Komentari

kucanicaujapanu.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • jelena san

    U japanu sam 8 mjeseci, ubrzo idem doma i vec se pripremam na to da cu se morati nanovo privikavati na svakodnevnu negativnost nasih ljudi. Tvoj blog pratim od dolaska u Japan, saznala sam dosta korisnih informacija i puno zahvaljujem na njima. Citamo se

    avatar

    03.07.2007. (04:47)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    ma kod nas je problem što neki prodavači smatraju da ne moraju biti uopće ljubazni, niti za onaj naš balkanski minimum...

    avatar

    03.07.2007. (06:40)    -   -   -   -  

  • JGB

    Bok. Ja zivim u Australiji vec 4 godine i isto je tako, osmjeh na svakom licu. Kad dodjes na blagajnu prvo je dobar dan , kako ste danas, kakav vam je bio dan isl.? Sa osmjehom, naravno. Na kraju dovidjenja i ugodan ostatak dana, veceri ...
    Kad sam bila doma u Zg za Bozic u Oktogonu me je zaustavio neki decko nudeci knjige. Kad sam zastala prvo sto je rekao je da sam prva koja mu se nasmjesila tog dana. Sto ces, navika :-)). U Hr stvarno nedostaje toga :-((, ali svejedno ju volim!!!

    avatar

    03.07.2007. (07:31)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    tu kod mene u austriji mozda i nema uvijek osmjeha ali cete zato u svakoj trgovini biti pozdravljeni vrlo uljudno i upitani sto mogu uciniti za vas. tako i na svakoj blagajni blagajnice na kraju kasiranja vec u petak zazele i ugodan vikend. ili uopce ugodan ostatak dana. i ja ovo ponasanje volim i odgovaram istom mjerom. mozda mi je upravo iz tog razloga u oci upala jedna bllagajnica u trgovini u kojoj sam svaki dan. ta kupca niti ne pogleda a niti ne pozdravi s dobar dan niti dovidjenja. inace zgodna zena ali uvijek namrgodjena dok radi. svakim izrazom lica i kretnjom pokazuje kupcima koliko joj se gade. i pogodi otkuda je ? cura je iz bosne. ne znam iz kojeg dijela niti koje nacionalnosti. ali ocito je doma naucila da to ide drugacije i ne drzi se pravila ove trgovine. ja ju ignoriram i obicno pokusam ici drugoj blagajnici jer mi ova definitivno namrgodi ostatak dana. ali primjetila sam da i drugi kupci s cudjenjem reagiraju na njeno ponasanje. i oni su navikli na osmjeh i uljudnu rijec i ne zele se toga odreci. inace kad sam u hrvatskoj, pozdravljam i smijesim se ali su reakcije razlicite: ili osmjeh i lijepa rijec ili cudjenje (sta je ova poludila pa kaze dobar dan i dovidjenja ???)

    avatar

    03.07.2007. (09:49)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Nekada, daaaavno, i u nas su riječi: dobar dan, hvala i doviđenja, bile uobičajene u trgovinama. Najčešće bez smiješka ali i bez mrgođenja! U međuvremenu dogodila se povijest:(

    avatar

    03.07.2007. (10:28)    -   -   -   -  

  • moja banana

    Ima sve svoje prednosti i mane. Glupo je jednostrano gledati na razlike među različitim kulturama i kruto donositi zaključke o istima. Naš mentalitet je mogao bih kazati potpuna suprotnost japanskom, i ne bih rekao da je spontanost toliko negativna. Siguran sam da ima japanskih turista kod nas kojima je takva spontanost jako simpatična, jer sve ono što je drukčije je zanimljivo. U svemu tome ja mislim da je osmijeh jedina gesta na svijetu koja će uvijek biti protumačena na isti, simpatičan način, bilo da je došao od trgovca koji baca frizbi ili programiranog japanca. A uzvratiti osmijeh nikad nije teško

    avatar

    03.07.2007. (11:47)    -   -   -   -  

  • dehad

    ne čitam često blogove, osim ako nije nešto zanimljivo ili ako nisu prijatelji pa treba čovjek iz pristojniosti komentirat :). No često znam naići na Vaš blog i pročitati novi post što zbog zanimljivosti što iz znatiželje. sviđa mi se blog i samo tako nastavite!

    avatar

    03.07.2007. (13:53)    -   -   -   -  

  • anonimna

    Ja sam 1997-e prvi put isla doma sa djecom nakon 7 godina zivota u Australiji; i pored ogromne srece sto sam nakon toliko vremena ponovno stala na hrvatsko tlo,na Zagrebackom aerodromu me je neugodno zapuhnuo miris duhanskog dima a jos neugodnije me se dojmila ukocenost i hladnoca sluzbenice na salteru gdje se pokazuju putovnice (moje cure su tada imale 10 i 2 godine i da toj zeni nije palo na pamet barem se osmjehnuti tom djetetu od 2 godine meni je jako cudno...) Nadam se da su danas malo ljubazniji...

    avatar

    03.07.2007. (14:55)    -   -   -   -  

  • jja

    Razumijem o cemu pisem i mene su cudno gledali zadnji put u Zagrebu kad sam neke zgodne forme ophodjenja i tamo po navici primjenila. Dvoje prodavaca me cak pitalo iz koje drzave dolazim LOL. Moj hrvatski je savrsen ali im je ponasanje odudaralo. Ili kad sam isla kupiti cipele u simecki a prodavacica starija kaze meni: nemoj si ti to kupiti to ti je preskupo!?

    Izasla sam van u soku, a mojoj hrvatskoj pratnji nije bilo nista cudno.

    avatar

    03.07.2007. (16:31)    -   -   -   -  

  • romantales.mojblog.com

    Otkako sam u Italiji, svaki put kad se vratim doma imam traume od odlaska u trgovinu. Znam da su trgovci loše plaćeni, ali niti u Italiji nisu na vrhu platne ljestvice. Unatoč tome, čak i kad uđem u zadnjih 5 minuta u trgovinu dočekaju me pozdravom i pri plaćanju pozdrave, zahvale i zažele ugodnu večer. Možda su me u sebi i opsovali što dolazim u zadnji čas, ali to nisu pokazali niti krivim pogledom.
    No, kad gledam japanske turiste u Italiji, ponekad mi se čine zbunjeni, nenavikli na naš način ophođenja, koji je, iako ljubazan i pristojan, ipak tako daleko od njihovih osmijeha i naklona.

    avatar

    03.07.2007. (16:52)    -   -   -   -  

  • edo

    (osmjeh X3) :) :) :)

    avatar

    03.07.2007. (17:14)    -   -   -   -  

  • teA

    lijep post i slazem se s tobom...
    meni je osmijeh nesto najljepse sto mogu primit od neke osobe ^^

    avatar

    03.07.2007. (21:37)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    ...slažem se s tobom 110 %...stekao sam gotovo identični dojam o
    usporedbi ponašanja ljudi u uslužnim djelatnostima uspoređujući
    hrvatsku i japan.dok vas kod nas na šalterima i balgajnama gledaju
    ispod oka i pokušavaju vam uzeti što više novca,u japanu sam
    nebrojeno puta doživio da mi djelatnik u nemogućnosti pružiti uslugu u
    svom dućanu odveo nekoliko ulica dalje gdje sam mogao naći ono što
    tražim,također u glavnoj pošti na tokyo station,žena je napustila
    zgradu i hodala sa mnom dok nismo našli automat gdje mogu kupiti
    tel.karticu i javiti se doma...
    ...čak i kad znate kako su japanci ljubazni,uvijek vas to iznova
    šokira i začudi...

    avatar

    04.07.2007. (00:12)    -   -   -   -  

  • Lorna Doone

    Pisala sam ja i o odnosima trgovac - kupac ovdje, a i o prirođenoj vrlini smiješenja ondje. Te osobine se mogu naučiti, ali kaj nekom nešto nije prirođeno... Inače, mislim da bi meni išao na živce takvo konstantno dvoručno, sporo, uljuđeno posluživanje uz naklon. Griješim li?

    avatar

    04.07.2007. (09:13)    -   -   -   -  

  • PAPA

    pozdrav iz os

    avatar

    04.07.2007. (20:02)    -   -   -   -  

  • lanterna

    I ja primjecujem razliku izmedu Nizozemskih smjesaka i hrvatskih. Dio tog "mrgodenja i uzdisanja" je dio nase kulture i. ja na to gledam sa smjeskom. Kad se vratim u Zagreb veselim se da ce me napadno ignorirati i mozda koji put naplatiti bez i jedne sekunde eye contacta. Meni su najljubaznije tete po Unikonzumima i malim ducanima namirnica.

    avatar

    05.07.2007. (00:36)    -   -   -   -  

  • slijedi mjesečev sjaj

    nema razlike u osmjehu ako je srce puno ljubavi

    avatar

    05.07.2007. (11:01)    -   -   -   -  

  • Dani

    Samo da ti pošaljem veliki zagrljaj. I osmijeh! :)

    avatar

    05.07.2007. (16:43)    -   -   -   -  

  • kruh i čokolada

    Draga "Kućanice", hvala Ti što si nas sve skupa još jednom podsjetila na jednu tako bitnu "sitnicu" u životu, a to je smijanje..
    Generalno gledajući, smijemo se malo, smijemo se namješteno, ili se uopće ne smijemo.
    A lijep osmijeh otvara sva vrata..
    Što se tiče usporedbe Japana i Hrvatske...
    Mislim da usporedbe ni na jednom planu nisu moguće.. Prevelike kulturološke razlike, mentalitet, običaji, način i stil života... Privatno ne "moramo" stalno biti nasmiješeni, ali poslovno, mislim da je to imperativ!
    Našim ljudima fali smijeha, obzirom na sve što nam se dogodilo proteklih 15-tak godina to su činjenice,ali da bi bilo bolje-osmijeh može biti prvi korak.
    Zato tebe i Japan podzravljam s jednim velikim :))))))))))))))))))))))))))))

    avatar

    06.07.2007. (09:00)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    hvala na posjetu i komentaru...pa,eto,sad imamo jedan,ali to je premalo,
    ...normalno da se ne može uspoređivati hrvatska s japanom,kad kaska
    nekoliko stoljeća,mislim da je uzaludno objašnjavati ekipi koja nije bila
    u japanu,koja je to razlika...japan je svemir s kojim se ne može
    uspoređivati ni amerika ni zapadna evropa,a japan je daleko od savršenstva,
    ipak,svaka usporedba je smješna sa superiornim japanom i bilo kojom
    drugom zemljom,oprostite što sam subjektivan ali znam što govorim
    pozdrav svima,a poseban pozdrav tebi kućanice

    avatar

    06.07.2007. (19:55)    -   -   -   -  

  • Mirjana

    Ja ne znam kako je u Japanu, ali znam kako je nažalost kod nas u Hrvatskoj...Jako mi se sviđa tvoj blog, i dići ću rado još koji put.. Ostvljam ti veliki pozdrav...

    avatar

    06.07.2007. (20:19)    -   -   -   -  

  • BugNet.Tk

    Zakon blog.pogledaj moj imaš zaradu na internetu

    avatar

    06.07.2007. (21:38)    -   -   -   -  

  • budući gaijin

    Sviđa mi se tvoj blog, danas sam ga prvi puta čitao ponukan predstojećim putovanjem/izletom u japan. usput imam i jedno pitanje. hoće li mi 1000eura bit dosta za 10-15 dana u japanu, naravno ništa previše fancy? Čuo sam da je japan prilično skupa zemlja. pozdrav iz rijeke.

    avatar

    08.07.2007. (21:28)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Zanimljiv tekst. :-) Iako Amere svi smatraju površnima, i oni imaju sličan način komunikacije u trgovinama, kafićima i restoranima: širok osmijeh i "hiiii, how are you today?" i tek tada se bacaju na posao. Pozdrav je također s osmijehom, bez obzira što je možda tri ujutro, a ti kupuješ tampone u dežurnoj drogeriji. Vjerojatno je odglumljeno, ali ugodno je. Kad ti se netko tako nasmiješi, ne možeš se namrgoditi ili ostati ozbiljan, nego se i ti nasmiješiš zauzvrat i odmah se bolje osjećaš.

    avatar

    08.07.2007. (21:40)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    @budući gaijiin@trebalo bi ti biti dosta,meni je dosta 5000 kuna
    za dva tjedna,i japan nije skup,skupa je hrvatska

    avatar

    09.07.2007. (10:27)    -   -   -   -  

učitavam...