Komentari

starbuck.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Vražja posla

    Iskreno, bliska mi je tema srpskoga i hrvatskoga jezika i ja definitivno vidim razliku između tih dvaju jezika koliko god neki tvrdili da su to isti jezici.

    avatar

    03.08.2007. (08:26)    -   -   -   -  

  • U logoru

    'Bas bih volio upoznati tog srbohrvata koji se jos koristi srpskohrvatskim jezikom.'

    Drago mi je. Koristim se i srpskim i hrvatskim, sa sve varijacijama u naglascima u govoru, sa ćiriličnom azbukom i latiničnom abecedom u pisanju, i sa svim i svačim što je objavljeno na tim jezicima u čitanju. To zovem srpskohrvatski jezik. Postoji i srpskohrvatski rječnik koji SANU joč uvijek sastavlja (stali su negdje oko slova P).

    avatar

    03.08.2007. (08:28)    -   -   -   -  

  • Profesorica

    Slobodan Prosperov Novak je istinski intelektualac ovih naših prostora, napisati za njega da je prevrtljivac je u najmanju ruku neprimjereno. Njegova predavanja na FFZG-u su uvijek bila ispunjena do posljednjeg mjesta, studenti su ga obožavali u doba mog studiranja. Na području mog obitavanja dosta se ljudi koristi srpskohrvatskim jezikom u pisanju i u tome nevidim nikakav problem budući da ljudi na taj način njeguju svoj identitet. Moram te ispraviti u iznošenju povijesnih činjenica i prva djela nastala na srpskom jeziku nisu nastala u 18.st, nego u 11.st.

    avatar

    03.08.2007. (09:35)    -   -   -   -  

  • babl

    Jel' da kako je stvarnost živcirajuća?

    avatar

    03.08.2007. (09:58)    -   -   -   -  

  • MaliMujo

    Slažem se s svime napisanim. Hrvatski i srpski su slični jezici, ali nisu i ne mogu biti isti. Dodao bih i to da su oba jezika živi, govorni jezici i kao takvi imaju put razvoja, svaki zasebno. Dok je još postojala Jugoslavija, moglo se donekle i tek uvjetno govoriti o nekom zajedničkom razvoju (i to tek budućem jer je i dalje postojao zasebi hrvatski i zasebni srpski bez obzira kako se nazivao), ali danas to više nema nikakvog smisla. Zašto? Jednostavno zato što jezik oblikuje sredina u kojoj se on upotrebljava, a kad su sredine razdvojene, svaki razvoj dobiva svoj zasebni tijek. Uvijek volim spomenuti kako Eskimi imaju dvadesetak ili čak tridesetak različitih izraza za različite vrste snijega. Nama je snijeg uglavnom samo snijeg, a ponekad može biti "bljuzga" ili nešto slično, ali tih izraza i nema previše. Hoću reći, hrvatski je hrvatski, a srpski srpski već i zbog same činjenice što ih upotrebljavaju različiti narodi. O nekom srpskom Maruliću mislim da nema smisla uopće trošiti riječi jer Dubrovnik je kroz povijest imao svoju zasebnu kulturu koja je uglavnom bila na višoj razini od svih okolnih krajeva. Naravno da nije ni hrvatski jezik jedinstven, ovaj standardni jezik kakav danas imamo je stvoren prilično umjetnim putem, uglavnom zaslugom Ljudevita Gaja. Onima koji se ne bave povješću malo je poznato zašto je kao službeno odabrano štokavsko narječje. Odgovor je zapravo vrlo jednostavan: Gaj je želio u ilirski pokret ujediniti sve južne Slavene i morao je na neki način pridobiti na svoju stranu i Srbe. Učinio je to odabirom štokavskog narječja kao službenog. Naravno da Srbe nije pridobio jer su oni već tada imali svoj nacrt velike Srbije, ali ideja o štokavskom narječju kao službenom je uhvatila korjena i ostala takvom sve do danas.

    avatar

    03.08.2007. (13:58)    -   -   -   -  

  • Dveri Perunove

    mislim da je besmisleno raspravljati o necemu sto se samo po sebi podrazumijeva - srpski i hrvatski jezik jesu slični jezici, srodni, ali nisu identični. Svaki od njih prošao je kroz sebi samosvojne faze razvoja i to doticne osobe koje se jos drze izraza srpskohrvatskog jezika moraju napokon shvatiti. Isto tako je besmisleno da srpska knjizevnost prisvaja hrvatske knjizevnike. Ja kao Srbin koji zivi u Hrvatskoj, volim i cijenim zasebno srpsku, kao knjizevnost maternjeg mi jezika, i hrvatsku, knjizevnost koju su stvarali ne samo knjizevnici Hrvati, vec i ljudi srpskog podrijetla, poput Vladana Desnice, češkog, poput Augusta Šenoe i drugih... Ipak, naglašavam, to je hrvatska književnost, bez obzira na to tko ju je pisao...

    avatar

    03.08.2007. (21:40)    -   -   -   -  

  • Taurunum

    Ja sam zemunski Hrvat koji se jako zabavlja slušajući kako se u srpski jezik nespretno uvode rodne razlike. Pod svaku se cijenu želi izbjeći svaka sličnost sa hrvatskim (komu se još uvijek sprdaju u vicevima), ali je to do te mjere nespretno, da zvuči smiješno: učitelj-učiteljka; gledalac-gledalica; sekretar-sekretarka i k tomu slično. Službena Srbija neslužbeno negira sve jezike osim srpskog (dakle, hrvatski, bosanski, crnogorski), jednako kao i postojanje tih nacija i država. Puno je dokaza koji potvrđuju ovu tvrdnju, ali ovo sam naveo samo da bih dao potporu hrvatskim jezikoslovcima da nastave razvijati naš lijepi hrvatski jezik.

    avatar

    05.08.2007. (10:40)    -   -   -   -  

  • Dveri Perunove

    vjerujem da je tako.... i bit ce tako dok Srbiju vode takvi ljudi koji ju vode, nesposobni ljudi bez ikakve vizije i inicijative... no, isto tako se mora priznati da se u i hrvatskom jeziku događalo slično, devedesetih godina

    avatar

    05.08.2007. (20:25)    -   -   -   -  

  • dalmoš hrvat

    Same gluposti. Stvarnost je kakva jest, to su isti jezici različiti na dijalektalnoj razini. Iz Dalmacije sam i mogu reći da sam češće bolje razumio Novosađane nego Sarajlije. A opet - ista stvar. Razlika u refleksiji jata, nešto malo vokabulara i naglasku (ajde.. neka netko spomene i ono famosno - moram raditi i moram da radim...). Međimurce sam pak najteže razumio!

    avatar

    06.08.2007. (15:01)    -   -   -   -  

  • Starbuck

    Same gluposti?

    Uzmi clanak iz bilokojih srpskih novina i prebaci ga - nepromijenjenog - u hrvatske novine.

    Uzmi bilo koju knjigu na jednom od ta dva jezika - da li mozes instant prepoznati o kojem se jeziku radi?

    Osim toga, jezik ne nosi samo komunikativni faktor...

    Procitaj jos jednom post s posebnim naglaskom na citat Josipa Silića i Radoslava Katičića.

    avatar

    06.08.2007. (16:10)    -   -   -   -  

  • tragicnamisao

    Potpuno se slažem. Jezik nisu samo riječi, jezik ima i neki socijalni, kulturni i ekonomski okvir i hrvatski i srpski su dva itekako različita jezika.
    Volio bi da se mogu složiti sa ovim što je napisao Taurunum, zemunski Hrvat, ali prije mislim da srpske elite prešutno guraju tu stvar o hrvatskosrpskom u Hrvatskoj. Konačno, hrvatskosrpski je ipak prije srpski.

    avatar

    07.08.2007. (17:16)    -   -   -   -  

  • Dveri Perunove

    pojasni, molim te, taj pojam srpske elite, taj dio bas nisam posve razumio:)

    avatar

    08.08.2007. (19:08)    -   -   -   -  

  • gurnut u metaforu

    Autor ovog bloga, kao i oni što su pisali u korist njegove teze o apsolutnoj nekompatibinosti između hrvatskog i srpskog jezika, samo izražavaju svoje malograđanske strahove od ikakvog uspoređivanja sa našim istočnim komšijama.

    Taj kompleks imaju i Slovenci i od svojih istočnih komšija, koji sebe percipiraju germanima, a ne slavenima.
    Jasno, znaju da lažu same sebe i druge.

    Svidjelo se to vama ili ne, oni, a ni mi, ne idu nigdje, i mi smo osuđeni na suradnju i zajednički suživot.

    Uopće nije sporno da postoje određene tendencije u hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku koje su specifične za svaki od navedenih jezika i koje ih čine za nijansu drugačijim.
    To je opet najnormalnija stvar, posljedica razvijanja tih jezika u različitom kulturnom okruženju, jer je jezik živa materija, podložna stalnim promjenama.

    Jezik u sebi sadrži snažnu simboliku, i često se koristi kao medij za političko manipuliranje i izgradnju nacionalnog identiteta.
    Posljedica toga je i najbanalniji pozdrav bog ili bok, koji veliki dio ljudi u Hrvatskoj do prije rata nije nikada koristio u službi pozdrava.
    Preko noći je bog ili bok postao dokaz da je netko veliki Hrvat, a ako bi pozdravio sa ćao ili zdravo, bio bi veliki Srbin.
    Ćao, kao pozdrav, nije srbizam, već internacionalizam preuzet iz talijanskog jezika, koji je postao sastavni dio mnogih europskih jezika, poput francuskog, španjolskog, pa čak i njemačkog.

    Ne znam kako će itko uspjeti objasniti činjenicu da kada čovjek putuje u Srbiju ili Bosnu, u principu, nema problema u komunikaciji.

    Ako su u pitanju zaista tri različita jezika, kako je moguće da se razumijemo pri razgovoru, čitanju knjiga, gledanju filmova, slušanju glazbe (itd.)?

    Nasuprot tome, opće je poznato da će biti itekako problema u komunikaciji ukoliko slavonac ili dalmatinac odu u Zagorje i pokušaju tamo voditi razgovor.
    Osobno mi se to dogodilo, i nisam siguran, da li bi te ljude sada trebao smatrati manjim Hrvatima od sebe ili čak neprijateljima hrvatskog naroda, i to samo zato što se ljudi izražavaju na drugome dijalektu?

    Dalje, ako netko iz Siska priča sa osobom iz recimo Novog Sada, tih problema neće biti.

    Nadalje, osoba iz Beograda će imati problem u razumijevanju nekoga iz, recimo, Užica.
    Ta ista osoba iz Beograda neće imati problema u razgovoru, i tumačenju istog razgovora, sa osobom iz Zagreba.

    Dubrovački je, fonološki, sličniji cronogorskom, nego li standarnoj štokavici, koju najpravilniije koriste slavonci.

    Ja sam poliglota po vama, jer uz hrvatski pričam još minimalno tri dodatna jezika: engleski, srpski i bosanski!!!
    Znači, sveukupno četiri!
    I sad da još ubacim i francuski...pa gdje mi je kraj?

    Hrvatski jezik koji se je koristio u 13. stoljeću većina hrvata danas ne bih razumijela da uzmu čitati književno djelo iz tog perioda.
    Hrvatski je danas mnogo srodniji srpskom, nego li hrvatsko iz 13. stoljeća, i obrnuto proporcionalno.

    Ne znam zašto se ljudi još bave tom problematikom-mi smo dobili svoju državu, oni svoju, i ćao đaci.

    Ajde, bog!!!
    (A koliko je to zaista hrvatski univerzalni brand, napomenut ću samo da u Bibliji izričito stoji da ne spominjemo njegovo ime uzalud. Eto, još jedna pljuska našem licemjerstvu i velikom bogoljubljenju.)

    avatar

    09.08.2007. (13:45)    -   -   -   -  

  • tragicnamisao

    Srpske elite / akademici SANU, Klub pisaca, političko-intelektualne grupe (Tadići, Koštunica), intelektualci bliski crkvi, pisci SPC, kulturni djelatnici (pametniji pisci, glumci i pjevači).

    Gurnut u metaforu - uopće nije sporno da se ljudi iz Hrvatske i Srbije razmuio, samo luđak može tvrditi da se ne razumiju. ALI, JEZIK NISU SAMO RIJEČI, jezik ima i kulturnu, socijalnu i ekonomsku dimenziju. Hrvatsko i srpsko pismo se razlikuju i dobar dio knjiga na srspkom jeziku meni je nedostupan jer ne znam ćirilicu.
    I mislim da Slovenci nemaju nikakav kompleks, imaju ga samo mase bosanskih i srpskih radnika u Slovenijii koji pate od kompleksa manje vrijednosti i neizlječenog egalitarnog sindroma koji su donijeli s Balkana, a koji u Sloveniji ne prolazi.

    avatar

    09.08.2007. (19:14)    -   -   -   -  

  • gurnut u metaforu

    Velik dio knjiga na ćirilici je dostupan velikom broju ljudi koji su učili to pismo u SFRJ.

    Nadalje, ćirilica je jednostavna, i vrijedi je znati jer proširuje mogućnosti intelektualnog obogaćivanja.
    U Srbiji ćirilica i nije rasprostranjena koliko se to misli. Sami Srbi, osim radikala i nacionalista, preferiraju latinicu.

    Tvoj argument da "JEZIK NISU SAMO RIJEČI, jezik ima i kulturnu, socijalnu i ekonomsku dimenziju" je jako slab.

    Naveo sam par primjera o razlici između djialekata u različitim djelovima Hrvatske i Srbije.
    Iz toga je očito da su u pitanju više socijalno-ekonomske razlike, nego li one po nacionalnoj osnovi.
    Što to znači je da osobe koje su imale pristup kakvom takvom obrazovanju, pričati će određeni standard jezika koji je razuman njihovim statusnim ekvivalentima u drugim krajevima bivše Jugoslavije.
    Obrazovan čovjek si neće dozvoliti pričanje na slangu ili djialektu u situacijama koje nisu tome primjerene.
    Tako da će se obrazovan Hrvat, Bosanac i Srbin savršeno razumijeti.

    Dakle, u pitanju su socijo-ekonomski faktori, prije nego li etnički.

    Slična situacija je sa engleskim jezikom.

    Kao što ti tvrdiš da "JEZIK NISU SAMO RIJEČI, jezik ima i kulturnu, socijalnu i ekonomsku dimenziju", u primjeru engleskog jezika je očigledno, kao i u hrvatskom i srpskom primjeru, da je taj jezik imao drugačiju dinamiku razvijanja u Škotskoj, Irskoj, Engleskoj, Walesu, Americi, Australiji, Novom Zelandu itd.

    Pa opet, svi ti ljudi se razumiju.
    A u Australiji, vidiš, nitko ne tvrdi da pričaju australski, kao što na Novom Zelandu ne tvrde da pričaju novozelandski ili američki u Americi.

    Problem je što se u nas jezik ispolitiziralo preko svake mjere.

    Što se tiče srpskih elita, ima ih i Hrvatska na pretek, kao i svaka druga zemlja. Od HDZ-a, Katoličke crkve, do HAZU-a itd.

    Pa izvoli, objasni mi to.

    avatar

    10.08.2007. (11:04)    -   -   -   -  

  • tragicnamisao

    Svaka zemlja ima elitu, to je neupitno. Razlika je u tome što velik dio srpske elite održava ideologiju zbog koje je Srbija u XX.stoljeću vodila pet ratova, zbog koje pate drugi narodi, a i sami Srbi.
    Što je kod nas ispolitizirano? Meni je tvoje pisanje ispolitizirano.
    S engelskim ništa nije slično. Engleski jezik jezik je imperijalnih država, prije V.B., a danas SAD-a i on se nametao puškom.
    Ništa mi ne znači što Novozelanđani govore engleski a ne novozelandski, oni su kolonija bili i kolonija ostali. I uopće se jezici imperijalnih zemalja ne mogu uspoređivati s ovim našim slučajevima pa pusti engleski.
    Ćirilicu iz godine u godinu zna sve manje ljudi u HR. Ne smatram da bi me nešto obogatila, ako bi je naučio, to bi bilo više zbog ruskog, možda bi me Dostojevski u originalu obogatio, ali ne znam da se na srpskoj ćirilici mogu nešto posebno obogatiti. Tako ja trenutno učim francuski, i puno me više prosvjećuje, siguran sam.
    Još moram ponoviti, nisam tvrdio da se ne razumijemo, nedavno sam i bio tamo, to može tvrditi neki ludi čovjek.
    Ne znam po čemu je to slab moj argument. Hrvatska i Srbija stoljećima su se kulturno, socijalno i ekonomski razvijale na drugačije načine unutar dvije potpuno drugačije države.
    Te dvije zemlje imaju drugačije pismo, vjeru, shvaćanje povijesti, postoje gotovo kao antipodi i nemoj mi reći da se to sve ne odražava na jezik. Jezik je društvena konstrukcija i sve se to jako dobro odražava.
    Pozdrav

    avatar

    10.08.2007. (11:44)    -   -   -   -  

  • Dveri Perunove

    tragična misao:
    Srpske elite / akademici SANU, Klub pisaca, političko-intelektualne grupe (Tadići, Koštunica), intelektualci bliski crkvi, pisci SPC, kulturni djelatnici (pametniji pisci, glumci i pjevači).

    kakve koristi od tog "forsiranja" hrvatskosrpskog" u Hrvatskoj imaju te grupe? doista ne shvacam... to im je bilo od koristi dok je postojala Jugoslavija, sada od toga doista nema razloga za to... to je moje misljenje....

    avatar

    14.08.2007. (20:30)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...