Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • viviana

    Jako je čudno da smo u isto vrijeme bili u odnosu na istu temu, pa sam se ne malo iznenadila kada sam nakon čitanja sličnog sadržaja u časopisu " Kulture Istoka " našla se licem u lice s naslovom tvog posta, ili onog o čemu sam upravo razmišljala. :)
    Radi se o oslobađanju ili razvezivanju od svijeta, odn. oslobađanju bića od prijanjanja uz svijet jer " onaj tko je vezan uz svijet ne može da umre, nego ga život pogubljuje, ili se on sam ubija. " Ili drugačije, " boji se onaj tko je vezan uz svijet, tko misli da je svijet nešto što će izgubiti – kao da je svijet ikada imao. " Jako lijepih promišljanja sam našla u tom tekstu kao i ovdje u tvom postu, pa ću se možda jednom kasnije opet vratiti na ovu temu, sad bih još samo napisala kako mi je bilo interesantno pročitati o dva suprotna pristupa koja vode ka istom ishodu: razvezivanju od svijeta. Na jednoj strani tome se teži radikalnim odbacivanjem svakog apetita i veze sa svijetom ( askeza ) ili utrnućem volje za svijetom, a na drugoj strani sagledavanjem temeljnog jedinstva čovjeka i svijeta, pristajanja na tok s ljubavlju ( taoisti, Niče: amor fati ) divljenjem prema tajanstvu, dubini i ljepoti svijeta.
    Ako se moram razvezivati :) onda se radije odlučujem za ovaj drugi pristup. :)

    avatar

    13.06.2007. (19:39)    -   -   -   -  

  • Ayzis.

    citala sam sve do trenutka kada si citirao Kastanjedu.

    Bljah.

    avatar

    15.06.2007. (18:34)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Ograničen kakav jesam, vidim da se razmatraju dva vida smrti: psihički i fizički, s tim da je izvjesno da se oni u praksi događaju obično istog časa.
    Pitanje je da li je težnja za tom smrću prije smrti još jedan od brojnih načina na koje se smrtnici zalud nadaju da će mjesto među crve otići među bogove.

    avatar

    15.06.2007. (22:14)    -   -   -   -  

  • davor

    Možda je ovaj post trebao prethoditi postu žudnja, kao što Platonov Fedon prethodi Simpoziju. Ipak, čini mi se da i ovako Suzukijev završni tekst u ovom postu, o vezi rađanja i umiranja, uspostavlja jasno prijelaz ka toj temi, o čemu govori i vivianin komentar. (Naime: »Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod« (Iv 12, 24).)
    Stoga se ne radi o žudnji za neumiranjem prikrivenom trikom da se to neumiranje pokuša postići tako da se bogove prevari lažnim sebe-žrtvovanjem. Radi se o otvaranju za drugačiju vremenitost, naime rodniju.
    Realistična spoznajna teorija bi ipak morala vidjeti da nam je podjednako neizvjesno idemo li smrću među bogove ili među crve - pod realističnom ovdje mislim onu koja je doista ograničena kakva jest, pa joj je jasno da ne zna što su to smrtnici. Ona koja ''zna'' da su oni ''ništa drugo do hrana za crve (odnosno slučajna nakupina organskih molekula)'' teško sebe s pravom može nazvati ograničenom - ta ipak ima malo veće pretenzije.

    avatar

    15.06.2007. (22:38)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Davore, ovi tekstovi su poput zen vježbe. Zahtijevaju veliku sabranost. Ako je već nemamo teško je da ćemo je postići pokušajem njihovog razumijevanja. Ako je u nekoj mjeri već imamo razumijevanje ovih (i sličnih) tekstova će nas jačati u držanju, kako ti kažeš, drugačije, rodnije vremenitosti. Nije dovoljan stav, kaže Heidegger, potrebno je držanje, a da bi se ono uspostavilo, ustrajna vježba.
    Ta rodnija, plodnija vremenitost kod Huxleya se pokazuje kao:
    neizbježan preduvjet stvaralaštva, ali i uživanja, čak i u puko intelektualnim i estetskim dobrima. Umjetnik se, dok gleda svijet, mora odreći uobičajenog ljudskog nagnuća da misli pojmovima korisnosti i dobitka. Slično tome i kritički filosof mora umrtviti svoja uobičajena mnijenja, dok istraživač mora čvrsto odoljeti iskušenju da pojednostavni i misli konvencionalno, već sebe mora učiniti prijamčivim da bi ga vodila nepoznata Danost. A to što vrijedi za stvaratelje estetskih i intelektualnih dobara vrijedi i za njihove uživatelje, kad su već stvorena.
    Ne možemo uistinu biti, ako ne umremo i to dok još živimo. Heidegger kaže: ''Tko se riješi zemaljskih stvari prije dolaska smrti, ne prestaje postojati kad dođe kraj.'' Goethe u svojoj čuvenoj pjesmi Blažena čežnja kaže: Umri i budi! Za one koji mudrost nisu osjetili, kaže Goethe, to je smiješno. Mnoštvo se ruga, a mudri hvale i slave ono životno što za plamom smrti žudi. Evo čitave pjesme, i to u prekrasnom prijevodu Seada Muhamedagića:

    Mudri samo smiju znati,
    Mnogost umah ruglo budi;
    Životnom ću hvalu dati
    Što za plamom smrti žudi.

    Hladnih noći ljubav uđe,
    Ti gdje tvoriš da te stvori;
    Spopada te čuvstvo tuđe,
    Kada tiha svijeća gori.

    Obavijen većma nisi
    Ti u tmine zasjenjenju;
    Žudnjom novom trgnut ti si
    K uzvišenom sjedinjenju.

    Nisi od daljine trudan,
    Leteć' stižeš, pogonjen;
    I na koncu svjetla žudan,
    Leptir ti si spepeljen.

    Sve dok nemaš ovo bar:
    Umri, ali budi! –
    Tmuran gost si, pozemljar
    Na toj tamnoj grudi.

    avatar

    17.06.2007. (12:58)    -   -   -   -  

  • planinar

    "Ono što imam i ono što jesam, meni je dovoljno. Ništa više nije potrebno. Pa da umrem ovog trena, ja sam spreman. I što sam onda? Takav, mrtav čovjek. Što je onda ovo nego zagrobni moj život već... Što sam ja ovo, nego duhom tek..." Anonymus :)
    pozdrav

    avatar

    20.06.2007. (19:22)    -   -   -   -  

  • viviana

    Jako je lijepo ovo, planinar, što si napisao... :) Život vodim, ili me vodi tim slijedom... još korak, pa ću stajati na stijenju ponad mora, s ovim istim prepunjenim grlom, iz kojeg bi se htjelo rasprsnuti veliko sveobuhvaćanje kojem nisu potrebne riječi jer se sastoji iz istih sastojaka iz kojih smo i mi sami, i koje bih ( ipak riječju :) najbliže opisala kao čisto bivstvo. :) Još korak.... pa ću jednom biti ljeskanje... :)

    p.s. za pjesmu, Milje... :)

    avatar

    24.06.2007. (17:51)    -   -   -   -  

  • Buha

    zar postoji hrvatsko izdanje Perinealne filozofije???

    avatar

    30.06.2007. (20:39)    -   -   -   -  

  • davor

    Ne znam da postoji, ja sam taj pasus preveo sa izvornika.

    avatar

    01.07.2007. (23:39)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    @Davore, čini mi se da u prvoj postavi tvoga posta nije bio tekst Ozrena Žuneca, da si ga nedavno "ubacio". Da li se to meni samo tako čini ili je to zaista tako?

    avatar

    03.07.2007. (11:20)    -   -   -   -  

  • davor

    Da, dodao sam Žuneca iz meni jako drage knjige Mimesis, malo sam je čituckao ponovno, pa naletio na ovaj pasus. I prošli sam post nadopunio :) a i inače nadodam u stare postove ponekad neki tekstić, kad vidim da se uklapa.

    avatar

    04.07.2007. (19:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...