Komentari

klodica.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • mala_sanja

    Ma i u Njemackoj je to sve neka tabu tema, ne samo u Hrvatskoj. Mozda zato, jer puno nas imamo neko cudno razdoblje, kada si ne znamo pomoci i zapravo trebamo nekoga za razgovor, da se mozemo otvoriti i istresti i cuti savjete. Mozda je to tabu tema, jer se bojimo biti u takvoj situaciji ili zelimo sakriti vlastito lose razdoblje. Bojimo se potraziti pomoc bas zbog reakcije od drustva.
    Na faksu imamo psihologe i jedva da dobijes termin kod njih. Ja znam ih jako puno, sto uzimaju neke tablete za smirenje ili malo manje njih, koji su otisli kod psihologa. I nikoga ne osudjivam zbog toga. Zivjeti nije uvijek lako. A kad te nesto boli, kao na primjer glava, isto ces popiti tabletu, da prestane bol. Tako trebas sa vremenom na vrijeme ponekad i lijeciti psihu.
    Ja sam bila neki dan kod okuliste i pitala me o mom skolovanju. Rekla sam, da cu uskoro diplomirati i da se bojim, sto ce tada biti. Nezaposlenost. Sve je tako nesigurno. Zena je vidjela, da se zaista bojim. Ohrabrila me je. Rekla mi je, da sam ja vrijedna osoba. Da moram prihvatiti, da sam strasljiva i sramezljiva osoba i da se i ovakve osobe treba na svijetu i u poslovnom zivotu. Bas mi je poklonila puno, puno toplih rijeci. Sve jedno, sto su vani cekali mnogo drugih pacijenata, ona je dugo sa mnom pricala... ipak ona nije ni lijecnik za takve stvari, vec okulistica. Draga Klodica, ja sam se kod nje rasplakala. Ali sam se osjecala puno bolje.
    Imala sam i ja razdoblje u svom kratkom zivotu, kada sam nocima plakala i plakala. Sve to samo zbog straha o mojoj buducnost. Pomogla mi je moja velika Ljubav, ma da toga nije ni svjestan bio. Nije ni danas, jer mu o tome nista pricala nisam. Ni sama ne znam zasto, ali sa Njim sam bila u nekom nasem, boljem svijetu i na sve ostalo sam zaboravila. Ja ne znam, di bi sada bila, da nije bilo njega. Veliku podrsku imam i od strane svojih roditelja i brata. A Tebi je pomogao razgovor sa mamom i sestrom i drago mi je, da imate takav dobar odnos i da su Ti velika pomoc u zivotu. To je veliko blago. :o)

    avatar

    29.06.2007. (23:19)    -   -   -   -  

  • Vražja posla

    Uh, joj, mogla bih i ja sad o tome, ali nisam izravno bila u doticaju pa je bolje da se ne petljam. No, slažem se s tobom.

    avatar

    30.06.2007. (01:41)    -   -   -   -  

  • Janić

    Ja mislim da nije sramota otić psihijatru. To ne znači odma da si lud. Ljudi imaju problema, ali svi. Bili oni bogati ili siromašni. Razgovor puno pomaže, ne nužno s psihićem, ali riješava stresa , pogotovo kad znaš da druga osoba ima istih ili slličnih problema ko ti, lakše je.
    p.s. ne obaziri se na greškice! Pusa

    avatar

    30.06.2007. (12:37)    -   -   -   -  

  • Sanjica

    ...lijepo je što si se ovako otvorila...sad sam puna ideja što da ti napišem ali riječi neće...čekaj malo...uh...ja nemam ništa protiv toga da ljudi ako dođu u emocionalnu krizu posjete psihijatra iako se oni, kako ti kažeš uopće ne trude ili jako slabo...a neznaju valjda još uvijek da imaju posla s ljudskim životom...ta tema je uvijek osjetljiva, a što je najgore svi misle da sve znaju, ja sam se susrela sa slučajem kad netko zaista treba psihijatra...boli te duša kad vidiš tu osobu...čovjek je kao i ti a ima svoj neki svijet koji nitko nikada neće razumjeti...teško je to jako...
    ...žao mi je što si to morala proći...ali to je isto sastavni dio života...usponi i padovi...iako su padovi nekad često jači nego što to znaju biti usponi...mislim da treba stisnuti zube...sada si sretna i imaš svog polovicu kraj tebe...prošlost ostavi tamo gdje i treba biti...to je očito bilo potrebno da bi vam sada bilo ovako lijepo...pusa...

    avatar

    30.06.2007. (17:10)    -   -   -   -  

  • ruski galeb

    Ma stvarno je najbolje sam riješit problem ako se ikako može....Ako baš ne ide, dobro je potražit pomoć od obitelji, prijatelja, čak i kod psihića, zašto ne??
    Kad je ova tema u pitanju, uvijek se sjetim filma ,,krokodil Dandy,, i scene:

    On: Šta ti je to: psihić??
    Ona: Pa kad imaš neki problem koji ne možeš riješit sam, odeš kod njega, porazgovaraš, on te sasluša , da ti terapiju i osjećaš se bolje...
    On: Kod nas u Teritoriju nema psihića...Ak imaš problem, odeš u saloon, ispričaš barmenu, on to razglasi po cilom gradu ....I VIŠE NEMAŠ PROBLEMA.....:-)))

    Lip pozdrav....

    P.S. Ma Dubrovnik ti je fantastičan, i tako blizu, niti ne znaš šta propuštaš....

    avatar

    01.07.2007. (17:45)    -   -   -   -  

  • malo_derishte

    IMAM NOVI POST BRZO DO MENE!

    avatar

    02.07.2007. (14:46)    -   -   -   -  

  • Kirshna

    Nikad nisam imala potrebu za psihologom ili psihijatrom (nemam pojma koja im je razlika!)...
    Uvijek sam sve mogla reći mami i ona mi je uno puta u životu bila najbolja prijateljica...i još uvijek je!

    avatar

    03.07.2007. (11:51)    -   -   -   -  

  • delnice

    tak je! piši ti za svoj gušt..
    a psihijatri..imaš pravo, to je u nas tabu tema, zato su psiholozi bolji, a opet..
    recimo, u nas je to nenormalno, a u u.s and a je nenormalno ako ne ideš u psihologa!
    ma, zajebi ti to..
    bitno ti je da ti imaš s kin popričat, to je važno, a to ne mora bit niko sa diplomon..
    al nema, brate, gore stvari nego kad držiš u sebi, to je najgore..jer kad tad će to puknit, a puca često po tebi..
    ne isplati se jednostavno..
    kad san ja bia u takvoj situaciji, pia san (ili smota u đokicu:) ) čaj za smirenje!
    jebeš apaurine, ovo je 10 puta bolje, a i zdravije..
    ajde, pozdraf!

    avatar

    03.07.2007. (12:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...