Ti se, bajo moj, očito zreo za odmor. Kad ti ne voliš slušati tamburaše onda je krajnje vrime da zbrišeš. Možda kod tebe još prevladavaju ti negativni osjećaji vezani uz svirku, ali čekaj malo kasnije. Nećeš se toga ni sjećati. Sve će ti biti tako lipo pa ćeš, nako samom sebi, šapnit:zašto sam pristo svirat? Ta znaš i sam da je to zaraza. Kaka mišja groznica. Protiv ove nema brzog lika. Trebaju proć godine, al ozdravit se nikad ne može. Puno ja tebe i lipo pozdravljam!
19.07.2007. (18:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
Baća, ja još uvijek pomalo sviram (volim reći da sviram sve i da sviram sa svakim) ali sad kao sredovječni ljudi radim "te stvari" rjeđe (svatovi su zakon, a ostalo je šuć-muć pa proli). U sviranju ne volim filozofe koji su jači na rječima nego na djelu. Kad mu uvališ gitaru u ruke i kažeš;"dobro hajde mi sad to odsviraj" on blene i počme nešto petljati. Znam puno takvih svirača koji vole "babariti" i spletkariti i "prodavati pamet" a kao ljudi i sviraci su loši. Na to sam mislio. Inače pravim glazbenicima uvijek "kapa do poda". Nije to lako raditi, znam to jako dobro. Za mene su pravi svirači i pjevači posebna sorta ljudi koji su imali čast da ih Bog obdari posebnim umijećem koje ih čini drugačijim od običnih ljudi. Neki su i "izgorjeli" u toj strasti i ljubavi jer se nisu mogli nositi s tim darom kroz život.
20.07.2007. (06:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vidiš moj Baja ja mislim da su svirci Bogom dani ljudi. Dao im Bog taj dar, a oni ga ne znaju na pravi način iskoristit. Nije tambura (ni violina) napravljena za zid ili ormar već za vrijedne prste i široku dušu. Nije Baja sve u novcu. Razgaliti nečije srce, pomoči nekome pjesmom da zaboravi jade, to je dar koji valja koristiti. Meni ga nije dao, i uvijek mi krivo....a volim pjesmu, volim muziku....ako je od srca...pozdrav i ne zamjeri mi na iskrenosti...
20.07.2007. (09:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
Da ne sviram iz ljubavi ne bih se time bavio od 10.-te godine (najprije gitaristi i tamburaši u osnovnoj školi , pa 7 godina limene glazbe, pa mali crkveni orkestar, pa band-ovi, skladanje vlastitih pjesama i sto drugih čudesa…).Glazba je doista nešto divno, no to nije za svakog, treba i tu zagrijati stolicu i po mogućnosti ne biti neuk.. Netko tu debelo zaluta među istinske glazbenike zbog gramzljivosti i narcisoidnosti. To sam htio reći. A da se ne isplati noći gubiti po birtijama za 100 kuna to je isto istina. Težak rad svirača je podcijenjen i posebno obezvrijeđen u zadnje vrijeme. Glazbenik je i tamburaš i harmonikaš iz nekog lokala i onaj iz simfonijskog orkestra. To je jako širok pojam. Osjeti se kad netko pjeva ili svira srcem. Pa cijelo djetinjstvo i mladost utuko sam na sviranje, a nisam Bog zna što steko time (osim grbavih leđa i reume od nošenja zvučnih kutija i opreme). Nije mi žao i neikad neće biti. Radio sam i radim to jer to volim (tko mi je kriv).
20.07.2007. (10:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
Ti se, bajo moj, očito zreo za odmor. Kad ti ne voliš slušati tamburaše onda je krajnje vrime da zbrišeš. Možda kod tebe još prevladavaju ti negativni osjećaji vezani uz svirku, ali čekaj malo kasnije. Nećeš se toga ni sjećati. Sve će ti biti tako lipo pa ćeš, nako samom sebi, šapnit:zašto sam pristo svirat? Ta znaš i sam da je to zaraza. Kaka mišja groznica. Protiv ove nema brzog lika. Trebaju proć godine, al ozdravit se nikad ne može. Puno ja tebe i lipo pozdravljam!
19.07.2007. (18:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
Baća, ja još uvijek pomalo sviram (volim reći da sviram sve i da sviram sa svakim) ali sad kao sredovječni ljudi radim "te stvari" rjeđe (svatovi su zakon, a ostalo je šuć-muć pa proli).
U sviranju ne volim filozofe koji su jači na rječima nego na djelu. Kad mu uvališ gitaru u ruke i kažeš;"dobro hajde mi sad to odsviraj" on blene i počme nešto petljati. Znam puno takvih svirača koji vole "babariti" i spletkariti i "prodavati pamet" a kao ljudi i sviraci su loši. Na to sam mislio. Inače pravim glazbenicima uvijek "kapa do poda". Nije to lako raditi, znam to jako dobro.
Za mene su pravi svirači i pjevači posebna sorta ljudi koji su imali čast da ih Bog obdari posebnim umijećem koje ih čini drugačijim od običnih ljudi. Neki su i "izgorjeli" u toj strasti i ljubavi jer se nisu mogli nositi s tim darom kroz život.
20.07.2007. (06:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
vidiš moj Baja ja mislim da su svirci Bogom dani ljudi. Dao im Bog taj dar, a oni ga ne znaju na pravi način iskoristit. Nije tambura (ni violina) napravljena za zid ili ormar već za vrijedne prste i široku dušu. Nije Baja sve u novcu. Razgaliti nečije srce, pomoči nekome pjesmom da zaboravi jade, to je dar koji valja koristiti. Meni ga nije dao, i uvijek mi krivo....a volim pjesmu, volim muziku....ako je od srca...pozdrav i ne zamjeri mi na iskrenosti...
20.07.2007. (09:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
Da ne sviram iz ljubavi ne bih se time bavio od 10.-te godine (najprije gitaristi i tamburaši u osnovnoj školi , pa 7 godina limene glazbe, pa mali crkveni orkestar, pa band-ovi, skladanje vlastitih pjesama i sto drugih čudesa…).Glazba je doista nešto divno, no to nije za svakog, treba i tu zagrijati stolicu i po mogućnosti ne biti neuk.. Netko tu debelo zaluta među istinske glazbenike zbog gramzljivosti i narcisoidnosti. To sam htio reći. A da se ne isplati noći gubiti po birtijama za 100 kuna to je isto istina. Težak rad svirača je podcijenjen i posebno obezvrijeđen u zadnje vrijeme. Glazbenik je i tamburaš i harmonikaš iz nekog lokala i onaj iz simfonijskog orkestra. To je jako širok pojam. Osjeti se kad netko pjeva ili svira srcem. Pa cijelo djetinjstvo i mladost utuko sam na sviranje, a nisam Bog zna što steko time (osim grbavih leđa i reume od nošenja zvučnih kutija i opreme). Nije mi žao i neikad neće biti. Radio sam i radim to jer to volim (tko mi je kriv).
20.07.2007. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...