kad malo bolje pogledamo cijeli život je ironija, glumatanje i lažna obećanja... svi prićaju o ljubavi, koliko vole, koliko su (ne)voljeni, a onda dođe trenutak kad neznaš što bi, stojiš na vrhu litice, suze ti teku niz obraze, oko tebe "prijatelji", ali svi saginju glavu, prave se da nevide...... a voljeli su te........ što učiniti tada???....da li okončati sve ili nastaviti živjeti u laži??? imali više smisla glumiti u sapunici s jeftinim glumcima??? moja baka uvijek kaže:dok se ražanj okreće i iz pipe vino teče prijatelja nikad ponestat neće, a kad pipa stane i ražanj zahrđa prijateljeva srca od kamena su tvrđa.... žalosno ali prećesto je tako, no ja ipak vjerujem da se još ponegdje može pronaći pravi prijatelj..... započinjem dan i navečer lježem u nadi da ipak postoje dobri ljudi...........pozzz
15.08.2007. (22:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mene nekako prati onaj osjećaj ˝imam sve a nemam ništa..˝ imam prijatelje, ljubav, obitelj....navodno imam i sreću smiješim se, dakle sretna sam? jer na kraju dana, kada si u svoja 4 zida, okružen uspomenama, mrakom, i tišinom koja te zatupljuje shvatiš da si zapravo sam.
16.08.2007. (17:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gle..zivot ce ti bit onakav kakvog si ga sam slozis..ali to ti vec ionako znas pa nema smisla da se pravim pametan..pogle moj novi post..nasmijat ce te..pozdrav
17.08.2007. (19:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
divno je umrijeti i znati da si uistinu živio život..........nadam se da neću biti jedna od onih koji su život "proživjeli" kao pojavu kroz koju moraš proći, ne osvrćući se za sobom,ne gledajući naprijed, ali ni živeći sada....... a što se tiče ljubavi, još nisam doživjela onu pravu,, još je rano ili nije...?! ali su me one ne tako velike ljubavi, ali ipak ljubavi često........ uvijek povrijedile.......... i kad se to dogodilo mislila sam: nikad više, a onda kad sam se najmanje nadala pojavio se netko zbog kojeg sam zaboravila tugu i nesretne ljubavi istina je da neznaju svi cijeniti ljubav, zapravo danas su rijetki oni koji u svakom trenutku cijene ljubav....... jer ponekad dobijemo toliko ljubavi, da mislimo da je ona dana nama da s njom činimo što god želimo, a zaboravimo da time nekom nanosimo bol, bol koju smo i sami osjetili.......... neznam koji su tvoji razlozi da se ne želiš zaljubiti ni netrebam znat, ali vjeujem da duboko negdje u srcu vjeruješ da će sići anđeo s neba samo zbog tebe, a ako ne ...................pozzzz
18.08.2007. (15:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam ti bila na moru početkom 7.mjeseca, jer tad još nema onako puno ljudi pa mi je najbolje tad....ne volim kad je sve puno male djece,ljudi, ne paše mi to baš.
Meni tako zna doći da nekud odem, cisto da razbistrim um malo, ali ovo di sam ja baš i nemam neki veliki izbor kuda mogu otici pa znam u sred noci samo šetati po jednom parku, tek toliko da nisam zatvorena unutar 4 zida...
18.08.2007. (15:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I Bonov glas koji je gotovo propovjednički pjeva. I nije u redu smijati se na onakvu izjavu. A još više nije u redu izjaviti takvo nešto. Hej. Kakva smrt. Koliko puta sam sama znala izjaviti takvu nebulozu.
Nešto ti se događa, čemu takvo razočaranje u ljude? Dosta je da nađeš samo JEDNOG koji pokriva sve ovo u što si se razočarao i to je to.
A na žalost sve što si nabrojao je istina.
Ali kao što Bono kaže ... moramo nositi jedni druge, moramo!!!!!!!
18.08.2007. (21:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da ljudi uvijek teže nečem boljem... nečem št će ih upotpuniti i napraviti cjelovitim osobama, i možda ni ne razmišljaju da već to imaju... ali eto, u našoj prirodi je da se trudimo i trudimo... i sami stvaramo svoj život... i borimo se protiv svega lošeg što nam dolazi na put... tako bi bar trebalo biti... je, po mom je smisao usrećiti drugoga, čovjeka kojeg voliš i koji voli tebe... obiteelj je tu, ali svejdeno dođe vrijeme kad ostanete samo vas dvoje, i to je ono što je važno... imati kraj sebe osobu koju voliš, pa i sa svim njenim manama... a depresija... neznam... kao da je to nezaobilazno... ima ljudi koji nikada nisu doživjeli potpunu depresiju, ali mali tračak često postoji... možda je to jedino što me ponekada opusti... ne uvijek... ne volim taj tup osjećaj... veliki pozdrav ostavljam... drž se...
19.08.2007. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah zašto smo takvi? čemu toliko zlobe u ljudima? i slomljenih duša koje lutaju i raduju se tuđoj nesreći a same se ne žele promijeniti?najteže nam je priznati-samima sebi-da smo pogriješili,da imamo mane i da nismo savršeni...i onda se skrivamo,okrivljujemo druge ili si jednostavno utuvimo u glave da smo ipak,jednostavno,savršeni.....ljubav-bez nje je čovjek prazan.bez ljubavi nije potpun,nije čovjek.... jedna sam od onih koji slijepo vjeruju u ljubav.....to želim i nikada neću odustati od nje.... sretna sam što sam ju pronašla i svaki dan ga gledam kao da mi je zadnji put,svaki dan ga ljubim kao da mi je zadnji put i nikad ne zaboravljam sve trenutke u njegovom zagrljaju i savršenstvo dva tijela u tišini...potpuna predaja i poniznost a opet snaga,to je ljubav...dala sam mu svoje srce i potpuno sam iskrena u svemu s njime,jer drukčije ne mogu.... ponos je tako nepotreban i suvišan u ljubavi.....jer,ljubav ne traži mnogo a riječi ponekad mogu biti suvišne....ah krilati,neznam o čemu sam se sad raspisala, ........... zašto smo tako slijepi na ljepote koje nas okružuju da uvijek težimo nečem boljem i na kraju ostajemo zarobljeni u vlastitim suzama....mene je ljubav promijenila....više nisam sama,imam njega.....i volim ga...i znam da on voli mene... za njega bi učinila sve..pa čak i ako on mene prestane voljeti i kaže mi-ne plači,molim te- ja ne bih plakala iako znam da on nosi moje srce..... jer,bez obzira na tugu i prazninu koja trga dušu,volim ga toliko da neću plakat ako mi on to kaže......... zato,sada,cijenim svaki trenutak s njime i pamtim svaku sitnicu.... i prije me bilo strah-što ako me prestane voljeti-ali više me nije strah-prepustila sam se i ne pitam se to više....jer,sada,u ovom trenu,on je tu...i ovisi o meni ako ću ga pamtiti zauvijek ili zaboraviti pod težinom pitanja koja nemaju ni temelja ni smisla....jer glupo bi bilo pokušati shvatiti ljubav.....samo se prepusti,to je najbolje što možeš,zar ne? jer,kako Coelho kaže: " onaj tko voli pobijedio je svijet,ne boji se da će išta izgubiti.Prava ljubav je čin potpunog predavanja."
pusa krilati
19.08.2007. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
istina je da je zivot ono sto od njega napravish, ali ponekad je nemoguce. promijeniti. ista. trenutacno imam sve a opet nemam nista sto bi me odrzalo tu. zato i spavam cijeli dan. snovi znaju biti utjeha ^^ sve ovisi o tebi, o tome kako ti zelis da odredena situacija bude, ne mozes se samo prepustiti osjecaju, ako zelis bolje potrudi se za to, jednog dana ce se i vratiti.
20.08.2007. (18:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čovječe...you got me thinkin´... nakon ovog posta malo sam..speechless. samo ću se pridružiti komentaru clockworkorange. koji me također, tako reći prosvijetlio.
ono o kompenzaciji ponosa s ljubavlju-potpisujem. mislim da je to to. valjda moramo riskirati.
20.08.2007. (20:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hej! pa u pravilu se slažem s tobom...ali isto tako čemu se zamarati takvim stvarima...o njima možeš jedino razmišljati, ali ne možeš baš puno toga promijeniti...jer ovaj život i ovaj svijet je prerazličit da bi se tu puno moglo napraviti... malo manje se zamaraj a malo više živi taj život kakav je da je... pozz
21.08.2007. (08:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ej..istina je da sam praviš poteze u životu,ali nemožeš za sve kriviti sebe..neki ljudi rade tebi zlo jer su zli,nemožeš tu pomoć..razočaranje je grozan osjećaj,još više kad razočaraš voljenu osobu..kad sam bila mala moj stari je konstantno ponavljao da sam ga razočarala,da mogu bolje,da se promijenim..osjećala sam se malo,al sam me baš briga.razočaranje je dio života,jebiga,svi se nadaju.a za sve ima protusila hehe..tak to valjda ide,pokušavati i učiti na greškama..neki se boje odbijanja pa nežele ni pokušati.neznam,sve je to prezamršeno,svi rade ono što misle da je najbolje. filozofiram,bolje idem ja :P
22.08.2007. (02:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razocaranje, da toliko je tesko. Ponekada je teze kada razocaras nego kada si razocaran.... To je jedan od mojih vecih strahova. Razocarati osobu koju volim.
Kako li se samo mogu pronaci u toj recenici. U zadnje vrijeme cesto razmisljam na tu temu. Mislim da to i nije dobro, jer... Sto vise paznje predajem razocaranju veca je mogucnost da ce se ono dogoditi.
p.s. Prvi sam put na ovom blogu, ne znam kako sam dospjela ovamo - vjerojatno preko linka na necijem blogu... Nije bitno.
pozdrav
30.03.2008. (16:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nidhogg
Sve što si napisao, slažem se, ali zaista nije potrebno da se nekim stvarima toliko zamaraš.. Prepusti se i samo.. Živi.
:-*
15.08.2007. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joanna has left Stepford
uf...puno toga al odgovor na sve leži: nije sve tako sivo dok imaš s nekim otić na pivo:))) ok, studenu s limunom, al shvatio si pojentu
15.08.2007. (17:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tko sam ja da sudim?
kad malo bolje pogledamo cijeli život je ironija, glumatanje i lažna obećanja... svi prićaju o ljubavi, koliko vole, koliko su (ne)voljeni, a onda dođe trenutak kad neznaš što bi, stojiš na vrhu litice, suze ti teku niz obraze, oko tebe "prijatelji", ali svi saginju glavu, prave se da nevide...... a voljeli su te........ što učiniti tada???....da li okončati sve ili nastaviti živjeti u laži???
imali više smisla glumiti u sapunici s jeftinim glumcima???
moja baka uvijek kaže:dok se ražanj okreće i iz pipe vino teče prijatelja nikad ponestat neće, a kad pipa stane i ražanj zahrđa prijateljeva srca od kamena su tvrđa.... žalosno ali prećesto je tako, no ja ipak vjerujem da se još ponegdje može pronaći pravi prijatelj..... započinjem dan i navečer lježem u nadi da ipak postoje dobri ljudi...........pozzz
15.08.2007. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Aidah.
mene nekako prati onaj osjećaj ˝imam sve a nemam ništa..˝
imam prijatelje, ljubav, obitelj....navodno imam i sreću
smiješim se, dakle sretna sam?
jer na kraju dana, kada si u svoja 4 zida, okružen uspomenama, mrakom, i tišinom koja te zatupljuje shvatiš da si zapravo sam.
16.08.2007. (17:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Aidah.
i imam novi post
16.08.2007. (17:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ramonac
gle..zivot ce ti bit onakav kakvog si ga sam slozis..ali to ti vec ionako znas pa nema smisla da se pravim pametan..pogle moj novi post..nasmijat ce te..pozdrav
17.08.2007. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tko sam ja da sudim?
divno je umrijeti i znati da si uistinu živio život..........nadam se da neću biti jedna od onih koji su život "proživjeli" kao pojavu kroz koju moraš proći, ne osvrćući se za sobom,ne gledajući naprijed, ali ni živeći sada.......
a što se tiče ljubavi, još nisam doživjela onu pravu,, još je rano ili nije...?! ali su me one ne tako velike ljubavi, ali ipak ljubavi često........ uvijek povrijedile.......... i kad se to dogodilo mislila sam: nikad više, a onda kad sam se najmanje nadala pojavio se netko zbog kojeg sam zaboravila tugu i nesretne ljubavi
istina je da neznaju svi cijeniti ljubav, zapravo danas su rijetki oni koji u svakom trenutku cijene ljubav....... jer ponekad dobijemo toliko ljubavi, da mislimo da je ona dana nama da s njom činimo što god želimo, a zaboravimo da time nekom nanosimo bol, bol koju smo i sami osjetili.......... neznam koji su tvoji razlozi da se ne želiš zaljubiti ni netrebam znat, ali vjeujem da duboko negdje u srcu vjeruješ da će sići anđeo s neba samo zbog tebe, a ako ne ...................pozzzz
18.08.2007. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Aidah.
Ja sam ti bila na moru početkom 7.mjeseca, jer tad još nema onako puno ljudi pa mi je najbolje tad....ne volim kad je sve puno male djece,ljudi, ne paše mi to baš.
Meni tako zna doći da nekud odem, cisto da razbistrim um malo, ali ovo di sam ja baš i nemam neki veliki izbor kuda mogu otici pa znam u sred noci samo šetati po jednom parku, tek toliko
da nisam zatvorena unutar 4 zida...
18.08.2007. (15:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
clockworkorange
moj najdraža i najjača pjesma na planeti.
ONE.
I Bonov glas koji je gotovo propovjednički pjeva.
I nije u redu smijati se na onakvu izjavu.
A još više nije u redu izjaviti takvo nešto.
Hej.
Kakva smrt.
Koliko puta sam sama znala izjaviti takvu nebulozu.
Nešto ti se događa, čemu takvo razočaranje u ljude?
Dosta je da nađeš samo JEDNOG koji pokriva sve ovo u što si se razočarao i to je to.
A na žalost sve što si nabrojao je istina.
Ali kao što Bono kaže ... moramo nositi jedni druge, moramo!!!!!!!
18.08.2007. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
broken7
mislim da ljudi uvijek teže nečem boljem... nečem št će ih upotpuniti i napraviti cjelovitim osobama, i možda ni ne razmišljaju da već to imaju... ali eto, u našoj prirodi je da se trudimo i trudimo...
i sami stvaramo svoj život... i borimo se protiv svega lošeg što nam dolazi na put... tako bi bar trebalo biti...
je, po mom je smisao usrećiti drugoga, čovjeka kojeg voliš i koji voli tebe... obiteelj je tu, ali svejdeno dođe vrijeme kad ostanete samo vas dvoje, i to je ono što je važno... imati kraj sebe osobu koju voliš, pa i sa svim njenim manama...
a depresija... neznam... kao da je to nezaobilazno... ima ljudi koji nikada nisu doživjeli potpunu depresiju, ali mali tračak često postoji...
možda je to jedino što me ponekada opusti... ne uvijek... ne volim taj tup osjećaj...
veliki pozdrav ostavljam... drž se...
19.08.2007. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shaders
ah zašto smo takvi? čemu toliko zlobe u ljudima? i slomljenih duša koje lutaju i raduju se tuđoj nesreći a same se ne žele promijeniti?najteže nam je priznati-samima sebi-da smo pogriješili,da imamo mane i da nismo savršeni...i onda se skrivamo,okrivljujemo druge ili si jednostavno utuvimo u glave da smo ipak,jednostavno,savršeni.....ljubav-bez nje je čovjek prazan.bez ljubavi nije potpun,nije čovjek.... jedna sam od onih koji slijepo vjeruju u ljubav.....to želim i nikada neću odustati od nje.... sretna sam što sam ju pronašla i svaki dan ga gledam kao da mi je zadnji put,svaki dan ga ljubim kao da mi je zadnji put i nikad ne zaboravljam sve trenutke u njegovom zagrljaju i savršenstvo dva tijela u tišini...potpuna predaja i poniznost a opet snaga,to je ljubav...dala sam mu svoje srce i potpuno sam iskrena u svemu s njime,jer drukčije ne mogu.... ponos je tako nepotreban i suvišan u ljubavi.....jer,ljubav ne traži mnogo a riječi ponekad mogu biti suvišne....ah krilati,neznam o čemu sam se sad raspisala, ........... zašto smo tako slijepi na ljepote koje nas okružuju da uvijek težimo nečem boljem i na kraju ostajemo zarobljeni u vlastitim suzama....mene je ljubav promijenila....više nisam sama,imam njega.....i volim ga...i znam da on voli mene... za njega bi učinila sve..pa čak i ako on mene prestane voljeti i kaže mi-ne plači,molim te- ja ne bih plakala iako znam da on nosi moje srce..... jer,bez obzira na tugu i prazninu koja trga dušu,volim ga toliko da neću plakat ako mi on to kaže......... zato,sada,cijenim svaki trenutak s njime i pamtim svaku sitnicu.... i prije me bilo strah-što ako me prestane voljeti-ali više me nije strah-prepustila sam se i ne pitam se to više....jer,sada,u ovom trenu,on je tu...i ovisi o meni ako ću ga pamtiti zauvijek ili zaboraviti pod težinom pitanja koja nemaju ni temelja ni smisla....jer glupo bi bilo pokušati shvatiti ljubav.....samo se prepusti,to je najbolje što možeš,zar ne? jer,kako Coelho kaže: " onaj tko voli pobijedio je svijet,ne boji se da će išta izgubiti.Prava ljubav je čin potpunog predavanja."
pusa krilati
19.08.2007. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
find me in hell
istina je da je zivot ono sto od njega napravish, ali ponekad je nemoguce. promijeniti. ista.
trenutacno imam sve a opet nemam nista sto bi me odrzalo tu. zato i spavam cijeli dan. snovi znaju biti utjeha ^^
sve ovisi o tebi, o tome kako ti zelis da odredena situacija bude, ne mozes se samo prepustiti osjecaju, ako zelis bolje potrudi se za to, jednog dana ce se i vratiti.
20.08.2007. (18:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wes c.addle
čovječe...you got me thinkin´...
nakon ovog posta malo sam..speechless.
samo ću se pridružiti komentaru clockworkorange.
koji me također, tako reći prosvijetlio.
ono o kompenzaciji ponosa s ljubavlju-potpisujem. mislim da je to to.
valjda moramo riskirati.
20.08.2007. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrana
hej! pa u pravilu se slažem s tobom...ali isto tako čemu se zamarati takvim stvarima...o njima možeš jedino razmišljati, ali ne možeš baš puno toga promijeniti...jer ovaj život i ovaj svijet je prerazličit da bi se tu puno moglo napraviti...
malo manje se zamaraj a malo više živi taj život kakav je da je...
pozz
21.08.2007. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decay Of Corpse
ej..istina je da sam praviš poteze u životu,ali nemožeš za sve kriviti sebe..neki ljudi rade tebi zlo jer su zli,nemožeš tu pomoć..razočaranje je grozan osjećaj,još više kad razočaraš voljenu osobu..kad sam bila mala moj stari je konstantno ponavljao da sam ga razočarala,da mogu bolje,da se promijenim..osjećala sam se malo,al sam me baš briga.razočaranje je dio života,jebiga,svi se nadaju.a za sve ima protusila hehe..tak to valjda ide,pokušavati i učiti na greškama..neki se boje odbijanja pa nežele ni pokušati.neznam,sve je to prezamršeno,svi rade ono što misle da je najbolje.
filozofiram,bolje idem ja :P
22.08.2007. (02:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
clockworkorange
promjena dizajna znači da si bio ovdje ;)
drago mi je ;)
pozdraF
16.10.2007. (13:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Vou vou što ti se s designeom dogodilo?
17.10.2007. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
† AngelDust †
samo da pozdravim malog gabricha :P
opet cu pisat...pufaaaa
18.10.2007. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
† AngelDust †
ej guzicoooooooooooooooo :)
ja opet pocela piskarat, pa samo da pozdravim :)
18.10.2007. (16:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ayzis.
ne kuzis sto je zivot dok ne umres.
ne kuzis sto je smrt dok zivis.
i onda ti se dogodi da umres ali te vrate.
zivim u gadnom nadrealizmu.
morala bi odrasti vec jednom.
22.10.2007. (07:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ninochka
hei. evo ja opet nakon dugo vremena. ne mogu sad pisat, ostavio si me bez rijeci.
tocno tako, osjecaj po spagi.
cijenim elokventnost.
pisi, pozdrav:)
23.10.2007. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...dobre vibracije...
Razocaranje, da toliko je tesko. Ponekada je teze kada razocaras nego kada si razocaran.... To je jedan od mojih vecih strahova. Razocarati osobu koju volim.
Kako li se samo mogu pronaci u toj recenici.
U zadnje vrijeme cesto razmisljam na tu temu.
Mislim da to i nije dobro, jer...
Sto vise paznje predajem razocaranju veca je mogucnost da ce se ono dogoditi.
p.s. Prvi sam put na ovom blogu,
ne znam kako sam dospjela ovamo - vjerojatno preko linka na necijem blogu...
Nije bitno.
pozdrav
30.03.2008. (16:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Pahuljisa...
Borba je neophodna.
Usprkos svim gubitcima.
Čovjek koji se ne zna boriti, ne zna ni živjeti.
Respect*.
01.06.2008. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...marina...
ej ne znas me................................slucajno sam nasla tvoj blog
12.07.2008. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...marina...
bas je mocan=)
12.07.2008. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...