Puž muž, kaži roge van, da ti kuću ne prodam, staroj babi za duhan. :-))
Ovako su me baka i djed učili kad mi je bilo 2-3 godine. Pa zar su stvarno ljudi stavljali duhan u puževe kućice !?
14.08.2007. (10:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Igra s puževim nabacivanjem uistinu bi, lako, mogla biti presmion čin, računamo li na poredak nesloživih stvari u običnom, ovozemaljskom poimanju ... Ali, na sreću, nije tako u pjesničkoj svemogućnosti! Tä, rekosmo, u već toliko navrata, da je u poeziji sve moguće! No, ipak bismo se, pri ovoj tvrdnji, još upitali: zašto bi naš puž takvog što i pokušavao poduzeti, i to baš dok se klanja zemlji?
Gotovo neprohodna misao! Kao da nešto ovdje nedostaje, bez obzira na alegoriju i simboliku koje tek što naziremo; naime, nedostaju nam one relevantne odrednice za otkrivanje određenije, konkretnije smislenosti.
Pa, ako je od volje, zamolili bismo autoricu da nam ona sama pokuša pojasniti što je željela ovim svojim, htjeli mi ili ne, ipak zanimljivim haikuom, reći? (: tim više što je izazvao u nama sve ove nedoumice!)
14.08.2007. (17:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dante, valjda se svako dijete pita što stvarno znač e ove riječi ... možda će nam netko od gostiju znati pojasniti?
Dor, nasmijao si me svojom dobrohotnošću, beskrajnom strpljivošću i tolerancijom oko "pomaknute" haiku stvarnosti. No, kao olakšanje, ona uvijek kreće od konkretnog i vidljivog: na tvoje pitanje - zašto bi naš puž takvog što i pokušavao poduzeti, i to baš dok se klanja zemlji? - mogu samo reći - puž je tu, ne miče mi se s puta već nešto izvodi, dok mu oči sasvim jasno zure u mene. I nastavljaju zuriti, tako da mi postaje neugodno... i pitam se, što to hoćeš od mene, pužu? Još kad znamo da je puževa vremenska percepcija sasvim drukčija od naše (mislim da puž percipira svijet oko sebe u nizovima slika stvorenima svake 12. sekunde, dok ostatak vremena događanja prolaze pored njega nezapaženo), prebačeni smo u svijet gdje vladaju nova, fantastična pravila ... Noćni pozdrav, vječno ti zahvalna v
14.08.2007. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dante
Puž muž,
kaži roge van,
da ti kuću ne prodam,
staroj babi za duhan. :-))
Ovako su me baka i djed učili kad mi je bilo 2-3 godine.
Pa zar su stvarno ljudi stavljali duhan u puževe kućice !?
14.08.2007. (10:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Igra s puževim nabacivanjem uistinu bi, lako, mogla biti presmion čin, računamo li na poredak nesloživih stvari u običnom, ovozemaljskom poimanju ... Ali, na sreću, nije tako u pjesničkoj svemogućnosti! Tä, rekosmo, u već toliko navrata, da je u poeziji sve moguće! No, ipak bismo se, pri ovoj tvrdnji, još upitali: zašto bi naš puž takvog što i pokušavao poduzeti, i to baš dok se klanja zemlji?
Gotovo neprohodna misao! Kao da nešto ovdje nedostaje, bez obzira na alegoriju i simboliku koje tek što naziremo; naime, nedostaju nam one relevantne odrednice za otkrivanje određenije, konkretnije smislenosti.
Pa, ako je od volje, zamolili bismo autoricu da nam ona sama pokuša pojasniti što je željela ovim svojim, htjeli mi ili ne, ipak zanimljivim haikuom, reći? (: tim više što je izazvao u nama sve ove nedoumice!)
14.08.2007. (17:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laughing granny
Dante, valjda se svako dijete pita što stvarno znač e ove riječi ... možda će nam netko od gostiju znati pojasniti?
Dor, nasmijao si me svojom dobrohotnošću, beskrajnom strpljivošću i tolerancijom oko "pomaknute" haiku stvarnosti. No, kao olakšanje, ona uvijek kreće od konkretnog i vidljivog: na tvoje pitanje - zašto bi naš puž takvog što i pokušavao poduzeti, i to baš dok se klanja zemlji? - mogu samo reći - puž je tu, ne miče mi se s puta već nešto izvodi, dok mu oči sasvim jasno zure u mene. I nastavljaju zuriti, tako da mi postaje neugodno... i pitam se, što to hoćeš od mene, pužu? Još kad znamo da je puževa vremenska percepcija sasvim drukčija od naše (mislim da puž percipira svijet oko sebe u nizovima slika stvorenima svake 12. sekunde, dok ostatak vremena događanja prolaze pored njega nezapaženo), prebačeni smo u svijet gdje vladaju nova, fantastična pravila ... Noćni pozdrav, vječno ti zahvalna v
14.08.2007. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...