Ovog smo trena, nagnuti nad tekstom (?!) ovog haikua, ozbiljno poljuljani u odluci da bilo što „mudro“ prozborimo. Istina, prepoznajemo igračku, majušnu bubu na uvećanoj epidermi prsta ili nekog drugog dijela ruke, ali, ne znamo što i kako ... Upregnuti nam je, stoga, i posljednje lovke intuicije ne bi li bismo, možda, dosegli barem zrnce onoga što je htjela reći naša poetesa posluživši se nečim, to jest, bubom, preciznije,bubicom, a što je, pak, još puno, puno manje od manjega.
Naime, obraćajući se bubi, toj i takvoj prispodobi „ljupke“ sitneži, kaže joj da vidi – poruku! Samo, gdje li je vidi? U mobitelu? Na blogu? Ili gdje drugdje? U onima što prolaze? Ili što će proći? A, onda, pitanje na pitanje, jasno, s dva upitnika: a) „ali jezik“ – kao prepreka, kao zid; i b) „koji jezik?? – kao (zar?) ironija ...
Ajme, neka nam se oprosti ukoliko smo se prikopčali na krive antene! Ta, uvijek je to tako kad se, zbunjeni, vrtimo u začaranu krugu bezizlazja!
23.07.2007. (20:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Roko, to bih samo naizgledno bezizlazje nazvala tek igrom, kakvi su - ako su pravi - i svi pjesnički dijalozi, pa i oni najsofisticiraniji. Moje je rezoniranje ovakvo: ova buba, koja mi je sletjela na ruku u pravom trenu, sasvim sigurno na leđima nosi neku poruku (vjerojatno od životnog značenja), stvaranu mnogim mnogim generacijama. Meni osobno ta sličica jasno prikazuje pseću glavu, što mi je zabavno - ali sasvim sigurno nije sadržaj bubine poruke. Kako epizoda susreta sa mnom za bubu nema životne relevantnosti, smatram se slobodnom da po volji interpretiram slikovitu poruku. Nitko neće stradati, a mi ćemo se, ljudska bića, zabaviti, vidjeti, naučiti nešto novo. I tu vidim analognu situaciju s ovim blogom: idemo se igrati, pa tko što vidi - svatko je slobodan i pozvan da iznese svoju interpretaciju viđenoga - bilo u slici, bilo u tekstu. Nema apsolutno "pravih", određenih odgovora i viđenja. Samo igra .... Slika može nadopuniti, objasniti, interpretirati, tekst, ali ne mora predstavljati ništa od toga, osim, možda, sugestije o autoreferencijalnosti - ali i to jedino i samo u smislu materijalne i osjetilno "realno" doživljene baze na kojoj je građen tekst. Ukratko, poetski doživljaj i stvaralački čin općenito (pa bio on i vrlo mukotropan) uvijek doživljavam kao igru ... nadam se da ovaj blog ukazuje na to.
23.07.2007. (22:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Lijepo si ti, draga Višnja, ovo i ovakvo poslanje ove čudesne bubice obrazložila, nema što! Uostalom, kao i uvijek kad je bilo što u svezi s haiku poezijom. U tim si sferama i meritorna i nenadmašna! Ne znam koliko ću biti dovoljno uvjerljiv da mi povjeruješ - ako ti kažem da sam noćas, negdje iza tri sata, pretpostavivši da se ipak sve ovo svodi na igru, na kraju svog komentara bio dodao i ovu rečenicu koju, nažalost, nisam uspio kopiranjem (na wordu)zahvatiti i objaviti: "Igre, o, vječne dobrodošle igre, blagoslovljene da ste na vijeke vjekova!"
24.07.2007. (10:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Ovog smo trena, nagnuti nad tekstom (?!) ovog haikua, ozbiljno poljuljani u odluci da bilo što „mudro“ prozborimo. Istina, prepoznajemo igračku, majušnu bubu na uvećanoj epidermi prsta ili nekog drugog dijela ruke, ali, ne znamo što i kako ... Upregnuti nam je, stoga, i posljednje lovke intuicije ne bi li bismo, možda, dosegli barem zrnce onoga što je htjela reći naša poetesa posluživši se nečim, to jest, bubom, preciznije,bubicom, a što je, pak, još puno, puno manje od manjega.
Naime, obraćajući se bubi, toj i takvoj prispodobi „ljupke“ sitneži, kaže joj da vidi – poruku! Samo, gdje li je vidi? U mobitelu? Na blogu? Ili gdje drugdje? U onima što prolaze? Ili što će proći? A, onda, pitanje na pitanje, jasno, s dva upitnika: a) „ali jezik“ – kao prepreka, kao zid; i b) „koji jezik?? – kao (zar?) ironija ...
Ajme, neka nam se oprosti ukoliko smo se prikopčali na krive antene! Ta, uvijek je to tako kad se, zbunjeni, vrtimo u začaranu krugu bezizlazja!
23.07.2007. (20:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laughing granny
Dragi Roko,
to bih samo naizgledno bezizlazje nazvala tek igrom, kakvi su - ako su pravi - i svi pjesnički dijalozi, pa i oni najsofisticiraniji. Moje je rezoniranje ovakvo: ova buba, koja mi je sletjela na ruku u pravom trenu, sasvim sigurno na leđima nosi neku poruku (vjerojatno od životnog značenja), stvaranu mnogim mnogim generacijama. Meni osobno ta sličica jasno prikazuje pseću glavu, što mi je zabavno - ali sasvim sigurno nije sadržaj bubine poruke. Kako epizoda susreta sa mnom za bubu nema životne relevantnosti, smatram se slobodnom da po volji interpretiram slikovitu poruku. Nitko neće stradati, a mi ćemo se, ljudska bića, zabaviti, vidjeti, naučiti nešto novo. I tu vidim analognu situaciju s ovim blogom: idemo se igrati, pa tko što vidi - svatko je slobodan i pozvan da iznese svoju interpretaciju viđenoga - bilo u slici, bilo u tekstu. Nema apsolutno "pravih", određenih odgovora i viđenja. Samo igra .... Slika može nadopuniti, objasniti, interpretirati, tekst, ali ne mora predstavljati ništa od toga, osim, možda, sugestije o autoreferencijalnosti - ali i to jedino i samo u smislu materijalne i osjetilno "realno" doživljene baze na kojoj je građen tekst.
Ukratko, poetski doživljaj i stvaralački čin općenito (pa bio on i vrlo mukotropan) uvijek doživljavam kao igru ... nadam se da ovaj blog ukazuje na to.
23.07.2007. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Lijepo si ti, draga Višnja, ovo i ovakvo poslanje ove čudesne bubice obrazložila, nema što! Uostalom, kao i uvijek kad je bilo što u svezi s haiku poezijom. U tim si sferama i meritorna i nenadmašna! Ne znam koliko ću biti dovoljno uvjerljiv da mi povjeruješ - ako ti kažem da sam noćas, negdje iza tri sata, pretpostavivši da se ipak sve ovo svodi na igru, na kraju svog komentara bio dodao i ovu rečenicu koju, nažalost, nisam uspio kopiranjem (na wordu)zahvatiti i objaviti:
"Igre, o, vječne dobrodošle igre, blagoslovljene da ste na vijeke vjekova!"
24.07.2007. (10:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laughing granny
Što bih drugo mogla reći na ovo do li "Amen", dragi Dor! I - hvala!
24.07.2007. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...