vali o stijene,svaki put...kad val udari o stijenu mislim da ga boli, al vjetar ga i dalje gura jer uziva u njegovoj boli.vjetar je neki psihopat koji voli nanosit bol drugima,a more s valovima zrtva koja ne vidi izlaz osim samoubojstvo> udarat se u stijenu oprostite.. presubjektivno sam dozivjela sliku.znam da to nema veze s ovim haiku-om.
08.07.2007. (04:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da te nema, vjetre, tko bi se u suton igrao u mojoj kosi?
08.07.2007. (12:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Predlažem ovaj komentar:
Opet je autorica, i s malo riječi, puno toga rekla: kako su god tukli «vali o stijene», tako je život, sugerira autorica ovog morskog haikua, šamarao pjesnika, inače pisca ovih redaka ... Pa, pošto je sav do grla, u toliko navrata, znao biti u nesmilosti kraljevski gorda mora, jer «nabujalo more u grlu nam pjeni»Âą, i pošto je, u trenucima pritajene mu dobrote, usamljen i zapušten, žudio i log i grob mu, moleći ga da mu vrati «sretno mi srce na lažini žala / il' anđela pjev iznad krijeste vala»Â˛, autorica se naša, nakon svega, stihovima «tko bi se naslušao / priča, more!» ne pita za ishodište ni jedne od «tisuću i jedne priče», nego se, uronjena u njihovu tamu i u njihovu svjetlost koje je svjetlosti. po njoj, uvijek više, isključivo – čudi! A što je, na koncu, i svrhom ove joj perfekcije i neukima lekcije kako se, zapravo, piše prava haiku poezija! (08.07.2007.)
___________________________________________ 1 – citirano iz sonetnog vijenca «Nakon brodoloma», otisnutog u autorovoj pjesničkoj zbirci «Zatočenik mora», Zadar, 2003., 2 – citirano iz soneta «Vabim te more», otisnut na 22 str. pjesničkoj zbirci autora, Split, 2007.
02.07.2008. (01:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Y
tu cries, tu battes, tu pleures
tu craintes, tu trembles, tu meurs,
ta doleur poussiereuse -
que la vague la casse
aux mes epaules
08.07.2007. (01:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Y
y-a-t-il de bonne chance que tu presentes moi aussi avec tes trois verses feeriques...
08.07.2007. (01:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ohimesama
vali o stijene,svaki put...kad val udari o stijenu mislim da ga boli, al vjetar ga i dalje gura jer uziva u njegovoj boli.vjetar je neki psihopat koji voli nanosit bol drugima,a more s valovima zrtva koja ne vidi izlaz osim samoubojstvo> udarat se u stijenu
oprostite.. presubjektivno sam dozivjela sliku.znam da to nema veze s ovim haiku-om.
08.07.2007. (04:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laughing granny
da te nema, vjetre,
tko bi se u suton igrao
u mojoj kosi?
08.07.2007. (12:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Predlažem ovaj komentar:
Opet je autorica, i s malo riječi, puno toga rekla: kako su god tukli «vali o stijene», tako je život, sugerira autorica ovog morskog haikua, šamarao pjesnika, inače pisca ovih redaka ...
Pa, pošto je sav do grla, u toliko navrata, znao biti u nesmilosti kraljevski gorda mora, jer «nabujalo more u grlu nam pjeni»Âą, i pošto je, u trenucima pritajene mu dobrote, usamljen i zapušten, žudio i log i grob mu, moleći ga da mu vrati «sretno mi srce na lažini žala / il' anđela pjev iznad krijeste vala»Â˛, autorica se naša, nakon svega, stihovima «tko bi se naslušao / priča, more!» ne pita za ishodište ni jedne od «tisuću i jedne priče», nego se, uronjena u njihovu tamu i u njihovu svjetlost koje je svjetlosti. po njoj, uvijek više, isključivo – čudi!
A što je, na koncu, i svrhom ove joj perfekcije i neukima lekcije kako se, zapravo, piše prava haiku poezija! (08.07.2007.)
___________________________________________
1 – citirano iz sonetnog vijenca «Nakon brodoloma», otisnutog u autorovoj pjesničkoj zbirci «Zatočenik mora», Zadar, 2003.,
2 – citirano iz soneta «Vabim te more», otisnut na 22 str. pjesničkoj zbirci autora, Split, 2007.
02.07.2008. (01:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...