Komentari

whiskybar.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • kriomice

    :) :) :)
    I dalje bih mogla nešto prigovoriti (vezano uz m. realizam), ali neću..

    I meni se sviđa pomisao da životinje razlikuju (percipiraju) dobro i zlo.
    Što se replikanata tiče, nije li posljednji od njih, ipak, pri samome kraju,
    spasio život Istrebljivaču? Unatoč nedostatku empatije?
    Ali, to i ne mora imati neke izravne veze
    s gore navedenom tezom..

    (Zahvaljujem na opsežnom odgovoru.)

    avatar

    13.07.2007. (14:02)    -   -   -   -  

  • whisky bar

    Da, spasio mu je život u filmu, ali ne u knjizi. U knjizi Deckard (bladerunner) hladnokrvno pobije cijelo društvo bezempatičnih androida.

    avatar

    16.07.2007. (09:13)    -   -   -   -  

  • kriomice

    Baš lijepo:( . (Našao si se u ulozi partibrejkera.)
    A kad pomislim da nisam htjela pročitati Dickov izvornik
    samo zato jer sam film pogledala mnogo puta..

    Je li tada i Rachael zadesila njihova sudbina (je li postala žrtvom Deckardove hladnokrvosti?)? Zapravo, nemoj mi reći. Pročitat ću..

    avatar

    16.07.2007. (17:14)    -   -   -   -  

  • DerzaFanistori

    Vrlo sam zadovoljna da si se konačno oglasio :-)

    Nadalje, ovo mi je jedan od tvojih ponajboljih postova - odlično mi je ovo kako si se odmah postavljanjem refereničnog okvira odijelio od prigovora koji se ne tiču direktno slijeda misli i zaključaka. ;-)

    avatar

    17.07.2007. (20:21)    -   -   -   -  

  • stinkfist

    Unaprijed ću naglasiti da mi je tek 16 godina. ali ostavljam kom.jer imam dosta iskustva s empatijom. naime,mojoj u se obitelji nešto dogodilo prije 12 godina što je pogodilo sve njene članove. bila sam mala ali sam bila duboko u sebi svjesna. nisam potpuno shvaćala ali sam osjećala da me to što se dogodilo jako pogodilo. tada sam počela imati noćne more i probleme s nesanicom. bila sam čudno šutljivo dijete koje je već s tri godine naučilo mrziti.a mrzila sam sve i svakoga oko sebe. čudno,ali sjećam se svih tih osjećaja,jednostavno su se urezali u mene. osjećaj koji se nakon tragedije u obitelji stvorio i ujedno bio najjači,bila je empatija koju osjećam i danas,a i osjećati ću ju zauvijek. oko mene je bilo uvijek toliko ljudi s problemima za koje sam bila premala shvatiti,ali sam ih osjećala. taj me osjećaj uvijek ubijo i nisam ga mogla objasniti,htjela sam ga samo maknuti,ali nešto što je dio tebe jednostavno ne može nestati. kada sam ušla u pubertet svih tih problema sam postala svjesna;što se zapravo dogodilo,i što se dogodilo ljudima prema kojima sam osjećala empatiju. roditelji su me htjeli slati i psihijetru,ali sam odbila. odlučila sam sama riješiti probleme koji su u meni. zbog takvih razmišljanja padala sam u depresije.nakon god.dana uspijela sam psihoanalizom same sebe riješiti sve što je bilo potrebno. tj.sve što se moglo riješiti. sada sam 2.raz.gimnazije,nemam više problema s ocjenama ,imam napokon samopouzdanja i ono najvažnije-pomirila sam se s onim što se dogodilo i zbog toga što sada oo tome razmišljam na nekakav poseban način, sretna sam. i ono što je jedino ostalo od svega u proteklih 14 godina je upravo EMPATIJA. ne znam kako je kod drugih,ali kod mene je neka vrsta ovisnosti.ponekad mi se događa da kada čovjeku pogledam u oči osjetim njegovu bol i znam točno čime je prouzročena.ne reagiram emotivno u tom trenutku,već kada sam sama i kada me to pukne.sjetim se svih ljudi koje sam susretala u životu i osjećala njihovu bol.od narkomana ,preko alkoholičara,sve do delikvenata.tada plačem,a bol koju osjećam je ponekad toliko jaka da se čak i derem.ne mogu si pomoći jer nisam svjesna niček oko sebe,samo te boli,u tom trenu zaboravim i tko sam.poštujem i znanstvene i teološke teorije,ali iz vlastitog iskustva mogu reći da je moja empatija duševna. planiram studirati kliničku psihologiju,jer smatram da svojom empatijom mogu bolje razumijeti probleme i pokušati ih riješiti.ujedno smatram i da empati

    avatar

    25.09.2007. (22:31)    -   -   -   -  

  • stinkfist

    lakše uočavaju detalje (u pokretima,govoru...)i na temelju njih analiziraju. drugim riječima , empatiju smatram teološkom I psihološkom pojavom. vidim da je tvoja teorija psihološka,i okvirno definicija empatije i može biti samo psihološka. ali htjela sam reći i o empatiji koju ja osjećam...jer i u empatiji postoji stupnjevanje...

    pročitala sam tvoju knjigu.sviđa mi se !
    pozdrav! ;-)

    avatar

    25.09.2007. (22:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...