Redovnica s. Mirabilis Višić pripada družbi Školskih sestara franjevke iz Splita. Po struci je medicinska sestra, koja od svoje 26. godine kao misionaraka djeluje u Kongu. Kad je stupila na afričko tlo tamo je naišla na bijedu na koju je nisu sve pripreme mogle predočiti. Ljudi su hodali bez odjeće ili u dronjcima, gotovo nitko nije znao pisati i čitati. Bolesti za koje nije bilo dovoljno cjepivo harale su i doslovno desetkovale sela i manje gradove. U misiji u koju je došla nije bilo automobila, struje niti vode. Ako je željela telefonirati, morala je otići u drugu državu - u 100 kilometara udaljenu Ruandu. Iako je službeni jezik bio francuski, gotovo nitko ga nije pričao pa je morala naučiti četiri lokalna jezika. Od tada je prošlo 26 godina, gotovo pola njezina života, a s. Mirabilis u Kongu živi još i danas. Neke stvari su se u međuvremenu promijenile, ali na žalost gotovo sve na gore. Većinu vremena provela je u mjestu Luhwinja gdje je kao voditeljica misije organizirala školu, dispanzer, kuhinje za sirotinju. Bavila se vjerovjesničkim i tako potrebnim humanitarnim poslovima, sve dok sredinom 90-ih rat iz Ruande na najsvirepiji način nije došao i u područje njezine misije. U razdoblju od 1996. do 2004. godine u Kongu su bjesnila čak tri rata. Tu, prirodnim bogatstvima bogatu zemlju, punu zlata, dijamanata, nafte, urana i drugih ruda napale su paravojne skupine iz nekoliko susjednih država. U tom razdoblju ubijeno je gotovo pet milijuna ljudi, silovano na desetke tisuća žena. Većina ih se vratila trudna i zaražena HIV-om. S ostalih šest sestara iz Hrvatske, s. Mirabilis je pred mačetom i toljagom, najčešćim oružjem u rukama afričkih krvnika, tada morala pobjeći u grad Bukavu na granici s Ruandom, gdje živi i danas. Prije nekoliko dana došla je na redoviti odmor u Hrvatsku, na koji odlazi svake tri godine. No, Mirabilis odmor ne shvaća kao većina nas. Stalno je u pokretu kako bi se istina o Kongu vidjela i čula, a posebno kako bi ljudi koji imaju previše odlučili malo svoje raskoši podijeliti s onima koji nemaju ništa. Na različite načine pokušava približiti našim ljudima prilike u svojoj misiji i skupiti što više pomoći za neishranjenu djecu i zlostavljane djevojčice, djevojke i žene.. Ubrzo smo shvatili zašto jedna jedina kuna za nju znači puno više nego za bilo koga u Hrvatskoj. Isto tako brzo zacrvenjeli smo se što smo ikada kukali, bili nezadovoljni životom ili ga olako shvaćali. Svaka njezina riječ i opis stanja u Kongu bili su istinski šokantni. To kako ova hrabra žena danas živi i posebno ono čime se bavi zaista ne može podnijeti svatko. - Jednog dana u našu misiju majka je dovela svoju 11-godišnju kćer, djevojčicu tešku samo 27 kilograma. Curica je bila trudna sedam mjeseci. Nije znala što joj se događa. Kada sam je pitala kako se osjeća, odgovorila mi je da ne razumije zašto joj je narasla pupa. Rekla je i da joj se nešto čudno miče u trbuhu. Pitala me što je to. Jadno dijete otela je neka od vojski. Odveli su je u šumu i silovali. Dugo su je tamo držali. Kada je spašena, nije shvatila da se vraća trudna. Pucalo mi je srce kada sam joj to objašnjavala. Bilo me strah testirati je na sidu. Ona je i bez toga bila napola mrtva. Znala sam da većina silovanih, ako se ikada vrati, kući donosi i tu bolest. Jednostavno nisam mogla napraviti test - prisjetila se sestra Mirabilis jednog nedavnog događaja. Kaže da je nakon njega pomislila da ne može biti gore. Da ne smije biti lošije od toga. Ubrzo je u njezinu misiju dovedena djevojčica u dobi od osam godina. I ona se vratila iz šume. Silovana i slomljena. Kao i jedna baka od 80 godina, kao i tisuća djevojčica, djevojaka i žena koje su doživjele istu sudbinu. Većina njih, koje su uopće spasile živu glavu, vratile su se trudne i zaražene HIV virusom. Umjesto vjerskim radom, organiziranjem škola i hranjenjem gladnih, čime se bavila prije rata, s. Mirabilis se našla u situaciji koju nije predvidjela. Od nje se više od bilo čega drugoga tada tražila utjeha. Više čak i od onoga čega u Kongu nikada nema dovoljno, hrane. - Kroz naše dvije bolnice o kojima skrbe časne iz Hrvatske, pa i kroz moje ruke i srce do sada je prošlo 12.000 silovanih žena. Strašno je to. Čovjek tada jedino može moliti Boga i nadati se da će doći kraj patnjama. Najteže je gledati djevojčice kojima se to dogodilo. Mnoge od njih moraju na operacije, a kako su većinom trudne, treba poduzeti carske rezove jer drukčije ne mogu roditi. Stvarni problemi u zemlji poput Konga, gdje za glad postoji više izraza nego za sreću, dogodile su se tek tada. Bebe rođene nakon silovanja najčešće su bile odbačene. Glas sestre Mirabilis stisnuo se dok je izgovarala ove riječi. Uvijek se tako zapravo osjeća kada se sjeti svoje druge domovine, zemlje u kojoj ovakve sudbine odavno više nisu vijest. Bijeda, glad i zaraze nešto je na što su tamošnji ljudi, pa i misionari navikli, ali na ovako golemu tragediju djece nitko od njih nije bio spreman.
04.07.2007. (14:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
- Problem je u tome što kada se trudne djevojke vrate iz šume, njihova ih obitelj u pravilu odbija. Ponekad im kažu da one mogu natrag, ali djeca koju su rodile ne mogu. Ako je pak riječ o udovicama, ženama čiji su muževi ubijeni u ratu, a djeca su preživjela, njihova vlastita djeca odbacuju prinovu jer su u većini ovakvih obitelji sva usta gladna. Nitko ne želi dijeliti s novim djetetom. U tim situacijama žene dođu kod nas. Ali što učiniti s djecom koja su rodila djecu?
Ostaje nam jedino da ih nahranimo i utješimo, a na žalost niti toga često nemamo dovoljno – kaže sestra prilično ogorčeno.
- Djeca, djeca, djeca. Na tisuće, desetke tisuća mališana luta šumama i gradovima potpuno sami. Izgriženi od crva i kukaca. Sami. Gladni, goli. Očevi su im ubijeni u ratu, a majke otete, silovane, nestale ili umrle od side. Naravno, dio tih silovanih žena tu djecu i odbacuje i tako im ostajemo posljednja i jedina nada - kaže sestra Mirabilis te objašnjava da joj u tom kaosu jedino utočište i snagu daju duhovne vježbe. Bez njih, tvrdi, odavno bi posustala jer za ovakve količine patnje nitko od nas nije spreman.
S. Mirabilis već godinama sve strahote kojima svjedoči bilježi svojim fotoaparatom. Snima svašta, od pokolja do beskućnika. Posebno su joj drage fotografije djece o kojoj brine, koje hrani i tako spašava od sigurne smrti. Pokazala nam ih je stotine i ispričala priče dijela tih mališana.
- Dvije sestre blizanke, koje je rodila silovana djevojčica, našle smo zamotane u neku krpu. Bačene uz cestu. Spasili smo ih i sada se o njima, da priča o Kongu bude tužna do kraja, brine djevojka koja je također silovana i pritom teško ozlijeđena. Jednom smo pronašli bebu staru godinu dana koja je težila samo dva kilograma. U jednom mjestu nađeno je 800 djece silovanih majki. Nitko ih nije želio. Oni koje nađemo u dobrom stanju prigrlimo i damo im krov nad glavom, ali na žalost ima i onih za koje više nema nade. Kada im kosa požuti, a narastu trbuščići, kada se prestanu smijati i zažute, to je znak da smo došli prekasno. Umiru od gladi. Danas u 2007. dok se hrana kod nas baca... čak i sada dok mi pričamo o tome - prošaputala je dobra sestra Mirabilis.
Život vrijedan 55 lipa dnevno. Jedan američki dolar ili 5,5 kuna iznos je potreban da bi jedna cijela kongoanska obitelj od deset članova imala što jesti cijeli dan. Većina obitelji nema taj jedan dolar. Nemaju tih 55 lipa dnevno koliko je potrebno da bi se nahranilo dijete ili starca. Koliko ljudi trenutno gladuje u Kongu, trećoj zemlji po veličini u Africi koja broji 66 milijuna duša, nitko ne zna. Jednako tako ne zna se ni koliko točno ljudi boluje od side, niti koliko siročadi ondje živi. Zemlja je jednostavno presiromašna da bi se radili takvi popisi. Ni prije ratova u Kongu situacija nije bila bolja, no tragična kao sada nikada ranije nije bila. Iako potencijalno bogata, u ovoj zemlji nema industrije niti bilo kakvog normalnog posla. Većina ljudi bavi se poljoprivredom, što je vrlo neizvjesna avantura s obzirom na tamošnju ćudljivu klimu, a oni rijetki koji rade za državu također su mizerno plaćeni.
Učitelj mjesečno zarađuje 165 kuna, vrhunski liječnik u gradu maksimalno do 1000 kuna. Osoba koja radi na građevini za cjelodnevni rad maksimalno može zaraditi šalicu soli. Većina djece, posebno ženske, nepismena je jer ne ide u školu. Razlog? Godišnja školarina preveliki je trošak za većinu prosječnih obitelji. Kakve onda šanse ima siročad, djeca silovanih žena i invalidna djeca, nepotrebno je uopće govoriti. Upravo njima pokušava pomoći sestra Mirabilis i ostale franjevke u Kongu. U četiri centra koje vode hrane oko tisuću mališana. Na žalost, to nisu u stanju činiti svaki dan jer za to nemaju dovoljno novca. Budući da ovise isključivo o donacijama, njihova kuhinja je trenutno u pogonu svaki drugi dan. Između tih obroka tisuću najsiromašnije djece gladuje.
Dobiveno od Josipa iz Sombora
04.07.2007. (14:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pozivamo vas da nam se pridruzite i pomognete ili barem posjetite na info standu (knjige, majice, bedzevi, degustacija...) koji ce biti postavljen u subotu, 7.7.2007. od 10 sati na Korzu, Trg Republike Hrvatske.
Bit ce nam drago da se vidimo.
Srdacno,
Vasi Prijatelji zivotinja www.prijatelji-zivotinja.hr www.masovnoubijanje.com www.vegekit.com www.saveprimates.eu
04.07.2007. (14:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poziv na knjizevnu večer: Predstavljanje nove knjige iz edicije Katapult - Zelene doline ludosti
Edicija Katapult pokrenuta je od istoimene udruge, a u suradnji s riječkim izdavačem ZIGO. Edicija Katapult objavljuje beletristička djela isključivo mladih i neafirmiranih autorica i autora (18 - 35 god.). Posebnost edicije je da uz svaku knjigu izlazi i 20-minutni CD s čitanim ulomcima iz knjige te s neobjavljenom glazbom mladih glazbenika. Svi autorski radovi objavljeni su pod Creative Commons licencom.
Promocija sedme knjige i CDa iz edicije Katapult pod nazivom Zelene doline ludosti mlade zagrebačke autorice Dijane Merdanović odrľat će se u petak 6. 7. 2007. u 20:00 sati u sea pubu Arca Fiumana Adamićev gat, 51000 Rijeka.
Razgovor s autoricom i Enverom Krivcem, urednikom pratećeg CDa, vodit će Nikola Leskovar. Prije i nakon knjiľevne večeri posjetitelje će puštanj em glazbe zabavljati D. J. dr. Heywood Floyd.
O knjizi: HYPERLINK "http://www.zigo.hr/izdavastvo_katapult.shtml"http://www.z igo.hr/izdavas tvo_katapult.shtml
O udruzi Katapult: HYPERLINK "http://www.katapult.com.hr/blog/?page_id=6"http://www.k atapult.com.hr/b log/?page_id=6
O ediciji Katapult: HYPERLINK "http://www.katapult.com.hr/blog/?page_id=3"http://www.k atapult.com.hr/b log/?page_id=3
04.07.2007. (14:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Matematika
Tko je izmislio matematiku?
Zagorci.
Pred birtijom se zbroje, uđu unutra i onda se oduzmu. -------------------------------------------------------
hvala dragoj miri na dobrom vicu, boro
04.07.2007. (17:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako tužno to sa djecom..neka ih prati sreča i HVALA dobrim ljudima što jim barem malo pomažu...znaš i sama poznajem neke ljudi što trebaju pomoč....UVJEK što meni ne treba dam njim....barem da jim malo pomognem a da vidiš onda njihove okice kako siju od sreče...bila sam 3 tedne nazad u Bosni na izletu..kao turist i kad smo išli u jednu pekaru me ustavila mlada devojka sa sladkim mališem....tetka imaš nešto para?.....dala sam ji pare i kupila njoj i malemu za jesti i piti....to me tako ganulo Borko moj....djeca sa svojo djeco al oba gladna al oba sladka..kad nebih imala svoje bi uzela i imala....tako so bili ljepi.... Laku noč dobri Borko:))
04.07.2007. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga pegica, tako je to. nekima se ne mili niti zalaze na moj blog zadnjih dana otkad vrsim ovaj ispis, međutim iniciram ih da se korigiraju i razmišljaju, da sve to i njih vrlo lako može zadesiti. vremena su čudna i prebrzo se odvija pred nama... pozdrav i pusa tebi pegica. uz svako darivanje uputi i blagoslov sirotinji, bit ce ti neizmjerno zahvalna...
draga lantrna, citirao sam samo tekstove iz te vrijedne knjige a knjigu bi trebalo procitati. pozdrav tebi, boro
05.07.2007. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
BOZJA JE MILOST IMATI PRIVILEGIJU DAVANJA
04.07.2007. (14:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
MISIJA SESTRE MIRABILIS
Redovnica s. Mirabilis Višić pripada družbi Školskih sestara franjevke iz Splita. Po struci je medicinska sestra, koja od svoje 26. godine kao misionaraka djeluje u Kongu. Kad je stupila na afričko tlo tamo je naišla na bijedu na koju je nisu sve pripreme mogle predočiti. Ljudi su hodali bez odjeće ili u dronjcima, gotovo nitko nije znao pisati i čitati. Bolesti za koje nije bilo dovoljno cjepivo harale su i doslovno desetkovale sela i manje gradove.
U misiji u koju je došla nije bilo automobila, struje niti vode. Ako je željela telefonirati, morala je otići u drugu državu - u 100 kilometara udaljenu Ruandu. Iako je službeni jezik bio francuski, gotovo nitko ga nije pričao pa je morala naučiti četiri lokalna jezika. Od tada je prošlo 26 godina, gotovo pola njezina života, a s. Mirabilis u Kongu živi još i danas. Neke stvari su se u međuvremenu promijenile, ali na žalost gotovo sve na gore.
Većinu vremena provela je u mjestu Luhwinja gdje je kao voditeljica misije organizirala školu, dispanzer, kuhinje za sirotinju. Bavila se vjerovjesničkim i tako potrebnim humanitarnim poslovima, sve dok sredinom 90-ih rat iz Ruande na najsvirepiji način nije došao i u područje njezine misije. U razdoblju od 1996. do 2004. godine u Kongu su bjesnila čak tri rata. Tu, prirodnim bogatstvima bogatu zemlju, punu zlata, dijamanata, nafte, urana i drugih ruda napale su paravojne skupine iz nekoliko susjednih država. U tom razdoblju ubijeno je gotovo pet milijuna ljudi, silovano na desetke tisuća žena. Većina ih se vratila trudna i zaražena HIV-om. S ostalih šest sestara iz Hrvatske, s. Mirabilis je pred mačetom i toljagom, najčešćim oružjem u rukama afričkih krvnika, tada morala pobjeći u grad Bukavu na granici s Ruandom, gdje živi i danas.
Prije nekoliko dana došla je na redoviti odmor u Hrvatsku, na koji odlazi svake tri godine. No, Mirabilis odmor ne shvaća kao većina nas. Stalno je u pokretu kako bi se istina o Kongu vidjela i čula, a posebno kako bi ljudi koji imaju previše odlučili malo svoje raskoši podijeliti s onima koji nemaju ništa. Na različite načine pokušava približiti našim ljudima prilike u svojoj misiji i skupiti što više pomoći za neishranjenu djecu i zlostavljane djevojčice, djevojke i žene..
Ubrzo smo shvatili zašto jedna jedina kuna za nju znači puno više nego za bilo koga u Hrvatskoj. Isto tako brzo zacrvenjeli smo se što smo ikada kukali, bili nezadovoljni životom ili ga olako shvaćali. Svaka njezina riječ i opis stanja u Kongu bili su istinski šokantni. To kako ova hrabra žena danas živi i posebno ono čime se bavi zaista ne može podnijeti svatko.
- Jednog dana u našu misiju majka je dovela svoju 11-godišnju kćer, djevojčicu tešku samo 27 kilograma. Curica je bila trudna sedam mjeseci. Nije znala što joj se događa. Kada sam je pitala kako se osjeća, odgovorila mi je da ne razumije zašto joj je narasla pupa. Rekla je i da joj se nešto čudno miče u trbuhu. Pitala me što je to. Jadno dijete otela je neka od vojski. Odveli su je u šumu i silovali. Dugo su je tamo držali. Kada je spašena, nije shvatila da se vraća trudna. Pucalo mi je srce kada sam joj to objašnjavala. Bilo me strah testirati je na sidu. Ona je i bez toga bila napola mrtva. Znala sam da većina silovanih, ako se ikada vrati, kući donosi i tu bolest. Jednostavno nisam mogla napraviti test - prisjetila se sestra Mirabilis jednog nedavnog događaja.
Kaže da je nakon njega pomislila da ne može biti gore. Da ne smije biti lošije od toga. Ubrzo je u njezinu misiju dovedena djevojčica u dobi od osam godina. I ona se vratila iz šume. Silovana i slomljena. Kao i jedna baka od 80 godina, kao i tisuća djevojčica, djevojaka i žena koje su doživjele istu sudbinu. Većina njih, koje su uopće spasile živu glavu, vratile su se trudne i zaražene HIV virusom. Umjesto vjerskim radom, organiziranjem škola i hranjenjem gladnih, čime se bavila prije rata, s. Mirabilis se našla u situaciji koju nije predvidjela. Od nje se više od bilo čega drugoga tada tražila utjeha. Više čak i od onoga čega u Kongu nikada nema dovoljno, hrane.
- Kroz naše dvije bolnice o kojima skrbe časne iz Hrvatske, pa i kroz moje ruke i srce do sada je prošlo 12.000 silovanih žena.
Strašno je to. Čovjek tada jedino može moliti Boga i nadati se da će doći kraj patnjama. Najteže je gledati djevojčice kojima se to dogodilo. Mnoge od njih moraju na operacije, a kako su većinom trudne, treba poduzeti carske rezove jer drukčije ne mogu roditi.
Stvarni problemi u zemlji poput Konga, gdje za glad postoji više izraza nego za sreću, dogodile su se tek tada. Bebe rođene nakon silovanja najčešće su bile odbačene. Glas sestre Mirabilis stisnuo se dok je izgovarala ove riječi. Uvijek se tako zapravo osjeća kada se sjeti svoje druge domovine, zemlje u kojoj ovakve sudbine odavno više nisu vijest. Bijeda, glad i zaraze nešto je na što su tamošnji ljudi, pa i misionari navikli, ali na ovako golemu tragediju djece nitko od njih nije bio spreman.
04.07.2007. (14:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
- Problem je u tome što kada se trudne djevojke vrate iz šume, njihova ih obitelj u pravilu odbija. Ponekad im kažu da one mogu natrag, ali djeca koju su rodile ne mogu. Ako je pak riječ o udovicama, ženama čiji su muževi ubijeni u ratu, a djeca su preživjela, njihova vlastita djeca odbacuju prinovu jer su u većini ovakvih obitelji sva usta gladna. Nitko ne želi dijeliti s novim djetetom. U tim situacijama žene dođu kod nas. Ali što učiniti s djecom koja su rodila djecu?
Ostaje nam jedino da ih nahranimo i utješimo, a na žalost niti toga često nemamo dovoljno – kaže sestra prilično ogorčeno.
- Djeca, djeca, djeca. Na tisuće, desetke tisuća mališana luta šumama i gradovima potpuno sami. Izgriženi od crva i kukaca. Sami. Gladni, goli. Očevi su im ubijeni u ratu, a majke otete, silovane, nestale ili umrle od side. Naravno, dio tih silovanih žena tu djecu i odbacuje i tako im ostajemo posljednja i jedina nada - kaže sestra Mirabilis te objašnjava da joj u tom kaosu jedino utočište i snagu daju duhovne vježbe. Bez njih, tvrdi, odavno bi posustala jer za ovakve količine patnje nitko od nas nije spreman.
S. Mirabilis već godinama sve strahote kojima svjedoči bilježi svojim fotoaparatom. Snima svašta, od pokolja do beskućnika. Posebno su joj drage fotografije djece o kojoj brine, koje hrani i tako spašava od sigurne smrti. Pokazala nam ih je stotine i ispričala priče dijela tih mališana.
- Dvije sestre blizanke, koje je rodila silovana djevojčica, našle smo zamotane u neku krpu. Bačene uz cestu. Spasili smo ih i sada se o njima, da priča o Kongu bude tužna do kraja, brine djevojka koja je također silovana i pritom teško ozlijeđena. Jednom smo pronašli bebu staru godinu dana koja je težila samo dva kilograma. U jednom mjestu nađeno je 800 djece silovanih majki. Nitko ih nije želio. Oni koje nađemo u dobrom stanju prigrlimo i damo im krov nad glavom, ali na žalost ima i onih za koje više nema nade. Kada im kosa požuti, a narastu trbuščići, kada se prestanu smijati i zažute, to je znak da smo došli prekasno. Umiru od gladi. Danas u 2007. dok se hrana kod nas baca... čak i sada dok mi pričamo o tome - prošaputala je dobra sestra Mirabilis.
Život vrijedan 55 lipa dnevno. Jedan američki dolar ili 5,5 kuna iznos je potreban da bi jedna cijela kongoanska obitelj od deset članova imala što jesti cijeli dan. Većina obitelji nema taj jedan dolar. Nemaju tih 55 lipa dnevno koliko je potrebno da bi se nahranilo dijete ili starca. Koliko ljudi trenutno gladuje u Kongu, trećoj zemlji po veličini u Africi koja broji 66 milijuna duša, nitko ne zna. Jednako tako ne zna se ni koliko točno ljudi boluje od side, niti koliko siročadi ondje živi. Zemlja je jednostavno presiromašna da bi se radili takvi popisi. Ni prije ratova u Kongu situacija nije bila bolja, no tragična kao sada nikada ranije nije bila. Iako potencijalno bogata, u ovoj zemlji nema industrije niti bilo kakvog normalnog posla. Većina ljudi bavi se poljoprivredom, što je vrlo neizvjesna avantura s obzirom na tamošnju ćudljivu klimu, a oni rijetki koji rade za državu također su mizerno plaćeni.
Učitelj mjesečno zarađuje 165 kuna, vrhunski liječnik u gradu maksimalno do 1000 kuna. Osoba koja radi na građevini za cjelodnevni rad maksimalno može zaraditi šalicu soli. Većina djece, posebno ženske, nepismena je jer ne ide u školu. Razlog? Godišnja školarina preveliki je trošak za većinu prosječnih obitelji. Kakve onda šanse ima siročad, djeca silovanih žena i invalidna djeca, nepotrebno je uopće govoriti. Upravo njima pokušava pomoći sestra Mirabilis i ostale franjevke u Kongu. U četiri centra koje vode hrane oko tisuću mališana. Na žalost, to nisu u stanju činiti svaki dan jer za to nemaju dovoljno novca. Budući da ovise isključivo o donacijama, njihova kuhinja je trenutno u pogonu svaki drugi dan. Između tih obroka tisuću najsiromašnije djece gladuje.
Dobiveno od Josipa iz Sombora
04.07.2007. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Dragi clanovi,
pozivamo vas da nam se pridruzite i pomognete ili barem posjetite na info standu (knjige, majice, bedzevi, degustacija...) koji ce biti postavljen u subotu, 7.7.2007. od 10 sati na Korzu, Trg Republike Hrvatske.
Bit ce nam drago da se vidimo.
Srdacno,
Vasi Prijatelji zivotinja
www.prijatelji-zivotinja.hr
www.masovnoubijanje.com
www.vegekit.com
www.saveprimates.eu
04.07.2007. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Poziv na knjizevnu večer:
Predstavljanje nove knjige iz edicije Katapult -
Zelene doline ludosti
Edicija Katapult pokrenuta je od istoimene udruge, a u suradnji s
riječkim izdavačem ZIGO. Edicija Katapult objavljuje beletristička djela
isključivo mladih i neafirmiranih autorica i autora (18 - 35 god.).
Posebnost edicije je da uz svaku knjigu izlazi i 20-minutni CD s čitanim
ulomcima iz knjige te s neobjavljenom glazbom mladih glazbenika. Svi
autorski radovi objavljeni su pod Creative Commons licencom.
Promocija sedme knjige i CDa iz edicije Katapult pod nazivom Zelene
doline ludosti mlade zagrebačke autorice Dijane Merdanović odrľat će se
u petak 6. 7. 2007. u 20:00 sati u sea pubu Arca Fiumana Adamićev gat,
51000 Rijeka.
Razgovor s autoricom i Enverom Krivcem, urednikom pratećeg CDa, vodit
će Nikola Leskovar.
Prije i nakon knjiľevne večeri posjetitelje će puštanj em glazbe
zabavljati D. J. dr. Heywood Floyd.
O knjizi:
HYPERLINK
"http://www.zigo.hr/izdavastvo_katapult.shtml"http://www.z igo.hr/izdavas
tvo_katapult.shtml
O udruzi Katapult:
HYPERLINK
"http://www.katapult.com.hr/blog/?page_id=6"http://www.k atapult.com.hr/b
log/?page_id=6
O ediciji Katapult:
HYPERLINK
"http://www.katapult.com.hr/blog/?page_id=3"http://www.k atapult.com.hr/b
log/?page_id=3
04.07.2007. (14:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Matematika
Tko je izmislio matematiku?
Zagorci.
Pred birtijom se zbroje, uđu unutra i onda se oduzmu.
-------------------------------------------------------
hvala dragoj miri na dobrom vicu, boro
04.07.2007. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegicaa
Jako tužno to sa djecom..neka ih prati sreča i HVALA dobrim ljudima što jim barem malo pomažu...znaš i sama poznajem neke ljudi što trebaju pomoč....UVJEK što meni ne treba dam njim....barem da jim malo pomognem a da vidiš onda njihove okice kako siju od sreče...bila sam 3 tedne nazad u Bosni na izletu..kao turist i kad smo išli u jednu pekaru me ustavila mlada devojka sa sladkim mališem....tetka imaš nešto para?.....dala sam ji pare i kupila njoj i malemu za jesti i piti....to me tako ganulo Borko moj....djeca sa svojo djeco al oba gladna al oba sladka..kad nebih imala svoje bi uzela i imala....tako so bili ljepi....
Laku noč dobri Borko:))
04.07.2007. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lanterna
strasno istinito. Dafur! Chad! Rhuanda. Pakistan! Banglades! znam da je slabo, ali nemam rijeci!
05.07.2007. (00:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
draga pegica, tako je to. nekima se ne mili niti
zalaze na moj blog zadnjih dana otkad vrsim
ovaj ispis, međutim iniciram ih da se korigiraju
i razmišljaju, da sve to i njih vrlo lako može zadesiti.
vremena su čudna i prebrzo se odvija pred nama...
pozdrav i pusa tebi pegica. uz svako darivanje uputi i
blagoslov sirotinji, bit ce ti neizmjerno zahvalna...
draga lantrna, citirao sam samo tekstove iz te vrijedne knjige
a knjigu bi trebalo procitati. pozdrav tebi, boro
05.07.2007. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..Luca..
jadna dica
baš mi ih je žao
nadam se da će imati bolji život
12.10.2008. (13:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...