Komentari

putkasvjetlu.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • more nade

    U muci se poznaju junaci. Tako to ide. Mislim da bez teških vremena i situacija nastaju najteže mane čovjeka poput oholosti. Često uviđam da su baš ljudi koji su pošli po nekoliko ratova i obiteljskih brodoloma, ostali vedri i čovjekoljubivi. To je priznajem ono čemu se divim i čemu težim.

    avatar

    05.07.2007. (14:06)    -   -   -   -  

  • leticia

    Teška tema....slažem se s More nade u potpunosti,u mukama se ljudi bruse.U velikim teškoćama čini se da im srce zaista živi.U lagodnosti se uspavamo,postajemo sami sebi dovoljni.Zato je križ put spasenja.

    Tko je kriv?
    Zlo je krivo.

    avatar

    05.07.2007. (16:46)    -   -   -   -  

  • leticia

    Male ruke našeg Boga....
    Zamisli,ti koja si majka,kako je bilo njegovoj majci.....

    avatar

    05.07.2007. (17:05)    -   -   -   -  

  • ...loading lemonshine baby...

    U školi majčine ljubavi izvor je Božanskog milosrđa. Hvala na posjeti...Btb...

    avatar

    05.07.2007. (20:01)    -   -   -   -  

  • meani

    Na sreću nemam takvih uspomena.

    avatar

    05.07.2007. (21:16)    -   -   -   -  

  • Crvena

    Iako osobno nisam bila u ratu...u to vrijeme je bila kod mene rodbina...tako da sam preko njih to proživjela - što se vidi po mojim dječijim crtežima...enivej...odmah nakon što je rat završio otišla sam u Novsku (prozore ne treba niti spominjati...eh...)...

    Svečano obećajem da ću čuvati Auris i da ću se pobrinuti da se više umori zabavom nego odmori dosadom :D
    pozdrav ti šaljem + tnx što si mi se javila ;)

    avatar

    05.07.2007. (21:47)    -   -   -   -  

  • saraja azra

    ja se zapravo trudim ne zamarati previše mlađe generacije našim zlom i jadom rata ali nažalost sva moja sjećanja na rat mirišu i upravo me anastazija potakla da možda i konkretnije nešto napišem pa se mislim hoću neću i nisam sasvim pametna....pozdrav

    avatar

    06.07.2007. (07:53)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    rat mi je uzeo deset godina života ( kao i većini, uostalom), a dao iskustvo, ponekad preteško za moja leđa. ima jedna priča koju sam davno napisala, a iskopat ću je u ovoj sezoni godišnjih.

    avatar

    06.07.2007. (12:54)    -   -   -   -  

  • da sam mudra

    Rat nam je toliko toga oduzeo...ne volim se niti sjetiti !

    avatar

    06.07.2007. (14:29)    -   -   -   -  

  • daj SANJAJ

    ...sve je to život...pozdrav

    avatar

    06.07.2007. (15:16)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Zlo je samo sebi kaznom... ma koliko nam se činilo da nije tako....
    Lijepe ti misli želim... one koje su u stanju nositi čovjeka...
    I želim ugodan vikend, draga Sanja :))
    Pusa!

    avatar

    06.07.2007. (21:20)    -   -   -   -  

  • otkucaj

    Nažalost , preživjela sam rat...jednom ću pisati o tome , da se ne zaboravi. . .pozdrav

    avatar

    06.07.2007. (23:03)    -   -   -   -  

  • EuM

    Radost života i ruka Ljubavi neka te i dalje vodi...Btb...

    avatar

    07.07.2007. (19:08)    -   -   -   -  

  • prorok

    Prijatan ovaj nedeljni dan
    želim sa osmjehom
    i pozdrav šaljem.

    avatar

    08.07.2007. (11:44)    -   -   -   -  

  • Auris

    Samo da mi netko na trenutak može pokazati kako bi izgledao moj grad da nije bilo rata, to bi voljela vidjeti....
    Pusa draga.

    avatar

    08.07.2007. (16:14)    -   -   -   -  

  • Fatal Adomnan

    i ja imam jedan takav post..i zato su me ove tvoje rječi stegle oko srca..podsjetile opet na isto..pusa..

    avatar

    08.07.2007. (21:21)    -   -   -   -  

  • prilagodba na tijesnu kožu.....

    Imala sam fazu kad sam intenzivno razmišljala o tim stvarima, događajima, ljudima.....ali me previše boli i ne želim više.Ja osobno ne volim vaditi teške trenutke iz debelih starih škrinja moje duše, neka počivaju, bitno da sam je uspjela zatvoriti i stavila ključ.....Mislim da je najbolje iz traume iscrpiti snagu i vjeru da sve loše jednom završi i prođe, vjerovati, moliti i nadati se uvijek najboljem......nekako mi se čini da je lakše tako živit......pusa:))))

    avatar

    09.07.2007. (14:25)    -   -   -   -  

  • VODENJAK

    stvarno lijep post....... samo je previše pitanja u njemu...pitanja na koja nikada neće biti odgovora , ni odgovarajuće kazne....... u svakom slučaju malo se zamisliš nakon što pročitaš post...... pozdravljam te...

    avatar

    09.07.2007. (14:58)    -   -   -   -  

  • Isus te voli

    Jako lijep blog..imaš zrelo razmišljanje...hvala što si navratila!!!

    avatar

    09.07.2007. (15:54)    -   -   -   -  

  • očima vjere 07

    evo i mene malo do tebe... ponovo...
    što se tiče rata... ružne uspomene... istina. Za mnoge.
    Ipak... iz svog iskustva vidim da je Bog i iz tog zla izveo neko dobro.
    Tek u ratu sam počela pobliže upoznavati Isusa... i u vrijeme rata počela studirat teologiju... u vrijeme rata obitelj se zbližila... u vrijeme rata, živeći u progonstvu, počeli smo cijeniti stvari koje prije nismo...
    Lipi pozdrav

    avatar

    09.07.2007. (16:42)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Lako je pamtiti lijepo onima koji su lijepo živjeli, svo vrijeme, u svom domu, svom krevetu, išli u svoju školu, družili se sa osobama iz svog kvarta ...
    Što moogu pamtiti osobe koima je grmilo iznad glave, koji su izišli iz svoih domova i vratili se na zgarišta bez jednog ili dva člana obitelji a goli, bosi, potucali se po kojekakvim sobičcima, hotelima, bez posla, naglašavam, goli, bosi, da, dali su pomoć ali ako ne kupiš cipelu, suknju, sako, po miri, kako se osjećaš ... želimo zaboraviti, ne pričati ... i moja majka nekad je zaboravljala, nije pričala i istto ili čak gore, snašlo je i mene ...

    Danas, nas koji želimo zaboraviti, svako malo netko podsjeti i izaziva... nije trebalo .. ne, ni meni nisu trebali balvani, bradati oko kuće što šetali, noćima, sa puškama, skupovi na 500-tinjak metara, okupljati se, noću, pjevali, pijančevali ... lako je reći zaboravi ...
    Sjetim se kako smo svi išli u školu, u disko, kino, na doček Novih godina, na blagdane se družili sa svima, s onim koji su palili kuće, potjerali nas iz naših kuća i, sada neke srećemo, oni se ne stide, ne okrenu pogled, već cinično se smješkaju ...

    Nesretne liste sa popisima, veli Pupovac, nisu to nesretne liste, to su popisin četnika koji su radili zlo ... sada, oni opet provociraju, na istom području gde su stavljali balvane, njihova djeca, mlađi maloljetnici, još gori.

    Želim se radovati ostatku koji imam ... živjeti u miru sa svima ... rado bi da oni koji nisu čitali priču koju smo mi čitali, mi koji smo rođeni na ovm dijelu Hrvatske koji je okupator, agresor, zauzeo, da nam oni ne pričaju našu priču, boliii, ne mogu rane zacijeliti kad stalno jedni te isti po tim ranama čeprkaju, čeprkaju često oni koji su samo po nekad gledali TV, kao što ja pogledam što se zbiva u Afganistanu, Gazi ... i ako me trese i to ...

    Vrijeme će doniti mir, smiraj ... treba sve ostaviti vrimenu ... kad nas ne bude, nas koji smo prošli pakao, nek rade, pričaju, govore, uče što hoće.
    Vidim u nekim udžbenicima kako učeo Domovinskom ratu ... to je sramota.

    Kasno je, nisam planirala, dvoumila sam se ali, povuklo me ...

    avatar

    11.07.2007. (01:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...