Huh, jebo te! Da ti prijatelju, imaš pametnije teme o kojima bi mogao pisat', sve skupa bi imalo neku vrijednost, ovako, dok god te ove blogovse pizdarije taru, ništa od tebe! Čemu ovolika sranja? Hobi ti je nastran!
03.08.2007. (19:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdo, zbog tebe sam u svojoj zatvorskoj ćeliji konačno počeo cijeniti dalmatinske pičkice. Ne sjećam se kad sam posljednji put vidio tako inteligentnu manipulaciju ostarjelim pohotnikom. Opraštam ti sve pravopisne omaške i klanjam se novoj božici bluda. Dosta sam razmišljao o tvojoj pretposljednjoj avanturi koju si promatrala s distance, stidljivo poput djevice suočene sa žilavim propetim udom, ali ovo danas je nadmašilo sva moja očekivanja. Prkosna femme fatale uzrokovala je pravu oluju u mojem ranjenom umu, toliko snažnu da sam u svojoj dokonosti počeo pisati prozu. Poželjeh po sjećanju zabilježiti jezik ulice, žamor smrdljiva puka, ali ove zidine kao da su me nekako udaljile od toga. Pomozi mi okrutna Magdo! Želim da komentiraš moje literarne pokušaje i seciraš riječi iz tamnice svojim otrovnim perom. Za početak šaljem ulomak rukopisa radnog naslova "Kavice Andreja Puftera" u nadi da ćeš mi pomoći:
- A htel sam ja karat još od znaš kad. Meni ti je stara u trećem osnovne nabavila neku gumenu lutku da se učim reanimaciju. Al kurac. Nit sam ja kaj navčil, nit je ona dobila metak. Mislim, nemrem reć da se htjela poševit samnom, imal sam, jeboti, deset let, al nikad se ne zna. Žišku. Jer znaš kaj ti je bilo. Jednom sam tak bil kod nje, dok je bila na posudbi kod frenda dva kvarta dalje od nas. Kurac, ja legnem kraj nje, i zvadim odnekud, kaja znam, Bleka Stenu, kojeg sam si zgural u pak, kuiš? Mislim, ne sjećam se baš najbolje, al u bitnim točkama da. A kuiš, bilo je neko proljeće, ona znam da sam joj navlekel atletsku majcu, kuiš, komad je bila, kaje mogla imat, dve-tri godne. I tak, ležimo, i odjednom njoj otpadne sisa. Ja reko jeboti, ono, zaslinil sam. Mislim, kurac sam zaslinil, sam sam je valjda gledal ko telac. A kuiš, ja sam se bil i prije rajcal kak bi se htel ševit s njom, sam kurac, kikić, kaj sam ja onda znal, ni di je rupa, kaj bi znal neš više. Kuiš. I nemoraš mi vjerovat, al meni ti je kurac tam u onom krevetu stajal ko štanga, kak sam joj gledal otpalu plastičnu sisu. Čital sam negdi da klinci gube erekciju nakon sedme, recimo, osme godine, pa niš do puberteta, al kurac. Meni se dizal otkad znam za sebe, bez prekida. Pa tak i onda. I viš, nije mi jasno kak da ona nije vidla da mi se kurac bil stvrdnul. Al jebi ga. Dalje se više ne sjećam, valjda je pospremila sisu kasnije, valjda smo ponovo radili neka uturavanja stripova. Mislim, poslje kad sam razmišljal o tome, lupal sam se u glavu kak sam bil glup. Kuiš. Možda se fakat štela sa mnom pokarat, ko zna. Da mi je ova pamet, skaral bi je ko Hektor. Al kaj sad mogu. Mislim, čovječe, koja je to erotika bila, nemrem ti opisat. Ono, sisa vani, pa dal bi pol onih karačina životinja poslje sam da sam poševil tu gumenu lutku. Al jebat ga, poslje je ona nekam nestala - mislim, da se probušila, sjetil bi se je, al je ujeb u tome kaj je nikad više nisam videl. Kuiš, živa tuga.
03.08.2007. (21:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
markiže nemoj pretjeravat, za moju Ivanu dala bi sve a šta se tiče tvoje proze, najboje je da nastaviš s pismima jer to je forma koja ti najviše leži jest da san Dalmatinka, ali ovako loš sleng nisan čula još otkad san bila na izletu u Kumrovcu
04.08.2007. (08:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svratio sam do Zagreba po Alku. Vodim je sutra u Sinj. Bit će tamo cijeli državni vrh, a bez nje cijela je ta priredba besmislena. Onda se vraćam se na more. Ovdje je dosadno. Jer nema mene. Magda je cool, a njeni su osporavatelji poput nekog žohara: mogli bi 9 dana živjeti bez glave, a crknuli bi samo zato jer ne bi imali čime žderati. Odvratni kukci, pa to ti je! Inače, primite na znanje da sam na tragu oštoumne misli da shit can also serve as a matiere-a-penser benevolentno obnovio nepravedno zaboravljenu filozofijsku disciplinu TOALETIKU. Riječ je o znanosti koja se bavi onime što nam pada na pamet - iako, to da nam nešto pada na pamet još uvijek nije dokaz da išta mislimo, nije li!? - kad ostanemo sami sa sobom, na osami, guzice - kad je o guzici riječ, riječ je o antropološkom središtu suvremenog, perifernog čovječanstava - ušančene u jedan od tri europska paradigmatska toaletna modela: "In a traditional German toilet, the hole into which shit disappears after we flush is right at the front, so that shit is first laid out for us to sniff and inspect for traces of illness. In the typical French toilet, on the contrary, the hole is at the back, i.e. shit is supposed to disappear as quickly as possible. Finally, the American (Anglo-Saxon) toilet presents a synthesis, a mediation between these opposites: the toilet basin is full of water, so that the shit floats in it, visible, but not to be inspected. No wonder that in the famous discussion of European toilets at the beginning of her half-forgotten Fear of Flying, Erica Jong mockingly claims that 'German toilets are really the key to the horrors of the Third Reich. People who can build toilets like this are capable of anything.' It is clear that none of these versions can be accounted for in purely utilitarian terms: each involves a certain ideological perception of how the subject should relate to excrement. Hegel was among the first to see in the geographical triad of Germany, France and England an expression of three different existential attitudes: reflective thoroughness (German), revolutionary hastiness (French), utilitarian pragmatism (English). In political terms, this triad can be read as German conservatism, French revolutionary radicalism and English liberalism. In terms of the predominance of one sphere of social life, it is German metaphysics and poetry versus French politics and English economics. The point about toilets is that they enable us not only to discern this triad in the most intimate domain, but also to identify its underlying mechanism in the three different attitudes towards excremental excess: an ambiguous contemplative fascination; a wish to get rid of it as fast as possible; a pragmatic decision to treat it as ordinary and dispose of it in an appropriate way. It is easy for an academic at a round table to claim that we live in a post-ideological universe, but the moment he visits the lavatory after the heated discussion, he is again knee-deep in ideology." Tako blaženo is-pražnjeni (šunyata, Nagarđuna) netrimice motrimo (theoria) ideje/misli zapisane na vratima nekog usputnog toaleta u kojem smo se igrom slučaja netom zatekli - ovaj se dio toaletike bavi, kao što je vidljivo, pitanjem (i odgovorom na to pitanje): Kako živjeti u skladu s drugima? - ili pak usredsregjeno zurimo u vrh nosa ili pupka, kao kakvi omphalopsihi kontemplirajući u dobropoznatom i ugodnom okolišu vlastita toaleta misao koja je vrlo često točan odgovor na pitanje: Kako živjeti u skladu sa samim sobom? Na prvi je pogled vidljivo da je Toaletika radikalan odgovor na Kenjažu, kako je kritički definira profesor H.G.Frankurt. Ovim ćemo se sranjem baviti cijeli jesenji semestar. Jedva čekate? Ne želite da baš sad odem, kad je najbolje? Tko vas jebe: kako se kaže: Shit happens!
P.S. Magda, jesi li znala da je Jelibor Čimpanza (nee 1969.) odrastao u rodilištu? Nitko nije htio uzeti takvu zgužvanu odurnu nakaradu - čudno, ali čak ni lokalni HDZ! - pak su ga zbrinuli kao urednika u tjedniku 'Lipov kurac'. Tamo gleda kroz prozor, odlazi na obroke, čeka smrt i snatri o kramovima, a sustavnije je jedno vrijeme pratio kretanje tramvaja br. 2 i književnu produkciju jednog pisca u devedesetima. Objavio je nenametljivi zapis "Kravice Andrije Poplina' (Dyrieuxxl, Zagreb 2003), u kojoj se bavi s dvije kravice susjeda Andrije Poplina: prvo s jednom, en face, pa sa drugom, iz profila: temeljito, dubinski, tako da im je pjena izbila na kravlje, spužvaste, ružičaste odvratnoslinave od sladostrašća što su netom po Jeliboru pojebane hrbljaste, mumljave, razlohane kravlje njuške, om shantih, hare, hare, hare rama, rama, rama, putar Rama, rama od bicikla, s kojim se Jelibor svakoga dana vozi na svoj uzaludan, mali posao, u svoj memljivi, mali ured, za svoj klimavi, mali stol, na kojem piše svoje sjebane, male tekstove, za koje prima svoju mizernu, malu plaćicu! Kakav suvišan, mali čo
05.08.2007. (04:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisan znala da je pratija kretanje trajmvaja broj dva, to je stvarno posal i po ali sad kad si mi otkrija njegovu strast prema domaćim životinjama možda sve rečem Ivani, da je pohotni čoban ne zarazi slinavkom
05.08.2007. (12:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pronašao sam u Truliksu jedan zanimljiv pasus, čitajte
Zovem se Jelibor (CV)
Rođen sam analno. Majka je burno reagirala kad je vidjela sluzavu nakupinu smeća koja je iskapala iz njezina debelog crijeva, nakon čega je pobjegla glavom bez obzira i skončala život spektakularnim skokom u rijeku. Otac smetlar, koji je zbog ablacije retine uskoro ostao bez oka, nije mogao pratiti odrastanje svog ogavnog bića onim drugim, staklenim okom. Rastao sam u pandžama lokalnog pedofila koji me uputio u otajstva sodomije kada je pripustio svojeg ljubimca tvora u moj ćelavi, već isluženi, pak. Takve su aktivnosti nesumnjivo utjecale na moj životni poziv urednika u tabloidu koji mlađim novinarkama pokazuje svoju gnjilu analnu brazdu u zamjenu za topli sendvič. Zbog neprestanog sudaranja s golemim životinjskim udovima na seoskom imanju djeda Čimpanze, rano sam ostao bez usana pa mi je lokalni veterinar na to mjesto prišio zečji sfinkter. Imam bljedunjav ten, zmijoliki pogled, prištavo lice i nosinu koja strši poput slonovske kurčine pred parenje. Mojom fotografijom uglavnom možete plašiti djecu predškolskoga uzrasta u vrtiću. Inače sam dobar kao plijesan na kruhu i nemojte se ljutiti što sam na senzacionalistički način htio postati dio patologije.
06.08.2007. (08:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šlagerpevač
Huh, jebo te!
Da ti prijatelju, imaš pametnije teme o kojima bi mogao pisat', sve skupa bi imalo neku vrijednost, ovako, dok god te ove blogovse pizdarije taru, ništa od tebe!
Čemu ovolika sranja?
Hobi ti je nastran!
03.08.2007. (19:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inhibitor
ne znan ko si i nemoj prostačiti na ovoj stranici
ako te ne zanima moj intimni život onda gledaj Exploziv, Red parket ili Zhbicu
03.08.2007. (21:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
markiz
Magdo, zbog tebe sam u svojoj zatvorskoj ćeliji konačno počeo cijeniti dalmatinske pičkice. Ne sjećam se kad sam posljednji put vidio tako inteligentnu manipulaciju ostarjelim pohotnikom. Opraštam ti sve pravopisne omaške i klanjam se novoj božici bluda. Dosta sam razmišljao o tvojoj pretposljednjoj avanturi koju si promatrala s distance, stidljivo poput djevice suočene sa žilavim propetim udom, ali ovo danas je nadmašilo sva moja očekivanja. Prkosna femme fatale uzrokovala je pravu oluju u mojem ranjenom umu, toliko snažnu da sam u svojoj dokonosti počeo pisati prozu. Poželjeh po sjećanju zabilježiti jezik ulice, žamor smrdljiva puka, ali ove zidine kao da su me nekako udaljile od toga. Pomozi mi okrutna Magdo! Želim da komentiraš moje literarne pokušaje i seciraš riječi iz tamnice svojim otrovnim perom.
Za početak šaljem ulomak rukopisa radnog naslova "Kavice Andreja Puftera" u nadi da ćeš mi pomoći:
- A htel sam ja karat još od znaš kad. Meni ti je stara u trećem osnovne nabavila neku gumenu lutku da se učim reanimaciju. Al kurac. Nit sam ja kaj navčil, nit je ona dobila metak. Mislim, nemrem reć da se htjela poševit samnom, imal sam, jeboti, deset let, al nikad se ne zna. Žišku. Jer znaš kaj ti je bilo. Jednom sam tak bil kod nje, dok je bila na posudbi kod frenda dva kvarta dalje od nas. Kurac, ja legnem kraj nje, i zvadim odnekud, kaja znam, Bleka Stenu, kojeg sam si zgural u pak, kuiš?
Mislim, ne sjećam se baš najbolje, al u bitnim točkama da. A kuiš, bilo je neko proljeće, ona znam da sam joj navlekel atletsku majcu, kuiš, komad je bila, kaje mogla imat, dve-tri godne. I tak, ležimo, i odjednom njoj otpadne sisa. Ja reko jeboti, ono, zaslinil sam. Mislim, kurac sam zaslinil, sam sam je valjda gledal ko telac. A kuiš, ja sam se bil i prije rajcal kak bi se htel ševit s njom, sam kurac, kikić, kaj sam ja onda znal, ni di je rupa, kaj bi znal neš više. Kuiš. I nemoraš mi vjerovat, al meni ti je kurac tam u onom krevetu stajal ko štanga, kak sam joj gledal otpalu plastičnu sisu. Čital sam negdi da klinci gube erekciju nakon sedme, recimo, osme godine, pa niš do puberteta, al kurac. Meni se dizal otkad znam za sebe, bez prekida. Pa tak i onda. I viš, nije mi jasno kak da ona nije vidla da mi se kurac bil stvrdnul. Al jebi ga. Dalje se više ne sjećam, valjda je pospremila sisu kasnije, valjda smo ponovo radili neka uturavanja stripova. Mislim, poslje kad sam razmišljal o tome, lupal sam se u glavu kak sam bil glup. Kuiš. Možda se fakat štela sa mnom pokarat, ko zna. Da mi je ova pamet, skaral bi je ko Hektor. Al kaj sad mogu. Mislim, čovječe, koja je to erotika bila, nemrem ti opisat. Ono, sisa vani, pa dal bi pol onih karačina životinja poslje sam da sam poševil tu gumenu lutku. Al jebat ga, poslje je ona nekam nestala - mislim, da se probušila, sjetil bi se je, al je ujeb u tome kaj je nikad više nisam videl. Kuiš, živa tuga.
03.08.2007. (21:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Athena Air
Je li ovo ukazanje Bovića ili mi se opet pogoršalo?
04.08.2007. (00:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inhibitor
markiže nemoj pretjeravat, za moju Ivanu dala bi sve
a šta se tiče tvoje proze, najboje je da nastaviš s pismima jer to je forma koja ti najviše leži
jest da san Dalmatinka, ali ovako loš sleng nisan čula još otkad san bila na izletu u Kumrovcu
04.08.2007. (08:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Svratio sam do Zagreba po Alku. Vodim je sutra u Sinj. Bit će tamo cijeli državni vrh, a bez nje cijela je ta priredba besmislena.
Onda se vraćam se na more. Ovdje je dosadno. Jer nema mene.
Magda je cool, a njeni su osporavatelji poput nekog žohara: mogli bi 9 dana živjeti bez glave, a crknuli bi samo zato jer ne bi imali čime žderati. Odvratni kukci, pa to ti je!
Inače, primite na znanje da sam na tragu oštoumne misli da shit can also serve as a matiere-a-penser benevolentno obnovio nepravedno zaboravljenu filozofijsku disciplinu TOALETIKU.
Riječ je o znanosti koja se bavi onime što nam pada na pamet - iako, to da nam nešto pada na pamet još uvijek nije dokaz da išta mislimo, nije li!? - kad ostanemo sami sa sobom, na osami, guzice - kad je o guzici riječ, riječ je o antropološkom središtu suvremenog, perifernog čovječanstava - ušančene u jedan od tri europska paradigmatska toaletna modela:
"In a traditional German toilet, the hole into which shit disappears after we flush is right at the front, so that shit is first laid out for us to sniff and inspect for traces of illness. In the typical French toilet, on the contrary, the hole is at the back, i.e. shit is supposed to disappear as quickly as possible. Finally, the American (Anglo-Saxon) toilet presents a synthesis, a mediation between these opposites: the toilet basin is full of water, so that the shit floats in it, visible, but not to be inspected. No wonder that in the famous discussion of European toilets at the beginning of her half-forgotten Fear of Flying, Erica Jong mockingly claims that 'German toilets are really the key to the horrors of the Third Reich. People who can build toilets like this are capable of anything.' It is clear that none of these versions can be accounted for in purely utilitarian terms: each involves a certain ideological perception of how the subject should relate to excrement.
Hegel was among the first to see in the geographical triad of Germany, France and England an expression of three different existential attitudes: reflective thoroughness (German), revolutionary hastiness (French), utilitarian pragmatism (English). In political terms, this triad can be read as German conservatism, French revolutionary radicalism and English liberalism. In terms of the predominance of one sphere of social life, it is German metaphysics and poetry versus French politics and English economics. The point about toilets is that they enable us not only to discern this triad in the most intimate domain, but also to identify its underlying mechanism in the three different attitudes towards excremental excess: an ambiguous contemplative fascination; a wish to get rid of it as fast as possible; a pragmatic decision to treat it as ordinary and dispose of it in an appropriate way. It is easy for an academic at a round table to claim that we live in a post-ideological universe, but the moment he visits the lavatory after the heated discussion, he is again knee-deep in ideology."
Tako blaženo is-pražnjeni (šunyata, Nagarđuna) netrimice motrimo (theoria) ideje/misli zapisane na vratima nekog usputnog toaleta u kojem smo se igrom slučaja netom zatekli - ovaj se dio toaletike bavi, kao što je vidljivo, pitanjem (i odgovorom na to pitanje): Kako živjeti u skladu s drugima? - ili pak usredsregjeno zurimo u vrh nosa ili pupka, kao kakvi omphalopsihi kontemplirajući u dobropoznatom i ugodnom okolišu vlastita toaleta misao koja je vrlo često točan odgovor na pitanje: Kako živjeti u skladu sa samim sobom?
Na prvi je pogled vidljivo da je Toaletika radikalan odgovor na Kenjažu, kako je kritički definira profesor H.G.Frankurt.
Ovim ćemo se sranjem baviti cijeli jesenji semestar.
Jedva čekate? Ne želite da baš sad odem, kad je najbolje?
Tko vas jebe: kako se kaže: Shit happens!
P.S.
Magda, jesi li znala da je Jelibor Čimpanza (nee 1969.) odrastao u rodilištu? Nitko nije htio uzeti takvu zgužvanu odurnu nakaradu - čudno, ali čak ni lokalni HDZ! - pak su ga zbrinuli kao urednika u tjedniku 'Lipov kurac'. Tamo gleda kroz prozor, odlazi na obroke, čeka smrt i snatri o kramovima, a sustavnije je jedno vrijeme pratio kretanje tramvaja br. 2 i književnu produkciju jednog pisca u devedesetima. Objavio je nenametljivi zapis "Kravice Andrije Poplina' (Dyrieuxxl, Zagreb 2003), u kojoj se bavi s dvije kravice susjeda Andrije Poplina: prvo s jednom, en face, pa sa drugom, iz profila: temeljito, dubinski, tako da im je pjena izbila na kravlje, spužvaste, ružičaste odvratnoslinave od sladostrašća što su netom po Jeliboru pojebane hrbljaste, mumljave, razlohane kravlje njuške, om shantih, hare, hare, hare rama, rama, rama, putar Rama, rama od bicikla, s kojim se Jelibor svakoga dana vozi na svoj uzaludan, mali posao, u svoj memljivi, mali ured, za svoj klimavi, mali stol, na kojem piše svoje sjebane, male tekstove, za koje prima svoju mizernu, malu plaćicu!
Kakav suvišan, mali čo
05.08.2007. (04:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
(...)
Kakav suvišan, mali čovjek, taj Jelibor.
Jesi li to znala, moja Magda?
05.08.2007. (04:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inhibitor
nisan znala da je pratija kretanje trajmvaja broj dva, to je stvarno posal i po
ali sad kad si mi otkrija njegovu strast prema domaćim životinjama možda sve rečem Ivani, da je pohotni čoban ne zarazi slinavkom
05.08.2007. (12:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
markiz
Pronašao sam u Truliksu jedan zanimljiv pasus, čitajte
Zovem se Jelibor (CV)
Rođen sam analno. Majka je burno reagirala kad je vidjela sluzavu nakupinu smeća koja je iskapala iz njezina debelog crijeva, nakon čega je pobjegla glavom bez obzira i skončala život spektakularnim skokom u rijeku.
Otac smetlar, koji je zbog ablacije retine uskoro ostao bez oka, nije mogao pratiti odrastanje svog ogavnog bića onim drugim, staklenim okom.
Rastao sam u pandžama lokalnog pedofila koji me uputio u otajstva sodomije kada je pripustio svojeg ljubimca tvora u moj ćelavi, već isluženi, pak.
Takve su aktivnosti nesumnjivo utjecale na moj životni poziv urednika u tabloidu koji mlađim novinarkama pokazuje svoju gnjilu analnu brazdu u zamjenu za topli sendvič. Zbog neprestanog sudaranja s golemim životinjskim udovima na seoskom imanju djeda Čimpanze, rano sam ostao bez usana pa mi je lokalni veterinar na to mjesto prišio zečji sfinkter.
Imam bljedunjav ten, zmijoliki pogled, prištavo lice i nosinu koja strši poput slonovske kurčine pred parenje. Mojom fotografijom uglavnom možete plašiti djecu predškolskoga uzrasta u vrtiću.
Inače sam dobar kao plijesan na kruhu i nemojte se ljutiti što sam na senzacionalistički način htio postati dio patologije.
06.08.2007. (08:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaska
Tulike safta (sa žgancima) ne napravim ni kad su karmine. Proživjeh svaku riječ i sažalio mi se nekak taj Jelibor. Ipak ima JMBG ili ne?
06.08.2007. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...