Komentari

ptitchitza.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • stepska ptitchitza

    ZATO OSTAJEM

    Ovako zivim
    Jos uvijek pjevajuci svoju bol
    Zeljeci da me volis
    U mojoj usamljenosti

    I dok te ne mogu zavoljeti
    Sto drugo mogu pjevati?
    Zato ostajem
    Do kraja.

    Tako volim
    S takvim ispacenim rimama
    Trazeci disonanciju
    Za moju novu pjesmu

    I dok te ne mogu zavoljeti
    Sto mi je drugo pjevati?
    I dok te ne mogu zavoljeti
    Neka ova pjesma bude dovoljna
    Zato ostajem
    Do kraja.

    _____
    U mojem nevicnom prijevodu. Mariju, moju dragu pustit ce tek za kojih sedam mjeseci.
    Sta je 7 mjeseci, kad sam je cekao dvadeset godina?

    Lhasa: ako vam je nepoznata, potrazite moje starije jutjubirane postove.

    avatar

    31.07.2007. (20:19)    -   -   -   -  

  • Hopey

    Živ?

    avatar

    09.08.2007. (10:23)    -   -   -   -  

  • stepska ptitchitza

    Jesam, jesam. Opet sam se bio "poskliznuo" pa su me opet zatvorili na tri dana. Mislim da mi je dosta takvog druzenja, haha... sad opet trazim vrline urednog zivota, a hashisha sam se odlucio skroz kloniti na jednog pola godine, godinu dana, jer u posljednje vrijeme skroz povampirim kad sam pod uticajem. Ovaj put sam, mrtav umoran i bez atoma zelje za zivotom usporeno plesao na Living Color koje sam uslijed iscrpljenih baterija na walkmanu slusao skroz izoblicene i usporene, dakle posve prigodno... Usput sam dovrsio bocu nekakve fine alzaske "rakije"... Nakon toga sam, doduse, malo po malo posijal svu odjecu po susjedstvu sve dok me policija nije pokupila dok sam bos i u gacama krenuo tkoznagdje... Doduse, nasao se u prvo u padded cell, a potom u najljepsoj bolnici koju sam ikad vidio (Delta, u dijelu Rotterdama koji se zove Portugaal).

    Dobra je vijest da su mi Mariju nekim cudom premjestili na otvoreni odjel u centru Rotterdama i sad se vidjamo kad god pozelimo... Javit cu se opsirnije jednog od ovih dana, nemam jos internet doma, a i laptop sam si spizdio dok sam divljao po kuci.

    avatar

    13.08.2007. (15:12)    -   -   -   -  

  • Pegula

    di si pticice? long time no see ..

    avatar

    03.09.2007. (09:31)    -   -   -   -  

  • baustela misli

    jos uvijek te nema!?

    avatar

    04.09.2007. (09:31)    -   -   -   -  

  • Pegula

    maria ga je zela.

    avatar

    04.09.2007. (15:11)    -   -   -   -  

  • stepska ptitchitza

    Pegula iz rajt. Maria je prekrasna, pretrpjela je toliko u svom zivotu a svejedno ostala otvorena i iskrena, dobrog srca i (vise-manje) u jednom komadu. Da sam mogao, da joj mogu biti od neke pomoci pomaze meni jos i vise nego njoj. Lijepa je i putena, i dobrobiti onog sto je Marvin Gaye opjevao u "Sexual Healing" su jasne i meni i njoj. Ipak nije jednostavno. Ona i dalje boravi pod terapeutskom paskom i jakim medikamentima, a postoji niz trauma o kojima ne moze otvoreno razgovarati, sto predstavlja problem u nekom prirodnom trendu jacanja povjerenja i uspostave trajne veze. Neki put nehotice aktiviram neki od njenih red-buttons sto instantno privede u stvarnost onu held-no-prisoners ultra-tough Mariju, a kad vidim da se takvom postavi (i) prema meni bude mi vrlo tesko jer niti znam sto sam krivo ucinio ni sto uciniti da pomognem. Neki dan sam probao jednu od njenih tableta htijuci si pojasniti zasto je kojiputa toliko tesko smisleno razgovarati s njome. Mozak mi se pretvorio u tijesto, svaki smisleni, racionalni impuls mi je postao kao jedan razvuceni detalj u onim -- kako se zovu, spektrali? -- grafickim ilustracijama koje kompjuter proizvodi kao vizualnu pratnju glazbi koju biramo svirati. Prespavao sam cijelu noc, cijeli slijedeci dan i slijedece jutro jos pet sati vise negoli inace. Rijetku recenicu koju sam pokusao izustiti bila bi neka mjesavina izraza iz svih jezika koje govorim ili se snalazim i komunicirati u takvim okolnostima je krajnje tesko i naporno. Fucking tough.

    Maria je moj andjelcic, Ambasor Rotterdama i novoga zivota. Sto ne bih napravio za nju? Ipak, muce me sumnje u opstojnost nase veze. Radovi u mom stanu su u prekidu, a ja nisam radio nikakav pritisak na majstora, zeleci da bude na raspologanju Mariji i meni kad god se pozelimo izolirati od vanjskog svijeta. U srijedu je bila jedna osobito mi teska epizoda kad se ucinilo da niti meni ne vjeruje, sto sam dozivio kao emocionalni ekvivalent gasenja cigareta na vlastitoj kozi. Sad ne znam je li bolje da prorijedimo nase kontakte dok njena terapija ne dodje do kraja (sijecanj slijedece godine kvragu!!!) ili sto.

    I only miss her when I think of her, but I think of her all the time.

    avatar

    07.09.2007. (17:00)    -   -   -   -  

  • Pegula

    steta je sto vise ne pises. uzivam vitati tvoje crckarije. bas mi je drago sto si naletio na Mariu.
    kako je na poslu? vrati nam se s redovitijim pisamcima, ovo je zanimljiv kutak.

    avatar

    08.09.2007. (20:48)    -   -   -   -  

  • stepska ptitchitza

    Fraktali! Ne spektrali nego fraktali -- to sam mislio u prethodnom komentaru.

    Ja sam i dalje na bolovanju. Smijesno je to, nema razloga vise da ostajem, ali moj poslodavac (UN) se u ovom slucaju ponasa kao konglomerat pticjih mozgova, pa svaki put kad kazem "Sto se mene tice mogu se vratiti, ako vi mislite drugacije posaljite mi telefon i ime psihijatra kojeg zelite da me ocijeni pa cu to uciniti" a oni nista ne salju nego kazu "Neeee, u redu je, u redu je, ostani jos sest tjedana", hahaha.

    Sredit cu si ovaj mjesec telefon/internet doma, jer moram nekako ispuniti dane kad imam ovoliko vremena inace cu definitivno poludit, pa barem da redovno pisem (pisem ja, pisem... ali nemam najcesce prilike stavit na blog.

    avatar

    10.09.2007. (15:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...