalo da prihvatim terapiju . u deset dana sam na rebru izgubila preko deset kila ajmo reć pa bila sam kost i koža a uvijek sam bila debeljuca u devetom mjesecu su mi izvadili timus i jedno 5 mjeseci je meni bilo super al su doktori išli prebrzo sa terapijom dolje a i išla sam u školu i stres is ve to i trebalo mi je 2 mjeseca da se uvedem u normalu sad mi je dobro tu i tamo malo fufljam i govorim kroz nos pogotovo kad idem na kontrolu na rebro onda sam gotova...od kad me sve to snašlo okrenula sam novi list i još ga uvijek pišem svi koji boluju od mijastenije najvažnije je bit čvrst u glavi i mislit pozitivno ma kolko to bilo teško i meni dođe dan kad mi je krivo pa zašto ja ovo ono al se onda sjetim pa ima ljudi koji više pate od mene i bolesniji su ja sam svoj spas našla u vjeri i prije sam vjerovala al nakon ovog moja je vjera očvrsnula...nadam se da ću jednog dana ostavit tablete ...držte se svi pozzzz

    avatar

    16.08.2009. (18:35)    -   -   -   -  

  • sunshine

    oj ljudi!
    evo da se i ja javim... bez obzira sto vidim da dugo niste pisali, nadam se da cete mi odgovoriti na post... imam 17 godina, i MG su mi dijagnosticirali prije godinu i pol sa navrsenih 16 godina... inace sam super, ne skidam osmijeh s lica (iako je nekad malo ukocen, hehe), imam prijatelje i obitelj koji me vole pa makar imala taj kriz na sebi...
    bila sam na terapijama na rebru cim su mi dijagnosticirali MG, bila sam na timektomiji i za sad je sve super, samo me malo zbedirala vijest kad sam cula da ne proizvode vise Mestinon u pakiranju od 150, nego samo od 20 tableta :S
    al ajde, nekako cemo i to prezivjeti... pozdrav svim miastenicarima diljem lijepe nase, nadam se da se drzite... ako razmisljate kao ja da imati bolest i biti bolestan su dvije potpuno drukcije stvari, onda sve nekako lakse ide :)
    pozdrav iz Zagreba! :D

    avatar

    14.07.2010. (14:06)    -   -   -   -  

  • dragana.vrbat@gmail.com

    Dragi mijasteničari, evo me opet. Nije me bilo jer nisam imala dugo bila onlain. Ne morate biti vidoviti da znate zašto. Pokrenula sam na fb stranicu Miastenija gravis Rijeka, žao mi je što smo ovdje stali. Pozdrav Dragana

    avatar

    29.08.2010. (21:37)    -   -   -   -  

  • Zbunjena

    Bok,
    meni je upravo dijagnosticirana mijastenija i zasada primam samo injekcije.
    Htjela bih vas pitati jel nakon operacija i s tabletama to bolje? Mislim nemate nikakve probleme?
    Dali se smije piti alkohlo, pušiti?

    avatar

    04.03.2011. (15:06)    -   -   -   -  

  • nina

    bok! ja imam miasteniju od 15-te godine. isla sam kod doktora i bila tjedan dana u bolnici i nista mi nisu otkrili reki su da ce proc samo od sebe. pa su još tu bile razno razne kombinacije šta mi je i ja sam se pomirila da to tak mora biti i nisam više željela ići doktoru. imala sam sveopcu slabost u rukama, nogama, kočili su mi se mišići lica, nisam se mogla smijati, rušila bi se na pod te nisam mogla sama ustati. ja sam se pomirila s time i živjela još 4godina tako da ni sama nisam znala šta mi je. bilo je tu i ismijavanja od drugih i ponekad sam imala osjećaj da me čudno gledaju. sa 19. sam opet potražila pomoć. jedna doktorica se založila za mene i bila sam tjedan dana na promatranju i ona mi je rekla da imam miasteniju. dobila sam mestinon i pila do 6 tableta dnevno. predložena mi je operacija timusa! odbila sam jel sam se bojala i rekli su mi da mi nitko nemože garanitrati da će mi to pomoći. na kraju sam otišla na operaciju i nakon samo 6 mjeseci od operacije meni je odlično. sad je već prošlo 2 godine od toga i osjećam se jako dobro, tablete više ne koristim, ponekad samo mi se javi mala slabost u rukama, ali to je zanemarivo naspram onih svih problema koje mi je miastenije izazvala. isto tako mislim da dečko i roditelji nisu bili uz mene da bi mi oporavak trajao puno duže.

    avatar

    14.10.2011. (14:30)    -   -   -   -  

  • Petar Slavonski Brod

    evo da se i ja javim...dijagnosticirali su mi miasteniju prije otprilike 3mjeseca...igrao sam nogomet u 2.HNL i imao sam prometnu i od tada mi nije bilo najbolje...nisam imao snage kao prije...mislio sam da mi je od prometne...mucio sam se s time 3godine,isao na svakakve pretrage,ali nista nikad da otkriju...meni je bilo tesko i zalio sam se na slabost...ujutro sam se jedva dizao,koljena mi sama pokleknu,padao sam malo malo,nisam mogao dici ruku da operem zube,da se umijem..
    izgubio sam volju za zivotom tada.cesto su me ismijavali zbog izgleda,zbog ociju jer sam izgledao kao nadrogiran,izgubio sam u vrlo kratkom roku 10kg i jedno jutro nisam mogao ama bas nista.krenuo jesti i ne mogu gutati,krenem popiti vode ona mi na nos izađe i odvedu me u bolnicu i odmah su sumljali na miasteniu i tako je i bilo...sada pijem tablete i puno bolje mi je.cak sam i zaigrao nogomet koji mi je bio sve u zivotu i nadam se da cu ga moci nakon operacije normalno igrati...tek mi je 22godine i optimistican sam jako..hehe
    kako vidim svi mi koji imamo miasteniju smo veseli,nasmijani i puni optimizma..
    prijatelji drzite se...pozdrav

    avatar

    20.06.2012. (12:33)    -   -   -   -  

  • my name is

    mi

    avatar

    13.10.2012. (21:13)    -   -   -   -  

  • my name is

    kad sam otkrila da imam miasteniju,a pri tome da miastenija uopće postoji prvo sam bila sretna jer se bolest liječi,pošto sam si ja umislila neke neizlječive bolesti,a onda sam, bilo je to prije 3 godine naišla na tvoje postove i totalno pala u komu! ja nevidim apsolutno nijednu pozitivnu stvar u tvojim blogovima! neželim da itko tko nezna ništa o bolesti i nema neko svoje iskustvo i način borbe naiđe najprije na taj blog. ništa nema dobro od liječnika do lijekova, susjeda, prijatelja, sustava zdravstva.... ništa dobro na tvom blogu,ništa pozitivno nema nade samo mrak. sad razumijem i znam ali onda mi je to bilo strašno za pročitati. počela sam se bojati da će me svi napustiti osjećala sam se kao da imam kugu. mislim da moraš shvatiti da nije miastenija kriva za sve loše stvari u tvom životu, i preuzeti odgovornost za svoj život. ja imam osjećaj da ti živiš miasteniju totalno te preuzela. sad je to sve ok ali taj prvi put kad sam ja to pročitala... koma

    avatar

    13.10.2012. (21:28)    -   -   -   -  

  • ŠTIT (15.02.2000.)

    22.02.2013., petak

    USTANITE HRVATSKI NARODE IZ SVOJE ILUZIJE

    VRIJEME JE,
    DA SVI ZAJEDNO IZAĐEMO
    NA ULICE I IZBORIMO SE
    ZA BOLJU BUDUĆNOST.

    Ne želimo hodati pognute glave i biti nezaposleni.
    Vlast nije poduzela ništa, što bi poboljšalo da bolje živimo.
    Nameću se novi porezi da bi se spasio državni proračun, te se zadužuju kod MMF-a.
    „Staro - nova“ vlast radi iste greške, a naša sigurnost je sve gora.
    Imamo dovoljno razloga da iziđemo na ulice i izborima se za svoja prava.
    Uzmimo stvar u svoje ruke i razvlastimo ih zauvijek. Krajnje je vrijeme da ih maknemo.

    Branko Stojković
    Š T I T Bjelovar
    http://crostojkovic1958.blog.hr

    avatar

    22.02.2013. (11:34)    -   -   -   -  

  • BRANKO STOJKOVIĆ 1958

    08.03.2013., petak
    ETO I TO NAM JE BIO NEKI USPJEŠNI ŽUPAN BBŽ-a KAKO SE ON SAM HVALI?!

    DAMIR BAJS PREVARANT, LOPOV I ŠPEKULANT

    DAMIR BAJS (HSS) KAO TAJNIK ŽUPANIJE JE SKRIVAO KRIMINALE OD ŽUPANA MARIJANA CONERA (HDZ), TAKO JE POČELA KARIJERA I NJEGOV NAGLI POLITIČKI USPON. U TOME MU JE POMOGLA I ĐURĐA ADLEŠIČ, TADA VIJEĆNICA U SKUPŠTINI BBŽ-a, GRADONAČELNICA BJELOVARA, PREDSJEDNICA ODBORA ZA NACIONALNU SIGURNOST I ZASTUPNICA U SABORU.

    JE LI SE TKO SJEĆA PREVIRANJA U ŽUPANIJI BJELOVARSKO-BILOGORSKOJ 1999., KADA JE BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT OTKRIO VELIKI KRIMINAL. TADA SU BILI SMIJENJENI ŽUPAN MARIJAN CONER, DOŽUPANI: VJERAN JURKOVIĆ I ANTE RADE, TE PROČELNIK, ITD. TA TRAKAVICA OKO USVAJANJA PRORAČUNA I NOVOG IZBORA VODSTVA TRAJALA JE MJESECIMA. NAČELNIK POLICIJE BBŽ-a MATO SIČAJA (HDZ) JE POMOGAO U ZATAŠKAVANJU KRIMINALA I KRAĐE PRORAČUNA NOVCA.

    DAMIR BAJS OVIH DANA OBJAVIO JE KANDIDATURU ZA ŽUPANA KAO NEZAVISNI KANDIDAT. PITAM SE: TKO MOŽE VJEROVATI TOM DILETANTU* I NEPRAVEDNOM ČOVJEKU? ON GOVORI O NEKIM USPJESIMA - PA TO JE APSURD, SVE OVO DANAS MI UŽIVAMO NJIHOVO NASLJEĐE.. DAJ IDI BAJS, CONER, ADLEŠIČ I ČAČIJA PROĆ,.., DOSTA NAM JE VAS...

    HRVATSKI POKRET “ŠTIT”
    BRANKO STOJKOVIĆ
    Adresa: Đurđevačka cesta 159
    Bjelovar / 26.02.2013.
    HRVATSKA
    Kućni telefon: 00 385 43 231 297
    Mobitel: 00 385 95 814 82 90
    Žiro-račun: 2340009-1100203086
    Privredna banka Zagreb
    http://crostojkovic1958.blog.hr
    brankostojkovic152@yahoo.com
    URED: Masarykova 8

    avatar

    08.03.2013. (13:16)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...