Draga Zizi ti si jedno veoma osjećajno biće i to je pozitivno. I ja sam takva i zato te u potpunosti mogu shvatiti zbog čega si tako doživjela susret s tim dječakom. Osim toga, i na meni se uvijek vidi da sam plakala, baš slično kao i kod tebe. Nažalost, život je često puta nepravedan prema nekim ljudima a pomoći tu baš i nema previše. Pozdrav draga...cmokkkk.
29.06.2007. (15:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čudo je što neke naizgled sitnice mogu pobuditi u čovjeku. Imam osjećaj da si se usprkos tim suzama ipak od svega toga dobro osjećala. Možda ti je to i neki znak da je vrijeme za djecu, tko će znati. :)) Ili znak za nešto što ćeš tek otkriti.
29.06.2007. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Osjetljiva sam na djecu ... jako .... Tebi mila osmijeh ..
29.06.2007. (21:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DeeDee
Taj djecacic je usprkos tome sto je gluhonijem neizmjerno sretno bice...pravi dokaz koliko je malo potrebno za istinsku srecu i koliko se mi ostali ljudi bez hendikepa cesto uzrujavamo oko groznih i primitivnih idiotarija...ti si pogledala u njegove velike oci i osjetila da on zraci srecom i dobrotom i ljubavlju i da bez obzira na svoju manu zeli upijati bas sve dogadjaje oko sebe...zato i ima maleni velike okice:)) i ja bih se uzasno rastuzila da vidim neko predivno nevino bice koje je tako veselo i puno zivota a taj zivot mora provesti u vjecnoj tisini...ne slusati i istrazivati zvukove oko sebe...osjecaj takve tupe bespomocnosti, da pozelis vristati zbog tolike nepravde...no, ne zelim te rastuzivati Vinka, mislim da se ne smijes vise zalostiti zbog toga...to dijete ce zato razvijati sva ostala osjetila i na neki nacin kompenzirati tisinu...mali VIDI zvukove i moze ih sestim culom osjetiti, sigurno.
A nada se nikad ne predaje-mozda ce moci govoriti uskoro!!! u cuda treba vjerovati...
Pusa Zizich!!! (sad se vracam ucenju, i ohrabrena da zivot treba znati cijeniti):)
29.06.2007. (23:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bila si u jednom od onih dana i trenutaka kada smo ranjivi, kada nam je malo dovoljno da pokrene tugu u našim srcima. Zanijele su te njegove velike smeđe oči a onda te puknuo taj aparatič i odmah si zaboravila njegovu sreću. A on je sigurno bio sretan i ne sluteči tvoje sažaljenje. On je sa time naučio živjeti sasvim normalno i vjerujem da će imati svoje trenutke i sreće i tuge kao i svi mi. Imam susjeda koji je sada već odrastao čovjek a sječam se kada je još bio dijete. Gluhonijem on a brat tek nešto stariji bez takvih problema. Zahvaljujuči roditeljima koji su znali šta učiniti, omogučili su mu pohađanje učenja sluha i govora i tek smo po nešto različitom ponašanju među djecom mogli vidjeti što ga razlikuje. I danas je bez aparatiča no to po njemu malo tko može zaključiti. Važno je naučiti dijete da živi normalnim životom unatoč nedostatku sa kojim je rođen. U tome je veličina prave roditeljske ljubavi. Naučiti dijete na samilosne poglede najgore je što roditelj može učiniti. Vidjela si sreću u njegovom oku a to je najljepše što si mogla vidjeti. Zato te i ganulo. Pozdrav u ime oboje
30.06.2007. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iz svega sam uvjeren da je to dijete ipak sretno, zbog ljubavi kojim je okruženo. ali me usprkos tomu neizmjerno rastužila ova priča. ništa me ne može rastužiti više od patnje djeteta
01.07.2007. (11:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedan dan sam stajala s dragim zagrljena i prošao je jedan mladi čovjek s djetetom koji boluje od downovog sindroma. domar koji je izašao van je nama usput komentirao kako je taj maldi čovjek jadan i kako mu je sigurno teško s takvim djetetom. ja sam popizdila tako da sam rekla da to dijete je supr sretno jer ima toliko ljubavi da mu je nikada neće faliti, da takva djeca dobijaju puno više pažnje nego normalna djeca, jer su mali anđeli poslani od boga.... moja curica je normalno dijete a sama me ponekad rasplače jer me iznenadi svojom iskrenošću i izravnosti... ležimo prije spavanja i ko grom iz vedra neba izvali "mama, ja tebe volim naj naj"... Kako da ne zaplačem, od radosti....
02.07.2007. (10:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne mislim da bi netko trebao plakat zbog prizora koji si vidjela :) to je kao da tebi netko dođe i pita te: "kako se uopće snalaziš bez treće ruke" ne fali ti ako je nemaš - jednostavno živiš :) ja sam sretan kad vidim takve ljude, nemam ih zašto žaliti ako su unutar svojih ograničenja prihvaćeni i sretni...
02.07.2007. (11:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e da...ne želim se raspisati o toj temi jer ću ti srušiti blog,ali evo ukratko- ustvari to dijete ima sreće. ne bi vjerovala koliko takve djece je ostavljeno od svojih mama po ustanovama, koliko njih propada fizički i mentalno, a tako su puni potencijala... koliko sam se samo toga nagledao kroz život, skoro sam i ja postao jedan od njih.a sad studiram, radim tu i tamo, imam curu i život... jednog dana ću predavati takvoj djeci i jedino što možeš je dati im snage da dostignu svoje potencijale,a nakon toga im se možeš samo diviti...
05.07.2007. (11:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Draga Zizi ti si jedno veoma osjećajno biće i to je pozitivno. I ja sam takva i zato te u potpunosti mogu shvatiti zbog čega si tako doživjela susret s tim dječakom. Osim toga, i na meni se uvijek vidi da sam plakala, baš slično kao i kod tebe. Nažalost, život je često puta nepravedan prema nekim ljudima a pomoći tu baš i nema previše. Pozdrav draga...cmokkkk.
29.06.2007. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Čudo je što neke naizgled sitnice mogu pobuditi u čovjeku. Imam osjećaj da si se usprkos tim suzama ipak od svega toga dobro osjećala. Možda ti je to i neki znak da je vrijeme za djecu, tko će znati. :)) Ili znak za nešto što ćeš tek otkriti.
29.06.2007. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema me
Osjetljiva sam na djecu ... jako ....
Tebi mila osmijeh ..
29.06.2007. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DeeDee
Taj djecacic je usprkos tome sto je gluhonijem neizmjerno sretno bice...pravi dokaz koliko je malo potrebno za istinsku srecu i koliko se mi ostali ljudi bez hendikepa cesto uzrujavamo oko groznih i primitivnih idiotarija...ti si pogledala u njegove velike oci i osjetila da on zraci srecom i dobrotom i ljubavlju i da bez obzira na svoju manu zeli upijati bas sve dogadjaje oko sebe...zato i ima
maleni velike okice:)) i ja bih se uzasno rastuzila da vidim neko predivno nevino bice koje je tako veselo i puno zivota a taj zivot mora provesti u vjecnoj tisini...ne slusati i istrazivati zvukove oko sebe...osjecaj takve tupe bespomocnosti, da pozelis vristati zbog tolike nepravde...no, ne zelim te rastuzivati Vinka, mislim da se ne smijes vise zalostiti zbog toga...to dijete ce zato razvijati sva ostala osjetila i na neki nacin kompenzirati tisinu...mali VIDI zvukove i moze ih sestim culom osjetiti, sigurno.
A nada se nikad ne predaje-mozda ce moci govoriti uskoro!!! u cuda treba vjerovati...
Pusa Zizich!!! (sad se vracam ucenju, i ohrabrena da zivot treba znati cijeniti):)
29.06.2007. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Bila si u jednom od onih dana i trenutaka kada smo ranjivi, kada nam je malo dovoljno da pokrene tugu u našim srcima. Zanijele su te njegove velike smeđe oči a onda te puknuo taj aparatič i odmah si zaboravila njegovu sreću. A on je sigurno bio sretan i ne sluteči tvoje sažaljenje. On je sa time naučio živjeti sasvim normalno i vjerujem da će imati svoje trenutke i sreće i tuge kao i svi mi.
Imam susjeda koji je sada već odrastao čovjek a sječam se kada je još bio dijete. Gluhonijem on a brat tek nešto stariji bez takvih problema. Zahvaljujuči roditeljima koji su znali šta učiniti, omogučili su mu pohađanje učenja sluha i govora i tek smo po nešto različitom ponašanju među djecom mogli vidjeti što ga razlikuje. I danas je bez aparatiča no to po njemu malo tko može zaključiti.
Važno je naučiti dijete da živi normalnim životom unatoč nedostatku sa kojim je rođen. U tome je veličina prave roditeljske ljubavi. Naučiti dijete na samilosne poglede najgore je što roditelj može učiniti. Vidjela si sreću u njegovom oku a to je najljepše što si mogla vidjeti. Zato te i ganulo.
Pozdrav u ime oboje
30.06.2007. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vinci
iz svega sam uvjeren da je to dijete ipak sretno, zbog ljubavi kojim je okruženo. ali me usprkos tomu neizmjerno rastužila ova priča. ništa me ne može rastužiti više od patnje djeteta
01.07.2007. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Hajde navrati do mene i malo se razvedri! Pozdrav...
01.07.2007. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragonlady
jedan dan sam stajala s dragim zagrljena i prošao je jedan mladi čovjek s djetetom koji boluje od downovog sindroma. domar koji je izašao van je nama usput komentirao kako je taj maldi čovjek jadan i kako mu je sigurno teško s takvim djetetom. ja sam popizdila tako da sam rekla da to dijete je supr sretno jer ima toliko ljubavi da mu je nikada neće faliti, da takva djeca dobijaju puno više pažnje nego normalna djeca, jer su mali anđeli poslani od boga....
moja curica je normalno dijete a sama me ponekad rasplače jer me iznenadi svojom iskrenošću i izravnosti... ležimo prije spavanja i ko grom iz vedra neba izvali "mama, ja tebe volim naj naj"... Kako da ne zaplačem, od radosti....
02.07.2007. (10:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ddadd
ne mislim da bi netko trebao plakat zbog prizora koji si vidjela :)
to je kao da tebi netko dođe i pita te: "kako se uopće snalaziš bez treće ruke"
ne fali ti ako je nemaš - jednostavno živiš :)
ja sam sretan kad vidim takve ljude, nemam ih zašto žaliti ako su unutar svojih ograničenja prihvaćeni i sretni...
02.07.2007. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hawkeye1306
pozdrav
--------
da, ima takvih dana, neka slika koju možda ni nebi vidjeli
nekog drugog, drugačijeg dana
pogodi nas svom svojom jednostavnom snagom
04.07.2007. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Đus
e da...ne želim se raspisati o toj temi jer ću ti srušiti blog,ali evo ukratko-
ustvari to dijete ima sreće. ne bi vjerovala koliko takve djece je ostavljeno od svojih mama po ustanovama, koliko njih propada fizički i mentalno, a tako su puni potencijala...
koliko sam se samo toga nagledao kroz život, skoro sam i ja postao jedan od njih.a sad studiram, radim tu i tamo, imam curu i život... jednog dana ću predavati takvoj djeci i jedino što možeš je dati im snage da dostignu svoje potencijale,a nakon toga im se možeš samo diviti...
05.07.2007. (11:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
domsko dete
oiii
09.07.2007. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
domsko dete
fora blog
09.07.2007. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
domsko dete
posjeti me
09.07.2007. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
domsko dete
pozz
09.07.2007. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...