Apple , ipak je to bilo vazno iskustvo, i s negativnim i s puno pozitivnih strana. Da li bi opet otisla da mozes? U koju skolu /razred sada ides u Hr vatskoj?
02.08.2007. (12:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hey, hvala na lijepom postu, eto žao mi je što je moj život uskraćen za jedno takvo iskustvo, ali nije tu kraj, još ja to stignem proživiti, i just have to believe. vjerujem da ti je nekad bilo teško tamo, nekad super, ali život je uvijek takav, i ovdje isto tako nam može biti teško, i ovdje možemo poželiti zaustaviti sve i nestati, pa se vratiti dok je sve gotovo, ali to je život, a ti si iskusila jedan dobar dio, bitno je sve što si iz toga naučila, eto pozdrav iz zagreba!
02.08.2007. (16:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvrk@ Sad idem u opću gimnaziju. Misliš li bi li opet ponovila pothvat ili bi li pošla završiti srednju da mogu? Ako je prvo, onda naravno, a ako je ovo drugo, eh, to je dobro pitanje. Mnogo više mi se sviđa moje društvo iz gimnazije nego u tom internatu. Nekako previše iskompleksiranih za moj ukus. Međutim, resursi, prilike, nastave i profesori - e, to mi je malo žao ostaviti. Ali ipak, na kraju krajeva se život svodi na ljude s kojima si okružen, pa mislim da ipak možda ne bih. Ali mi je ravnatelj na kraju godine rekao: "Znam da se ne možeš vratiti iduću godinu, ali pozvao bih te da se vratiš kao profesor." =) Jako drag čovjek.
OB@ Pa eto, nije ti bilo suđeno u srednjoj, ali ako dovoljno želiš i pokušaš ostvariti to [u]svojim[/u] snagama, vjerujem da ćeš kad-tad uspjeti. Ali čuj, znam da je život pun uspona i padova, ali za razliku kad si doma, gdje imaš obitelj i prijatelje, svoju sobu, svoje omiljene stvari, ako si sam u dalekoj zemlji gdje ti nema ničeg i nikog poznatog zna biti trostruko teže. I cilj mog posta nije bio opisati kako sam bila frustrirana (dapače, drago mi je i zbog tih crnjaka), već kako sam zbog toga otkrila nove stvari i naučila cijeniti stare. =)
I da, još sam zaboravila napomenuti da sam TOLIKO počela cijeniti mailove/pozive/chatove s obitelji i prijateljima. To me JAAAAAKO (ali baš, ono, stvarno, skroz, jako! :D)razveseljavalo i vraćalo mi osmijeh, bez obzira na sve. Zato ako tko ima prijatelja koji mu se otkinuo u inozemstvo, pišite mu i chatajte s njim/njom kad god vam vrijeme dopusti, budite sigurni da će to silno cijeniti :)) A tek pisma pisana rukom ili paketi... aaaaaah, nešto najbolje u životu, kažem vam!!!
02.08.2007. (18:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvrk
Apple , ipak je to bilo vazno iskustvo, i s negativnim i s puno pozitivnih strana.
Da li bi opet otisla da mozes?
U koju skolu /razred sada ides u Hr vatskoj?
02.08.2007. (12:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~ orange boy
hey, hvala na lijepom postu, eto žao mi je što je moj život uskraćen za jedno takvo iskustvo, ali nije tu kraj, još ja to stignem proživiti, i just have to believe. vjerujem da ti je nekad bilo teško tamo, nekad super, ali život je uvijek takav, i ovdje isto tako nam može biti teško, i ovdje možemo poželiti zaustaviti sve i nestati, pa se vratiti dok je sve gotovo, ali to je život, a ti si iskusila jedan dobar dio, bitno je sve što si iz toga naučila, eto pozdrav iz zagreba!
02.08.2007. (16:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Apple
Zvrk@ Sad idem u opću gimnaziju. Misliš li bi li opet ponovila pothvat ili bi li pošla završiti srednju da mogu? Ako je prvo, onda naravno, a ako je ovo drugo, eh, to je dobro pitanje. Mnogo više mi se sviđa moje društvo iz gimnazije nego u tom internatu. Nekako previše iskompleksiranih za moj ukus. Međutim, resursi, prilike, nastave i profesori - e, to mi je malo žao ostaviti. Ali ipak, na kraju krajeva se život svodi na ljude s kojima si okružen, pa mislim da ipak možda ne bih. Ali mi je ravnatelj na kraju godine rekao: "Znam da se ne možeš vratiti iduću godinu, ali pozvao bih te da se vratiš kao profesor." =) Jako drag čovjek.
OB@ Pa eto, nije ti bilo suđeno u srednjoj, ali ako dovoljno želiš i pokušaš ostvariti to [u]svojim[/u] snagama, vjerujem da ćeš kad-tad uspjeti.
Ali čuj, znam da je život pun uspona i padova, ali za razliku kad si doma, gdje imaš obitelj i prijatelje, svoju sobu, svoje omiljene stvari, ako si sam u dalekoj zemlji gdje ti nema ničeg i nikog poznatog zna biti trostruko teže. I cilj mog posta nije bio opisati kako sam bila frustrirana (dapače, drago mi je i zbog tih crnjaka), već kako sam zbog toga otkrila nove stvari i naučila cijeniti stare. =)
I da, još sam zaboravila napomenuti da sam TOLIKO počela cijeniti mailove/pozive/chatove s obitelji i prijateljima. To me JAAAAAKO (ali baš, ono, stvarno, skroz, jako! :D)razveseljavalo i vraćalo mi osmijeh, bez obzira na sve. Zato ako tko ima prijatelja koji mu se otkinuo u inozemstvo, pišite mu i chatajte s njim/njom kad god vam vrijeme dopusti, budite sigurni da će to silno cijeniti :))
A tek pisma pisana rukom ili paketi... aaaaaah, nešto najbolje u životu, kažem vam!!!
02.08.2007. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...