dobili smo C.DOlac 11:2 (svi rekordi ruzica su pali...) dodjite u 10:30 veceras boidrite nas :) nadajmo se prvoj pobjedi nad pocrtanima ... (da bude jos jedan rekord ) :))
20.07.2007. (18:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sudsko vijeće vojnoga suda X. korpusa vojne oblasti Zagrebačke NOV i POJ pri komandi Bjelovarskog područja, pod predsjedanjem Lončar Ivana, zamjenika komandanta Bjelovarskog područja, te članova vijeća Leskovar Slavka, komandanta mjesta Virije i Kitarnaš Đure, redova NOV u KBP. u prisustvu sekretara suda Podobnjak Božidara, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv Pezer Drine iz Lasovca, radi špijunaže u korist neprijatelja, na glavnom usmenom pretresu 1. rujna 1994.
presudilo je
Pezer Drina, seljanka iz Lasovca, hrvatica, udata, majka jednog djeteta, rođena 1920. godine u Donjim Mamićima, neosuđivana.
KRIVA JE
Što je odlazila u Bjelovar i tamo se satajala sa svojim mužem ustašom, kao i Zglavnikom i sa Bačijom namještenicima ZEMPRA i davala im podatke o partizanima, te odbornicima NOO-a u njenom selu. Time je počinila djelo narodnih neprijatelja iz čl. 14. Uredbe o vojnim sudovima, te je zločin špijunaže u korist neprijatelja, iz čega se temeljem čl. 5 i 16 citirane Uredbe,
presuđuje
Na imovinsku kaznu podavanja jedne svinje u korist NOP, te 6 mjeseca prisilnog rada i gubitak građanskih prava u trajanju od 1 godine dana. Ova presuda postaje izvršena odmah.
OBRAZLOŽENJE --------------------------
Prijava opisuje inkriminirano djelo.
Okrivljena se brani da je podatke o partizanima davala sporadično, da je svega par puta bila s navedenim licima, kojima je na njihovo interesovanje o partizanima rekla što je znala, da nije mislila da time škodi NOB. Sud je stekao uvjerenje, da okrivljena nije svjesno i planski špijunirala u korist neprijatelja, što se vidi i iz činjenice da je navedenim namještenicima ZEMPRA svakome po jednome pričala o partizanima, a mužu radi toga da ga obavijesti kakvo je stanje kod kuće, pa da se prema tome znade ravnati, tj.da ne dolazi kući, jer bi ga partizani mogli uhvatiti.
Sud je uzeo u obzir, što je okrivljena majka 19 mjesečnog djeteta, te joj je stoga i odmjerio gornju blagu kaznu.
Smrt fašizmu - sloboda narodu!
Položaj 1. rujna 1944.
ZAPISNIČAR Podobnik Božidar
PREDSJEDATELJ: Lončar Ivan, v.r.
Da je ovaj prijepis vjeran originalu tvrdi: Velagić Savo
--------------------------------------------
NAPOMENA: Ovu presudu od Drine Pezer, javno objavljuje sin Branko Stojković iz Bjelovara.
HRVATSKI POKRET ŠTIT --------------------------------------------
16.12.2012. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dva svjetska rata odnijela su puno mladih života i donijela glad. Formiranjem socijalističke - Titove Jugoslavije - Grude, kao uostalom i čitavi zapadni dio Hercegovine, bivaju obilježene kao centar nacionalističkog i profašističkog hrvatstva, a samim tim i obilježene i nepoželjne, budući da se nipošto nisu mogle uklopiti u floskule o bratstvu i jedinstvu naroda i nepresušnu soc-realističku frazeologiju kojom se nastojala održati na životu ta neprirodna tvorevina. Konačnim padom Jugoslavije ovaj je prostor dobio kakvu takvu slobodu, no hrvatski se narod - poučen povijesnim iskustvima - još itekako mora boriti za svoj vlastiti kulturni identitet i tradicionalne vrijednosti mukotrpno izgrađivane kroz stoljeća patnje.
16.12.2012. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Stojković, rođen je 26. lipnja 1958. godine u Bjelovaru/Hrvatska. Amaterskim novinarstvom se bavi od 1988., kada je počeo pisati za razne listove, lokalne tjednike…
Kada sam se uhvatio rada na ovim memoarima ponajprije o životu moje majke Drine Stojković, djevojački rođene Pezer. Moja majka je imala vrlo težak život, koji bi se mogao smatrati prijelomnim, jer kao djevojka ni sa 21 godinu sišla je sa parnoga vlaka na željezničkoj stanici u Grubišnom Polju 1941. godine. Ona se je doselila iz hercegovačkog krša sa svojom majkom Danicom Pezer i sa sestrama; Dragicom, Ivom, Katom i Šimom, i bratom Ante Pezer. U mjestu gdje je rođena moja majka nema plodne zemlje, a kamenjar je svuda naokolo. Siromaštvo i glad ih je natjerala da krenu u neizvjesnost i nepoznato… Gledajući to sa druge strane nagovorio ih je i naveo, na taj čin od majke brat Franjo Pezer, rođen 1913. godine. Kako bi se on zadržao i proširio na skromnom obiteljskom imanju sa ženom Vinkom i svojom brojnom djecom. Žao mi je, što moja majka Drina nije mi više pričala o sebi i svom životu. Čak je prešutjela da je niknula iz najveće ustaške obitelji, i kao svjedok nekih vrlo važnih povijesnih zbivanja, o tim etapama nije nam željela govoriti ni pred mnom i bratom Milenkom. Nije nam htjela trpati breme na leđa ideologije NDH, koja je 1945. godine izgubila rat., tj. Hrvatsku su preuzeli partizani i komunisti. Sada sam uvjeren da moja majka Drina je puno trpjela i podnosila i tako je bila snažna. Njoj i nama nije bilo lako živjeti u komunističkom sistemu – jer često su nas držali i smatrali kao neprijatelje i lažno prokazivali. Moja majka u-prkos svemu doživjela je 82 godine. Umrla je 05.08.2002. godine. Ja bih volio iznad svega da je i duže poživjela. Ona je rođena 09. veljače 1920. godine u Cerovom Dolcu kod Ružića/Ljubuški. U Domovnici joj piše Donji Mamići, Grude, Bosna i Hercegovina. Moja majka je iz Grubišnog Polja došla živjeti u selo Cremušinu, u srce “Bilogore”, gdje nekoliko godina kasnije, partizani osvajaju Grubišno Polje, i tu joj ubijaju brata Antu Pezera, mog ujaka – koji je nosio ustašku uniformu. Partizani su ga zaklali s noževima bez suđenja… Od moje majke otac Ivan Pezer, umro je u 41 godini života, obolio je od tuberkuloze. Prije nego sam počeo pisati moje memoare prolazio mi je kroz glavu čitav majčin život, sve slike, i svi događaji, želio sam povezati i dočarati se, odnosno percipirati* sva događanja iz njezina života. Sad mislim da mi je od velike koristi, što sam probudio u sebi uspavane snage i moći. Što sam stekao svijest o sebi, a to mi daje snagu da spoznam i analiziram sve što je moja obitelj radila. UDBA nas je špijunirala i učestalo kontrolirala… Sad me bude i sjećanja na partizanski i komunistički logor u Velikoj Pisanici. Moju majku Drinu Pezer sudili su za špijunažu u rujnu 1944. godine, sa 6 mjeseci prisilnog rada i oduzimanjem jednog svinčeta. (Presuda Broj: 468/1944., U ime naroda Jugoslavije, 1. rujna 1944. godine. Predsjednik, Ivan Lončar, ovjerovatelj Savo Velagić i zapisničar Božidar Podobnik) Smrtnu kaznu za Drinu Pezer tražio je: Odsjek za zaštitu naroda, Br. 145/29. rujna 1944. godine, po majoru OZNA-e Josipu Manoliću. No, moje bavljenje sa političkim životom pomoglo mi je da shvatim bit čovjeka i da shvatim svjetska zbivanja,.., i smisao čovjeka na planeti Zemlji. Kad je izbilo “Hrvatsko proljeće 1971. godine”, u mojoj majki Drini rodila se je nada, jer ona je željela da Hrvatska opet bude samostalna država za sebe, kao što je bila i prije za vrijeme NDH. Majka se uključila u stihijska ta zbivanja. Zacijelo nije joj bilo lako, kad je ubrzo shvatila da od toga neće biti ništa. Da to nema veze s Hrvatima, nego da se radi o komunističkoj frakciji, i međusobnoj borbi za vlast. Ili bolje rečeno radilo se o međusobnom obračunu. Svi po mojoj rodbinskoj vezi od majke bili su vrlo religiozni – kako bi se ono reklo zakleti Rimo-katolici. U našoj kući na Trgu Stjepana Radića br. 40, u Bjelovaru, često se slušala na radiju emisija “radio Vatikan”, moja baka Danica Pezer pratila je svete mise i Papu. Moja majka, iz sela Cremušine, poslije je došla živjeti u Lasovac kod Šandrovca, a potom su doselili u Bjelovar. Kao dijete čuo sam priču u kući, kada se je razgovaralo: kako su onda – svakodnevno gledali smrti u oči i gledali kolone izmrcvarenih ljudi, na križnom putu, koji su se kretali prema Sloveniji, tj. prema Austrijskoj granici. Moja majka mi je jednom ispričala da je gazila preko brojnih mrtvih ljudi, i kako se je nagledala smrti u Drugome svjetskome ratu.. (1941-1945.)
NAPOMENA: SLIJEDI NASTAVAK ——————————————– (UDRUGA ZA LJUDSKA PRAVA ŠTIT ) BRANKO STOJKOVIĆ http://crostojkovic1958.blog.hr 00 385 (0) 95 814 82 90 CROATIA / BJELOVAR brankostojkovic152@yahoo.com ——————————————-
16.12.2012. (12:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pismo OZN-e (za bjelovarsku) oblast upućeno je Oblasnom komitetu KPH i komesaru X. korpusa „Zagrebačkog“, u kojem se izražava nezadovoljstvo radom Vojnog suda Komande bjelovarskog područja. (Br. 145 / 29. rujna 1944.) „Dragi drugovi! Vojni sud komande bjelovarskog područja pokazao se skroz oportunistički čak toliko daleko, da to ide na štetu naše borbe. U posljednji mjesec i pol dana isti sud nije izrekao ni jednu smrtnu kaznu, premda je bilo više slučajeva, da su optuženi zaslužiti smrt. Za slučajeve špijunaže, posve dokazane, sudi isti sud na šest mjeseca prisilnog rada u logoru s gubitkom građanskih prava i zapljenom jednog svinjčeta npr. slučaj Pezer Drine. Svaki sud u mirno doba sudi &sc aron;pijunažu smrću, odnosno teškom i dugogodišnjom robijom, a ovaj sud može da si priušti da sudi špijunažu sa jednim debelim prasetom. Osim toga ovih dana zapaženo je bezbroj neprijateljskih zbivanja. Smrt fašizmu – sloboda narodu!“
Tako je stajalo u pismo: Osjek Zaštite Naroda, kojime je rukovodio za bjelovarsko područje major OZN-e Josip Manolić. U sistemu partizansko-komunističke okupacijske uprave Josip Manolić provodio je okrutna ubojstva i brutalna mučenja. Optuživani su ljudi iz čistog mira. Ovaj prikaz obuhvaća sve one zaboravljene slučajeve pod kategorijom ubojstava i zarobljenika i talaca, u vrijeme Drugog svjetskog rata. Kad je u vojnim akcijama istrebljivanja HDH, na našim prostorima stradalo puno nevinih ljudi.
U svakom ratu su pobjednici useljavali se u kuće svojih protivnika, tj. neprijatelja, odnosno prisvajali su njihovu imovinu… Moja majka Drina Pezer, rođ. 09. 02. 1920. doselila je kao Hercegovka iz Cerovog Dolca kod Ljubuškog, točnije rečeno iz Donjih Mamića (Grude) Bosna i Hercegovina, u Grubišno Polje 1941. godine.
Ustaške porodice iz Hercegovine naselili su srpske kuće: Cremušinu, Ivanovo Selo, Grubišno Polje, itd. To je bilo 04. 08. 1941. godine. Sve je počelo kada je mamin rođak dr. Andrija Artuković, postavio maminog brata Franju Pezera rođ. 09. 09. 1913, za predstojnika ureda NDH-a u Mostaru. Koji je tako rečeno gurnuo svoju obitelj u smrt. Da bi se on (na skromnom hercegovačkom imanju) proširio sa svojom ženom i brojnom djecom, poslao je svoju majku Pezer Danicu i sestre: Drinu, Ivu, Dragicu, Katu i Šimicu,…, i brata Pezer Antu u tuđu kuću. Moja majka kao djevojka tek od 21 godinu, sišla je na kolodvoru u Grubišnom Polju sa (parnog) vlaka sa svojom obitelji. Ona se doselila na „Bilogoru“, među četničko leglo.
U napadu partizana na Grubišno Polje (1944. – 1945.), Manolić i njegove formacije NOB-a ubile su moga ujaka Antu Pezera, maminog brata. Partizani su zaklali Antu, koji je bio u ustašama i desetak drugih zarobljenih ustaša. Oni su ih pogubili bez suđenja, bacili su ih u jednu rupu. Bratić od moje mame Rade Pezer, Ustaški bojnik uspio se je spasiti, jer je pobjegao u Njemačku. Ovo su sjećanja na partizanske zločine i logore…
Komunisti su u svim vidovima izobličavali istinu. Kruna svega je - što danas, dokaz je, da njihov lažni sustav je propao. Trebala je pobijediti Njemačka i njeni saveznici, sigurno bi danas svi zajedno bolje živjeli. Još uvijek na vlasti imamo prikrivene komuniste, koji nikada za ništa nisu odgovarali. Na pragu tobožnje Hrvatske demokracije 1989. nije donesen Zakon o lustraciji i nije učinjena revizija.
HRVATSKI POKRET „ŠTIT“
Branko Stojković
Kontakt: 095/814-82-90
Ured: Masarykova 8, Bjelovar
U Bjelovaru, 18. 11. 2012. http://crostojkovic1958.blog.hr
16.12.2012. (12:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mostar
NAJBOLJA JE FRAMA RUŽIČI.
18.07.2007. (08:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
VU
tekst je suuupppppeeeeeeeeeeerrrrrrrrrrrrrrrrrr !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
18.07.2007. (09:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...
poziv cjeloj frami i ružićanima da dođu na utakmicu lige MZ 18.07 20:30 u cerov dolac;
cerov dolac - ružići
18.07.2007. (09:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
administrator
Pa naravno da smo najbolji.....(hehe)))
18.07.2007. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...jedna duša slomljena...
Pozdraw Frami Ružići =)+
18.07.2007. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivan Ilicic
evo da se pohvalim postigli smo najvecu pobjedu u povijesti Ruzica :) dobili smo cerov dolac u gostima 11:2 ... necemo o strijelcima :) zna se ... LOL
19.07.2007. (01:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mostar
Crkva vasa je posebno mjesto za molitvu.Svecenik kojega bi svaka ŽUPA poželjela u HERCEGOVINI i mnogo dalje.Mladima samo pohvala BOG vas blagosovia.
19.07.2007. (15:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...
Jesu li KRISTOFORI ponovo u RUŽIĆIMA,često se čuje glazba u FILIJALNOJ CRKVI?
19.07.2007. (16:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
---
čestitam našim ružićanima na pobjedi,...glavna utakmica vam je večeras protiv pocrta
20.07.2007. (08:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čapljina
Možda jednog dana RUŽIĆI budu imali svoje KRISTOFORE.
20.07.2007. (13:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
administrator
U ova dva dana 207 puta ste ulazili na ovu stranicu,,,.. (((samo nastavite)))))
20.07.2007. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivan Ilicic
dobili smo C.DOlac 11:2 (svi rekordi ruzica su pali...)
dodjite u 10:30 veceras boidrite nas :) nadajmo se prvoj pobjedi nad pocrtanima ... (da bude jos jedan rekord ) :))
20.07.2007. (18:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://brankostojkovic.blog.hr BRANKO STOJKOVIĆ -
PRESUDA - PEZER DRINA (DRINA STOJKOVIĆ)
Broj: 468/1944
PRESUDA
U ime naroda Jugoslavije
Sudsko vijeće vojnoga suda X. korpusa vojne oblasti Zagrebačke NOV i POJ pri komandi Bjelovarskog područja, pod predsjedanjem Lončar Ivana, zamjenika komandanta Bjelovarskog područja, te članova vijeća Leskovar Slavka, komandanta mjesta Virije i Kitarnaš Đure, redova NOV u KBP. u prisustvu sekretara suda Podobnjak Božidara, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv Pezer Drine iz Lasovca, radi špijunaže u korist neprijatelja, na glavnom usmenom pretresu 1. rujna 1994.
presudilo je
Pezer Drina, seljanka iz Lasovca, hrvatica, udata, majka jednog djeteta, rođena 1920. godine u Donjim Mamićima, neosuđivana.
KRIVA JE
Što je odlazila u Bjelovar i tamo se satajala sa svojim mužem ustašom, kao i Zglavnikom i sa Bačijom namještenicima ZEMPRA i davala im podatke o partizanima, te odbornicima NOO-a u njenom selu. Time je počinila djelo narodnih neprijatelja iz čl. 14. Uredbe o vojnim sudovima, te je zločin špijunaže u korist neprijatelja, iz čega se temeljem čl. 5 i 16 citirane Uredbe,
presuđuje
Na imovinsku kaznu podavanja jedne svinje u korist NOP, te 6 mjeseca prisilnog rada i gubitak građanskih prava u trajanju od 1 godine dana. Ova presuda postaje izvršena odmah.
OBRAZLOŽENJE
--------------------------
Prijava opisuje inkriminirano djelo.
Okrivljena se brani da je podatke o partizanima davala sporadično, da je svega par puta bila s navedenim licima, kojima je na njihovo interesovanje o partizanima rekla što je znala, da nije mislila da time škodi NOB. Sud je stekao uvjerenje, da okrivljena nije svjesno i planski špijunirala u korist neprijatelja, što se vidi i iz činjenice da je navedenim namještenicima ZEMPRA svakome po jednome pričala o partizanima, a mužu radi toga da ga obavijesti kakvo je stanje kod kuće, pa da se prema tome znade ravnati, tj.da ne dolazi kući, jer bi ga partizani mogli uhvatiti.
Sud je uzeo u obzir, što je okrivljena majka 19 mjesečnog djeteta, te joj
je stoga i odmjerio gornju blagu kaznu.
Smrt fašizmu - sloboda narodu!
Položaj 1. rujna 1944.
ZAPISNIČAR
Podobnik Božidar
PREDSJEDATELJ:
Lončar Ivan, v.r.
Da je ovaj prijepis vjeran
originalu tvrdi:
Velagić Savo
--------------------------------------------
NAPOMENA: Ovu presudu od Drine Pezer, javno objavljuje sin Branko Stojković iz Bjelovara.
HRVATSKI POKRET ŠTIT
--------------------------------------------
16.12.2012. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://brankostojkovic.blog.hr BRANKO STOJKOVIĆ -
Dva svjetska rata odnijela su puno mladih života i donijela glad. Formiranjem socijalističke - Titove Jugoslavije - Grude, kao uostalom i čitavi zapadni dio Hercegovine, bivaju obilježene kao centar nacionalističkog i profašističkog hrvatstva, a samim tim i obilježene i nepoželjne, budući da se nipošto nisu mogle uklopiti u floskule o bratstvu i jedinstvu naroda i nepresušnu soc-realističku frazeologiju kojom se nastojala održati na životu ta neprirodna tvorevina. Konačnim padom Jugoslavije ovaj je prostor dobio kakvu takvu slobodu, no hrvatski se narod - poučen povijesnim iskustvima - još itekako mora boriti za svoj vlastiti kulturni identitet i tradicionalne vrijednosti mukotrpno izgrađivane kroz stoljeća patnje.
16.12.2012. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://brankostojkovic.blog.hr BRANKO STOJKOVIĆ -
PORIJEKLO O OBITELJI STOJKOVIĆ - PEZER
MEMOARI – BRANKO STOJKOVIĆ (1.dio)
BILJEŠKA O AUTORU
Branko Stojković, rođen je 26. lipnja 1958. godine u Bjelovaru/Hrvatska. Amaterskim novinarstvom se bavi od 1988., kada je počeo pisati za razne listove, lokalne tjednike…
Kada sam se uhvatio rada na ovim memoarima ponajprije o životu moje majke Drine Stojković, djevojački rođene Pezer. Moja majka je imala vrlo težak život, koji bi se mogao smatrati prijelomnim, jer kao djevojka ni sa 21 godinu sišla je sa parnoga vlaka na željezničkoj stanici u Grubišnom Polju 1941. godine. Ona se je doselila iz hercegovačkog krša sa svojom majkom Danicom Pezer i sa sestrama; Dragicom, Ivom, Katom i Šimom, i bratom Ante Pezer. U mjestu gdje je rođena moja majka nema plodne zemlje, a kamenjar je svuda naokolo. Siromaštvo i glad ih je natjerala da krenu u neizvjesnost i nepoznato… Gledajući to sa druge strane nagovorio ih je i naveo, na taj čin od majke brat Franjo Pezer, rođen 1913. godine. Kako bi se on zadržao i proširio na skromnom obiteljskom imanju sa ženom Vinkom i svojom brojnom djecom. Žao mi je, što moja majka Drina nije mi više pričala o sebi i svom životu. Čak je prešutjela da je niknula iz najveće ustaške obitelji, i kao svjedok nekih vrlo važnih povijesnih zbivanja, o tim etapama nije nam željela govoriti ni pred mnom i bratom Milenkom. Nije nam htjela trpati breme na leđa ideologije NDH, koja je 1945. godine izgubila rat., tj. Hrvatsku su preuzeli partizani i komunisti. Sada sam uvjeren da moja majka Drina je puno trpjela i podnosila i tako je bila snažna. Njoj i nama nije bilo lako živjeti u komunističkom sistemu – jer često su nas držali i smatrali kao neprijatelje i lažno prokazivali. Moja majka u-prkos svemu doživjela je 82 godine. Umrla je 05.08.2002. godine. Ja bih volio iznad svega da je i duže poživjela. Ona je rođena 09. veljače 1920. godine u Cerovom Dolcu kod Ružića/Ljubuški. U Domovnici joj piše Donji Mamići, Grude, Bosna i Hercegovina. Moja majka je iz Grubišnog Polja došla živjeti u selo Cremušinu, u srce “Bilogore”, gdje nekoliko godina kasnije, partizani osvajaju Grubišno Polje, i tu joj ubijaju brata Antu Pezera, mog ujaka – koji je nosio ustašku uniformu. Partizani su ga zaklali s noževima bez suđenja… Od moje majke otac Ivan Pezer, umro je u 41 godini života, obolio je od tuberkuloze. Prije nego sam počeo pisati moje memoare prolazio mi je kroz glavu čitav majčin život, sve slike, i svi događaji, želio sam povezati i dočarati se, odnosno percipirati* sva događanja iz njezina života. Sad mislim da mi je od velike koristi, što sam probudio u sebi uspavane snage i moći. Što sam stekao svijest o sebi, a to mi daje snagu da spoznam i analiziram sve što je moja obitelj radila. UDBA nas je špijunirala i učestalo kontrolirala… Sad me bude i sjećanja na partizanski i komunistički logor u Velikoj Pisanici. Moju majku Drinu Pezer sudili su za špijunažu u rujnu 1944. godine, sa 6 mjeseci prisilnog rada i oduzimanjem jednog svinčeta. (Presuda Broj: 468/1944., U ime naroda Jugoslavije, 1. rujna 1944. godine. Predsjednik, Ivan Lončar, ovjerovatelj Savo Velagić i zapisničar Božidar Podobnik) Smrtnu kaznu za Drinu Pezer tražio je: Odsjek za zaštitu naroda, Br. 145/29. rujna 1944. godine, po majoru OZNA-e Josipu Manoliću. No, moje bavljenje sa političkim životom pomoglo mi je da shvatim bit čovjeka i da shvatim svjetska zbivanja,.., i smisao čovjeka na planeti Zemlji. Kad je izbilo “Hrvatsko proljeće 1971. godine”, u mojoj majki Drini rodila se je nada, jer ona je željela da Hrvatska opet bude samostalna država za sebe, kao što je bila i prije za vrijeme NDH. Majka se uključila u stihijska ta zbivanja. Zacijelo nije joj bilo lako, kad je ubrzo shvatila da od toga neće biti ništa. Da to nema veze s Hrvatima, nego da se radi o komunističkoj frakciji, i međusobnoj borbi za vlast. Ili bolje rečeno radilo se o međusobnom obračunu. Svi po mojoj rodbinskoj vezi od majke bili su vrlo religiozni – kako bi se ono reklo zakleti Rimo-katolici. U našoj kući na Trgu Stjepana Radića br. 40, u Bjelovaru, često se slušala na radiju emisija “radio Vatikan”, moja baka Danica Pezer pratila je svete mise i Papu. Moja majka, iz sela Cremušine, poslije je došla živjeti u Lasovac kod Šandrovca, a potom su doselili u Bjelovar. Kao dijete čuo sam priču u kući, kada se je razgovaralo: kako su onda – svakodnevno gledali smrti u oči i gledali kolone izmrcvarenih ljudi, na križnom putu, koji su se kretali prema Sloveniji, tj. prema Austrijskoj granici. Moja majka mi je jednom ispričala da je gazila preko brojnih mrtvih ljudi, i kako se je nagledala smrti u Drugome svjetskome ratu.. (1941-1945.)
NAPOMENA: SLIJEDI NASTAVAK ——————————————– (UDRUGA ZA LJUDSKA PRAVA ŠTIT ) BRANKO STOJKOVIĆ http://crostojkovic1958.blog.hr 00 385 (0) 95 814 82 90 CROATIA / BJELOVAR brankostojkovic152@yahoo.com ——————————————-
16.12.2012. (12:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://brankostojkovic.blog.hr BRANKO STOJKOVIĆ -
JOSIP MANOLIĆ I NJEGOVA BANDA ZA MOJU
MAJKU DRINU PEZER TRAŽILI SU SMRTNU KAZNU
Pismo OZN-e (za bjelovarsku) oblast upućeno je Oblasnom komitetu KPH i komesaru X. korpusa „Zagrebačkog“, u kojem se izražava nezadovoljstvo radom Vojnog suda Komande bjelovarskog područja. (Br. 145 / 29. rujna 1944.) „Dragi drugovi! Vojni sud komande bjelovarskog područja pokazao se skroz oportunistički čak toliko daleko, da to ide na štetu naše borbe. U posljednji mjesec i pol dana isti sud nije izrekao ni jednu smrtnu kaznu, premda je bilo više slučajeva, da su optuženi zaslužiti smrt. Za slučajeve špijunaže, posve dokazane, sudi isti sud na šest mjeseca prisilnog rada u logoru s gubitkom građanskih prava i zapljenom jednog svinjčeta npr. slučaj Pezer Drine. Svaki sud u mirno doba sudi &sc aron;pijunažu smrću, odnosno teškom i dugogodišnjom robijom, a ovaj sud može da si priušti da sudi špijunažu sa jednim debelim prasetom. Osim toga ovih dana zapaženo je bezbroj neprijateljskih zbivanja. Smrt fašizmu – sloboda narodu!“
Tako je stajalo u pismo: Osjek Zaštite Naroda, kojime je rukovodio za bjelovarsko područje major OZN-e Josip Manolić. U sistemu partizansko-komunističke okupacijske uprave Josip Manolić provodio je okrutna ubojstva i brutalna mučenja. Optuživani su ljudi iz čistog mira. Ovaj prikaz obuhvaća sve one zaboravljene slučajeve pod kategorijom ubojstava i zarobljenika i talaca, u vrijeme Drugog svjetskog rata. Kad je u vojnim akcijama istrebljivanja HDH, na našim prostorima stradalo puno nevinih ljudi.
U svakom ratu su pobjednici useljavali se u kuće svojih protivnika, tj. neprijatelja, odnosno prisvajali su njihovu imovinu… Moja majka Drina Pezer, rođ. 09. 02. 1920. doselila je kao Hercegovka iz Cerovog Dolca kod Ljubuškog, točnije rečeno iz Donjih Mamića (Grude) Bosna i Hercegovina, u Grubišno Polje 1941. godine.
Ustaške porodice iz Hercegovine naselili su srpske kuće: Cremušinu, Ivanovo Selo, Grubišno Polje, itd. To je bilo 04. 08. 1941. godine. Sve je počelo kada je mamin rođak dr. Andrija Artuković, postavio maminog brata Franju Pezera rođ. 09. 09. 1913, za predstojnika ureda NDH-a u Mostaru. Koji je tako rečeno gurnuo svoju obitelj u smrt. Da bi se on (na skromnom hercegovačkom imanju) proširio sa svojom ženom i brojnom djecom, poslao je svoju majku Pezer Danicu i sestre: Drinu, Ivu, Dragicu, Katu i Šimicu,…, i brata Pezer Antu u tuđu kuću. Moja majka kao djevojka tek od 21 godinu, sišla je na kolodvoru u Grubišnom Polju sa (parnog) vlaka sa svojom obitelji. Ona se doselila na „Bilogoru“, među četničko leglo.
U napadu partizana na Grubišno Polje (1944. – 1945.), Manolić i njegove formacije NOB-a ubile su moga ujaka Antu Pezera, maminog brata. Partizani su zaklali Antu, koji je bio u ustašama i desetak drugih zarobljenih ustaša. Oni su ih pogubili bez suđenja, bacili su ih u jednu rupu. Bratić od moje mame Rade Pezer, Ustaški bojnik uspio se je spasiti, jer je pobjegao u Njemačku. Ovo su sjećanja na partizanske zločine i logore…
Komunisti su u svim vidovima izobličavali istinu. Kruna svega je - što danas, dokaz je, da njihov lažni sustav je propao. Trebala je pobijediti Njemačka i njeni saveznici, sigurno bi danas svi zajedno bolje živjeli. Još uvijek na vlasti imamo prikrivene komuniste, koji nikada za ništa nisu odgovarali. Na pragu tobožnje Hrvatske demokracije 1989. nije donesen Zakon o lustraciji i nije učinjena revizija.
HRVATSKI POKRET „ŠTIT“
Branko Stojković
Kontakt: 095/814-82-90
Ured: Masarykova 8, Bjelovar
U Bjelovaru, 18. 11. 2012.
http://crostojkovic1958.blog.hr
16.12.2012. (12:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...