Ma koliko mi skromni bili i o toj skromnosti govorili, negdje u nama postoji onaj dio nas koji uvijek želi više i bolje. Svakako je ljepše zamišljati da si bila princeza negoli kmet ;) pa zašto ne onda. Pozdrav ostavljam.
R.
18.07.2007. (09:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Obožavam dvorce...kad god uđem u bilo koji ja se u trenutku prenesem u prošla vremena... zamišljam dame u krinolinama...gospodu sa cipkom oko rukava... gledam portrete davno umrlih ljudi i pitam se kakav im je bio život.. Za mene je svaki dvorac carolija. U mom rodnom mjestu postoji dvorac sa kulom iz 13-og stoljeca. Popeti se trošnim (i opasnim) stubištem na vrh te kule.... osjetiti onaj poseban miris u njoj...usput kroz male otvore puškarnica gledati djelice moga voljenog gradica.. Onaj poseban osjecaj kada bih stajala na vrhu a pogled mi pucao široko...široko...mojom Slavonijom. Tamo gore..na vrhu stare kule,(iako bih gotovo uvijek išla sama) znala sam biti najsretnija i najtužnija.Tu i tamo znala sam povesti nekoga za koga sam mislila da bi znao ne samo cijeniti lijepi pogled... nego možda i osjetiti ono što sam ja osjecala na tom mjestu. Ali cini mi se da nisam pronašla takvu osobu...ta cudna povezanost postojala je izgleda samo između mene i moje stare kule.Postoji legenda da je u njenim debelim zidovima (u vrijeme turskog osvajanja)zazidana živa djevojka. Znala sam prelaziti rukama po njenim ovalnim zidovima tiho šapcuci: "Jesi li tu? ..ili si samo legenda?" Moja kula je sada daleko od mene, godinama je zakljucana zbog opasnosti od urušavanja stubišta.Ako ne prije, u jednom trenutku cu se zadnji put popeti na nju. Kada dođe (ili prođe) moje vrijeme,moj pepeo (i moja duša) ce se vinuti sa kule raznošena povjetarcem široko...široko....dokle pogled seže po mojoj voljenoj ravnici. Od komentara nastade gotovo post..:))
18.07.2007. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mene vežu lijepe uspomene za dvorce,jer u jednom dvorcu je bila moja osnovna škola,dvorac sa dvije kule,usred rascvijetalih magnolija,sa dva mala jezerca,a ispred njega aleja jablanova.. ulazim..polukružne drvene stepenice ko da nikad ne završavaju,dolazim do svojevrsne galerije i čujem-smijeh,vrisku ,topot djecjih tabana,neka zaboravljena lica su sad iskrsla u mojem sječanju,saloni pretvoreni u razrede,zbornica u jednoj kuli,ponekad sam imala osječaj da čujem zvuk klavira,i pjev slavne primadone koja je nekad davno živjela u njemu..voljela sam svoj dvorac,i još ga volim,lijepi pozdrav
18.07.2007. (19:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..ljudsko biće uvijek teži boljemu... ..pa i maštanjima o prinčevima i princezama... ..utopiti se u snove, potrebno je ponekad, ponekad kad nam samo oni i ostaju.....
18.07.2007. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U posjedu moje obitelji je dvorac. Nisam nikada bila u njemu jer ga je država dala u najam jednom "idiotu" koji će ga koristiti još 5 godina.( kao hotel i restoran).
Uvijek treba razmišljati pozitivno, konačno zašto ti nebi bila princeza?
19.07.2007. (02:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Ma koliko mi skromni bili i o toj skromnosti govorili, negdje u nama postoji onaj dio nas koji uvijek želi više i bolje.
Svakako je ljepše zamišljati da si bila princeza negoli kmet ;)
pa zašto ne onda.
Pozdrav ostavljam.
R.
18.07.2007. (09:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tragovi na dusi
Obožavam dvorce...kad god uđem u bilo koji
ja se u trenutku prenesem u prošla vremena...
zamišljam dame u krinolinama...gospodu sa cipkom oko rukava...
gledam portrete davno umrlih ljudi i pitam se kakav im je bio život..
Za mene je svaki dvorac carolija.
U mom rodnom mjestu postoji dvorac sa kulom iz 13-og stoljeca.
Popeti se trošnim (i opasnim) stubištem na vrh te kule....
osjetiti onaj poseban miris u njoj...usput kroz male otvore puškarnica
gledati djelice moga voljenog gradica..
Onaj poseban osjecaj kada bih stajala na vrhu a pogled mi pucao
široko...široko...mojom Slavonijom.
Tamo gore..na vrhu stare kule,(iako bih gotovo uvijek išla sama)
znala sam biti najsretnija i najtužnija.Tu i tamo znala sam povesti nekoga
za koga sam mislila da bi znao ne samo cijeniti lijepi pogled...
nego možda i osjetiti ono što sam ja osjecala na tom mjestu.
Ali cini mi se da nisam pronašla takvu osobu...ta cudna povezanost postojala
je izgleda samo između mene i moje stare kule.Postoji legenda da je u njenim debelim zidovima (u vrijeme turskog osvajanja)zazidana živa djevojka.
Znala sam prelaziti rukama po njenim ovalnim zidovima tiho šapcuci:
"Jesi li tu? ..ili si samo legenda?"
Moja kula je sada daleko od mene, godinama je zakljucana zbog opasnosti
od urušavanja stubišta.Ako ne prije, u jednom trenutku cu se zadnji put popeti na nju.
Kada dođe (ili prođe) moje vrijeme,moj pepeo (i moja duša) ce se
vinuti sa kule raznošena povjetarcem široko...široko....dokle pogled seže po mojoj
voljenoj ravnici.
Od komentara nastade gotovo post..:))
18.07.2007. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja ...
Sanjarila si kad si bila mala...mama mi je preblacila neke slike iz našeg stana, otkrila sam odakle puno mojih sanjarenja.
18.07.2007. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anastazijaa
mene vežu lijepe uspomene za dvorce,jer u jednom dvorcu je bila moja osnovna škola,dvorac sa dvije kule,usred rascvijetalih magnolija,sa dva mala jezerca,a ispred njega aleja jablanova..
ulazim..polukružne drvene stepenice ko da nikad ne završavaju,dolazim do svojevrsne galerije i čujem-smijeh,vrisku ,topot djecjih tabana,neka zaboravljena lica su sad iskrsla u mojem sječanju,saloni pretvoreni u razrede,zbornica u jednoj kuli,ponekad sam imala osječaj da čujem zvuk klavira,i pjev slavne primadone koja je nekad davno živjela u njemu..voljela sam svoj dvorac,i još ga volim,lijepi pozdrav
18.07.2007. (19:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lady Di
..ljudsko biće uvijek teži boljemu...
..pa i maštanjima o prinčevima i princezama...
..utopiti se u snove, potrebno je ponekad, ponekad kad nam samo oni i ostaju.....
18.07.2007. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANCHI, i to je život !
U posjedu moje obitelji je dvorac. Nisam nikada bila u njemu jer ga je država dala u najam jednom "idiotu" koji će ga koristiti još 5 godina.( kao hotel i restoran).
Uvijek treba razmišljati pozitivno, konačno zašto ti nebi bila princeza?
19.07.2007. (02:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...