The male projection of erection and ejaculation is the paradigm for all cultural projection and conceptualization - from art and philosophy to fantasy, hallucination and obsession... Art, no matter how minimalistic, is never simply design. It is allways ritualistic reordering of reality.... Apollonian thing-making is the main line of western civilsation, exteding from ancient Egypt to present...The hardest object of Apollonian thing-making is western personality, the glamourous, striving, seperatist ego ... The west objectifies persons and personalizes objects. The teeming multiplicity of capitalist products is an Apolonian correction of nature. Brand names are territorial cells of western identity. Our shiny chrome automobiles, like our armies of grocery boxes and cans, are extrapolations of hard, impermeable western personality..... Apollonian formalism has stolen from nature to make romance of things, hard, shiny, crass and willful. (C. Paglia, Sexual Personae; Art and Decadance from Nefretity to Emily Dickinson, iz prvog poglavlja Sex and Violence, or Nature and Art) Trenutno nema stvari koju želim. Željela sam fensi dizajniranog Truliksa, sad ga imam, čak nekoliko komada, i to je to (za sada).
06.07.2007. (18:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Prisiljena sam reagirati na napis o Eurokazu Tomislava Čadeža objavljen 4. srpnja u kulturnoj rubrici Jutarnjeg lista. Ipak je tu previše neistina, laži, površnih informacija, mentalne nespretnosti i nespremnosti i medicinske nesretnosti, a o sramoti teorijskog kaosa da uopće ne govorimo.
Da će festival koji se bavi Titom izazvati i prije svog početka svakovrsne reakcije bilo mi je jasno i na sve sam bila pripremljena, pa, naravno, i na Čadeža koji poziciju /pajaca/ u korpusu hrvatske kazališne kritike nosi od dana svog pojavljivanja u medijima.
Problem, dakako, nije fundiran u Čadežu nego u njegovim poslodavcima. Čadeža su najurili iz najrazličitijih medija zbog nepodnošljive razine njegovih umotvorina, i što on radi već duže vrijeme u Jutarnjem listu, pišući pozitivno ili negativno, kvazi-burleskno (njegova analiza Hamleta) ili kavzi-profetski (njegova jezična demontaža Dunda Maroja) ukazuje ili na totalnu nezainteresiranost uređivačke kulturne politike Jutarnjeg ili na neki posebni cinizam u stvarima duha, na jednostavnu dijagnozu: bio Čadež ili netko drugi sve je to isto sranje ili, pak, na onu: kakav teatar takva kritika.
Ali nećemo ići tako daleko, iako problem Čadeža i njemu sličnih uopće nije pitanje daljine ili dubine nego blizine i površnosti i hrvatske sudbine (da se poslužimo rimom).
Zato samo kratak presjek površnosti od kojih Čadežovo pisanje živi, a da nitko i ne želi pomisliti da iza toga ima neke posebne zle primisli. Čadež, naime, nema nikoga ili ništa iza sebe, ali, vidjet ćemo, da nažalost nema ništa ni ispred sebe. Čadež, to je lupetanje u sebi samom, i lupetanje za sebe i lupetanje po sebi (an sich) i lupetanje samo po sebi.
Počnimo od debelog naslova: Publika je napustila Eurokaz. Naravno, čista izmišljotina. Dvorane su bile krcate, od npr. HNK u dvije večeri do Teatra &TD i za neke od njih na dan predstave više se nije moglo dobiti ulaznicu.
O svemu, uostalom, postoji blagajnički izvještaj. Ali ne broji Čadež ulaznice, njemu je mjerilo količina ljudi s kojima, eto, on na Eurokazu prije predstave može popričati. Njih nije bilo, on stoji u kutu sam i nitko mu ne prilazi. (To mora da boli, pogotovo ako si kritičar jedne ugledne novine). To je ono da Čadež nema i nikog ispred sebe.
Naime, s obzirom na njegovo psihičko, intelektualno i moralno stanje s njim doista nitiko i ne želi pričati pa se dečko, eto, čudi svojoj pjesničkoj samoći i misli da na Eurokazu nema nikoga (vrijednog, vrijednog spomena i uspomena).
Zatim rečenice da nije bilo međunarodne suradnje jer je sve predstave producirao hamburški Kampnagel, da je Eurokaz moja privatna zezancija (Tomice, nisam ja "jedna od šefica tog kazališta", ja sam jedina šefica, njegov intendant – ako znaš što znači ta riječ).
Trebalo je samo zaviriti u programsku knjižicu, i čitati je prije predstave (kad se i onako nije imalo s kim pričati) pa bi se dalo primjetiti da se za svaku predstavu u Eurokazovoj programskoj knjižici pobrojani koproducenti, od teatara i festivala u Njemačkoj, Italiji, Rusiji do Slovenije, Crne Gore, Makedonije, Egipta, itd. ... Da knjižica nije došla u pajacove ruke govore i nizovi netočnih informacija o predstavama (npr. o tekstovnom predlošku kod grupe Akhe, i sl.).
O profilu Tomislava Čadeža dalo bi se još štošta reći. Zašto on radi kako radi to je već medicina, biologija, kombinacija bijele ovisnosti i slobodnog strijelca i slobodnog pada (kako Ti koja kritika padne ili dopadne), ali nikako nešto u vezi s teorijom ili estetičkom opcijom.
Dakle, ništa proračunato zločesto, možda otužno. O njegovim kritičarskim osvrtima i razinama koje kombiniraju nogomet, stanje peršina na placu i otorinolaringologiju (ta mu je nauka najdraža) ne valja trošiti riječi. Zato samo poziv cehu kojem Čadež samo formalno pripada.
Oj, kritičarska struko, dokle će Vas Čadež vrijeđati rečenicama poput ove 'posrijedi je postmoderan slet, jako staromodan, no na trenutke simpatičan'".
Gordana Vnuk Umjetnička voditeljica Eurokaza
06.07.2007. (19:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gle, gđa. Vnuk se našla blago uvrijeđena. Ovo su gluposti. Čadež je stvarno kvalitetan i dobro potkovan kritičar, koji, hvalabogu, nema potrebu lizati tuđe guzice. A ovo: Naime, s obzirom na njegovo psihičko, intelektualno i moralno stanje s njim doista nitiko i ne želi pričati pa se dečko, eto, čudi svojoj pjesničkoj samoći - ovo je doista bijedna razina komunikacije, koja, uostalom, govori o autoru, a ne adresatu.
06.07.2007. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dakle, ja sam bila dijete kad su me odveli na prvu modnu reviju, odigravala se u glazbenom zavodu, gospodjica kcerka od Zivka Vnuka je u to doba bila ambiciozna modna kreatorica, prvu nagradu je odnjela joksimoviceva simonida ( iskopashe ti oci lepa sliko, itd. ), ja sam imala lakaste cipelice i pravila se vazna, ne zbog revije nego zbog klavira, toliko o gordani vnuk, koja se danas bavi eurokazom, polivalentna jedna dama, ako biste mi dozvolili da citiram jergovica: sinekurichica dokone gospodje.
06.07.2007. (22:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..a o stvarima kada nas vec pitash, ja bih najradje opet imala jednu malu secesijsku roza vazu, u nju je stala samo jedna stapka, brat mi ju je bio poklonio negdje ranih osamdesetih a razbio ju vjetar zavjesom na propuhu, to bih recimo rado imala. nisam ju nikad prezalila, krhotine mozemo poslikati po narudzbi.
06.07.2007. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čadež je u formi work-in-progresa odgovorio Gordani Vnuk na sajtu Jutarnjeg. Glupo mi je opterećivati Nemanjin blog još i time da sve to pejstam ovamo. Veli vam Čadež, da ako vas zanima da odete na Jutarnji.
07.07.2007. (02:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sad se pitam: Ako sam ja pajac, pa zasto je onda ona pristala sa mnom napraviti pet-šest intervjua, zašto pobogu uvrštava moje citate u Eurokazove knjige, što znači "bijela ovisnost", je li to ona implicira da ja imam toliko novca koliko ga ima ona, šefica Kampnagela, kojoj hrvatska država plaća staž i socijalno, jer očito u Njemačkoj ne može priskrbjeti dovoljno da se sama snađe ni za flaster a kamoli da ima za "ovisnosti". Zašto mi se obraća familijarno ("Tomice..."), otkud sad ta bliskost, jesam li doista ja taj kojem treba psihijatar, jer ne shvaćam kako se istog čovjeka u jednom tekstu može tretirati i kao "nulu od svih nula", i kao "sranje", i kao "Čadež-zlo-koje-dolazi" i kao "Tomicu". Otkud izvire ta iznenadna promjena tona? Što je to teorijski nemoguće pronašla Gordana Vnuk u mojim tekstovima? Gdje su tu citati? Zašto nas je ona deset godina tupila s ikonoklazmom, kao nekom europskom teatarskom praksom koja je postojala samo u njezinoj glavi, a sada, baš u intervjuu Jutarnjem, tvrdi da je ikonoklazam više ne zanima. To su tempi pasati, kaže ona, i jedino kaj je ostalo od svega toga jest to da je ona sada "jedina šefica" u Kampnagelu. I da je uznemiruje Pajac kojeg su izbacili iz svih redakcija (na sudu će morati pobrojati iz kojih, ne znam kako će se iz toga izvući), koji pretkraj teksta više nije ni "sranje" ni "Tomica" nego "profil" koji eto kombinira "nogomet, stanje peršina na placu i otorinolaringologiju" (budući da je neduhovit, prema tome za mene posebno štetan, taj će svoj citat, budući da sam doslovno uvrijeđen, doslovno morati citirati na sudu, da vidimo u kojem sam ja to tekstu pomiješao to što je ona smiješala u svojoj glavi). Na koncu, Gordana Vnuk zaziva i klasičan linč. Kaj, sad bi valjda nadležni trebali onako udarnički navaliti na mene i izbaciti me iz vidokruga Gordane Vnuk za sva vremena. Poslodavci, gdje ste, izbacite Čadeža! Kritičari, lijepo zalet pa nogom u tur! Baš je damica, ta Gordana Vnuk.
Sad stvarno idem spavati ali ne spava mi se. Mučno mi je od ovog primitivnog ispada Gordane Vnuk, zar se ispod sve te forme doista nikad nije krio neki pažnje vrijedan sadržaj?
Katkad se pitam, kad sudjelujem u ovakvim događajima, ne preispitujemo li mi ovdje slobodu govora pa i medijskog mehanizma pesve ex nihilo, u dosad nezamislivim uvjetima. Naime, jasno mi je zašto urednik u Jutarnjem nije objavio cijelo pismo Gordane Vnuk. Predugačko je. Kako ga je skratio? Pa izbacio je iz njega "redudantnosti", a to su isključivo uvrede. Moram odmah reći, ja sam za pismo doznao tek kad je objavljeno. I mislim da je to ispravno. Skraćeno je upravo onako kako bi bilo skraćeno i bilo koje drugo takvo pismo, bilo kojeg pošiljatelja i adresata. No, ipak, mislim da je potrebno da se to pismo i ovdje citira u cijelosti, teko toliko da uvidite zašto doista mislim da je Gordana Vnuk prešla bilo kakvu granicu prihvatljivog. Eto, što dakle u cijelosti kaže Gordana Vnuk: "Prisiljena sam reagirati na napis o Eurokazu Tomislava Čadeža objavljen 4. srpnja u kulturnoj rubrici Jutarnjeg lista. Ipak je tu previše neistina, laži, površnih informacija, mentalne nespretnosti i nespremnosti i medicinske nesretnosti, a o sramoti teorijskog kaosa da uopće ne govorimo. Da će festival koji se bavi Titom izazvati i prije svog početka svakovrsne reakcije bilo mi je jasno i na sve sam bila pripremljena, pa, naravno, i na Čadeža koji poziciju /pajaca/ u korpusu hrvatske kazališne kritike nosi od dana svog pojavljivanja u medijima. Problem, dakako, nije fundiran u Čadežu nego u njegovim poslodavcima. Čadeža su najurili iz najrazličitijih medija zbog nepodnošljive razine njegovih umotvorina, i što on radi već duže vrijeme u Jutarnjem listu, pišući pozitivno ili negativno, kvazi-burleskno (njegova analiza Hamleta) ili kavzi-profetski (njegova jezična demontaža Dunda Maroja) ukazuje ili na totalnu nezainteresiranost uređivačke kulturne politike Jutarnjeg ili na neki posebni cinizam u stvarima duha, na jednostavnu dijagnozu: bio Čadež ili netko drugi sve je to isto sranje ili, pak, na onu: kakav teatar takva kritika. Ali nećemo ići tako daleko, iako problem Čadeža i njemu sličnih uopće nije pitanje daljine ili dubine nego blizine i površnosti i hrvatske sudbine (da se poslužimo rimom). Zato samo kratak presjek površnosti od kojih Čadežovo pisanje živi, a da nitko i ne želi pomisliti da iza toga ima neke posebne zle primisli. Čadež, naime, nema nikoga ili ništa iza sebe, ali, vidjet ćemo, da nažalost nema ništa ni ispred sebe. Čadež, to je lupetanje u sebi samom, i lupetanje za sebe i lupetanje po sebi (an sich) i lupetanje samo po sebi. Počnimo od debelog naslova: Publika je napustila Eurokaz. Naravno, čista izmišljotina. Dvorane su bile krcate, od npr. HNK u dvije večeri do Teatra &TD i za neke od njih na dan predstave više se nije moglo dobiti ulaznicu. O svemu, uostalom, postoji blagajnički izvještaj. (...)
07.07.2007. (09:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali ne broji Čadež ulaznice, njemu je mjerilo količina ljudi s kojima, eto, on na Eurokazu prije predstave može popričati. Njih nije bilo, on stoji u kutu sam i nitko mu ne prilazi. (To mora da boli, pogotovo ako si kritičar jedne ugledne novine). To je ono da Čadež nema i nikog ispred sebe. Naime, s obzirom na njegovo psihičko, intelektualno i moralno stanje s njim doista nitiko i ne želi pričati pa se dečko, eto, čudi svojoj pjesničkoj samoći i misli da na Eurokazu nema nikoga (vrijednog, vrijednog spomena i uspomena). Zatim rečenice da nije bilo međunarodne suradnje jer je sve predstave producirao hamburški Kampnagel, da je Eurokaz moja privatna zezancija (Tomice, nisam ja "jedna od šefica tog kazališta", ja sam jedina šefica, njegov intendant – ako znaš što znači ta riječ). Trebalo je samo zaviriti u programsku knjižicu, i čitati je prije predstave (kad se i onako nije imalo s kim pričati) pa bi se dalo primjetiti da se za svaku predstavu u Eurokazovoj programskoj knjižici pobrojani koproducenti, od teatara i festivala u Njemačkoj, Italiji, Rusiji do Slovenije, Crne Gore, Makedonije, Egipta, itd. ... Da knjižica nije došla u pajacove ruke govore i nizovi netočnih informacija o predstavama (npr. o tekstovnom predlošku kod grupe Akhe, i sl.). O profilu Tomislava Čadeža dalo bi se još štošta reći. Zašto on radi kako radi to je već medicina, biologija, kombinacija bijele ovisnosti i slobodnog strijelca i slobodnog pada (kako Ti koja kritika padne ili dopadne), ali nikako nešto u vezi s teorijom ili estetičkom opcijom. Dakle, ništa proračunato zločesto, možda otužno. O njegovim kritičarskim osvrtima i razinama koje kombiniraju nogomet, stanje peršina na placu i otorinolaringologiju (ta mu je nauka najdraža) ne valja trošiti riječi. Zato samo poziv cehu kojem Čadež samo formalno pripada. Oj, kritičarska struko, dokle će Vas Čadež vrijeđati rečenicama poput ove 'posrijedi je postmoderan slet, jako staromodan, no na trenutke simpatičan'". Ne mogu izdržati, evo da malo dekonstruiram tekst Gordane Vnuk. Radije bih zaobišao autoričinu uvodnu slabu retoriku gdje bahato niže gluposti pod egidom: Ja sam Gordana Vnuk pa ako ja kažem da je Čadež "kvaziburleskan" i "kvaziprofetski" onda nema majci da tome ne bidne taka, jer to kažem ja, Gordana Vnuk. Joj, joj, baš jadno. Nadalje, publika jest napustila Eurokaz. Za svih osam predstava na kojima sam logorovao bilo je slobodnih sjedalica ili četvornih metara, svejedno. U HNK, na predstavi za koju Gordana Vnuk tvrdi da je bila rasprodana, "Tito, stanoviti dijagrami čežnje", trećina partera bila je prazna. Ugodno sam se selio iz reda u red, sve dok na koncu nisam finale pogledao iz prvog reda. Ako je sve bilo krcato, kao što tvrdi šefica svih šefica, i Eurokaza i Kampnagela i moje sudbine, onda sam ja fantom, eterično biće, kvaziburleskni duh Hamletova oca, pa takav lako sjedam direktno ljudima u krilo a da me one i ne osjete. Bogami niti ja njih. Blagajnički pak izvještaj i sve "detalje" u njemu, proučit će moj odvjetnik. U nastavku Gordana Vnuk nastoji vrijeđanje sviti u kakav literarni kalup. Karatkerizacija joj je međutim naivna, konstrukcija puškoškolska a realizacija na razini Zlatka Viteza iz najveselijih dana naše mlade države. Ja kažem da nemam na Eurokazu s kim popričati a ona zaključi da je to zato jer sam ja nesretni seljo-beljo koji tužan iz prikrajka motri hoće li mu tko prići. Pa budući da mu nitko nije prišao, onda napiše da je ovogodišnji Eurokaz irelevantan a još je zaboravio nadodati da je posrijedi uvelike čista prevara. Neka mi Gordana Vnuk objasni kakva je to predstava u kojoj sudjeluje jedan dvd i zbor mažoretkinja kajkavskog naglaska a sve pod egidom velike njemačke produkcije? Joj, joj, morat ću službeno zatražiti od nadležnih službi financijsko i poslovno izvješće ovogodišnjeg Eurokaza, a možda i ranijih. Nadalje, Gordana Vnuk se ljuti što sam napisao da je jedna od Šefica Kampnagela, mislim znamo da je glavna, ali ima tamo još ljudi, od kojih ću nekima, po svemu sudeći, morati poslati pisamce o ovome slučaju. Dakle, dobro, Gordana ljutito odgovara, "ja sam jedina šefica", o kako simpatično, mora da je ugodno raditi s njom. Znam da je Gordana Vnuk pare koje je stisnula od Kampnagela (gdje je "jedina šefica") optočila koprodukcijskim šarenim ogledalcima, pa se tu javljaju i navedeni koproducenti. Zaboravila je jedino objasniti a zašto je onda Kampangel imao prste baš u svakoj od tih svenarodnih koprodukcija? Obuzeo me čudan osjećaj kad sam shvatio da Gordana Vnuk zna jesam li ja pročitao kazališnu knjižicu ili nisam. Ona točno zna da nisam. Otkud joj to. Možda joj je drug Tito prišapnuo? P.S Prosurfao sam malo netom, pismo Gordane Vnuk je mnogo opširnije nego što je ovdje objavljeno, u cjelini su ga objavili neki portali. (...)
07.07.2007. (09:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taj će integralni tekst biti predmet moje tužbe, jer se sastoji isključivo od uvreda i staljinističkih ikvalifikacija (Morat ću poslati mejl Slavoju Žižeku, s kojim ovih dana radim intervju, da mu objasnim što se dogodilo nakon što je Eurokaz finalno trijumfirao njegovim predavanjem o staljinizmu). Novac koji eventualno sudski primim od Gordane Vnuk, uplatit ću na račun nekog bolesnog djeteta.
Poštovano čitateljstvo, odgovorit ću na ovu neuljudnu paskvilu vrlo argumenntirano i po redu u jednom od slijedećih tiskanih izdanja Jutarnjeg lista. Usto, Gordana Vnuk će o svojim rečenicama imati prilike popričati i na sudu. Sad je stvarno bilo dosta.
07.07.2007. (09:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koji će ti kurac te šminka prdolinka pizdarije? Odi fino na ulicu, skini se do pasa i potuci se sa nekim frendom. Ono, klub boraca, jebote....Poslije pišeš blog s šljivom na oku i bez dva zuba, al sretan. I slušaš Pixies. Neprocjenjivo....
07.07.2007. (13:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Da će festival koji se bavi Titom izazvati i prije svog početka svakovrsne reakcije bilo mi je jasno i na sve sam bila pripremljena." Ovu rečenicu možemo čitati i kao: "Priželjkivala sam svakovrsne reakcije i upravo sam se za njih pripremala". Ali reakcije su posve izostale, tako da nije teško shvatiti razočaranje gospođe čiji je plan i trud tako neslavno propao. Jer ljude boli kita za Tita. I što bi to trebalo biti toliko provokativno u imenu koje je već odavno brand, a odnedavno i zaštićen. Godinama već možemo pušti cigarete Tito, piti istoimeno pivo, a ukoliko smo na Dan mladosti raspoloženi za izlet u prirodu, možemo u Zagorju dočekati štafetu. Gavrilović je kontroverzniji od ovogodišnjeg festivala, jer je pred više od četiri godine Titov lik i djelo tematizirao u reklami za svoju salamu, jednoj od niza iz zanimljive kampanje kojom se iskupio za promašaj s kampanjom "salama kao kita u djelu hrvatskih slikara". Pred više od tri godine objavljen je Leksikon yu-mitologije, svojevrstan katalog ex-yu brandova, koji je imao i odličnu prodaju i bio je recenziran doslovno svugdje (ono što gđa Vnuk priželjkuje?), no čak ni on nije bio kontroverzan, nego kao jedan od prvih proizvoda te vrste na tržištu, dovoljno zanimljiv. Prošlogodišnju poplavu Titovih kuharica neću ni spominjati. Tako da je pravo pitanje, zbog čega je gđa Vnuk očekivala reakcije, i to baš svakovrsne? Čime ih je točno namjeravala potaknuti? Miješanjem kodova privatno/javno?
07.07.2007. (14:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
njetocka
The male projection of erection and ejaculation is the paradigm for all cultural projection and conceptualization - from art and philosophy to fantasy, hallucination and obsession... Art, no matter how minimalistic, is never simply design. It is allways ritualistic reordering of reality....
Apollonian thing-making is the main line of western civilsation, exteding from ancient Egypt to present...The hardest object of Apollonian thing-making is western personality, the glamourous, striving, seperatist ego ... The west objectifies persons and personalizes objects. The teeming multiplicity of capitalist products is an Apolonian correction of nature. Brand names are territorial cells of western identity. Our shiny chrome automobiles, like our armies of grocery boxes and cans, are extrapolations of hard, impermeable western personality..... Apollonian formalism has stolen from nature to make romance of things, hard, shiny, crass and willful.
(C. Paglia, Sexual Personae; Art and Decadance from Nefretity to Emily Dickinson, iz prvog poglavlja Sex and Violence, or Nature and Art)
Trenutno nema stvari koju želim. Željela sam fensi dizajniranog Truliksa, sad ga imam, čak nekoliko komada, i to je to (za sada).
06.07.2007. (18:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mr. Bin Mrtav Ladan
"Prisiljena sam reagirati na napis o Eurokazu Tomislava Čadeža objavljen 4. srpnja u kulturnoj rubrici Jutarnjeg lista. Ipak je tu previše neistina, laži, površnih informacija, mentalne nespretnosti i nespremnosti i medicinske nesretnosti, a o sramoti teorijskog kaosa da uopće ne govorimo.
Da će festival koji se bavi Titom izazvati i prije svog početka svakovrsne reakcije bilo mi je jasno i na sve sam bila pripremljena, pa, naravno, i na Čadeža koji poziciju /pajaca/ u korpusu hrvatske kazališne kritike nosi od dana svog pojavljivanja u medijima.
Problem, dakako, nije fundiran u Čadežu nego u njegovim poslodavcima. Čadeža su najurili iz najrazličitijih medija zbog nepodnošljive razine njegovih umotvorina, i što on radi već duže vrijeme u Jutarnjem listu, pišući pozitivno ili negativno, kvazi-burleskno (njegova analiza Hamleta) ili kavzi-profetski (njegova jezična demontaža Dunda Maroja) ukazuje ili na totalnu nezainteresiranost uređivačke kulturne politike Jutarnjeg ili na neki posebni cinizam u stvarima duha, na jednostavnu dijagnozu: bio Čadež ili netko drugi sve je to isto sranje ili, pak, na onu: kakav teatar takva kritika.
Ali nećemo ići tako daleko, iako problem Čadeža i njemu sličnih uopće nije pitanje daljine ili dubine nego blizine i površnosti i hrvatske sudbine (da se poslužimo rimom).
Zato samo kratak presjek površnosti od kojih Čadežovo pisanje živi, a da nitko i ne želi pomisliti da iza toga ima neke posebne zle primisli. Čadež, naime, nema nikoga ili ništa iza sebe, ali, vidjet ćemo, da nažalost nema ništa ni ispred sebe. Čadež, to je lupetanje u sebi samom, i lupetanje za sebe i lupetanje po sebi (an sich) i lupetanje samo po sebi.
Počnimo od debelog naslova: Publika je napustila Eurokaz. Naravno, čista izmišljotina. Dvorane su bile krcate, od npr. HNK u dvije večeri do Teatra &TD i za neke od njih na dan predstave više se nije moglo dobiti ulaznicu.
O svemu, uostalom, postoji blagajnički izvještaj. Ali ne broji Čadež ulaznice, njemu je mjerilo količina ljudi s kojima, eto, on na Eurokazu prije predstave može popričati. Njih nije bilo, on stoji u kutu sam i nitko mu ne prilazi. (To mora da boli, pogotovo ako si kritičar jedne ugledne novine). To je ono da Čadež nema i nikog ispred sebe.
Naime, s obzirom na njegovo psihičko, intelektualno i moralno stanje s njim doista nitiko i ne želi pričati pa se dečko, eto, čudi svojoj pjesničkoj samoći i misli da na Eurokazu nema nikoga (vrijednog, vrijednog spomena i uspomena).
Zatim rečenice da nije bilo međunarodne suradnje jer je sve predstave producirao hamburški Kampnagel, da je Eurokaz moja privatna zezancija (Tomice, nisam ja "jedna od šefica tog kazališta", ja sam jedina šefica, njegov intendant – ako znaš što znači ta riječ).
Trebalo je samo zaviriti u programsku knjižicu, i čitati je prije predstave (kad se i onako nije imalo s kim pričati) pa bi se dalo primjetiti da se za svaku predstavu u Eurokazovoj programskoj knjižici pobrojani koproducenti, od teatara i festivala u Njemačkoj, Italiji, Rusiji do Slovenije, Crne Gore, Makedonije, Egipta, itd. ... Da knjižica nije došla u pajacove ruke govore i nizovi netočnih informacija o predstavama (npr. o tekstovnom predlošku kod grupe Akhe, i sl.).
O profilu Tomislava Čadeža dalo bi se još štošta reći. Zašto on radi kako radi to je već medicina, biologija, kombinacija bijele ovisnosti i slobodnog strijelca i slobodnog pada (kako Ti koja kritika padne ili dopadne), ali nikako nešto u vezi s teorijom ili estetičkom opcijom.
Dakle, ništa proračunato zločesto, možda otužno. O njegovim kritičarskim osvrtima i razinama koje kombiniraju nogomet, stanje peršina na placu i otorinolaringologiju (ta mu je nauka najdraža) ne valja trošiti riječi. Zato samo poziv cehu kojem Čadež samo formalno pripada.
Oj, kritičarska struko, dokle će Vas Čadež vrijeđati rečenicama poput ove 'posrijedi je postmoderan slet, jako staromodan, no na trenutke simpatičan'".
Gordana Vnuk
Umjetnička voditeljica Eurokaza
06.07.2007. (19:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baka
Gle, gđa. Vnuk se našla blago uvrijeđena. Ovo su gluposti. Čadež je stvarno kvalitetan i dobro potkovan kritičar, koji, hvalabogu, nema potrebu lizati tuđe guzice.
A ovo: Naime, s obzirom na njegovo psihičko, intelektualno i moralno stanje s njim doista nitiko i ne želi pričati pa se dečko, eto, čudi svojoj pjesničkoj samoći - ovo je doista bijedna razina komunikacije, koja, uostalom, govori o autoru, a ne adresatu.
06.07.2007. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
dakle, ja sam bila dijete kad su me odveli na prvu modnu reviju, odigravala se u glazbenom zavodu, gospodjica kcerka od Zivka Vnuka je u to doba bila ambiciozna modna kreatorica, prvu nagradu je odnjela joksimoviceva simonida ( iskopashe ti oci lepa sliko, itd. ), ja sam imala lakaste cipelice i pravila se vazna, ne zbog revije nego zbog klavira, toliko o gordani vnuk, koja se danas bavi eurokazom, polivalentna jedna dama, ako biste mi dozvolili da citiram jergovica: sinekurichica dokone gospodje.
06.07.2007. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..a o stvarima kada nas vec pitash, ja bih najradje opet imala jednu malu secesijsku roza vazu, u nju je stala samo jedna stapka, brat mi ju je bio poklonio negdje ranih osamdesetih a razbio ju vjetar zavjesom na propuhu, to bih recimo rado imala. nisam ju nikad prezalila, krhotine mozemo poslikati po narudzbi.
06.07.2007. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Lijepo od vas što branite Čadeža, ja isto mislim da je Vnukica pojela govno, Čadež će, kaže mi, odgovoriti Vnukici kad se odmori od mene.
07.07.2007. (00:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Čadež je u formi work-in-progresa odgovorio Gordani Vnuk na sajtu Jutarnjeg. Glupo mi je opterećivati Nemanjin blog još i time da sve to pejstam ovamo. Veli vam Čadež, da ako vas zanima da odete na Jutarnji.
07.07.2007. (02:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Sad se pitam: Ako sam ja pajac, pa zasto je onda ona pristala sa mnom napraviti pet-šest intervjua, zašto pobogu uvrštava moje citate u Eurokazove knjige, što znači "bijela ovisnost", je li to ona implicira da ja imam toliko novca koliko ga ima ona, šefica Kampnagela, kojoj hrvatska država plaća staž i socijalno, jer očito u Njemačkoj ne može priskrbjeti dovoljno da se sama snađe ni za flaster a kamoli da ima za "ovisnosti". Zašto mi se obraća familijarno ("Tomice..."), otkud sad ta bliskost, jesam li doista ja taj kojem treba psihijatar, jer ne shvaćam kako se istog čovjeka u jednom tekstu može tretirati i kao "nulu od svih nula", i kao "sranje", i kao "Čadež-zlo-koje-dolazi" i kao "Tomicu". Otkud izvire ta iznenadna promjena tona? Što je to teorijski nemoguće pronašla Gordana Vnuk u mojim tekstovima? Gdje su tu citati? Zašto nas je ona deset godina tupila s ikonoklazmom, kao nekom europskom teatarskom praksom koja je postojala samo u njezinoj glavi, a sada, baš u intervjuu Jutarnjem, tvrdi da je ikonoklazam više ne zanima. To su tempi pasati, kaže ona, i jedino kaj je ostalo od svega toga jest to da je ona sada "jedina šefica" u Kampnagelu. I da je uznemiruje Pajac kojeg su izbacili iz svih redakcija (na sudu će morati pobrojati iz kojih, ne znam kako će se iz toga izvući), koji pretkraj teksta više nije ni "sranje" ni "Tomica" nego "profil" koji eto kombinira "nogomet, stanje peršina na placu i otorinolaringologiju" (budući da je neduhovit, prema tome za mene posebno štetan, taj će svoj citat, budući da sam doslovno uvrijeđen, doslovno morati citirati na sudu, da vidimo u kojem sam ja to tekstu pomiješao to što je ona smiješala u svojoj glavi). Na koncu, Gordana Vnuk zaziva i klasičan linč. Kaj, sad bi valjda nadležni trebali onako udarnički navaliti na mene i izbaciti me iz vidokruga Gordane Vnuk za sva vremena. Poslodavci, gdje ste, izbacite Čadeža! Kritičari, lijepo zalet pa nogom u tur! Baš je damica, ta Gordana Vnuk.
Sad stvarno idem spavati ali ne spava mi se. Mučno mi je od ovog primitivnog ispada Gordane Vnuk, zar se ispod sve te forme doista nikad nije krio neki pažnje vrijedan sadržaj?
Katkad se pitam, kad sudjelujem u ovakvim događajima, ne preispitujemo li mi ovdje slobodu govora pa i medijskog mehanizma pesve ex nihilo, u dosad nezamislivim uvjetima. Naime, jasno mi je zašto urednik u Jutarnjem nije objavio cijelo pismo Gordane Vnuk. Predugačko je. Kako ga je skratio? Pa izbacio je iz njega "redudantnosti", a to su isključivo uvrede. Moram odmah reći, ja sam za pismo doznao tek kad je objavljeno. I mislim da je to ispravno. Skraćeno je upravo onako kako bi bilo skraćeno i bilo koje drugo takvo pismo, bilo kojeg pošiljatelja i adresata. No, ipak, mislim da je potrebno da se to pismo i ovdje citira u cijelosti, teko toliko da uvidite zašto doista mislim da je Gordana Vnuk prešla bilo kakvu granicu prihvatljivog. Eto, što dakle u cijelosti kaže Gordana Vnuk: "Prisiljena sam reagirati na napis o Eurokazu Tomislava Čadeža objavljen 4. srpnja u kulturnoj rubrici Jutarnjeg lista. Ipak je tu previše neistina, laži, površnih informacija, mentalne nespretnosti i nespremnosti i medicinske nesretnosti, a o sramoti teorijskog kaosa da uopće ne govorimo. Da će festival koji se bavi Titom izazvati i prije svog početka svakovrsne reakcije bilo mi je jasno i na sve sam bila pripremljena, pa, naravno, i na Čadeža koji poziciju /pajaca/ u korpusu hrvatske kazališne kritike nosi od dana svog pojavljivanja u medijima. Problem, dakako, nije fundiran u Čadežu nego u njegovim poslodavcima. Čadeža su najurili iz najrazličitijih medija zbog nepodnošljive razine njegovih umotvorina, i što on radi već duže vrijeme u Jutarnjem listu, pišući pozitivno ili negativno, kvazi-burleskno (njegova analiza Hamleta) ili kavzi-profetski (njegova jezična demontaža Dunda Maroja) ukazuje ili na totalnu nezainteresiranost uređivačke kulturne politike Jutarnjeg ili na neki posebni cinizam u stvarima duha, na jednostavnu dijagnozu: bio Čadež ili netko drugi sve je to isto sranje ili, pak, na onu: kakav teatar takva kritika. Ali nećemo ići tako daleko, iako problem Čadeža i njemu sličnih uopće nije pitanje daljine ili dubine nego blizine i površnosti i hrvatske sudbine (da se poslužimo rimom). Zato samo kratak presjek površnosti od kojih Čadežovo pisanje živi, a da nitko i ne želi pomisliti da iza toga ima neke posebne zle primisli. Čadež, naime, nema nikoga ili ništa iza sebe, ali, vidjet ćemo, da nažalost nema ništa ni ispred sebe. Čadež, to je lupetanje u sebi samom, i lupetanje za sebe i lupetanje po sebi (an sich) i lupetanje samo po sebi. Počnimo od debelog naslova: Publika je napustila Eurokaz. Naravno, čista izmišljotina. Dvorane su bile krcate, od npr. HNK u dvije večeri do Teatra &TD i za neke od njih na dan predstave više se nije moglo dobiti ulaznicu. O svemu, uostalom, postoji blagajnički izvještaj. (...)
07.07.2007. (09:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
(...)
Ali ne broji Čadež ulaznice, njemu je mjerilo količina ljudi s kojima, eto, on na Eurokazu prije predstave može popričati. Njih nije bilo, on stoji u kutu sam i nitko mu ne prilazi. (To mora da boli, pogotovo ako si kritičar jedne ugledne novine). To je ono da Čadež nema i nikog ispred sebe. Naime, s obzirom na njegovo psihičko, intelektualno i moralno stanje s njim doista nitiko i ne želi pričati pa se dečko, eto, čudi svojoj pjesničkoj samoći i misli da na Eurokazu nema nikoga (vrijednog, vrijednog spomena i uspomena). Zatim rečenice da nije bilo međunarodne suradnje jer je sve predstave producirao hamburški Kampnagel, da je Eurokaz moja privatna zezancija (Tomice, nisam ja "jedna od šefica tog kazališta", ja sam jedina šefica, njegov intendant – ako znaš što znači ta riječ). Trebalo je samo zaviriti u programsku knjižicu, i čitati je prije predstave (kad se i onako nije imalo s kim pričati) pa bi se dalo primjetiti da se za svaku predstavu u Eurokazovoj programskoj knjižici pobrojani koproducenti, od teatara i festivala u Njemačkoj, Italiji, Rusiji do Slovenije, Crne Gore, Makedonije, Egipta, itd. ... Da knjižica nije došla u pajacove ruke govore i nizovi netočnih informacija o predstavama (npr. o tekstovnom predlošku kod grupe Akhe, i sl.). O profilu Tomislava Čadeža dalo bi se još štošta reći. Zašto on radi kako radi to je već medicina, biologija, kombinacija bijele ovisnosti i slobodnog strijelca i slobodnog pada (kako Ti koja kritika padne ili dopadne), ali nikako nešto u vezi s teorijom ili estetičkom opcijom. Dakle, ništa proračunato zločesto, možda otužno. O njegovim kritičarskim osvrtima i razinama koje kombiniraju nogomet, stanje peršina na placu i otorinolaringologiju (ta mu je nauka najdraža) ne valja trošiti riječi. Zato samo poziv cehu kojem Čadež samo formalno pripada. Oj, kritičarska struko, dokle će Vas Čadež vrijeđati rečenicama poput ove 'posrijedi je postmoderan slet, jako staromodan, no na trenutke simpatičan'".
Ne mogu izdržati, evo da malo dekonstruiram tekst Gordane Vnuk. Radije bih zaobišao autoričinu uvodnu slabu retoriku gdje bahato niže gluposti pod egidom: Ja sam Gordana Vnuk pa ako ja kažem da je Čadež "kvaziburleskan" i "kvaziprofetski" onda nema majci da tome ne bidne taka, jer to kažem ja, Gordana Vnuk. Joj, joj, baš jadno. Nadalje, publika jest napustila Eurokaz. Za svih osam predstava na kojima sam logorovao bilo je slobodnih sjedalica ili četvornih metara, svejedno. U HNK, na predstavi za koju Gordana Vnuk tvrdi da je bila rasprodana, "Tito, stanoviti dijagrami čežnje", trećina partera bila je prazna. Ugodno sam se selio iz reda u red, sve dok na koncu nisam finale pogledao iz prvog reda. Ako je sve bilo krcato, kao što tvrdi šefica svih šefica, i Eurokaza i Kampnagela i moje sudbine, onda sam ja fantom, eterično biće, kvaziburleskni duh Hamletova oca, pa takav lako sjedam direktno ljudima u krilo a da me one i ne osjete. Bogami niti ja njih. Blagajnički pak izvještaj i sve "detalje" u njemu, proučit će moj odvjetnik. U nastavku Gordana Vnuk nastoji vrijeđanje sviti u kakav literarni kalup. Karatkerizacija joj je međutim naivna, konstrukcija puškoškolska a realizacija na razini Zlatka Viteza iz najveselijih dana naše mlade države. Ja kažem da nemam na Eurokazu s kim popričati a ona zaključi da je to zato jer sam ja nesretni seljo-beljo koji tužan iz prikrajka motri hoće li mu tko prići. Pa budući da mu nitko nije prišao, onda napiše da je ovogodišnji Eurokaz irelevantan a još je zaboravio nadodati da je posrijedi uvelike čista prevara. Neka mi Gordana Vnuk objasni kakva je to predstava u kojoj sudjeluje jedan dvd i zbor mažoretkinja kajkavskog naglaska a sve pod egidom velike njemačke produkcije? Joj, joj, morat ću službeno zatražiti od nadležnih službi financijsko i poslovno izvješće ovogodišnjeg Eurokaza, a možda i ranijih. Nadalje, Gordana Vnuk se ljuti što sam napisao da je jedna od Šefica Kampnagela, mislim znamo da je glavna, ali ima tamo još ljudi, od kojih ću nekima, po svemu sudeći, morati poslati pisamce o ovome slučaju. Dakle, dobro, Gordana ljutito odgovara, "ja sam jedina šefica", o kako simpatično, mora da je ugodno raditi s njom. Znam da je Gordana Vnuk pare koje je stisnula od Kampnagela (gdje je "jedina šefica") optočila koprodukcijskim šarenim ogledalcima, pa se tu javljaju i navedeni koproducenti. Zaboravila je jedino objasniti a zašto je onda Kampangel imao prste baš u svakoj od tih svenarodnih koprodukcija? Obuzeo me čudan osjećaj kad sam shvatio da Gordana Vnuk zna jesam li ja pročitao kazališnu knjižicu ili nisam. Ona točno zna da nisam. Otkud joj to. Možda joj je drug Tito prišapnuo? P.S Prosurfao sam malo netom, pismo Gordane Vnuk je mnogo opširnije nego što je ovdje objavljeno, u cjelini su ga objavili neki portali. (...)
07.07.2007. (09:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Taj će integralni tekst biti predmet moje tužbe, jer se sastoji isključivo od uvreda i staljinističkih ikvalifikacija (Morat ću poslati mejl Slavoju Žižeku, s kojim ovih dana radim intervju, da mu objasnim što se dogodilo nakon što je Eurokaz finalno trijumfirao njegovim predavanjem o staljinizmu). Novac koji eventualno sudski primim od Gordane Vnuk, uplatit ću na račun nekog bolesnog djeteta.
Poštovano čitateljstvo, odgovorit ću na ovu neuljudnu paskvilu vrlo argumenntirano i po redu u jednom od slijedećih tiskanih izdanja Jutarnjeg lista. Usto, Gordana Vnuk će o svojim rečenicama imati prilike popričati i na sudu. Sad je stvarno bilo dosta.
07.07.2007. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijet u boci
Koji će ti kurac te šminka prdolinka pizdarije? Odi fino na ulicu, skini se do pasa i potuci se sa nekim frendom. Ono, klub boraca, jebote....Poslije pišeš blog s šljivom na oku i bez dva zuba, al sretan. I slušaš Pixies. Neprocjenjivo....
07.07.2007. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
njetocka
"Da će festival koji se bavi Titom izazvati i prije svog početka svakovrsne reakcije bilo mi je jasno i na sve sam bila pripremljena." Ovu rečenicu možemo čitati i kao: "Priželjkivala sam svakovrsne reakcije i upravo sam se za njih pripremala". Ali reakcije su posve izostale, tako da nije teško shvatiti razočaranje gospođe čiji je plan i trud tako neslavno propao. Jer ljude boli kita za Tita. I što bi to trebalo biti toliko provokativno u imenu koje je već odavno brand, a odnedavno i zaštićen. Godinama već možemo pušti cigarete Tito, piti istoimeno pivo, a ukoliko smo na Dan mladosti raspoloženi za izlet u prirodu, možemo u Zagorju dočekati štafetu. Gavrilović je kontroverzniji od ovogodišnjeg festivala, jer je pred više od četiri godine Titov lik i djelo tematizirao u reklami za svoju salamu, jednoj od niza iz zanimljive kampanje kojom se iskupio za promašaj s kampanjom "salama kao kita u djelu hrvatskih slikara". Pred više od tri godine objavljen je Leksikon yu-mitologije, svojevrstan katalog ex-yu brandova, koji je imao i odličnu prodaju i bio je recenziran doslovno svugdje (ono što gđa Vnuk priželjkuje?), no čak ni on nije bio kontroverzan, nego kao jedan od prvih proizvoda te vrste na tržištu, dovoljno zanimljiv. Prošlogodišnju poplavu Titovih kuharica neću ni spominjati. Tako da je pravo pitanje, zbog čega je gđa Vnuk očekivala reakcije, i to baš svakovrsne? Čime ih je točno namjeravala potaknuti? Miješanjem kodova privatno/javno?
07.07.2007. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Virtuela
...o stvarima - hoću jedan lijep anatolia kilim. ladislav sutnar servis za čaj.
09.07.2007. (01:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...