Pročitao sam vaše zanimljivo razmatranje. Malo sam u prednosti jer sam mnoge ljude koje spominjete vrlo dobro poznavao. Vinko Nikolić je kum mom starijem sinu, Bogdan Radica je kod nas odsjedao u Muenchenu i ja kod njega u New Yorku itd.itd.
31.07.2007. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vip71 Zavidim vam na tim poznanstvima. Upoznala sam ih kroz knjige. Živjeti ne doživjeti Vinka Nikolića sam pronašla teškom mukom. Ali isplatilo se. Vaš život političkog emigranta i moj život u državi koja nije bila moja domovina- uvijek u strahu, teme koje su me zanimale govorili smo šapčući. Radila sam kratko u Njemačkoj. Upoznala neke ljude, ali sve me plašilo jer sam se morala vratiti kući. A zašto toliki strah? Moj je otac u dva navrata osuđivan na smrt. Prvi put 1946 i drugi put 1956-te. Vječno smo bili na nekim provjerama. Ja u školi i kasnije možete misliti da je Stipe Šuvar na ispitu (na fakultetu) moju sestru pitao: I, što je sad s tvojim ocem? Dao joj je vrlodobar iz predmeta koji je njoj bio životni izbor. Plakala je kući. Ali neću više o tome. Danas se trudim sve promatrati s odmakom. Zato taj nadimak. Ali kad čitam te naše emigrante ne mogu se šaliti. To je ipak preteško. Ta strašna čežnja za domovinom, a ne možeš ni blizu. Ja, koja sam se uvijek mogla vratiti osjećala sam strašnu nostalgiju, a mogu misliti kako je bilo onima koji su umrli daleko od Hrvatske.
02.08.2007. (14:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poštovana odmak,pročitala sam danas Vaš cijeli blog,međutim poznavajući sebe,moram još par puta to učiniti.Zašto?Možda sad neću uspjeti jasno i glasno opisati svoje osječaje glede Vašeg bloga.Događaji i ljudi,o kojima pišete,Vaša razmišljanja,daleko su mi a opet tako blizu.Ipak,dijeli nas ja mislim oko trideset godina,a ja opet imam osječaj neke nedefinirane bliskosti.Možda će Vam to biti smiješno ali meni baš i nije.Ne mislim tu na politiku ili povjesne događaje o kojima pišete,neka imena o kojima pišete malo su mi poznata,jer ja sam davno izašla iz škole,a studirala nikad ni nisam,nije da nisam htjela,nego nisam mogla zbog siromaštva,ali u meni postoji ta glad za znanjem,i teško uz dva posla i troje djece stižem sve ono što bih htjela.Eto,život me odveo na neke druge staze,i zadnjih deset godina života bilo je posvečeno samo rađanju i podizanju djece,prepustila sam se,ali evo tu sam danas.I čitam Vas.I pišem neke priče iz osobnog iskustva i ljudi oko mene.Ponekad mi se čini da sam pala odnekud,ne znam ni sama otkud,ali moja djeca me vraćaju u stvarnost.Ako sam dobro shvatila Vi ste prošli svojevrsni križni put zajedno sa svojim roditeljima,i drugim bliskim osobama,brat od mojeg pokojnog svekra bio je 17 god politički zatvorenik u zatvorima diljem tadašnje Jugoslavije,kaj da Vam pričam Vi najbolje razumijete što želim reći.Ja sam svjesna da ništa ne mogu promjeniti,mogu se samo sjećati i moliti.Eto,veliki komentar,a ipak imam dojam da nisam uspjela reći što sam htjela.
03.08.2007. (16:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
polako upijam Vaš blog. Drago mi je da sam Vas nasao za jedan od svojih bookmarka :)
03.08.2007. (21:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OTAC
dosadni ste kada naglašavate da netko nije ustaša više prestanite s tim tko bi trebao što biti. Radica je za mene čovik i po da bog da da je poživi puno godišč i Tuđman s njim zajedno bilo bilo bi nam puno bolje. BOG I HRVATI
21.05.2008. (13:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vip71
Pročitao sam vaše zanimljivo razmatranje. Malo sam u prednosti jer sam mnoge ljude koje spominjete vrlo dobro poznavao. Vinko Nikolić je kum mom starijem sinu, Bogdan Radica je kod nas odsjedao u Muenchenu i ja kod njega u New Yorku itd.itd.
31.07.2007. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
vip71
Zavidim vam na tim poznanstvima. Upoznala sam ih kroz knjige. Živjeti ne doživjeti Vinka Nikolića sam pronašla teškom mukom. Ali isplatilo se. Vaš život političkog emigranta i moj život u državi koja nije bila moja domovina- uvijek u strahu, teme koje su me zanimale govorili smo šapčući. Radila sam kratko u Njemačkoj. Upoznala neke ljude, ali sve me plašilo jer sam se morala vratiti kući. A zašto toliki strah? Moj je otac u dva navrata osuđivan na smrt. Prvi put 1946 i drugi put 1956-te. Vječno smo bili na nekim provjerama. Ja u školi i kasnije možete misliti da je Stipe Šuvar na ispitu (na fakultetu) moju sestru pitao: I, što je sad s tvojim ocem? Dao joj je vrlodobar iz predmeta koji je njoj bio životni izbor. Plakala je kući. Ali neću više o tome. Danas se trudim sve promatrati s odmakom. Zato taj nadimak. Ali kad čitam te naše emigrante ne mogu se šaliti. To je ipak preteško. Ta strašna čežnja za domovinom, a ne možeš ni blizu. Ja, koja sam se uvijek mogla vratiti osjećala sam strašnu nostalgiju, a mogu misliti kako je bilo onima koji su umrli daleko od Hrvatske.
02.08.2007. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anastazijaa
Poštovana odmak,pročitala sam danas Vaš cijeli blog,međutim poznavajući sebe,moram još par puta to učiniti.Zašto?Možda sad neću uspjeti jasno i glasno opisati svoje osječaje glede Vašeg bloga.Događaji i ljudi,o kojima pišete,Vaša razmišljanja,daleko su mi a opet tako blizu.Ipak,dijeli nas ja mislim oko trideset godina,a ja opet imam osječaj neke nedefinirane bliskosti.Možda će Vam to biti smiješno ali meni baš i nije.Ne mislim tu na politiku ili povjesne događaje o kojima pišete,neka imena o kojima pišete malo su mi poznata,jer ja sam davno izašla iz škole,a studirala nikad ni nisam,nije da nisam htjela,nego nisam mogla zbog siromaštva,ali u meni postoji ta glad za znanjem,i teško uz dva posla i troje djece stižem sve ono što bih htjela.Eto,život me odveo na neke druge staze,i zadnjih deset godina života bilo je posvečeno samo rađanju i podizanju djece,prepustila sam se,ali evo tu sam danas.I čitam Vas.I pišem neke priče iz osobnog iskustva i ljudi oko mene.Ponekad mi se čini da sam pala odnekud,ne znam ni sama otkud,ali moja djeca me vraćaju u stvarnost.Ako sam dobro shvatila Vi ste prošli svojevrsni križni put zajedno sa svojim roditeljima,i drugim bliskim osobama,brat od mojeg pokojnog svekra bio je 17 god politički zatvorenik u zatvorima diljem tadašnje Jugoslavije,kaj da Vam pričam Vi najbolje razumijete što želim reći.Ja sam svjesna da ništa ne mogu promjeniti,mogu se samo sjećati i moliti.Eto,veliki komentar,a ipak imam dojam da nisam uspjela reći što sam htjela.
03.08.2007. (16:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Starbuck
polako upijam Vaš blog. Drago mi je da sam Vas nasao za jedan od svojih bookmarka :)
03.08.2007. (21:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OTAC
dosadni ste kada naglašavate da netko nije ustaša više prestanite s tim tko bi trebao što biti.
Radica je za mene čovik i po da bog da da je poživi puno godišč i Tuđman s njim zajedno bilo
bilo bi nam puno bolje. BOG I HRVATI
21.05.2008. (13:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...