...povjerenje? Biti svjestan da smo svi ljudi od krvi i mesa, da svi imamo vrline i mane. Nitko nije bezgrešan i svakom se dogodi da ima krivo. Sam donositi svoje odluke, snositi odgovornost za njih, biti svjestan da se na nikog drugog ne može svaliti krivnja, izboriti se za mogućnost izbora, raditi da bi živio a ne živjeti da bi radio, žrtvovanje ili žrtvovanje za druge nije prirodno stanje i ne dovodi do samozadovoljstva...:)
24.06.2007. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Povjerenje..ta mi je riječ daleko bliža od vjere; prva uključuje moje kognitivne procese koji će me do toga dovesti; druga od mene traži isključivanje tih procesa i to ne volim ! Pozdrav
25.06.2007. (01:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sad si bas razmisljala o povjerenju..i ne znam jel je stvar u meni ili sta, al ja si ne mogu zamisliti da ljudi imaju ono pravo, znaci bezgranicno povjerenje u bilo koga.. jednostavno smatram da je bilo tko u bilo kojem trenutku sposoban zabiti nozinu u leda :)
25.06.2007. (06:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek je pitanje iz koje perspektive gledamo na stvar. Iz perspektive prividne sigurnosti građanskog života u kakvoj-takvoj udobnosti povjerenje može biti upitno, baš kao i sve ostalo. Čak nam se može činiti i neprirodnim. Ali ako upitaš bilo kojeg veterana što mu je bilo najvažnije u ratu, reći će da je to bilo - povjerenje. I to će ti reći svatko, i naš i neprijatelj, i onaj iz drugog i prvog i bilo kojeg rata bilo gdje i bilo kada na planeti. Potkrijepit ću i citatom Ernesta Sabata iz njegove knjige Otpor koju preporučujem: "Rat može biti apsurdan ili pogrešan, ali četa kojoj je čovjek pripadao bila je nešto apsolutno." A kad se skopča s odgovornošću, koju je mudro spomenuo Sagitarius, o međusobnom povjerenju će govoriti i pilot i kopilot, govorit će bilo koji sportski tim koji pobjeđuje, ili ne pobjeđuje ali opstaje, građevinci na opasnim radovima, suputnici na opasnim putevima, pa čak i, ako hoćete, bračni parovi uspješnih brakova. Moje nedavno osobno iskustvo: uz svo nepovjerenje u suvremenu medicinu, i uz svo moje samopouzdanje kako čovjek sve mora sam, dapače, najbolje je kad je neovisan i samostalan, dogodio se trenutak rasapa iz kojeg se ne bih izvukao i ponovno posložio da nisam svjesno i voljno (koliko sam bio u stanju: što znači da je bilo instinktivno, ili, bolje, intuitivno) položio svo svoje povjerenje u ruke jednog nepoznatog čovjeka, doktora Nadležnog, i jednog starog prijatelja, te svoje žene. Pa i viših sila, za što ste slobodni vjerovati ili ne vjerovati da je bitno. Da, sigurno je da je svatko sposoban zabiti nož u leđa, ali ni mi sami nismo amnestirani tog sramotnog postupka. Ipak, kad razmišljamo o sebi to smo spremni nekako pogurati pod tepih. Povjerenje je kocka koju si mogu priuštiti samo hrabri, koji su igru života spremni odigrati do kraja i sa stilom. Znaju da na kraju i tako ništa ne gube. :))))
25.06.2007. (13:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~angel of sin~
iskreno, nisam procitala cijeli post, ali svida mi se kako pises, ono sto sam vidjela... otkud ti inspiracija?? :P pozZz
i fora mi je onaj opis (covjek sa vilicom u svijetu juha- predobro...)
24.06.2007. (01:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Homoblogija
To nam je u prirodi
24.06.2007. (01:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sagittariusclassic
...povjerenje? Biti svjestan da smo svi ljudi od krvi i mesa, da svi imamo vrline i mane. Nitko nije bezgrešan i svakom se dogodi da ima krivo. Sam donositi svoje odluke, snositi odgovornost za njih, biti svjestan da se na nikog drugog ne može svaliti krivnja, izboriti se za mogućnost izbora, raditi da bi živio a ne živjeti da bi radio, žrtvovanje ili žrtvovanje za druge nije prirodno stanje i ne dovodi do samozadovoljstva...:)
24.06.2007. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Povjerenje..ta mi je riječ daleko bliža od vjere;
prva uključuje moje kognitivne procese koji će me do toga dovesti; druga od mene traži isključivanje tih procesa i to ne volim !
Pozdrav
25.06.2007. (01:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
black cupid
sad si bas razmisljala o povjerenju..i ne znam jel je stvar u meni ili sta, al ja si ne mogu zamisliti da ljudi imaju ono pravo, znaci bezgranicno povjerenje u bilo koga..
jednostavno smatram da je bilo tko u bilo kojem trenutku sposoban zabiti nozinu u leda :)
25.06.2007. (06:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
Uvijek je pitanje iz koje perspektive gledamo na stvar. Iz perspektive prividne sigurnosti građanskog života u kakvoj-takvoj udobnosti povjerenje može biti upitno, baš kao i sve ostalo. Čak nam se može činiti i neprirodnim. Ali ako upitaš bilo kojeg veterana što mu je bilo najvažnije u ratu, reći će da je to bilo - povjerenje. I to će ti reći svatko, i naš i neprijatelj, i onaj iz drugog i prvog i bilo kojeg rata bilo gdje i bilo kada na planeti. Potkrijepit ću i citatom Ernesta Sabata iz njegove knjige Otpor koju preporučujem: "Rat može biti apsurdan ili pogrešan, ali četa kojoj je čovjek pripadao bila je nešto apsolutno." A kad se skopča s odgovornošću, koju je mudro spomenuo Sagitarius, o međusobnom povjerenju će govoriti i pilot i kopilot, govorit će bilo koji sportski tim koji pobjeđuje, ili ne pobjeđuje ali opstaje, građevinci na opasnim radovima, suputnici na opasnim putevima, pa čak i, ako hoćete, bračni parovi uspješnih brakova.
Moje nedavno osobno iskustvo: uz svo nepovjerenje u suvremenu medicinu, i uz svo moje samopouzdanje kako čovjek sve mora sam, dapače, najbolje je kad je neovisan i samostalan, dogodio se trenutak rasapa iz kojeg se ne bih izvukao i ponovno posložio da nisam svjesno i voljno (koliko sam bio u stanju: što znači da je bilo instinktivno, ili, bolje, intuitivno) položio svo svoje povjerenje u ruke jednog nepoznatog čovjeka, doktora Nadležnog, i jednog starog prijatelja, te svoje žene. Pa i viših sila, za što ste slobodni vjerovati ili ne vjerovati da je bitno.
Da, sigurno je da je svatko sposoban zabiti nož u leđa, ali ni mi sami nismo amnestirani tog sramotnog postupka. Ipak, kad razmišljamo o sebi to smo spremni nekako pogurati pod tepih. Povjerenje je kocka koju si mogu priuštiti samo hrabri, koji su igru života spremni odigrati do kraja i sa stilom. Znaju da na kraju i tako ništa ne gube. :))))
25.06.2007. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grga čvorak
..test...
03.07.2007. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goran
Žao mi je što moram biti vulgaran :
JEBOTE, ŠTO JE OVAJ TEKST MOĆAN !
25.11.2008. (03:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
@goran: onak', malo, ratnički. ;))))
26.11.2008. (00:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...