There is a darkness in the light, there is a light in the darkness as well. The most trust worthy being of each is the one who takes its steps to opposite side. Aside from the origin ones, they are the most best. The dark, when steps in the light and stays, it the light you can trust. A light, stepping into the darkness, is the one you can trust the most. Am I right? I'm sure I am. Yet, fragile they are, betrayers, doomed to the ninth circle of hell to burn forever there. But still...no matter how bad or good they become, it is because of the other people responsibility of what they have chosen and done. It's up to them will they come back, if ever, or stay somewhere where you don't really belong from within yourself. Shame for the balance. There is one, and yet, its crossroad is the most plotted place. Try to balance the scales. I say accept both the dark part of yourself and the good part. Show the one, hold the other, exchange their places when needed be, and leave in peace from within. Don't you agree?
22.07.2007. (15:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram priznati da sam se malo zastidio svog površnog poznavanja plemenitih grčkih duša. Uvijek me kopkalo u tim tragedijama, koliko malo njihovi junaci zapravo imaju izbora u nekim arhetipskim dvojbama. Kao da su već samim rođenjem i naravi stavljeni u neke tračnice borbi koje se ne daju izbjeći. Pitao sam se da li smo ponekad doista igračke bogova. U nama stanuju snažni impulsi. Recimo, onaj lijepi, herojski, kad malo dijete padne u nabujalu rijeku, a netko divan bez razmišljanja skoči spasiti ga, dok svi drugi oklijevaju. Ratovi su često izbacivali na površinu te naše prikrivene određenosti, pa se dalo vidjeti čitavu lepezu ljudskih reakcija od svetih do krajnje zlih. Da skratim, Vaš post svakako vrijedi dvaput pročitati i o njemu razmisliti. Šteta je što u tom promišljanju ponekad moramo biti selektivni i brzopleti, kao evo ja. Želim Vam lijepu noć.
22.07.2007. (20:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANAGKE -gotičkom kaligrafijom donekle preobličena grčka riječ koja se čita nnuuke, a znači sudbina, Osobna Legenda. To sam pronašla u knjizi ˝Zvonar crkve Notre Dame˝, Victor Hugo.
Osmijeh...
22.07.2007. (21:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eto još jedan poučan tekst, nažalost sama nemam vremena baviti se filozofijom, iako je ona moja velika ljubav, vjerojatno ću uvijek žaliti što je nisam upisala, ali eto ovako kroz tvoje postove, se može svakodnevno laganim tempom osvježiti pamćenje, raspoznati neki novi nivoi i drugačije viđenje stvari, a da nije naporno, niti preopširno!
23.07.2007. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sloboda? Ja obožavam i samu rijeć, a kamo li osjećaj. Možemo se mi osjećati oslobođeno od nekoga ili nečega, ili slobodni na nekom nivou... Ali potpunu slobodu nikada nećemo imati, jer smo ograničena bića, ograničeni nečim što je iznad nas i što koliko god tražili teško da ćemo spoznati.... No ta ograničenost slobode i nije tako loša stvar, jer zamisli kako bi svijet izgledao da svi posjedujemo apsolutnu slobodu, možda bi osjećaj bio lijep, ali mislim da bi došlo do kaosa.... Nikad nisam voljela iluzije, ili onu rečenicu da bi pisci trebali pisati o svijetu kako bi oni htjeli da izgleda, draža mi je realnost i istina. Svijet onakvim kakav jest, sa svim manama i vrlinama. Neki realistični pisci znali su i u tome pretjerati, no napravili su izuzetan pomak u prikazu psihološkog aspekta svojih likova, što (po meni) kod Dostojevskog doživljava vrhunac. Ništa nije crno-bijelo. I svi imamo svojih mana i vrlina. Antika? Utjecala je na sva književna razdoblja, možda i zato jer je bila raznolika, koliko se god to na prvi pogled možda i ne činilo. O sudbini sam razmišljala nedavno, u drugom kontekstu doduše, ali valda postoji nešto poput sudbine.... Ne odgovaramo sami baš za sve što nam se dogodi u životu, samo odlučujemo što ćemo s tim što se dogodi.... I vječno vodimo borbu, bilo sami sa sobom, bilo sa svijetom oko sebe, tako valda mora biti... Poljubac*
23.07.2007. (18:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Često pišem o slobodi volje i sudbini...tako smo mali i tako neke, samo naizgled nevažne slučajnosti, upravljaju našim životima. A Albert Camus je rekao najveću istinu: sudbina je kad nam je loše, a kad nami de dobro... Stranci smo, a da to ni ne znamo...
Sa uživanjem sam pročitao ovo, hvala!
24.07.2007. (22:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo mene na malu podnevnu eksurzijicu u svijet Antike. Lijepo je s Vama putovati do Helade i natrag. Uvijek sam volio vremenske strojeve. Ovaj Vaš mi je jedan od dražih. :)
25.07.2007. (12:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I mržnja i ljubav ...djeca su iste majke i zato su bliske i nerazdvojne... Često sam se susretala i susrećem s trolistom grčkih tragičara... Vaš je prikaz zanimljiv i nagnao me na nov način promišljanja .. pozdrav
25.07.2007. (13:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morala sam opet komentirati...slobodan, biti slobodan od svega i biti podložan svemu, zagristi u sve, a opet biti svoj, da li je to moguće danas? Bojimo li se biti slobodni? Hej, pa ne možemo izreći ni svoje iskreno mišljenje, jer nas osuđuju, ljudi počinju uzmicati, ovaj je ili ova lud/a...sloboda nosi svojevrsan teret, a malo tko se zna nositi s time... Mnogi te pljuju kad si slobodan, iz ljubomore, što oni sami ne mogu biti slobodni, to je tako široko polje, mogla bih ja do jutra, no to nije cilj...čovjek ima potrebu za sigurnosti, a sloboda to ne donosi, sloboda u današnje vrijeme ima odlike bunta...ako smo slobodni ljudi zašto noću ne možemo koračati gradom, bez da nas murjak ne pita za osobnu, ako smo slobodni zašto plaćamo poreze, ne mi smo robovi, nažalost samih sebe!
27.07.2007. (12:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vaxsysl
There is a darkness in the light, there is a light in the darkness as well. The most trust worthy being of each is the one who takes its steps to opposite side. Aside from the origin ones, they are the most best. The dark, when steps in the light and stays, it the light you can trust. A light, stepping into the darkness, is the one you can trust the most. Am I right? I'm sure I am. Yet, fragile they are, betrayers, doomed to the ninth circle of hell to burn forever there. But still...no matter how bad or good they become, it is because of the other people responsibility of what they have chosen and done. It's up to them will they come back, if ever, or stay somewhere where you don't really belong from within yourself.
Shame for the balance. There is one, and yet, its crossroad is the most plotted place. Try to balance the scales. I say accept both the dark part of yourself and the good part. Show the one, hold the other, exchange their places when needed be, and leave in peace from within. Don't you agree?
22.07.2007. (15:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PAPA
pozdrav mir vama
22.07.2007. (16:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
interesantan blog gdje imam podosta da naučim,
baš me to raduje,nastojat ću navratiti češće...
pozdrav
22.07.2007. (17:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Moram priznati da sam se malo zastidio svog površnog poznavanja
plemenitih grčkih duša. Uvijek me kopkalo u tim tragedijama, koliko
malo njihovi junaci zapravo imaju izbora u nekim arhetipskim dvojbama.
Kao da su već samim rođenjem i naravi stavljeni u neke tračnice borbi
koje se ne daju izbjeći. Pitao sam se da li smo ponekad doista igračke
bogova. U nama stanuju snažni impulsi. Recimo, onaj lijepi, herojski,
kad malo dijete padne u nabujalu rijeku, a netko divan bez razmišljanja
skoči spasiti ga, dok svi drugi oklijevaju. Ratovi su često izbacivali
na površinu te naše prikrivene određenosti, pa se dalo vidjeti
čitavu lepezu ljudskih reakcija od svetih do krajnje zlih.
Da skratim, Vaš post svakako vrijedi dvaput pročitati i o njemu
razmisliti. Šteta je što u tom promišljanju ponekad moramo biti
selektivni i brzopleti, kao evo ja. Želim Vam lijepu noć.
22.07.2007. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Festina lente!
ANAGKE -gotičkom kaligrafijom donekle preobličena grčka riječ koja se čita nnuuke, a znači sudbina, Osobna Legenda.
To sam pronašla u knjizi ˝Zvonar crkve Notre Dame˝, Victor Hugo.
Osmijeh...
22.07.2007. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
eto još jedan poučan tekst, nažalost sama nemam vremena baviti se filozofijom, iako je ona moja velika ljubav, vjerojatno ću uvijek žaliti što je nisam upisala, ali eto ovako kroz tvoje postove, se može svakodnevno laganim tempom osvježiti pamćenje, raspoznati neki novi nivoi i drugačije viđenje stvari, a da nije naporno, niti preopširno!
23.07.2007. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajnoviti put
cool blog..pozz i dođi do mog...(mislim bloga)....
pozzzzzzz
23.07.2007. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrag_s_licem_andjela
Sloboda?
Ja obožavam i samu rijeć, a kamo li osjećaj.
Možemo se mi osjećati oslobođeno od nekoga ili nečega, ili slobodni na nekom nivou...
Ali potpunu slobodu nikada nećemo imati, jer smo ograničena bića, ograničeni nečim što je iznad nas i što koliko god tražili teško da ćemo spoznati....
No ta ograničenost slobode i nije tako loša stvar, jer zamisli kako bi svijet izgledao da svi posjedujemo apsolutnu slobodu, možda bi osjećaj bio lijep, ali mislim da bi došlo do kaosa....
Nikad nisam voljela iluzije, ili onu rečenicu da bi pisci trebali pisati o svijetu kako bi oni htjeli da izgleda, draža mi je realnost i istina.
Svijet onakvim kakav jest, sa svim manama i vrlinama.
Neki realistični pisci znali su i u tome pretjerati, no napravili su izuzetan pomak u prikazu psihološkog aspekta svojih likova, što (po meni) kod Dostojevskog doživljava vrhunac.
Ništa nije crno-bijelo. I svi imamo svojih mana i vrlina.
Antika? Utjecala je na sva književna razdoblja, možda i zato jer je bila raznolika, koliko se god to na prvi pogled možda i ne činilo.
O sudbini sam razmišljala nedavno, u drugom kontekstu doduše, ali valda postoji nešto poput sudbine....
Ne odgovaramo sami baš za sve što nam se dogodi u životu, samo odlučujemo što ćemo s tim što se dogodi....
I vječno vodimo borbu, bilo sami sa sobom, bilo sa svijetom oko sebe, tako valda mora biti...
Poljubac*
23.07.2007. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m@la
Zanimljiv ti je blog...nadam se da ti se svidaju moje pjesme...pozdrav
24.07.2007. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
hvala na posjeti i komentaru,
dobro došao si na moj blog,nadam se da možemo biti na ti,
ako nije problem
srdačan pozdrav
24.07.2007. (21:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maglovito jutro
slučajno sam prošetala ovim stazama
i moram priznati, zanimljiva tema
i način prezentacije iste
sloboda
zanimljivo retoričko pitanje
što je sloboda?
R.
24.07.2007. (21:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Često pišem o slobodi volje i sudbini...tako smo mali i tako neke, samo naizgled nevažne slučajnosti, upravljaju našim životima.
A Albert Camus je rekao najveću istinu: sudbina je kad nam je loše, a kad nami de dobro...
Stranci smo, a da to ni ne znamo...
Sa uživanjem sam pročitao ovo, hvala!
24.07.2007. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Festina lente!
Pozdrav za laku noć...
Osmijeh...
24.07.2007. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@enigma@
imaš pravo, život je pun izazova a tražiti ljubav je jedan od njih
hvala na komentaru, pozz
25.07.2007. (02:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Evo mene na malu podnevnu eksurzijicu u svijet Antike.
Lijepo je s Vama putovati do Helade i natrag.
Uvijek sam volio vremenske strojeve.
Ovaj Vaš mi je jedan od dražih. :)
25.07.2007. (12:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
I mržnja i ljubav ...djeca su iste majke i zato su bliske i nerazdvojne...
Često sam se susretala i susrećem s trolistom grčkih tragičara...
Vaš je prikaz zanimljiv i nagnao me na nov način promišljanja ..
pozdrav
25.07.2007. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buduća superstar
bok! imam novi post i hvala na komentaru!
26.07.2007. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
morala sam opet komentirati...slobodan, biti slobodan od svega i biti podložan svemu, zagristi u sve, a opet biti svoj, da li je to moguće danas? Bojimo li se biti slobodni?
Hej, pa ne možemo izreći ni svoje iskreno mišljenje, jer nas osuđuju, ljudi počinju uzmicati, ovaj je ili ova lud/a...sloboda nosi svojevrsan teret, a malo tko se zna nositi s time...
Mnogi te pljuju kad si slobodan, iz ljubomore, što oni sami ne mogu biti slobodni, to je tako široko polje, mogla bih ja do jutra, no to nije cilj...čovjek ima potrebu za sigurnosti, a sloboda to ne donosi, sloboda u današnje vrijeme ima odlike bunta...ako smo slobodni ljudi zašto noću ne možemo koračati gradom, bez da nas murjak ne pita za osobnu, ako smo slobodni zašto plaćamo poreze, ne mi smo robovi, nažalost samih sebe!
27.07.2007. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...