Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (35)

Marketing

  • mira

    draga gospođo....čitajući vaše posteve osjetila sam tu majčinsku ljubav
    istina najgore je kad majka ostane bez svog djeteta,kad izgubi voljeno dijete koje je još jučer bilo tu s njom grlilo je i pokazivalo joj koliko je voli...
    ta tuga neće nikad nestati jer to nije prolazno razdoblje,pa to je gubitak djeteta,mnogi od nas neznaju kako vam je,i nitko tu bol ne želi ni iskusiti ali znajte da smo mi tu uz vas,da smo spremni vas saslušati i da vam želimo sve najbolje,želimo vam iskazati sućut tj.da nam je veoma žao zbog vašeg gubitka...istina mnogi to učine na pogrešan način,možda i ja sada,ali ja vam želim sve nejbolje i iskreno mi je žao što se ovakvo nešto dogodilo,primite moju sućut
    što da vam više kažem...nikada se ovo neće preboliti,jedino što možete učiniti je da se pokušate naučiti živjeti ovaj sada bolni život bez vašeg malog anđela
    draga gospođo držite se,stelice se uvijek možete sjetiti premda je to vjerojatno veoma bolno,ljubav mala pa tek je počela živjeti...........neznam stvarno ŽAO MI JE PUNO!!!
    da vas više ne gnjavim možda vam se još koji put javim a možda i ne al znajte da vas redovito posjećujem
    pozdravljam vas i vašu obitelj,laku noć

    avatar

    06.07.2007. (22:34)    -   -   -   -  

  • mira

    Zašto Bog kosi prerano tako nježne cvjetove i tako bogate nade? Smrt djeteta!… Može li biti za jednu majku okrutnijeg razočaranja kao što je promatranje umiranja njezina djeteta? Što na to odgovoriti? Ljudski govoreći, za to nema valjana odgovora… Nitko u svijetu ne može dati rješenje zagonetke, jer mi smo tu u srcu tajne trpljenja. Ipak, u Sv. Pismu nalazi se najbolji odgovor. Zašto smrt male djece? Sveto Pismo kaže, da je to zbog straha, da njihova ljepota ne potamni u dodiru svijeta, koji živi zaboravljajući i prezirući Boga… a možda i zato što Božanski Vrtlar otkida najljepše cvjetove, da bi njima ukrasio svoj Raj.

    avatar

    06.07.2007. (23:03)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Za Miru
    najprije hvala vam što me posjećujete, čitate tj. "slušate"...
    Moram samo reagirati na ovaj drugi dio. Teško je prihvatiti činjenicu da vam je dijete mrtvo, a još je teže uopće pomisliti da je to dio Njegovog plana. Pa taj naš Bog je onda strašan egoista, misli samo na sebe. Zar je to Bog koji je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, kojeg tako ljubi da će mu uzeti ono što on želi i kad on to želi.
    Moja je Stela poginula i otišla na strašno okrutan način, je li On taj dan rekao, e danas ćemo ovu malu neka pogine pod kotačima tonu teškog kombija.
    Nitko ne zna postoji li. Nitko ne zna ima li ičega poslije života.
    Ljudi to samo silno žele vjerovati jer se beskrajno boje smrti i ne žele da njihov život smrću na ovom svijetu završi pa vjeruju u život poslije smrti. Vječan. Može li tko zamisliti uopće tu vječnost. Ali ipak kada su bolesni nastoje ozdraviti, ne žele samo tako napustiti ovaj svijet i otići u onaj "bolji". Svim snagama se trude da ostanu što duže ovdje, jer ovaj život poznajemo, on je važan, a što je poslije njega imamo vremena saznati kada proživimo ovaj život do kraja.
    Uzeti majci dijete koje je tek počelo živjeti, koje se toliko radovalo životu, bilo zdravo, veselo, voljeno zar to nije okrutno?
    Zašto nas onda toliko boli njihov odlazak, zašto nam onda nije dao snagu da se veselimo kada ostanemo bez svojih najbližih jer su oni otišli na bolje mjesto, već se mi raspadamo od bola? Svaki dan umire tisuće djece, od bolesti, od stradanja u raznim situacijama, od gladi...
    Ne znam, teško je vjerovati da netko postoji i da to sve gleda, a ne čini ništa.
    Miro, znam da ste samo imali dobru namjeru, želeći me pokušati utješiti i ovo nije kritika vama već samo moja ljutnja, jer ne mogu prihvatiti da ja koja sam svoje dijete rodila da bi s njim živjela sada ga oplakujem i odlazim na hladan grob. A opet imam strašnu potrebu vjerovati u nešto, vjerovati da me ona čuje, čeka, gleda i čuva me. Inače bih poludjela.
    Velika je to zbrka u glavi, težak je svaki dan, svaka misao. Što da ja radim sa svojim uspomenama? znate li kako boli sjećati se njenog osmjeha dok vam priča što joj se dogodilo u školi, dok vam pleše i pjeva, dok kraj vas leži i priča..........
    Koliko je puta samo rekla: "Mama reci baki da ne priča kako će umrijeti, je li da ti nećeš umrijeti?" Jako se toga bojala.
    Sve je to jako teško, živjeti s tim je prava agonija.

    avatar

    07.07.2007. (10:07)    -   -   -   -  

  • ela

    da istina gospođo,meni je jako žao svi znaju da se ovakvo nešto nije smjelo nikome dogoditi pa ni maloj Steli,nije mogla umrijeti na gori način...ubijena je,to je tako užasna riječ koja budi ljutnju u svima,netko ju je ubio
    nitko vam sada ne može baš mnogo pomoći,pa tako ni ja
    Stela,počivala u miru Božjem
    ugodan dan Vam želim

    avatar

    07.07.2007. (11:16)    -   -   -   -  

  • **˘~Marija~ˇ**

    Sandra ti još uvijek imaš dvije kćeri samo što jedna nije s tobom, ali samo tijelesno a u srcu jest i uvijek će biti, isto tako i u našim srcima. Svi smo uz tebe. Znam da je to mala ,bolje rečeno nikakva utjeha, ali Stela će zauvijek živijeti na ovaj ili onaj način. Užasno je bolna pomisao na to da je nećemo više nikada vidjeti a opet osjećamo je svim bićem i vjerujem da je tu ...Budi strpljiva učini sve što ti majčinstvo nalaže. Tina je tvoja zadaća a ti je unatoč teškoj boli i muci izvršavaš odlično to što si napola mrtva ne odražava se na Tinu. Skrivaš tu bol, živiš, radiš i odgajaš svoju curicu. Sumnjam da netko ko to nije prošao može znati, a ja kao tvoja prijateljica znam koji košmar imaš u glavi a kako se nosiš sa svim. Mnogim bi ljudima mogla biti uzor u ovim bolnim i gotovo nesnošljivim ne trenucima nego mjesecima i godinama. Mi ti šaljemo svu svoju energiju da skupiš snagu za dalje...Molim te da je ne odbacuješ volimo vas puno!M.G.R.N.

    avatar

    07.07.2007. (15:07)    -   -   -   -  

  • mira

    oprostite onda

    avatar

    07.07.2007. (15:15)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Draga Miro,
    niste Vi ništa krivo napravili, samo sam ja jako ljuta na Boga, ako ga ima.
    Ni sama ne znam u što vjerujem, samo znam da teško prihvaćam objašnjenja poput: ona je sad na boljem mjestu - kod Boga.........
    :::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: ::::::::::::::::::::::::::::::::

    Hvala ti Nataša,,,,,Marija,,,,,,,
    volim vas puno
    pusa

    avatar

    07.07.2007. (15:35)    -   -   -   -  

  • mira

    a imate i pravo biti ljuti
    tko zna dali on uopće postoji,da možda postoji ne bi se događalo ovo što se događa,i najgori i najnepošteniji ljudi prožive svoj život i ništa im ne fali,ako postoji kako može gledati sve ovo što se događa i odnositi toliko mladih života,tko zna jeli stela sad na boljem mjestu,mislim kod Boga....ona bi trebala biti sa svojom obitelji i proživiti svoj život,a ne ovako.....
    hvala Vam na razumijevanju

    avatar

    07.07.2007. (16:24)    -   -   -   -  

  • mala iva

    Dragi Stelina mama..najprije..iskreno mi je žao što ste morali proći kroz taj gubitak..ali sigurna sam da zna koliko ju volite.. i teško će vam biti sve prolaziti bez nje..i možda će ovo grubo zvučati..ali morat ćete se priviknuti na to..prihvatiti okrutnu činjenicu.. znam..dugo će vam trebati..ali pomisao na nju nek vam daje snage za svaki novi dan, mada će neki biti toliko besmisleni i uzaludni.. Stelica bi sigurno željela nastaviti uživati u životu preko vas..vjerujem kako vam dođe da sve okrivite.. Boga najprije..to je normalno..ali pogledajte s druge strane..upravo taj Bog vam je dao nju.. on vam je dao priliku da možete uživati s njom..dao vam je priliku da uz nju nešto naučite kao i ona uz Vas..između ostaloga i to da nikad ne znate kad ćeš nekog uzgubiti..zato zahvalite što ste dobili takav dar....nisite ju izgubili..samo tjelesno..sve ono što ste imale, zajedno gradile.. to traje.. u vječnosti..isto kao što i ona sada traje u vječnosti.. pazi na vas i čeka...čeka vaš dolazak.. a gore ima puno prekrasnih anđela koje je netko izgubio.. zbog kojih je netko plakao.. nije sama.. a na vama ostaje da čuvate vaše uspomene, kojih,vjerujem ima jako puno.. čuvajte ih u srcu da ih možete spojiti kad se ponovo vidite.. na mjestu ljepšem nego što je ovaj svijet.. ne poznajem vas,nisam znala ni Stelu.. ali ima jedna stvar koju znam.. a to je kako se osječate.. imate prekrasnog anđela na nebu koji vas čuva..nemojte to zaboraviti.. ostavljam vam veliki zagrljaj utjehe...držite se..uvijek ćemo biti uz vas.. stvarno ste jaka i hrabra mama..i divim vam se!!

    avatar

    07.07.2007. (18:30)    -   -   -   -  

  • Iwonicaa =)

    draga gđo. sandra što god da vam kažem ne može vratiti stelu.zato samo vam mogu pisati riječi koje će vam dati snagu.moj post o steli još uvijek stoji,a mnogo se ljudi javilo i reklo da im je jako žao,a i zapitali su se kako ste samo tako jaki,plakajući su čitali vaše riječi i vaša razmišljanja.svi normalni ljudi već su morali shvatiti da je vaša ljubav prema steli beskrajna.danas sam s prijateljicom razgovarala o gubitku voljene osobe.jednom sam sanjala da mi je tata poginuo u prometnoj nesreći i probudila sam se plačući,a ona je sanjala da joj je majka mrtva.plakale smo u snu,a kako bi samo da je to stvarnost.kada bi izgubila sestru jednu ili drugu,mamu ili tatu završila bi u umobolnici.morala bih se lječiti jer bi me to slomilo.oprostite jer vam ovim riječima samo otežavam ali što vam mogu drugo reći.suze samo teku,srce i duša me bole,kao da sam ju cijeli život poznavala.zavoljela sam ju i kada god je se sjetim suze samo teku,kako objasniti ljudima koji nemaju srca zašto plačem.mogu im reći da plačem radi stele,a oni će mi reći da sam luda i da plačem zbog nekog koga ni ne poznam.danas je život takav.u zadnje vrijeme svaki dan čujem da je netko izgubio život.kako onda reći da ima boga.gdje je onda bog??ne,svi će reći bog sebi uzima dobre duše.što bog zapravo želi?da svi postanemo hladnokrvni i da mislimo samo na sebe.vi ste jedna veoma jaka žena.diivim vam se što ste još uopće i normalni.ja to ne bih stvarno mogla podnijet.osim moje majke vi ste mi još jedna majka koja mi je uzor u životu.vas ni ne poznam,a zauzeli ste mjesto u mom srcu.nikada u životu se neću prestati pitati zašto nevini i dobri umiru,naravno nikada mi nitko neće znati odgovoriti na to pitanje.gđo sandra vi ste jedna divna,jaka,uzorna i jedna od rijetkih majka.držite se i stela će živjeti samo ako ju zadržite u svome srcu i ako ju budete voljeli.budite sigurni da je to tako.ona vas nije prestala vojeti i neće vas prestati voljeti sve dok je u vama tj. sve dok se ne sretnete tamo gdje bi trebale.na nebu.toliko sam zavoljela vas i stelu.u vama sam vidjela jednu prijateljicu koja me uz moju majku i moga oca podučava pravdi i životu.hvala vam što pišete taj blog jer kada bi ga prestali pisati teško bi podnosila stelinu smrt.ne želim vas više zamarati.nadam se da će vam pomoći koja od mojih riječi,ali sigurna sam da sam nešto krivo napisala i da će vas povrijediti.samo i molim vas odgovorite na komentar.

    avatar

    08.07.2007. (00:08)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Draga Ivona,
    meni je moja draga prijateljica (koja ima troje djece) jednom rekla: "Znaš Sandra, svi mi volimo svoju djecu, ali to kako ti voliš svoju to je nešto posebno." Meni je sav smisao života u mojoj djeci, u tim prekrasnim bićima kojima sam ja majka, koje mogu voljeti, učiti ih, gledati kako rastu i postaju dobri i kvalitetni ljudi. Da je mene netko prije pitao kao bi ja bez svoje ijedne djevojčice mogla živjeti ja bih mu rekla da je to nemoguće jer sve bih u životu mogla podnijeti samo to ne. Sigurno bih poludjela ili se ubila. SIGURNO. Kada je moja Stela stradala svi su se jako bojali za mene, što će sa mnom biti.
    A evo, tu sam. Jedan pogled na Tinu je dovoljan da shvatim zašto moram izdržati, mada u meni više nema životnog veselja i čak nisam sigurna ni da sam još dodirnula dno. Ono emocionalno.
    Pijem jake tablete, čak mi je doktor pojačao dozu i to za sada tako ide. Najgore je što ja još nisam u srcu prihvatila gubitak, i nekako živim kao da je Stela samo nekud otputovala pa ju moram strpljivo čekati, pisati joj uporno, svim srcem željeti da se što prije vrati pa će se to onda i dogoditi.
    Ne znam koliko sam jaka, ponekad se ljutim i na samu sebe što imam snage jer se bojim da me Stela toliko treba, a ja nisam kraj nje, ponekad mislim da me zove k sebi i onda su to teški trenuci. Borba same sa sobom. Što da radim, kako da prođe još jedan dan, a da ne poludim od boli.
    I tako dan po dan.
    A tako je teško i tako boli.
    Strašno mi nedostaje.

    avatar

    08.07.2007. (10:05)    -   -   -   -  

  • PREŠLE ME TUŽNE GODINE

    Draga Stelina mama....cura sam iz umaga koja nije poznavala malenu Stellu....
    ali kad vidim da drugi pate patim i ja...
    jer isto tako gledam da bi ja jednom tako ostala bez djeteta...ma necu niti pomisljat...
    drzite se redovito cu vas citati

    avatar

    08.07.2007. (13:08)    -   -   -   -  

  • Anđelu fališ nam....:(

    Draga gospođa Sandra.Moram vam reći da ste imali prekrasnu kćer,tj. niste ju imali nego ju još uvijek imate,samo što ona više nije sa vama tjelesno nego duhovni,i to je meni najviše žao.Znam da vam ove riječi koje pišem neće nimalo pomoći i vratiti vašeg anđela,ali će vas bar možda ohrabriti.Ja sam poznavala vašu Stelu i mene je jako pogodila njezina smrt.Ja vam moram priznati da ja tjedan dana nakon te tragedije nisam mogla vjerovati da male Stelice više nema.Slažem se sa vama u vezi one rečenice:e danas ćemo onu malu neka pogine pod tonu teškog kombija.Ako Bog postoji zašto onda niko ne može razriješiti činjenicu da Bog uvijek uzima one nama najmilije i one nevine?Ako je Bog toliko svemoguć zašto onda ne uzme (ako već treba uzeti) nekoga tko je što-šta prošao u životu,i nama ostavi najmilije?Meni samo nije jasan jedna stvar na koju znam da neću dibiti odgovor.Taj dan kada je ona tim nesretnim slučajem izgubila život,koliko sam ja uspijela pročitati u članku vozač hitne je propustio dvojcu dječaka,a Stelu nije vidio.Nači on je stao!A malo poslije iza tih dječaka je prošla Stela,koju je to vozač brzinu dosegao kada je on nju udario (a nije osjetio da ju je udario),a potom ju i pregazio?Ja govorim:Da je on nju samo udario Stela bi možda još uvijek bila među nama,ali on je nju još i pregazio...Meni ne ulazi u glavu kako on nju nije osjetio da ju je udario?Znam da neću dobiti odgovor na sva ova pitanja,ali meni je lakše kada ja prokomentiram sa nekim o ovome (pa makar i preko blogova) nego da to držim u sebi.Hvala šta ste pročitali moj komentar,i znajte da ste stvarno hrabra žena,i nadam se da vam nisam nanjela bol s ovim rečenicama,ali meni Stelica isto jako fali,možda ne više nego vama (to sigurno),ali mi fali.Primite moju najiskreniju sućut i znajte da ću redovito posjećivati ovaj blog.Pozdrav!

    avatar

    08.07.2007. (22:42)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Da, to i je najteže što si mi to nikako ne možemo objasniti, a još je žalosnije što živimo u takvoj državi gdje nitko ne smatra svojom dužnošću da nam to priopći, objasni i da nas obavijesti o bilo čemu u vezi naše tragedije. Ljudi ko ljudi, svatko ima svoju teoriju, a mi i dalje tapkamo u mraku jer jednostavno ne možemo shvatiti što se dogodilo.
    Suđenje još nije počelo, ne znam što se čeka. Tu mi jednostavno ništa ne možemo učiniti.
    Nitko nas o ničemu ne obaviještava. Osuđeni smo na te naše mučne misli: kako, zašto, kako??
    To će nas koštati živaca, taj način na koji je ona izgubila svoj život.
    Nije nesmotreno pretrčavala cestu tamo gdje se ne smije, već je bila na pješačkom prijelazu.
    Dijete od sedam godina sa svojom velikom crvenom školskom torbom na leđima.
    Nije ju vidio?????????????
    Ne znam što da vam kažem.
    Zamislite samo kako je meni u glavi. Svaki dan o tome razmišljati.
    Moja je curica samo htjela doći u školu.

    avatar

    09.07.2007. (08:47)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Draga Sandra,
    Jučer smo se vratili sa godišnjeg. Bili smo na Korčuli gdje smo vodili sina kad je imao 6 mjeseci i gdje smo se nadali da ćemo voditi i Petricu i da će i ona uživati u moru kao i njen braco. Na žalost to nije bilo po našim planovima. Ali plivali smo i zamišljali da je i ona tu sa nama, što i je bila jer je jedna te ista najsjajnija zvijezda uvijek bila iznad nas večerima. Kupili smo joj i malog anđelčića i jučer ga odnijeli do nje da zna da je bila sa nama u našim srcima i mislima i da nam je jako falila..I ja zamišljam da je tu negdje, samo je ne vidim, ali osjetim u srcu da je sa nama..i da ona tako malešna pazi na nas..i zaista je puno lakše kad tako mislim... tako osjećam.. jer one su bezvremenske, svugdje oko nas, pa i iza moga ramena dok ovo pišem Vama.. jer još su zaigrane...voljene i uvijek tu ..
    Topli pozdrav

    avatar

    09.07.2007. (09:25)    -   -   -   -  

  • Vojim jedno sjatko ali to majo sjatko je zjocesto

    Draga gđo. Sandra!....
    spomenula sam vaseg malog andela u svome postu...
    svratite i nadam se da se drzite ona je jos uvijek dio nas
    ostala i bice zauvijek dio nas sigurna sam da nas od gore gleda
    i cuva tako da sam sigurna da tog malog andela cuva jos sto andela...
    drzite se...ciao...

    avatar

    09.07.2007. (10:52)    -   -   -   -  

  • žeže

    ...PROČITALA SAM VAŠ KOMENTAR,DA NE ZNATE VIŠE DALI VJERUJETE U BOGA...NE ZNAM NI JA...IAKO IMAM SAMO 14 GODINA,PONEKAD SE PITAM POSTOJI LI ON,POSTOJI LI DRUGI,KAKO KAŽU,BOLJI SVIJET...PRIJE MALO VIŠE OD 10 MJESECI,BOG MI JE UZEO TATU...SAMO TAKO,BEZ UPOZORENJA...OD TOGA DANA SAM UŽASNO LJUTA NA NJEGA...UZEO JE NEŠTO MOJE...ČOVJEKA KOJI SE 13 I POL GODINA BRINUO O MENI,VOLIO ME...ČOVJEKA KOJI JE BIO JAKO POŠTEN,KOJI JE SVIMA ŽELIO POMOĆI...ČOVJEKA KOJI JE JOŠ MNOGO TOGA U ŽIVOTU ŽELIO...TO JE NEPOŠTENO...KADA NAM UZME NEŠTO ŠTO TOLIKO VOLIMO...PONEKAD SE PITAM VOLI LI ON NAS UOPĆE...DA NAS VOLI,NEBI NAM UZIMAO NEŠTO DO ČEGA NAM JE TOLIKO STALO...DIO NAS...SADA NAM SAMO PREOSTAJE DA GLEDAMO NJIHOVE SLIKE I MOLIMO SE ZA NJIH...JA SVAKU VEČER,SAT VREMENA PLAČEM BEZ PRESTANKA...SVAKI DAN MI JE TATINO LICE PRED OČIMA,NJEGOV GLAS U GLAVI...OSJEĆAM SE KAO DA ĆU PUKNUTI OD BOLA,ALI TO NE POKAZUJEM...NISAM MU ČAK STIGLA REČI DA GA VOLIM...BOG MI NIJE DOPUSTIO...MENI JE UŽASNO TEŠKO...MOGU ZAMISLITI KAKO JE TEK VAMA...JA NE MOGU DALJE...NE ŽELIM...ALI MORAM ZBOG MAME...NE ŽELIM DA I BEZ NJE OSTANEM...I ONA JE POTRAŽILA STRUČNU POMOĆ,ALI NE ZNAM KOLIKO JOJ TO POMAŽE...IZVANA JE SUPER,ALI IZNUTRA JE NAPOLA MRTVA...NO I VI MORATE DALJE,ZBOG KRIKI...ONA VAS TREBA...STELA ĆE VAM UVIJEK BITI U SRCU...UZ VAS...KOLIKO GOD TEŠKO BILO ŽIVJETI BEZ NJIH,MORAMO DALJE...JOŠ UVIJEK NAM PREOSTAJE DA SE NADAMO DA ČEMO IH JEDNOM OPET VIDJETI,ZAGRLITI IH,ČUTI NJIHOV GLAS I VIŠE IH NIKADA NE PUSTITI DA NAS OSTAVE SAME...SA SRCEM PUNIM BOLA,KOJE SAMO PLAČE...VAŠA STELA ZNA DA VI NJU VOLITE...I ONA VOLI VAS...

    OPROSTITE ŠTO SAM OVAKO DUGAČAK KOMENTAR NAPISALA...ZNAM DA MOJE RIJEČI NE POMAŽU...NE MOGU IH VRATITI...ALI MOGU BAREM MRVICU UTJEŠITI...

    SRDAĆNO VAS POZDRAVLJAM!

    avatar

    09.07.2007. (14:17)    -   -   -   -  

  • petra

    prvo da vam kažem da mi je veoma žao što stele više nema među nama....iskreno mi je žao
    nikome nije lako u životu,svi imaju svoje probleme,radosti,strahove...
    ja misilim da bog ne postoji,ja vjerujem u biološku evoluciju,nema dokaza da bog postoji a za biološku evoluciju ima dokaza...
    da bog postoji ne bi ovakav svjet bio,svaki dan u hrvatskoj umire po najmanje 5-ero ljudi u prometnim nesrećama,često stradavaju najmlađi koji bogu nisu ništa skrivili...ALI ZAŠTO IH ONDA UZIMA?????nakon njihove smrti ostaje sama praznina ispunjena boli i tugom,nakon njihove smrti životi bližnjih neće više biti nikada isti kao prije:puni smijeha,veselja,igre...samo ostaje bezgranična tuga,bol koja proždire samu osobu koja žaluje heh a to bog sve samo promatra i ništa ne poduzima.ako bog postoji,onda je stvarno preokrutan i izgleda kao da mu nije do nikoga stalo.neznam ja više ni sama što mislim
    topli pozdrav vam šaljem

    avatar

    09.07.2007. (15:19)    -   -   -   -  

  • ivana

    ovako...ni ja vise ne znam da li bog postoji ili ne...ali ipak, za prometne nesrece i sve te lose stvari koje se događaju su krivi isključivo ljudi koji to ne žele priznati, pa prebacuju krivnju na boga....jer ljudi su izumili aute bez kojih ne bi bilo prometnih nesreći, a nije ih izumio bog. bog vjerojatno ne moze utjecati na stvari koje su ljudi stvorili...ako bog postoji, sigurno nije toliko svemoguć kao što svi misle.svi bi voljeli da poslije smrti postoji neki ljepšu život i stoga u to vjeruju, ali ja ponekad mislim da nakon smrti nema ničega...jer nema nikakvih dokaza o tome, a bez dokaza o nečemu ljudi se mogu samo nadati....

    avatar

    09.07.2007. (20:59)    -   -   -   -  

  • just three of us..

    već dulje vrijeme doalzim na ovaj blog al jednostavno nemam riječi koje bi nešto značile..
    sve je to jednostavno pretužno i neshvatljivo..imam samo 20 godina i još moram puno toga proći u životu,al kad vidim što s e sve događa oko mene,bojim se..znam kako je izgubiti nekog koga jako voliš,naravno neznam kako je izgubiti dijete,pogotovo ovako lijepog anđela kao što je stela..Bog je ponekad nepravedan i uzme nam najdraže,al tako dobiejmo svoje anđele čuvare koji nas gledaju s neba i čekaju dan kad ćemo doći k njima i ponovo biti sretni..sigurna sam da sada stela veselo trči po oblacima i gleda svoju mamu i da bi željela da mama ne tuguje,jer je steli lijepo ima mnogo anđela s kojima se može igrati..i moj karlo je gore,gleda i smješka se,kao uvijek..oni koje volimo nikad ne umiru,oni zauvijek žive u našim srcima i sjećanjima..lijep pozdrav ostavljam..

    avatar

    10.07.2007. (02:02)    -   -   -   -  

  • nina

    evo danas mi je rođendan....i po stoti put svraćam ovdje da pronađem utjehu.....da se posjetim koliko je život dragocjen i da svaki dan svojim najdražima govorimo koliko ih volimo....
    nemoram ni govorit koliko je stelica posebna...bila sam na tininom blogu i pogledala video....
    moja mala seka je sjedila sa menom i gledala kako stelica probija uho jer se ona toga boji i kad je pogledala rekla mi je: "seko, vidi kako je ova curica hrabra..i ja ću probit uho da budem lijepa kao i ona" i uistinu....malena zrači...zrači pri svakom pogledu svojom dobrotom i nema toga opravdanja kojim se bog može opravdat...jer nije normalan slijed da roditelj isprati svoje dijete...djeca bi trebala njih....i kako da vam kažem da vrijeme lijeći rane...oprostite ali ne mogu....vrijeme može samo potisnuti bol i ništa više......i nije normalno da zli ljudi koji uništavaju tuđe živote kroz život prolaze bez problema a nevine duše koje tek upoznavaju život stradaju....
    draga majko...ovaj blog je ispunjen ljubavlju i pokazali ste koliko ste divna majka i snažna žena...stvarno vam se divim....
    vašu bol mogu prepostavit ali tininu mogu osjetit jer i ja sam nečija seka...i moja mala curica mi je nešto najdragocjenije u životu..ona je moj smisao svega i ne želim zamisliti situaciju da mi je zla ruka sudbine udalji od mene............tu mi nebi ni pomogla činjenica da je smrt gubitak tjelesnog...jer njeni poljupci i zagrljaji su mi nešto bez ćega na mogu zamisliti sutra...

    vi i vaša obitelj ste mi ušli u svakodnevnicu...uvijek sam ovdje iako nekad nemam snage ostavit komentar jer je pretužno....
    veliki pozdrav vama i vašoj tini
    imate podršku svih...marina

    avatar

    10.07.2007. (12:14)    -   -   -   -  

  • ivana

    stavite još videa ako možete,baš je preslatka

    avatar

    10.07.2007. (14:13)    -   -   -   -  

  • sandra

    što da kažem? ? ? znam da Bog uzima one koje najviše volimo...želim reć da mi je jako žao iako naši komentari želje i ljubav prema njoj ne može učinit da je vrate, znam kako je kad vam ode voljena osoba, molim vas da posjetite blog http://roko.blogger.ba i još jednom, jako mi je žao, pozdrav

    avatar

    11.07.2007. (17:50)    -   -   -   -  

  • ...::zauvijek u našim src

    na ovom blogu sam svaki dan...svaka vaša riječ je puna ljubavi i osjećaja...mogu reć da bi svako zaželio majku ko što ste vi...i stavrno neznam šta da kažem...
    iako nemam puno godina iskusila sam tu patnju...svakim danom se pitate...zašto baš
    ona/on...posječujem sve blogove o maloj stelici...stvarno je bila prekrasna...
    stavrno neznam kako bi ja bez svoje sestre ili nekog iz obitelji....
    kad mi je nedavno umrla najbolja prijeteljica izgubila sam volju za život...zatvorila se u sobu
    i danima sam plakala...i stalno sam razmišljala...i postavljala mali milijon pitanja na koja
    nisam imala odgovora...i svakim danom se pitam...pročitala sam sve vaše posteve i
    nisam se mogla suzdržat da ne plačem.....i opet ti se prikažu sve one slike....
    sprovod...svi oko tebe u crnini..svi plaču...prijatelj mi se onesvijestio od muke....stvarno
    strašne slike...kad sam stajala kraj nje izgledala je ko da spava...i samo sam govorila da se
    probudi...ali uzaludno...to je bilo kod da govoriš u vjetar...
    ovaj blog mi je okrenu život za 360 stupnjeva...svatila sam da moram roditeljima
    više puta reć kako ih volim...jer oni su nam zapravo sve na svijetu....
    i nakraju vam želim reć da se držite...imate još jednu prekrasnu kćer koja vas sad treba
    najviše...i nemojte se predat....

    oprostite na ovakvom dugom komentaru i oprostite ako sam nešt krivo napisala
    ili vas uvrijedila nije mi bilo u namjeri....
    svi smo uz vas.....

    avatar

    12.07.2007. (15:53)    -   -   -   -  

  • Jedna cura

    Neznam šta da kažem...Ostala sam bez riječi..Samo želim da znate da imate podršku svih nas..Držite se zbog Stelice..Pozdrav

    avatar

    12.07.2007. (16:16)    -   -   -   -  

učitavam...