"covjek ima vise potrebu reci ono sto ga boli i tisti, nego ono sto ga veseli" - sa ovim se slažem i osjetila sam i iz svog iskustva. Međutim ljudi i to pogotovo oni od kojih to najmanje očekuješ imaju nekakvu ružnu naviku da kad su ti najpotrebniji kada totalno "crno zvučiš" da se maknu, jer im to smeta, jednostavno indirektno kao da ti kažu "imam svojih problema što će mi još i tvoji" ili "ne želim te pored sebe kad si u depri ili čemu već" i onda te to još više povrijedi, a samo jedna lijepa riječ tih ljudi bi te jako puno podigla kao što i oni očekuju da kad je njima tako da netko bude pored njih ali tada kao da se ni ne sjete da oni nisu bili kad je tako bilo tebi - valjda su to trenutačne amnezije. Velik broj ljudi tako radi iako će svi oni potvrditi kako ima pravo ona koja kaže: "u nesreći se prijatelji poznaju", ali ako idemo i dalje na brak, obitelj, pitam se koliko ljudi ozbiljno porazmisle o onome "u dobru i zlu"?!
20.07.2007. (12:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tek toliko da se zna, a mislim da se zna i bez da se napiše!! ja bi se preselila ovih dana kod tebe, samo da si mi blizu kao prije! ma tjerala bi me iz kuće! još nije kasno da se preselim:))) pa da se klimamo skupa zajedno, klim klim ljudi su zlobni i zavidni to znamo odavno, nemoj se obazirati na tuđu zlobu, dođi ti kod mene pa će mo se zajedno skupa kuhati na ovoj vrućini i rashlađivati u moru i onda kada se vratiš, možaš se svima hvaliti kako ti je bilo lijepo na ljetovanju, o kojem oni samo mogu sanjati pa neka budu još zavidni ja te volim, eto sada imaš to i napismeno pusić i pozdrav ti ostavljam
20.07.2007. (19:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve te zloćestoće vjerojatno prođemo svi u životu ...,djeca ne znaju sakriti ljubomoru ,odrasli pokušavaju ali im većini ne uspijeva...no ne treba se time zamarati....mnogo sam puta takve i slične stvari doživjela ,naučila nešto iz toga svega....a najviše to da nisam zloćesta kao neki drugi ljudi,ne zavidim nego sam sretna kada su i drugi osobito meni dragi ljudi sretni....prijateljstvo je jako važno i nikakva ljubomora nije vrijedna da se izgubi prijatelj naravno ako i on tako misli
pozdrav topli
20.07.2007. (20:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svako od nas nosi svoj križ - kažu. I svaki je težak upravo onoliko koliko mogu podnijeti naša pleća. No ja se vrlo često pitam koliko je istine u tome, jer čini mi se da ipak neki od nas imaju preteško breme sjećanja. Mila moja, riječi su naš puteljak ka smiraju duše, jedino to znam, bili mi tužni ili sretni riječi nam trebaju da bismo mogli dalje. Grlim te, hrabra moja, grlim te srcem.
R.
23.07.2007. (11:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
te sitnice iz djetinjstva su tako duboko urezane u meni da isplivaju kad im se najmanje nadaš..iman i ja takvih zgoda koje ti jednostavno režu srce jer da sam tada znao što sad znam ,da sam barem malo snalažljiviji bio ,hrabriji i tako se ja uvjek vračam na neprežaljene igračke koje su mi ukradene i na nepravde koje sam trpio od strijih od sebe (dakako )i batine-jednom prilikom me je napao jedan momak koji je stariji 5 godina od mene i krvnički me izudarao ali kako kaže moj tata koji je to gledao iz daljine ,da sam se junački branio i da se njemu kidalo srce što mi nepomaže ali mi je pustio da sam vodim svoje bitke,da se izborim za svoje bez ičije pomoći -da sam to prije saznao odrekao bih se svog tate ali danas kad to gledam-vjerujem da takve stvari izgrađuju tvoj buduči karakter i ojačaju te za buduće probleme puno složenije prirode koji malo koga zaobiđu..jako lijep članak -i jako čitljiv-pače PITAK:))
slijedi mjesečev sjaj
odličan post čitamo se
19.07.2007. (23:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
limerick
"covjek ima vise potrebu reci ono sto ga boli i tisti, nego ono sto ga veseli" - sa ovim se slažem i osjetila sam i iz svog iskustva. Međutim ljudi i to pogotovo oni od kojih to najmanje očekuješ imaju nekakvu ružnu naviku da kad su ti najpotrebniji kada totalno "crno zvučiš" da se maknu, jer im to smeta, jednostavno indirektno kao da ti kažu "imam svojih problema što će mi još i tvoji" ili "ne želim te pored sebe kad si u depri ili čemu već" i onda te to još više povrijedi, a samo jedna lijepa riječ tih ljudi bi te jako puno podigla kao što i oni očekuju da kad je njima tako da netko bude pored njih ali tada kao da se ni ne sjete da oni nisu bili kad je tako bilo tebi - valjda su to trenutačne amnezije. Velik broj ljudi tako radi iako će svi oni potvrditi kako ima pravo ona koja kaže: "u nesreći se prijatelji poznaju", ali ako idemo i dalje na brak, obitelj, pitam se koliko ljudi ozbiljno porazmisle o onome "u dobru i zlu"?!
20.07.2007. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirelici
tek toliko da se zna, a mislim da se zna i bez da se napiše!!
ja bi se preselila ovih dana kod tebe, samo da si mi blizu kao prije!
ma tjerala bi me iz kuće!
još nije kasno da se preselim:)))
pa da se klimamo skupa zajedno, klim klim
ljudi su zlobni i zavidni to znamo odavno, nemoj se obazirati na tuđu zlobu, dođi ti kod mene pa će mo se zajedno skupa kuhati na ovoj vrućini i rashlađivati u moru
i onda kada se vratiš, možaš se svima hvaliti kako ti je bilo lijepo na ljetovanju, o kojem oni samo mogu sanjati
pa neka budu još zavidni
ja te volim, eto sada imaš to i napismeno
pusić i pozdrav ti ostavljam
20.07.2007. (19:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plavi_suton
sve te zloćestoće vjerojatno prođemo svi u životu ...,djeca ne znaju sakriti ljubomoru ,odrasli pokušavaju ali im većini ne uspijeva...no ne treba se time zamarati....mnogo sam puta takve i slične stvari doživjela ,naučila nešto iz toga svega....a najviše to da nisam zloćesta kao neki drugi ljudi,ne zavidim nego sam sretna kada su i drugi osobito meni dragi ljudi sretni....prijateljstvo je jako važno i nikakva ljubomora nije vrijedna da se izgubi prijatelj naravno ako i on tako misli
pozdrav topli
20.07.2007. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crni Labud
Zašto ljudi koji najmanje to zaslužuju u životu prođu kroz trnje i koprive? Nije pošteno!
23.07.2007. (07:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Svako od nas nosi svoj križ - kažu.
I svaki je težak upravo onoliko koliko mogu podnijeti naša pleća.
No ja se vrlo često pitam koliko je istine u tome, jer čini mi se da ipak neki od nas imaju preteško breme sjećanja.
Mila moja, riječi su naš puteljak ka smiraju duše, jedino to znam, bili mi tužni ili sretni riječi nam trebaju da bismo mogli dalje.
Grlim te, hrabra moja, grlim te srcem.
R.
23.07.2007. (11:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starmen
te sitnice iz djetinjstva su tako duboko urezane u meni da isplivaju kad im se najmanje nadaš..iman i ja takvih zgoda koje ti jednostavno režu srce jer da sam tada znao što sad znam ,da sam barem malo snalažljiviji bio ,hrabriji i tako se ja uvjek vračam na neprežaljene igračke koje su mi ukradene i na nepravde koje sam trpio od strijih od sebe (dakako )i batine-jednom prilikom me je napao jedan momak koji je stariji 5 godina od mene i krvnički me izudarao ali kako kaže moj tata koji je to gledao iz daljine ,da sam se junački branio i da se njemu kidalo srce što mi nepomaže ali mi je pustio da sam vodim svoje bitke,da se izborim za svoje bez ičije pomoći -da sam to prije saznao odrekao bih se svog tate ali danas kad to gledam-vjerujem da takve stvari izgrađuju tvoj buduči karakter i ojačaju te za buduće probleme puno složenije prirode koji malo koga zaobiđu..jako lijep članak -i jako čitljiv-pače PITAK:))
duje- pjesak-u-njihovim-očima-i-sol-u-ranama-neprijatelja..(opičeno pomalo hm..)
23.07.2007. (21:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slijedi mjesečev sjaj
lijepi pozdrav za tebe i čitamo se
29.07.2007. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...