Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing

  • davor

    Od Odiseje do američkih road movies, metafora puta kao čovjekovog života prožima svu zapadnjačku kulturu. Uključujući i kršćanstvo gdje je riječ put u slavnoj metafori podignuta na isti rang s tako obuhvatnim riječima kao što su istina i život. U istočnim je tradicijama također moguće naći mnoštvo mjesta koja bi se dobro uklopila u gornji post - to je, dakako, najočitije u činjenici da središnja riječ kineske filosofije, tao, ima za osnovno značenje put. Ali ne samo u univerzalnoj tradiciji, nego i u novijoj hrvatskoj filosofiji, riječi put i putovanje imaju zvuk nečega bitnog: vidi npr. Sutlićev naslov Sve je samo putovanje ili Barbarićev S puta mišljenja.
    Zapravo sam htio na ovaj blog postaviti pjesmu Itaka , koja me se svojedobno jako dojmila, naime kad sam je prije mnogo ljeta prvi put pročitao. Đurićev mi je tekst poslužio kao dobar okvir za tu pjesmu. Ipak, možda Đurić previše pojednostavnjuje kad oštro razdijeljuje filosofsko shvaćanje puta po formuli: metafizika (od Platona do Hegela) je orijentirana prvenstveno na cilj puta, a postmetafizika (Heidegger) na sami put. Upravo je npr. za Platonov opis izlaska iz spilje ključno moći okrenuti se iz jednousmjerenosti. I ne samo na početku, kao prvi korak puta, nego i vrhunac puta opet uključuje jedan obrat natrag. S druge strane i opis Heideggerovog shvaćanja puta govori o ''primjerenosti svom bitnom zadatku'', dakle, nipošto se ne radi o pukoj bezciljnosti. Tako da su možda stvari s putom i bespućima oduvijek nalik našoj današnjoj situaciji.
    No čini mi se da je taj sklop bez cilja nema puta ali put je vrijedan sam po sebi, a ne tek po eventualnom ozbiljenju cilja ovaj put - kao i inače? - najbolje iskazao pjesnik. :)

    avatar

    07.07.2007. (18:06)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Više puta pročitah ovaj post ali nikako da se odlučim u ovoj dobro sročenoj filozofskoj i poetskoj postavi ideje i slike puta ostaviti svoj trag. No danas idem na duži puti i imam potrebu to učiniti, barem kao znak da sam bio ovdje. Stavljam ovdje dvije misli i jednu priču. Duboke misli traže šutnju i akciju a priča potiče na razgovor.
    .
    Ako se sretnu dvojica koji poznaju Tao (Put) neće razgovarati o Tao
    Lao Ce, Tao te king

    Krenemo li pravim smjerom, sve što nam je činiti jest koračati dalje.
     Budistička izreka

    Velikom i plemenitom princu Hatimu Taiu naredio je kralj da istraži tajnoviti Bath Badgered – dvorac nepostojanja. Kad mu se približi, proživjevši mnoge opasne pustolovine, čuje kako se iz njega nitko nikada nije vratio. Ipak, on ustrajno ide dalje.
    U nekoj okrugloj građevini primi ga brijač s ogledalom. On ga odvede u kupaonicu. Čim princ uđe u vodu, prolomi se gromoglasna buka, posve se smrači, brijač iščezne, a voda polagano stane rasti.
    Hatim očajnički pliva naokolo dok voda konačno ne dosegne vrh okrugle kupole koja oblikuje krov kupaonice. Poboja se da je izgubljen pa se pomoli. Opet se čuje gromoglasna buka, sve se mijenja, a Hatim stoji u pustinji.
    Poslije dugog i bolnog lutanja dolazi do prekrasnog vrta usred kojeg je krug kamenih kipova. Usred kipova vidi papigu u kavezu, a glas odozgo mu kaže: «Ej, junače, ti po svoj prilici nećeš živ pobjeći iz ove kupelji. Jednom je Gayomart – prvi čovjek, našao jedan golemi dijamant koji je sjao sjajnije od sunca i mjeseca. Odlučio je da ga sakrije ondje gdje ga nitko ne može naći i zato je sagradio čarobnu kupelj kako bi ga sačuvao. Papiga što je ovdje vidiš dio je te čarolije. Kraj njezinih nogu je zlatni luk i strijela na zlatnom lancu i tim možeš tri puta pokušati ubiti papigu. Ako je pogodiš prokletstva će nestati; ako ne, i ti ćeš se okameniti kao svi drugi ljudi».
    Hatim pokuša jednom i promaši. Noge mu se okamene. Promaši još jednom i okameni se do grudi. Treći put samo zažmiri, uzvikne «Bog je velik», okine naslijepo i pogodi papigu. Zatutnje gromovi i uzvitlaju se oblaci prašine. Kad se sve smirilo, na papiginom je mjestu stajao golem, prekrasan dijamant, a svi su kipovi ponovo oživjeli. Ljudi mu zahvaljuju za svoj spas
     Iranska priča

    avatar

    15.07.2007. (18:16)    -   -   -   -  

  • vertebrata

    samo pozdrav.
    rijec je za mene postala odvise zbiljska, a time i paradoks, i jer je izrasla u nesto sto nije, postala je laz.(Swift: Poceli smo govoriti da ukazemo na ono cega nema). stoga jednostavno nemam potrebu govoriti o putu, niti o mnogim drugim stvarima, ali tu sam...citam, i dobijam zametke krila.
    daklem - pozdrav!

    avatar

    17.07.2007. (10:32)    -   -   -   -  

  • Helada

    Bi li zamjerio da ovu Kavafisovu pjesmu kopiram i stavim je na svoju stranicu umjesto Meleagrove Nezaboravne Zenofile? Ipak sam je na tvojoj stranici prvi put vidjela pa mi se čini pristojnim pitati.

    avatar

    28.07.2007. (17:52)    -   -   -   -  

  • davor

    Dapače, Helada, drago mi je da se i tebi sviđa ta pjesma. :)

    avatar

    29.07.2007. (09:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...