Komentari

jja.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Kinky Kolumnistica

    Razmišljala sam baš o toj temi jer mi se prijateljica udaje za koji mjesec, a uskoro i počinje raditi te joj se čitav lifestyle mijenja u usporedbi s ovim dosadašnjim, studentskim. Još ne radim, pa ne znam kako će biti, ali mogu usporediti sebe sada, kao studentice, sa svojim prijateljicama, isto studenticama. Dakle, imamo sličan način života, ali primijetila sam da su one puno više u strci, pod stresom i ne stignu pola toga što stignem ja. Nemaju nekih ekstra dodatnih obveza, nego si očito ne znaju organizirati vrijeme. Ja imam u sebi taj neki sat, odmalena, da sve obveze napravim odmah i sada, riješim se svega i ostatak dana imam za sebe. Tako je i danas. Iskreno, u biranju između preforsiravanja sebe i odmora, biram odmor jer znam da ću tako poslije biti produktivnija. Ne osjećam grižnju savjesti jer si objasnim u sebi da nisam manje vrijedna ili sposobna ako si dopustim odmor i hedonizam. Ne znam, dosad je uspijevalo, kako na faksu, tako i u privatnom životu, a kako će biti poslije, vidjet ćemo. Naravno, najviše ovisi o osobi i njenom unutarnjem odnosu prema samoj sebi, poslu i životu - dokgod to nije u balansu, neće biti ni ništa drugo. Želim ti ugodan vikend, odjavljena ;)

    avatar

    15.06.2007. (20:34)    -   -   -   -  

  • Kalista

    E ako nesto nemam, nemam BO, ja sam uvijek rahat k'o rahat-lokum!
    Hedonizam je my middle name:)

    avatar

    15.06.2007. (20:54)    -   -   -   -  

  • zoegirl

    I ja sam jurila dok mi se mozak nije stiltao (doslovno). Od tada se , recimo, trudim ne forsirati previše. No, ponekad ni ne shvatim koliko zapravo radim. Uvijek mislim još ću samo to i sl. U zadnje vrijeme sam opet pretjerala pa se trudim ostati koji dan doma i odmarati.

    avatar

    15.06.2007. (21:21)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    UK je jedna od zemalja Europe gdje se radi najvise sati tjedno.

    avatar

    15.06.2007. (21:51)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    i mene je svojedobno burnout puknuo po glavi. zelucu i plucima. zelucu jer bih cijeli dan prezivljavala na kavama i jednom sendvicu - pa sam zaradila lagani gastritis tako da i sad ne mogu popit nesto gazirano bez da me lupi zgaravica. a pluca ? pa radila sam dva mjeseca s uzasnim bronhitisom, pod dvije kure antibiotika i vjerovala da ce propasti svijet ako ostanem doma koji dan. ozdravila sam tek kad sam se okurazila na taj potez. ali mi je to kao posljedicu ostavilo bronhitis narednih nekoliko zima. i naucilo me da ipak sebe i vlastito zdravlje (pa i mentalno) treba uvijek staviti na prvo mjesto.

    najgore mi je sto sam ja moje lekcije naucila i naucila paziti a moj muz vec godinama ponavlja istu pogresku i nitko ga ne moze u tome sprijeciti.

    avatar

    15.06.2007. (23:03)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Dragi i ja smo spontano našli rješenje: u doba najvećih obveza i jurnjave svaki dan imali smo pola sata kave. I djeca su naučila da nas se u to vrijeme ne smije dirati. Svetih pola sata. Nakon toga sve iz početka.
    Nije baš bilo toliko savršeno, ne znam bih li migrene razvrstala u rad ili prisilni odmor:)))

    avatar

    17.06.2007. (04:30)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    osobno, najviše me muči taj osjećaj "spašavanja svijeta" - uvijek JA znam kada koje dijete treba na pregled, kada u školu, kada ima koju obavezu, kada i koje račune platiti.. ma fak i život!. što se tiće posla - ili radim prekovremeno ili se trudim pronaći malo slobodnog vremena (unutar radnog vremena) pa neprimjetno zgiljam na frizuru ili uzmem pola sata i odem prošetati kroz dućane.. moram priznati da je to rijetko, ali jaako slatko!!

    avatar

    17.06.2007. (14:00)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Moj moto je 'Take it easy' (kaze ona znajuci da joj muz zaraduje dovoljno,lol).

    avatar

    17.06.2007. (21:29)    -   -   -   -  

  • MENTINA

    sta reci? Sve si rekla i sve je to tocno. Mislim da su zene po tom pitanju ugrozenije jer u vecini slucajeva one drze vodjenje kucanstva + sve ono na poslu. Istina je i o freelancer-ima, malo su van tokova jer nemaju toliko svakodnevnih kontakata u bransi. Ja sam eto primijetila da su se nakon sto ostadoh bez posla, moje glavobolje drasticno prorijedile uz opci osjecaj dobrostanja bez obzira na druge probleme (zabrinutost zbog posla, financija itd.). Mozda zvuci paradoksalno ali sve negativnosti nezaposlenosti nisu nista spram mobbinga, stresa i ugnjetavanja na poslu, stalne utrke s vremenom itd. Glavno je shvatiti da nismo niti roboti niti super(wo)men-i te se ravnati prema svojim sposobnostima.

    avatar

    18.06.2007. (00:32)    -   -   -   -  

  • jja

    Kinky - s nostalgijom sam se prisjetila svog studentskog nacina zivota. Iako sam i tad radila, tj. dala ispite u roku a onda radila do pocetka predavanja, bio je to neki sasvim drugi svijet. Svijet bez brige za stanarinu, koje zivotno potpisati itd.
    Kalista - svaka cast!
    xiola - koliko je sluzbeni prosjek? Ovdje je nekih 40 sati tjedno.
    lipa mare - hvala na podijeljenom iskustvu. Ja imam doma jednog laganini tipa, njemu burnout ne prijeti, bas mu zavidim na takvom mentalnom sklopu.
    ljelja - pola sata kave. Zvuci super. Kad da to uvedem? Ujutro pola sata...uf....navecer pola sata...uveli smo vecernje setnje opet.
    seoska idila - da to je to, a zene koje su i majke su trostruko opterecene
    Zvrk - ne radi se o lovi. ;-)
    Mentina - slazem se. I vjerujem da su ti neki fizicki simptomi nestali, dapace mnogi fizicki simptomi su posljedica nekih psihickih opterecenja.

    avatar

    18.06.2007. (09:40)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Draga, ne mora biti kavica, bit je u tome što je tih pola sata nedodirljivo. Nitko i ništa se nije šljivilo u tih pola sata:)

    avatar

    18.06.2007. (12:02)    -   -   -   -  

  • mish misho

    Iskreno: nisam mogla procitati sve, ne mogu, trenutno sam u osjetljivoj fazi, pa moram razmishljati pozitivno. Ja se navikavam zivjeti s posljedicama, ali kao freelancer (shto u biti jesam) nije lako ishcupati se iz te spirale prema paklu....Preorganizirala sam si zivot, imam puno vishe vremena za sebe, imam i hoby, s Phoebe svaki dan provedem najmanje pola sata u parku, vikendom prakticiramo duge shetnje po prirodi, izbjegavam kasne izlaske po kaficima itd...No duboko u sebi osjecam to nezadovoljstvo - gdje je krenulo pogreshno po pitanju moje karijere? Zashto je od sveg mog potencijala ostao samo gorak okus u ustima? S jedne strane osjetim neku sjetu kad pomislim gdje sam mogla biti da sam nastavila onim tempom, a s druge strane mi se povraca na pomisao koliko bi se trebala davati i odricati privatnog zivota za sve to. Trenutno me jako voza, pa se moram malo iskulirati. Srecom imam slobodno preko ljeta. :) Kad budem imala malo bolji dan rado cu pisati o svojim iskustvima.

    avatar

    21.06.2007. (13:00)    -   -   -   -  

  • Kućanica u Japanu

    A kad se svemu tome pridruze i djeca... Inace sam brzi vlak, ali vidim po ovim simptomima da ipak idem po voznom redu, nemam poremecaja ni problema, iako imam briga. Mozda sam ipak u zlatnoj fazi svog zivota ? Mozda je ovo moja 'plava laguna', biti kucanica par godinica, raditi samo jedan posao umjesto 2-3 (kao prije) i ne previse razmisljati o rupi koja se sve vise siri u mom zivotopisu, o danu koji ce jednom svakako doci i kad cu sljedecem poslodavcu u zemlji ovoj ili onoj trebati objasniti sto sam to radila X godina u Japanu. - Eto mene, vec mislim tri koraka unaprijed. Tipicno ! No, ucim i to drzati na lancu.

    avatar

    22.06.2007. (17:19)    -   -   -   -  

  • jja

    mish misho - nadam se da nisi imala prevelike posljedice. Da tesko je odrediti zdravu granicu izmedju ambicioznosti i samoizrabljivanja.
    Kucanica - reci ces da si stjecala medjunarodna iskustva, ne znam da li se vracas u nase "selo" ali u njemu se svakako cijeni biti par godina vani. Osim toga po svoj prilici bi s malim djetetom imala pauzu bez obzira u kojoj drzavi zivjela. Uzivaj zlatnu fazu :-)

    avatar

    22.06.2007. (17:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...