Nisam veliki poznavalac filosofije, no još uvijek ne mogu razumjeti tu platonsku ideju svijeta ideja budući da, barem iz mog stajališta, takvo nešto uopće ne postoji. Naime, štogod da mi zamislimo pripada nekoj svojoj realnosti, pa spadalo to u "drugi" ili "treći svijet", međutim ako se prirodnim zakonitostima prida osobina bezvremenskog i apsolutnog, onda postaje jasno da se nameće realnost realnosti što opet ne može postojati. Da budem jasan taj "treći svijet" samo je dio neke realnosti koja opet može biti dio naše realnosti, ali nije nužno da se ta realnost kao apsolut odnosi na sve druge, ako se već čini da je tako kod nas i u našem slučaju.
Sa štovanjem i zadovoljstvom iskreno vaš
14.08.2007. (13:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malena
Ispričavam se što imam za autora pitranje nevezano za temu. Naime već sam u nekoliko navrata vidjela da citira od Heidegger-a Prinose filosofiji. Međutim ja za to dijelo ne znam pa me zanima gdje se može nabaviti? Odnosno zar postoji hrvatsko izdanje i sl? Hvala
15.08.2007. (11:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Davore, jako dobar izbor tekstova! Posebno me se dojmio Penrose. Skinuo sam njegov crtež i proučavam ga. Tako jednostavan, a tako sadržajan. Mogao bih ga usporediti sa Platonovim trokutom Taj je prikaz složeniji, jer problematizira odnos svijesti (duše) prema svijetu 1 i 3. Neadekvatna spoznaja dovodi do neadekvatne prakse, čovjekove podvojenosti koja se pokazuje kao podvojenost njegovog svijeta. Gledanje ideje onog Dobrog, Lijepog, istinitog, koja je prikazana u središtu trokuta iscjeljuje čovjekovu svijet i njegovu djelatnost. Svijet mu se daje kao Jedno, odnosno Trojednost. @Algon Cordi, čestitam na jako interesantnom, sadržajnom i kvalitetnom blogu. On ne svjedoći tvoje nepoznavanje filozofije, već naprotiv. Tvoja primjedba stoji. No, Platon je dao u Parmenidu još oštrije primjedbe. Njima ne pobijamo koncept koji nije samo Platonov već je baština cjelokupne filozofije (Platon ga je samo prvi artikulirao). Kritikom taj koncept čistimo da bismo ga još jače potvrdili. Čovjek je jedino biće koje ima svijet. To je zato što je svjesno sebe i onoga što ga okružuje. Svijet je vezan uz svije(s)t. No, odnos svijesti prema svijetu (mislim na jedinstvo svijeta 1 i 3) je veoma složen. On nije njezin proizvod već postoji nezavisno od nje. Kant naglašava i ulogu svijesti u stvaranju svijeta (onog kojeg čovjek jedini može imati). Svijet se u njoj razdvaja na pojavu i bit, ovostranost i transcendenciju, na svijet 1 i na svijet 3. To razdvajanje je svojstveno svijesti i nije neki Platonov izum. Svijest kroz Platona i cjelokupnu filozofiju pokušava s njim "izaći na kraj", manje ili više uspješno.
Imam potrebu još nešto istkanuti: razdvajanje koje je svojstveno svijesti nije posljedica nekog istočnog grijeha, njezin nedostatak, nego ono što je imanentno i samom svijetu. Bez tog razdvajanja svijest nam se ne može dati. Ali zbog tog razdvajanja možemo ga i izgubiti. E, zato je život tako uzbudljiv i tako čudestan.
15.08.2007. (11:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti, Milje, na ovim dodatcima i na odgovoru Algonu Cordyju - zapravo sam se i nadao tvom odgovoru. Nemam mu što dodati, jedino se pridružiti u pohvalama: čitamo se, Algon! :) Usput, obrati pažnju i na tekstić lijevo ispod mog e-maila (naravno, poziv vrijedi i za ostale čitatelje!). ;) malena, koliko znam, ne postoji hrvatski prijevod. Mislim da sam Prinose filosofiji naveo samo jednom i to prema Barbarićevom prijevodu nekih izvadaka u novoj Hrestomatiji. (Morat ću se malo potruditi da taj popis literature dovedem u pristojno stanje).
15.08.2007. (14:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne vjerujem baš u postojanje prvog svijeta, samo drugog. Jer, na primjer, moguće je smrznuti se, a da uopće nije hladno, jer smo mi bili uvjereni da jest. Dakle, mi smo se sami smrznuli svojim umom, a nije nas smrznula hladnoća o kojoj uče fizika i kemija. Što se tiče trećeg svijeta, opet bih sve svela na drugi. Mi poznajemo samo našu stvarnost. Dakle, treći svijet, kao i prvi, postoji za onoga tko smatra da postoji, a ne postoji za onoga tko misli obrnuto. Mislim da je jedino drugi svijet neosporiv jer i materijalist koji misli da ga nema - misli. Nije moguće ne misliti. Zapravo mi se sviđa ideja solipsizma. Vjerojatno ne sadrži mnogo istine, ali stvara jedinstvenu osobu jer solipsist ne pušta vanjske utjecaje u svoj um. To ga može činiti ograničenim u tuđim očima, a i narcisoidnim, ali ne smatram da onaj tko sve radi po svom nužno misli da je najpametniji. Što ti misliš?
21.08.2007. (01:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda bi se ta tri svijeta mogla svesti, ili barem dovesti u vezu, sa gramatička tri lica (asocirao me na to ovaj Heladin solipsizam...) Svijet 2 bi očito bio vezan uz prvo lice jednine, uz ''ja'' (''subjektivnost''), a svijet 1 uz treće lice (i to prvenstveno uz zamjenicu ''ono'' - dakle ''objektivnost''). Svijetu 3 bi onda preostalo drugo lice jednine,dakle ''ti''... Ali, rekao bih, i prvo i drugo lice množine - dakle ''mi'' i ''vi'', koji su, zajedno sa ''ti'', nekako vezani uz ono što bi se moglo nazvati ''intersubjektivnost''. Ta zamisao o svijetu 3 kao svijetu intersubjektivnoga odmah zvuči dosta uvjerljivo s obzirom na pitanja dobra i lijepoga, pa čak uvelike i pitanja istinitosti... Dobro i lijepo je ono što u sporazumu s drugim ljudima uviđamo kao dobro i ljepo. Ali se matematičarima, a još više fizičarima, vjerojatno ne bi svidjela zamisao da matematička pravila nisu ''objektivna''... No, ipak je ''objektivnost'' iskaza pi/4 = 1 + 1/3 - 1/5 + 1/7... nekako drugačija od ''objektivnosti'' postojanja ovog ovdje stola... Na kraju, barem meni, ne uspijeva izbjeći to da se matematička objektivnost sastoji u tome da neka pravila prihvaćaju svi oni koji se razumiju u matematiku - a kriterij za to da se netko razumije u matematiku jest taj da prihvaća baš ta pravila. Čini mi se da taj krug nije bitno različit od sličnog kruga koje vrijedi za pitanja dobra i ljepote. Za razliku od ovog stola čija nam se realnost može nametnuti na ''tvrd'' način tako da npr. lupimo glavom u njega, rekao bih da se realnost matematičkoga reda otvara samo onima koji su je spremni vidjeti (slično kao realnost reda dobra ili ljepote). Tako da ta veza s tri gramatička lica možda stoji i za Svijet 3 (čini mi se da je za svijet 1 i svijet 2 očita). Isprike zbog naklapanja, napisao sam čim mi je palo na pamet, nisam baš promislio čitavu stvar. :D
21.08.2007. (08:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Još jedna meni zanimljiva stvar mi pada na pamet: do iste trostrane sheme su došli Popper koji polazi od prirodoznanstvene metodologije (dakle, od Svijeta 1, objektivnosti), buddhisti koji polaze od samopromatranja uma (dakle, od Svijeta 2, subjektivnosti) i Platon koji polazi od ideja (dakle, Svijeta 3).
05.09.2007. (13:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Algon Cordy
Nisam veliki poznavalac filosofije, no još uvijek ne mogu razumjeti tu platonsku ideju svijeta ideja budući da, barem iz mog stajališta, takvo nešto uopće ne postoji. Naime, štogod da mi zamislimo pripada nekoj svojoj realnosti, pa spadalo to u "drugi" ili "treći svijet", međutim ako se prirodnim zakonitostima prida osobina bezvremenskog i apsolutnog, onda postaje jasno da se nameće realnost realnosti što opet ne može postojati. Da budem jasan taj "treći svijet" samo je dio neke realnosti koja opet može biti dio naše realnosti, ali nije nužno da se ta realnost kao apsolut odnosi na sve druge, ako se već čini da je tako kod nas i u našem slučaju.
Sa štovanjem i zadovoljstvom iskreno vaš
14.08.2007. (13:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malena
Ispričavam se što imam za autora pitranje nevezano za temu. Naime već sam u nekoliko navrata vidjela da citira od Heidegger-a Prinose filosofiji. Međutim ja za to dijelo ne znam pa me zanima gdje se može nabaviti? Odnosno zar postoji hrvatsko izdanje i sl?
Hvala
15.08.2007. (11:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razgovarajmo o krugu
@Davore, jako dobar izbor tekstova! Posebno me se dojmio Penrose. Skinuo sam njegov crtež i proučavam ga. Tako jednostavan, a tako sadržajan. Mogao bih ga usporediti sa Platonovim trokutom Taj je prikaz složeniji, jer problematizira odnos svijesti (duše) prema svijetu 1 i 3. Neadekvatna spoznaja dovodi do neadekvatne prakse, čovjekove podvojenosti koja se pokazuje kao podvojenost njegovog svijeta. Gledanje ideje onog Dobrog, Lijepog, istinitog, koja je prikazana u središtu trokuta iscjeljuje čovjekovu svijet i njegovu djelatnost. Svijet mu se daje kao Jedno, odnosno Trojednost.
@Algon Cordi, čestitam na jako interesantnom, sadržajnom i kvalitetnom blogu. On ne svjedoći tvoje nepoznavanje filozofije, već naprotiv. Tvoja primjedba stoji. No, Platon je dao u Parmenidu još oštrije primjedbe. Njima ne pobijamo koncept koji nije samo Platonov već je baština cjelokupne filozofije (Platon ga je samo prvi artikulirao). Kritikom taj koncept čistimo da bismo ga još jače potvrdili.
Čovjek je jedino biće koje ima svijet. To je zato što je svjesno sebe i onoga što ga okružuje. Svijet je vezan uz svije(s)t. No, odnos svijesti prema svijetu (mislim na jedinstvo svijeta 1 i 3) je veoma složen. On nije njezin proizvod već postoji nezavisno od nje. Kant naglašava i ulogu svijesti u stvaranju svijeta (onog kojeg čovjek jedini može imati). Svijet se u njoj razdvaja na pojavu i bit, ovostranost i transcendenciju, na svijet 1 i na svijet 3. To razdvajanje je svojstveno svijesti i nije neki Platonov izum. Svijest kroz Platona i cjelokupnu filozofiju pokušava s njim "izaći na kraj", manje ili više uspješno.
Imam potrebu još nešto istkanuti: razdvajanje koje je svojstveno svijesti nije posljedica nekog istočnog grijeha, njezin nedostatak, nego ono što je imanentno i samom svijetu. Bez tog razdvajanja svijest nam se ne može dati. Ali zbog tog razdvajanja možemo ga i izgubiti. E, zato je život tako uzbudljiv i tako čudestan.
15.08.2007. (11:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Hvala ti, Milje, na ovim dodatcima i na odgovoru Algonu Cordyju - zapravo sam se i nadao tvom odgovoru. Nemam mu što dodati, jedino se pridružiti u pohvalama: čitamo se, Algon! :) Usput, obrati pažnju i na tekstić lijevo ispod mog e-maila (naravno, poziv vrijedi i za ostale čitatelje!). ;)
malena, koliko znam, ne postoji hrvatski prijevod. Mislim da sam Prinose filosofiji naveo samo jednom i to prema Barbarićevom prijevodu nekih izvadaka u novoj Hrestomatiji. (Morat ću se malo potruditi da taj popis literature dovedem u pristojno stanje).
15.08.2007. (14:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Ne vjerujem baš u postojanje prvog svijeta, samo drugog. Jer, na primjer, moguće je smrznuti se, a da uopće nije hladno, jer smo mi bili uvjereni da jest. Dakle, mi smo se sami smrznuli svojim umom, a nije nas smrznula hladnoća o kojoj uče fizika i kemija.
Što se tiče trećeg svijeta, opet bih sve svela na drugi. Mi poznajemo samo našu stvarnost. Dakle, treći svijet, kao i prvi, postoji za onoga tko smatra da postoji, a ne postoji za onoga tko misli obrnuto.
Mislim da je jedino drugi svijet neosporiv jer i materijalist koji misli da ga nema - misli. Nije moguće ne misliti.
Zapravo mi se sviđa ideja solipsizma. Vjerojatno ne sadrži mnogo istine, ali stvara jedinstvenu osobu jer solipsist ne pušta vanjske utjecaje u svoj um. To ga može činiti ograničenim u tuđim očima, a i narcisoidnim, ali ne smatram da onaj tko sve radi po svom nužno misli da je najpametniji. Što ti misliš?
21.08.2007. (01:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Možda bi se ta tri svijeta mogla svesti, ili barem dovesti u vezu, sa gramatička tri lica (asocirao me na to ovaj Heladin solipsizam...) Svijet 2 bi očito bio vezan uz prvo lice jednine, uz ''ja'' (''subjektivnost''), a svijet 1 uz treće lice (i to prvenstveno uz zamjenicu ''ono'' - dakle ''objektivnost''). Svijetu 3 bi onda preostalo drugo lice jednine,dakle ''ti''... Ali, rekao bih, i prvo i drugo lice množine - dakle ''mi'' i ''vi'', koji su, zajedno sa ''ti'', nekako vezani uz ono što bi se moglo nazvati ''intersubjektivnost''.
Ta zamisao o svijetu 3 kao svijetu intersubjektivnoga odmah zvuči dosta uvjerljivo s obzirom na pitanja dobra i lijepoga, pa čak uvelike i pitanja istinitosti... Dobro i lijepo je ono što u sporazumu s drugim ljudima uviđamo kao dobro i ljepo. Ali se matematičarima, a još više fizičarima, vjerojatno ne bi svidjela zamisao da matematička pravila nisu ''objektivna''... No, ipak je ''objektivnost'' iskaza pi/4 = 1 + 1/3 - 1/5 + 1/7... nekako drugačija od ''objektivnosti'' postojanja ovog ovdje stola... Na kraju, barem meni, ne uspijeva izbjeći to da se matematička objektivnost sastoji u tome da neka pravila prihvaćaju svi oni koji se razumiju u matematiku - a kriterij za to da se netko razumije u matematiku jest taj da prihvaća baš ta pravila. Čini mi se da taj krug nije bitno različit od sličnog kruga koje vrijedi za pitanja dobra i ljepote. Za razliku od ovog stola čija nam se realnost može nametnuti na ''tvrd'' način tako da npr. lupimo glavom u njega, rekao bih da se realnost matematičkoga reda otvara samo onima koji su je spremni vidjeti (slično kao realnost reda dobra ili ljepote).
Tako da ta veza s tri gramatička lica možda stoji i za Svijet 3 (čini mi se da je za svijet 1 i svijet 2 očita).
Isprike zbog naklapanja, napisao sam čim mi je palo na pamet, nisam baš promislio čitavu stvar. :D
21.08.2007. (08:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Još jedna meni zanimljiva stvar mi pada na pamet: do iste trostrane sheme su došli Popper koji polazi od prirodoznanstvene metodologije (dakle, od Svijeta 1, objektivnosti), buddhisti koji polaze od samopromatranja uma (dakle, od Svijeta 2, subjektivnosti) i Platon koji polazi od ideja (dakle, Svijeta 3).
05.09.2007. (13:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...