Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • NEMANJA

    Vidim da me pasionirani čitatelj iz Rijeke na sva usta hvali:
    "U nekoliko zadnjih godina fenomen bloga preplavio je internet. Tako se i u Hrvatskoj desetine tisuća internauta odlučilo javiti kroz svoj web log. I dok su
    vani medju popularnijima postali 'pundit' blogovi, dakle blogovi stručnjaka koji razlažu odredjenu temu i novosti vezane uz nju, kod nas se pojavila tzv. blog književnost jer je poznato da smo mi nacija pjesnika i književnika.Da ne duljim..
    Pitam cijenjene forumaše koje blogove oni prate?
    osobno pratim sljedeće blogove;
    http://dealbook.blogs.nytimes.com/ -
    koji prati svijet spajanja,akvizicija,hedgefondova,venturekapitala, ipo-a, itd.
    http://uncrate.com - The buyers guide for men (outblush.com - za djevojke)
    blogove gawkermedia.com-a (gizmodo.com,lifehacker.com)
    http://engadget.com, http://www.bloggingstocks.com/
    kod nas bih izdvojio sljedeći blog;
    http://vaseljena.blog.hr -Nemanja: Povratak cara"

    xperttrader
    Traderhr Group Ltd.

    Hvala lijepo!

    avatar

    07.06.2007. (06:32)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Od danas mi, kao što vidite, možete i pisati.
    Kliknite na @ i pomolite se dragom bogu.

    Nemanja, Car Vaseljene

    avatar

    07.06.2007. (08:05)    -   -   -   -  

  • njetocka

    Kad bih se usudila komentirati ovaj čudesni pot pouri rekla bih da je riječ o bešavnoj montaži atrakcija psihodelično hipnotičkog učinka. Sve, baš sve u tome tekstu zavodi i mami. Zapravo bi valjalo provesti znanstveno istraživanje o tome koliko je te je li uopće moguće othvrvati se zovu toga štiva, toga autora.

    avatar

    07.06.2007. (17:54)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Jeste, jeste, baš bešavnoj, baš sam ja to hteo da kažem!
    Svaka ti čast!
    Da je mene netko pitao o prvome utisku o ovom postu, i ja bih to isto, ali na reč jednako rekao.
    Zapravo bi zaista valjalo provesti to znanstveno istraživanje o pot pouriju psihodelično hipnotičkog učinka. Čudi me da to već neko nije započeo.
    Ili možda jeste?

    avatar

    07.06.2007. (20:09)    -   -   -   -  

  • njetocka

    Da, trebalo bi utvrditi kako dulja izloženost takvom geniju djeluje na ljudsku psihu. Je li učinak blagotvoran ili, naprotiv, razoran. Zamisli tek ovu situaciju: nepoznat netko posve slučajno nabasa na vaseljenu ili patologiju i nevino krene čitati. Kad ono šljis markiz, pras nemanja, bum izgnanik, tras lečeni, ponovno markiz, nemanja, nemanja, izgnanik, lečeni, izgnanik. Mislim, kako to djeluje na njegov unutarnji ustroj?

    avatar

    07.06.2007. (20:49)    -   -   -   -  

  • fuxa felicity

    unutarnji ustroj? hmmm...noup..nemam..
    u svakom slučaju, ja plačem...što od ganuća..što od smijeha...što od poezije, što od proze...
    a mengalna sukrvica i gusjeničin kurac su samo dali ono nešto..
    stivo mami i zavodi..u potpunosti se slazem..
    budi nezasitne male zivotinjice u nama (op.a nisu gliste)

    avatar

    07.06.2007. (22:02)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ja sam sretan čovjek: nepoznati se ljudi ovdje zabavljaju! Divno.
    Ja sam sretan Car.

    avatar

    07.06.2007. (23:23)    -   -   -   -  

  • 45lines

    @NEMANJA, hvala što ne pratiš 45 lines ;) A drago mi je da ga komentiraš.

    avatar

    08.06.2007. (01:03)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Svakim se danom osjećam sve više pjesnikom. Kakvo sam prosvjetljenje upravo doživio. Ostavio sam komentar o Nemanji, koji se toliko podudara s ovim njegovim izborom i vašim komentarima. Koji trenutak spoznaje. Ja sam svoj komentar ostavio prije nego što sam došao ovamo i vidio što je Nemanja popikao od moga zadnjeg dolaska. Pitanje trenutka, pitanje vječnosti.

    avatar

    08.06.2007. (02:08)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Peratoviću, ti si barem tajni agent, ajd provjeri po IP adresama jesam li lagao. Logiram se jedino sa Playboyeva kompa i ovoga svog laptopa u Karlovcu. Ak ti treba pomoć, zovi Margetića, vidim da se posljednjih dana baš lijepo dopisujete. Navrati u Limb, više te neću udariti nogom u guzicu jer sam čovjek od riječi, zbog čega si i dobio taj malo prije implicirani vritnjak. Nadalje, podupirem te u tvom radu jer stvaraš živost koja često nadmašuje tvoje sposobnosti ali je dobrodošla.

    avatar

    08.06.2007. (02:15)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    U kurac, zaboravio sam napisati gdje sam ostavio taj komentar. Izgnanikova rakunska basna je fakat briljantna. Dakle, ostavio sam ga kod Markiza, u desnoj ladici, ispod naslaga guste proze.

    avatar

    08.06.2007. (02:18)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Upravo sam dovršio dobro plaćen tekst o Ježurki Ježiću pa malo brijem.

    avatar

    08.06.2007. (02:21)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Žac, upravo je obratno: pratim, a ne komentiram, jer puštam da se stvar sasvim rasplete. Inače, ako si u brzini zapeo za naslov, on je iz sljedećih redaka:"Čovjek više nije siguran ni u močvari!Olovna vremena: čovjeku u obranu vlastita dostojanstva preostaje samo kutija olova.
    Kalibar .45"
    Ima pravo Liječeni: svojevrsni Krleža.
    Zanimljiv je Fritz u tom smislu: na više mjesta u opusu Krleža veli, sasvim in cold blood, da se svakome može dogoditi da ubije čovjeka! Zanimljiv je, velim, taj Miroslav. Govori to vrlo mirno, na način na koji se u Engleskoj govorilo da je svaki čovjek u međuratnoj generaciji (između 1. i 2. svjetskog klanja) ubio svoga čovjeka. Kao biva, ništa strašno, to valjda tako mora biti, it goes with the teritory.
    Uvijek me dvostruko strašio takav Krležin stav: najprije zbog mogućnosti da je sasvim točan i istinit, a potom i zbog hladnokrvnosti kojom je iznesen: tonom čovjeka koji je sasvim pouzdan da je i sam nekog upokojio (Krleža pohađa vojnu kadetsku školu u Pečuhu, te neposredno uoči 1. svjetskoga rata, u doba Balkanskih ratova, pod utjecajem jugoslavenske integralističke ideologije bježi u Srbiju. Godine 1913. prekida vojni studij u peštanskoj Ludovicejskoj akademiji. Preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s nakanom da bude dobrovoljac u srpskoj vojsci. Osumnjičen je kao špijun i srbijanske ga vlasti protjeruju. Vraća se u Austro-Ugarsku i u Zemunu biva uhićen na osnovu tjeralice Ludoviceuma. Godine 1915. mobiliziran je kao domobran i poslan na bojišnicu u istočnoj Europi (Galicija) gdje doživljuje Brusilovljevu ofanzivu.)
    Puhovski je pametno kazao da je zločin rata u tome da u ratu čovjek može počiniti zločin a da za to ne bude pravno sankcioniran: ubiti čovjeka sasvim je prihvatljivo, u ratnim uvjetima, i zato jer je rat, to i jest smisao takovrsnog čovjekova djelovanja! Uvijek sam se zgražao pri pomisli da sam upravo razgovarao s čovjekom koji je zasigurno nekog ubio - pomišljao sam to svih ovih godina tijekom kojih smo usljed rata svi vodili takve razgovore. Taj osjećaj jeze bio mi je to intenzivniji što sam više razmišljao o ljudima koji su danas sedamdeset godina, i koji su sasvim mirno proveli svoj život unatoč činjenici da su ubili i to ne jednom i ne jednog čovjeka (sad ne pokušavam govoriti o ustašama i partizanima, to mi je ovdje na tren irelevantno, govorim o zgoljnoj izvjestnosti ubojstva čovjeka bez obzira na svojstva, na uniformu.) Strašno, zar ne!? Sjedite i pijete kavu, bistrite politiku, kak bi rekli, a čovjek nasuprot vas višestruki je ubojica koji pritom uopće nema nikakvu svijest o tome! Ili možda ima!? Možda to na trajan način obilježi čovjeka. Možda postoje dvije vrste ljudi: ljudi koji su ubili drugog čovjeka, i oni koji to nisu učinili. Možda svijet pripada onim prvima. Znam da ovo okrutno zvuči, ali, kad promislite, zapravo je nevjerojatno velik broj ovih prvih! U ovim krajevima, u kojima se govori da se nitko nije rodio i umro u istoj državi, nitko ne proživi život bez rata. Odvratno iskustvo.
    Trebalo bi tako odgajati djecu: staviti pred njih Kalašnjikov i govoriti upravo o ovoj temi, dok pod rukama osjete predmet čija je jedina svrha ubojstvo drugog čovjeka. Nema odvratnijeg predmeta na svijetu od komada oružja: i sam sam devedesetih u rukama imao Uzije i Glockove i nevjerojatan je ponajprije taj morbidni design, ta estetizacija smrti: kako se to oružje ergonomski oblikuje, na primjer! Morbidnog li cinizma. Prva je pomisao da zaista u ruci držimo nešto što je posljednja linija obrane vlastita dostojanstva i, u ekstremnim uvjetima, života, a onda sljedi pitanje svih pitanja: Da li bi i ja mogao povući taj obarač!? I, bi li ostatak života mogao živjeti sa sviješću da sam to učinio?!
    Krleža je sasvim mirno odgovorio: Da. Bi! Svakome se može dogoditi da ubije čovjeka.
    Kakav čovjek, taj Krleža. Poznavatelj ljudskih duša.

    avatar

    08.06.2007. (08:35)    -   -   -   -  

  • fru fru

    Vaseljena odjekuje smehom prouzročenim napose anatomijom Lollina šumskog sveska.

    avatar

    08.06.2007. (13:38)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dance with me little stranger...
    Da, to je besmrtni svezak. Postat će poznatiji od Kozarčevih šuma.
    Šume će biti posjećene sve do posljednjega stabla jer će se tražiti svezak više: drevne šume, pune gljiva što mirišu na vlagu.

    avatar

    08.06.2007. (14:06)    -   -   -   -  

  • Hudoba Hudobic

    padam ničice..

    avatar

    09.06.2007. (19:13)    -   -   -   -  

  • cveba

    alo bejbi, ne da bi se sam tak ofrlje igral sa besmrtnostchu, ti bokca, malo skromnosti se tu ishte, to kaj jedan hudezestveni Hudoba momentalno pada nichice nije razlog za oholost, kaj ne ?

    avatar

    10.06.2007. (18:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...