Komentari

kenguur.blog.hr

Dodaj komentar (48)

Marketing

  • da sam mudra

    Nostalgija nas koji živimo u istoj zemlji, ali malo dalje od mjesta rođenja i mladosti je ogromna, stoga vaša koji živite vani mora biti još veća ! No, kako i sam kažeš, život od nas traži miljun kompromisa na sat pa i taj da odemo raditi i živiti tko zna gdje...
    Nego, ovaj Blog nije radio cijeli dan. Sigurno se začudio tvom ozbiljnom postu i ostao zakočen !

    avatar

    27.06.2007. (16:08)    -   -   -   -  

  • Sanjica

    ...tužan post...
    ...pozdrav!

    avatar

    27.06.2007. (16:26)    -   -   -   -  

  • svemoguća mama

    začuđena sam...od kad te čitam nisi napisao ništa ozbiljno. a, onda sam pročitala ovaj post...tužan je, možda ipak pretužan, ali realan...

    avatar

    27.06.2007. (17:25)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    A mene su ti moj prijatelju ganule ove njegove riječi...
    Zar je život sav od laži,
    skitanje što sreću traži?
    Nitko ne zna moju muku.
    Doć' ću možda u sanduku...
    Vrlo dobro znam kako je kad ti suza pobjegne iz oka...
    Iako nisam nigdje već kod kuće, osjećam vašu patnju, i često se znam zapitati, što bi bilo da sam ono 85-e otiš'o i Canberru...gdje bi bio i što bi radio danas? I dali bi bio uopće i živ???
    Prijatelju lijepo te pozdravljam, i dobro je povremeno napisati ovakav post...ipak se čovjek osjeća lakše kad neke stvari kaže....Bog...

    avatar

    27.06.2007. (17:44)    -   -   -   -  

  • da sam mudra

    Vidiš, vidiš...malo ti je šta je dalmatinka napisala, ti bi kruva vrh pogače, da ti dalmatinac ispriča...a ja isto mislin da ti je zamirisalo more...

    avatar

    27.06.2007. (17:48)    -   -   -   -  

  • MiniMaxine

    Lijep je i tužan ovaj tvoj post. Kad je nostalgija u pitanju i ne može biti drukčiji. Prepoznajem tugu mog strica koji putuje preko bare svake godine; kad je tamo, fali mu rodni kraj; kad je tu, misli na svoje preko bare jer su i djeca i unuci rođeni tamo. Prepolovljen čovjek. A ti nosiš i teške slike iz rodnog grada. I ti i grad ste se promijenili, ponekad ljubav nije dovoljna.
    Možda griješim, ali čini mi se da se žene lakše nose s nostalgijom, tako je bar kod mojih.
    Drago mi je što si ovo podijelio s nama, Kengi.

    avatar

    27.06.2007. (17:55)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    prvo me razocarao zagreb, pa godine u austriji nisu donijele zadovoljstinu, pa sam se vratila u hr kad je dosla prilika jer je kod nas najljepse, pa sam onda zbog kuhinja i tu popusila...
    ne znam, valjda cu se skrasiti negdje, a mozda ce to ipak biti moj rodni grad zagreb..... dom je tamo gdje je srce....
    a da vam gore nije lako, to ti vjerujem. isprobano. nasrecu, nemam jos kredita

    avatar

    27.06.2007. (18:05)    -   -   -   -  

  • fizikalac

    nisam htio kao prije isčitati postojeće komentare da me kao obično ne odvedu u stranu,no ovim postom si se malo ispravio,čak bih rekao i narastao iznad ražnja-isti smo po pitanju čitanja knjige baćine,i ja nju ne čitam samo da bih osjetio ljepotu riječi,rime,sklad,neg čitam tako iz zadovoljstva i tražim da mi mozak izolira jednu jedinu riječ koja me baci natrag u moj život,pa spustim knjigu na prsa i razmišljam,pokušavam se sjetiti,nasmijem,neću reći zaplačem al se raspekmezim,jer toliko se toga desilo a glava pamti juče,ili burgija šta će sutra,a prije pet,deset,dvadeset godina,moraš ju terat da izvlači fragmente iz sjećanja.ja nemislim da vam je lagano,ima i toga al znam da ima i kontra,život stišće isto i tu i ovamo i drago mi kad isčitam da se čovjek ne predaje nego bori i kreće iz početka,tako je i kod mene,kad mislim da sam propao,gotov,a ja odem na sladoled,pa malo uživam,skrenem i onda se uspravim i nastavim dalje. bogatstvo nije kapital-bogatstvo su ljudi-i oni lijepi,i ružni,i krezavi,i debeli,i glupi i pametni-sam čovjek em nemože biti bogat jer novac prave ljudi,nemože biti ni u duši bogat jer bez odgovora i pitanja duša se neće natankati.ja sam sretan što nikud nisam morao otići,znam da bi me to i dotuklo,jer ako ne opalim zaušku komšijinom keru koji mi papuču ukrao po noći-bolesran sam,ako nepopijem svaki dan popodnevnu kavu s komšijom-osjetim prazninu,ako hodajući ulicom ne doviknem udovi rezi,šta si se nakrivila ko ona stvar-bolestan sam,ako nezastanem kod kioska i kad me ruška pita-izvoli-a ja kažem neću ništa,jeble te tvoje novine kad nema običnog čovjeka na naslovnici-opet sam bolestan itd.male stvari čine čovjeka sretnim,zato škrtarim i u čitanju knjige baća ive,no kengur znam da ja i ti da ju čitamo još 2 mjeseca,ljepše će mo ju isčitati neg netko tko ju za sat isčitao,knjiga su riječi,riječi su život,i zato mi drago što i ti ne žuriš s čitanjem,neg kao i ja koji nisam otišao nikud-loviš riječi koje pišu romane. ovim si se iskupio,sad smiješ staviti sledeći put i ćevape. ps. i ja popizdio jer blog nije radio,to mi dođe kao da čekam goluba pismonošu i gledam di ga jozo uhvatio i čerupa a pismo skvašeno i nečitljivo..pozdrav ti gasarbajteru,a prije svega prijatelju-e sad idem vidit šta su drugi tipkali
    ps. neprodajem danas ništa,imao danas naruđbu kod minimaxine za pedikerstvo,pa sam zaglavio cijeli dan,aj na ruci joj nekako isturpijap,no na naozi morao po brusilicu i 2 šajbe

    avatar

    27.06.2007. (18:17)    -   -   -   -  

  • mirisdunje

    I znas li , dragi prijatelju, da si me rasplakao...jer sam i sama daleko od svojih korijena...mada relativno blizu, nostalgija me vuce, i svaki put kad dodjem u rodni gradic, sve manje je poznatih...ali veze me , veze....i kamen i more i grob majke i ulice i staze djetinjstva...i mladosti
    i prve ljubavi i onih snova i zelja....eh....sa godinama se to sve vise osjeca, ali ostajemo uz djecu....ne, ne moze to razumjeti nitko tko nije bio u toj kozi...

    ugodan ti dan zelim i pozdrav od Vile sa Čengića....znas, ipak vise volim one tvoje vesele postove, makar i sa punim tanjirima hrane....:-))))

    avatar

    27.06.2007. (18:19)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    eh, prijatelju moj... nekad moraju doći i takvi dani. ja se nadam da će tvoji brzo proći. nemoj samo slušato onu od BD: "Blues mojoj bivšoj dragoj", ta je pogubna za one koji se rijetko vraćaju u stari rodni kraj...
    p.s. kad dođeš nećemo te više pustiti. lijepo otvori ćevabdžinicu and burekdžinicu i uživaj :)

    avatar

    27.06.2007. (19:01)    -   -   -   -  

  • 4pištolja

    pa kengi zna bit i ozbiljan... :)
    ne daj se druže kengure! :)

    avatar

    27.06.2007. (19:01)    -   -   -   -  

  • baca iva

    SELO MOG DJETINJSTVA

    Danas poslje puno dana,
    opet šetam drumom blatnim,
    srcem punim ali sjetnim,
    dušom dupkom uzdisaja.

    Posl'o meni moj drug Mata,
    u tuđinu slike lijepe,
    s željom da me malo sjete
    na sokake pune blata.

    Lete oči navlažene,
    od šume do Save,
    traže one lijepe staze,
    uspomene davne.

    Gledam, al ne vidim oras,
    ni jedne sad nema grane,
    tražim okom, srcem tražim,
    gdje da sjednem, dušu tažim?

    Tek po koja stara kuća,
    sve se nešto čini tužnim,
    selo drago sada ružnim.
    Sad je doš'o dug da vraća.

    Sjednem na gat i razmišljam,
    lete slike, oči stiskam,
    vidim mladost k'o na dlanu.
    Sve u srcu dira ranu.

    Vičem, prijatelji gdje ste,
    gdje tambure, gdje birtija?
    Ne čuje se više pjesme,
    što j' prozore budila.

    S tornja starog teče vrijeme,
    i on sav je oronuo,
    on me pozna, on je isti,
    nije me zaboravio.

    Prođoh tako selom mojim,
    ulicama mog djetinjstv,a
    neču' baš ni jedne riječi,
    da mi srce bar zaliječi.

    Mokre oči i drum blatan,
    srce lupa a ja jadan.
    Nigdje sunca ni topline
    nikog da mi kapu skine.

    Naša je sudbina, dragi prijatelju, razapetost između snova i realnosti, želja i stvarnosti. I tako nam prolazi vrijeme a duša boli. Puno te pozdravljam

    avatar

    27.06.2007. (19:21)    -   -   -   -  

  • Frulićka

    Stvar je u tome da u toj situaciji treba moći izdignuti se i naći svijetlu točku. Istina, vani je teško...u neku ruku i nemoguće sve prekinuti i vratiti se. Vratiti se ali kamo? Kome? Na što? Od čega živjeti.......problem je takve naravi da je uvijek veći od dobroga. Zato u tuđini srce žudi i vapi za domovinom ali da je obratno vapilo bi za mogućnostima koje omogućavaju nama a i našoj djeci pristojan život koji nažalost zahtijeva i ono materijalno. Važno je biti toga svijestan, prihvatiti to i nositi se s time. To znači...znati živjeti.

    avatar

    27.06.2007. (20:06)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Dirnuo si me ovim postom. Znam šta znači živjeti u inostranstvu, probala sam. Međutim, reći ću ti da je za mene puno bitnije da su meni dragi uz mene, možemo živjeti na kraj svijeta. Problem je možda u tome što ne možeš sve drage skupiti oko sebe. Mislim da su s tobom, ipak, najvažnije tri osobe u tvom životu. I da to nema cijenu. Jer vas troje činite cjelinu i to je najvažnije.
    Odavno sam rekla da je čovjek proklet. Ne u smislu zla, nego kao da nas je netko urekao i nikada nismo potpuno sretni i zadovoljni. Ako imamo jedno patimo što nemamo ono drugo. I sve tako u krug.
    Ne znam kakvi su ti planovi za budućnost. No kakvi god bili, pokušaj uživati u ovom sada, u svojoj dječici, njihovom odrastanju, majmunarijama i svemu tome sličnom. Jer, jednog dana će ti biti žao što nisi uživao u tako divnim trenucima. A proći će brzo, i prebrzo. Bit ćemo stari i pričat ćemo "bilo jednom..."

    avatar

    27.06.2007. (20:13)    -   -   -   -  

  • nitko nije otok

    Tvoja priča taman uz ovo vrijeme, lijeva kiša. Nikad nisam živjela vani, ali imam puno prijatelj, i znam o čemu pričaš. Teško je i što smo stariji to nas više vuku korijeni. No najvažnije je zdravlje, tvoje i tvoje familije, ljubav, ostalo će već nekako. Laku ti noć želim!

    avatar

    28.06.2007. (00:46)    -   -   -   -  

  • sunflower_sun

    sinoc sam bila ovdje netom sto si napisao post..i pomislih kako evo bas ja iz jedne od tvoje "zemlje" prva cu ostaviti komentar..no nije islo pa ostavljam ti sada rijec koju vec jako dobro poznajes - to je dom moj dragi prijatelju..ne kuca gdje zivis...neki truhom za kruhom,neki zbog rata,neki zbog izuzetne siromastine,neki zbog avanturisticka duha ..napustili su svoj dom da bi stekli novi krov nad glavom koji ce njima i obiteljima dati sigurnost,svjetliju buducnost,slobodu..Uvijek jedna od generacija "zrtvuje" svoj korijen,jer vec slijedeca odgojena je u novom duhu zemlje u kojoj se nalaze primajuci samo obicaje i navade svoje originalne domovine..nije lako,nitko nije ni rekao da ce biti lako..no vjerujem da ipak svima su sirom otvorena vrata doma kojeg su napustili,da imaju bilo kakav razlog da bar ponekad vrate se na svoju zemlju..za koliko dugo?ovisi o zivotu kojeg su dotad stekli i razvili u novoj domaji.Ponosni na svoje korijene mozemo jedino dati jos svoj doprinos zemlji koja jos uvijek je ranjena,tesko dise, i trudi se biti svojom.Pomoci na neki nacin onima koje smo ostavili,pomoci tako da jednom nekada ne citamo postove kako su teske gasterbajske suze..suza se lako skotrlja ali najlakse je obrisati je u svom domu..Najvaznije od svega je ono sto nosimo u sebi makar bili na kraju svita..bas kao ja sada,bas kao ti dragi moj prijatelju nekada..

    avatar

    28.06.2007. (01:24)    -   -   -   -  

  • greentea

    šmrc...puštam suzu saučesnicu. ili suosjećajnicu ili tako nekako...imam svašta za napisati, ali moram ić spavat! laku noć!))))

    avatar

    28.06.2007. (01:24)    -   -   -   -  

  • Tanja

    jutro....ja sam te tražila, pa di si ti...a što se tiče posta...zaista me ganuo i vjerojatno je to tako...imam sreću da nikuda nisam nikada morala u tuđuni....

    avatar

    28.06.2007. (07:10)    -   -   -   -  

  • fizikalac

    ako nisi čuo,umro je dragutin tadijanović

    avatar

    28.06.2007. (08:05)    -   -   -   -  

  • hajduk444ever

    ei hvala ti što mi pokušavaš pomoči oko onih slika ali ja nisam iz onog apsolutno ništa shvatio...
    neznam di moram stisnuti da mi se taj program instalira...
    nema ništa jednostavnije?????
    imaš li ti možda e-mail adresu????
    pa mi tako možeš lakše objasnit!!!!.ako želiš...
    pozzzzzzz...hvala..........

    avatar

    28.06.2007. (09:46)    -   -   -   -  

  • Day

    A jesi me skoro rasplako.

    avatar

    28.06.2007. (09:50)    -   -   -   -  

  • levant

    sory, ja ti neću reći ništa lijepog na sve to.
    jer poznajem puno onih koji se vratili.
    pa gunđaju : vani je bolje, tamo gdje smo bili bilo je...
    i kritiziraju.
    i pokušavaju mijenjat.
    i ništa im nije dobro.
    pa me pomalo iritiraju.

    Pa nameću. Pa im ništa ne valja (što ste se vratili onda?).
    Eto, nisam nesentimentalna, ali više ne padam na ovakve sentimentalnosti.

    avatar

    28.06.2007. (10:06)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    e jebi ga ba... sad si me rasplakao...
    ja sam tik do mjesta svog rođenja, u gradu u kojem živim od svoje 3. godine, ali u mom rodnom gradiću sam provodila praznike kod bake i uvijek me nešto štrecne pri spomenu mog rodnog grada... a koliko nedostaju najbliži itekako dobro razumijem, posebno sada, kad je kćer s djecom na jednom a sin na drugom kraju...
    nikad ništa materijalno ne može zamjeniti one trenutke bliskosti...

    veliki zagrljaj tebi i baca ivi!

    avatar

    28.06.2007. (10:58)    -   -   -   -  

  • Day

    Ono za komarce i glave ne stoji. Ima još glavatih po Hrvatskoj a nisu iz Slavonije. A sad sam skužila. Vama glava velika od uboda komaraca a ovima drugima od veličine mozga. Jasno, jasno.
    I već kad vam takve posljedice na glavu komarci ostavljaju što ne podmetnete koji drugi dio tijela. Ono što je u glavi npr.

    avatar

    28.06.2007. (11:17)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    naravno, čitaš me skroz površno ;(
    beeeeelj

    avatar

    28.06.2007. (11:26)    -   -   -   -  

učitavam...