Komentari

helix1.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Helix

    Glojgel, te tvoje aktivnosti nemaju nikakve veze s mojim blogom ni s ovim tekstom pa sam tvoj izvještaj obrisala. pozdrav

    avatar

    16.08.2007. (17:23)    -   -   -   -  

  • linn_club

    uh....već mi je dosta mora.
    posjeti me i ostavi komm!!!

    avatar

    16.08.2007. (17:41)    -   -   -   -  

  • Mladen

    kada boli noga ili ruka, što činimo? što možemo?
    Svijet je veliko jedinstvo i bol nečiji jest bol hedinstva života, a time i moj bol. čutim li ga? što mogu učiniti? Kao što bolno mjesto komunicira i to duši donosi i tu ima prijenosa. Duša ima veliku moć, pa čak ovo veliku nije prikladno. Stoga radosti svima. I mladići o kojima pričaš odaju izrau dobrote i svijet obogačuju životom u zajedništvu. Lijepo je znati da postoje takova nastojanja ... :)

    avatar

    17.08.2007. (13:49)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    dobro se uvijek dobrim vrati...
    pozdrav draga Helix

    avatar

    18.08.2007. (16:10)    -   -   -   -  

  • Juliere

    bas lijepo

    avatar

    19.08.2007. (19:29)    -   -   -   -  

  • okeco

    hmmm ... fora je bas u tome i u dobru i u zlu :))) ... svakodnevno ...

    avatar

    20.08.2007. (11:17)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Na ovaj blog Salezijanaca sam i ja naletio sasvim slučajno. Dečki su u redu i djeluju nadahnuto. Ali, ne razumijem kako netko može za nekog moliti krunicu. Ako Boga ima i ako je moljenje za nešto u nečije ime korisno, za mene je to poput indulgencije. Ti dragi dečki mogu sa svim svojim žarom moliti krunicu za mene, ali oni ne osjećaju moje potrebe , a mislim da je takva molitva poput mantre kojom se samo osjećaš bolje , ali nije stvarno bolje. Zašto ? Mislim da Bogu pridajemo naša ljudska obilježja mita, korupcije, potkupljivanja, a to nije dobro. Onaj kome je potrebno ipak mora moliti sam za sebe ili ne moliti, a Bog usliši ili ne usliši molitvu. Kod Boga ne postoji prelazak kvantiteta u kvalitet. Nedjeljne molitve u svim crkvama za svećenička i redovnička zvanja trebalo bi popratiti statistički. Neće biti više svećenika od broja koji mora biti.

    avatar

    21.08.2007. (08:27)    -   -   -   -  

  • BREnd

    ..........zivimo u pricanju, branimo se, hodamo i slavimo,
    neke bezvezne stvari,
    neke bezvezne price,
    sto je smislio neko,
    u samo par godina za nas............poznato? da ne sirim dalje, samo krscanstvo je "tehnologija" koja funkcionise, razradjivana je dve hiljade godina. dodavano, oduzimano...i traje. ljudi vole da veruju, naprosto! u nesto, u nekoga! ne priznajem da je neko ateista. pre kazem - antiteista. ako kler cita ovo, nek ne siri. imam svoje misljenje. dejmone, svako ima svoja nadanja, strepnje, strahove, boli, mrznje. nikome nista da oduzmem, nikome nista da dodam. sto napisa dobrisa: neko sa svojim bolom ide, ko s otkritom ranom -svi neka vide, drugi ga duboko u sebi gnjeci i ne da mu prijeci u suze i rijeci.

    avatar

    22.08.2007. (08:51)    -   -   -   -  

  • Zvonimir

    ZVONIMIR 24. VIII. 2007.
    Potaknut Helix tvojim postom, i ja sam pronašao i pogledao spomenuti blog. Bio je ovdje također donedavno jedan komentar ali je izbrisan, šteta. Posebno me se dojmio, bio mi je najbliži temi, vapaj i pun nade. Interesantno je kako nas tematika vjere ili nevjere rijetko ostavlja ravnodušnim. Mnogi su uz svoja životna svjedočanstva vjere dali i živote. Primjer je i današnje sjećanje na svečenika Porečko-Pulske biskupije, Miroslava Bulešića:
    INFO:
    http://hr.wikipedia.org/wiki/Miroslav_Bulešić

    i

    http://www.biskupija-po recko-pulska.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=127&Itemid=67

    koji je na današnji dan 1947. god. ubijen (zaklan) od ondašnjih vlasti. Ubojice su «suđene» na 5 odnosno 3 mjeseca, dok je župnik koji se jedva spasio osuđen na 6 godina.
    Takovi brojni primjeri postavljaju nam mnoga pitanja i potiču nas na razmišljanja. Mene osobno potiču na promišljanje sadržaja i svrhe mog života.

    avatar

    24.08.2007. (09:53)    -   -   -   -  

  • Helix

    Zvonimire, hvala ti na komentaru i podsjećanju na šezdesetu obljetnicu zaista okrutne smrti Miroslava Bulešića. Njegov život ne potiče na promišljanje samo one koji su, kako ja to kažem u tekstu pravi vjernici. Stati i zamisliti se trebao bi svatko tko je jednostavno čovjek.
    Danas se u Svetvinčentu, ili kako smo mi navikli reći u Savičenti, održava svečano misno slavlje koje predvodi kardinal Bozanić. Savičenta je rodna župa (Čabrunići) Miroslava Bulešića, a ljudi će se okupljati i u Lanišću gdje je ubijen.

    Žao mi je, ali zaista ne znam koji izbrisani komentar spominješ. Bio je jedan koji sam izbrisala, iako to u tri godine nisam napravila više od 2-3 puta, jer nije imao veze s tekstom i činio mi se posve neprimjeren. Ne vjerujem da misliš na taj. Jedan prijatelj poslao mi je e-mail s lijepim riječima rekavši da ovdje nije uspio ostaviti komentar. U svakom slučaju, ja ne bih obrisala pristojan komentar, kako ti kažeš "najbliži temi, vapaj i pun nade". Može biti da se u svim ovim promjenama bloga.hr koje su u tijeku nekako izgubio. Ako osoba koja ga je napisala ovo pročita, molim je da ga napiše ponovno.
    Hvala i pozdrav

    avatar

    24.08.2007. (12:42)    -   -   -   -  

  • Zvonimir

    Zvonimir:
    Pozdravljam te Helix. Postavljaš si koliko vidim mnoga pitanja u vezi vjere. Vjerujem da većina razmišljanju sklonih ljudi prolazi kroz neku vrst intelektualnih preispitivanja, umovanja, i uglavnom se sizifovski muči često bez vidljivog napretka. Kako je netko rekao:
    ........Prava stvarnost nam izmiče zbog neprestanog blebetanja uma koji uvijek hoće zarobiti čaroliju trenutka koji neki zovu spoznaja......
    Rijedak je to osjećaj i zato dragocijen, kad dođu oni trenuci izvučeni iz života i preko svega što nam razumijevanje dopušta. Uspijem li prihvatiti jedan takav tren narastem iznad vremena, ono nestaje,a ja postojim. Radost se nalazi unutar mene i jedino ja je mogu u svojoj slobodi reći NE, od nje se udaljiti...
    Evo ja se divim našim bakama, koje često nisu bile ni načitane a još manje su se zamarale sa filozofskim pitanjima (nisu imale vremena od životnih briga), dok su istovremeno bile duboke vjernice (stav je to srca a ne oholog uma).
    Poljodjelac je posijao ili posadio, i nakon toga zna da ne ovisi o njemu, što će biti, evo nam i nedavna nevremena to svjedoče.
    Homo faber u gradu naprotiv umišlja kako je svemu gospodar i otuda njegov problem .
    ...Zašto se toliko mučimo sa vjerom, religioznošću, zašto ne mogu shvatiti ograničenost svojih osjetila i tako teško prihvaćam postojanje onog skrivenog, okom nevidljivog, ali višeg i važnijeg, pokušavajuči shvatiti neshvatljivo iz žablje perspektive.
    – Za mene religioznost, (religare-povezati) znači biti povezan-upućen na Boga, Stvoritelja sveg stvorenog- «...od koga sve ovisi, u kome sve živi i jest...». Ako je tako onda moj cijeli život obilježen je tom činjenicom i ja sam nužno (govorim o sebi) zahvalan Vječnoj ljubavi i «povezan» s Njom.
    – Pitanja vjere (vjera je konačno i Milost koju ja u slobodi prihvaćam), toliko su duboka, uznemirujuća («Nemirno je srce moje, dok se ne smiri u Tebi, Gospodine...- Sv. Augustin»),
    – Konačno nije li duša važnija od frizure, zdravlje od bogatstva, mir od konzumentarističkog nemira i stalnog traženja drogiranju sličnog zaborava.
    – Koji je cilj i svrha mog života, jesam li sličan kovčegu stavljenom u vlak a da se ne pitam kuda i kamo idem-putujem, i kamo ću stići, kad jednom nestane ovog mog ljudskog iskustva...
    – Smijem se katkada nevjernom Tomi apostolu, koji je rekao vjerojatno najveću glupost sa stanovišta logike, «...neću vjerovati...dok ne vidim...» Pa ako vidim, onda nije potrebno /a možda ni moguće/ da vjerujem, ta vidio-opipao sam.
    – Mogu li dnevno proboraviti u tišini sam sa sobom, bez vanjske buke, postavljajuči si slična pitanja i osluškujući odgovore. Dio tvog teksta kao da govori upravo o takvom «Pozivu».
    – Konačno ne postoji čovjek nevjernik, agnostik, ateist, antiteist..., kako god se deklarirao, koji ne vjeruje, pitanje je samo sadržaja....

    Evo tek nekoliko mojih usputnih misli i mojih reakcija na dio tvog teksta, u nadi da te nisam «zadavio» svojim razmišljanjima.

    Stanovao sam nekad u Podsusedu gdje postoji župa Don Bosca, na ovoj adresi imaš interesantne podatke o životopisu osnivača Salezijanaca:

    http://www.zupa-don-bosko-podsused.hr/index.php?option=com_co ntent&task=view&id=17&Itemid=30

    avatar

    26.08.2007. (00:02)    -   -   -   -  

  • Branimir

    BLOG: «Salezijanski novaci 2007./08.»
    «Dragi svi posjetitelji i blogeri!

    Nakon dužeg razmišljanja o ovoj ideji, odlučili smo napisati kratku molitvu za sve blogere, posebno za Blog.hr. Kako u ovom periodu odlučno rastemo u svojoj osobnoj molitvi, na ovaj način uključujemo sve Vas...

    Nadamo se da će ona dati svoje plodove i da će Vam se svidjeti!
    Gospodine, Ti koji si pisanom riječju
    objavio svoju veličinu i slavu,
    koji si Riječju svijet promijeno,
    obasjaj nas svojim pogledom
    da i mi našom pisanom riječju,
    iznoseći djeliće svoje duše,
    sukreiramo opće dobro svih
    koji čine ovu zajednicu.

    Tvoja mudrost, razum, savjet,
    jakost i znanje neka nas oplemene
    za upoznavanje i poštovanje,
    za prijateljstva i druženje,
    za obogaćivanje i učenje.

    Posveti sve bivše, sadašnje i buduće blogere,
    one dobre i one malo manje dobre,
    one iskrene i malo manje iskrene,
    one sretne i malo manje sretne,
    one vesele i malo manje vesele,
    one koji Te priznaju i one koji Te ne priznaju...

    ...svima nama neka bude blizak
    Tvoj zagrljaj i blagoslov!
    Amen!»

    avatar

    27.09.2007. (18:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...