Komentari

danielaland.blog.hr

Dodaj komentar (36)

Marketing

  • WILD CAT

    moji korijeni će tražiti novu zemlju, moji cvjetovi rast će u novim vrtovima tek neotkrivenog vlasnika, moje sunce zasjat će na drugoj strani mjeseca...

    avatar

    05.06.2007. (21:28)    -   -   -   -  

  • misko

    Kiša ti priziva čudno-lijepe misli.
    Pozdrav tebi i Donu :););)

    avatar

    05.06.2007. (21:48)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Kiša koja uvijek budi uspomene...
    Draga odmara i navukao joj se osmjeh na lice kada sam rekao da si ju posjetila. Vjerovatno ti je promaklo da nema komentara.
    Pozdrav u ime oboje

    avatar

    05.06.2007. (22:24)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Ptica slomljenih krila... baš tužna slika i nemoć i negledanje zbog guste kiše i sve te omče...
    ne srećemo se... a ja sam danas prebacivala pogled tražeći nekog nalik tebi ...
    Pozdrav i osmijeh:-)))

    avatar

    05.06.2007. (22:24)    -   -   -   -  

  • Pustinjska

    Daniela, srećo, ovo mi je najdraža pjesma tvoja do sada. Snažna, presnažna. Potresna pomalo, iz samo meni znanih razloga. Osobnih posve. Lijepa, neopisivo lijepa. Trudim se, stvarno trudim zacijeliti ta krila, koja sam tako dugo lomila, pero po pero, svaku košćicu, hrskavicu jebenu izlizala, dok nisam počela padati. I ližem si rane sada, i uzlijećem ponovno. Na let se spremam, jača no ikada. I lica ta, lica neka sasvim mi poznata do jučer, vješto izbjegama. Skrenem pogled i napravim se da mi nije bitno. A bitno je. Sve je bitno. I sakriju se ponekad, u kiši, te suze iz duše. Jer plakati se tako može samo iz duše. Samo onda istinski boli. I stranci mrcvare ta moja krila, ti stranci odnedavno. Ne prepoznajemo se. A znam da se volimo i dalje. I teško je to, najteže. Ali kiša ispere sve. Tragove duše, kao i bilo koje druge. I hodamo tad u kiši ne primjećujući one koje smo voljeli, ne znajući da još ih volimo, ne znajući ni sebe same..

    avatar

    05.06.2007. (22:31)    -   -   -   -  

  • anessathiel

    Bok draga! Kak si ti meni?

    avatar

    05.06.2007. (22:35)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Ma ne... ja sam bila danas ...
    kratko i ne baš lijepim povodom... na kraju je ispalo Ok , ali next time... javljam se ili najavljujem komentarom ,
    može?
    A , možda ti navratiš prva ovamo heheheh na riječke noći !!!
    Pozdrav tebi, curice!

    avatar

    05.06.2007. (22:40)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    A kada zacijele rane na slomljenim krilima, kada ih zacijeli vrijeme, hoće li ptica ponovno letjeti?
    Hoće li moći, hoće li znati da joj je let sudbinom darovan?
    Jer letjeti znači živjeti!
    Biti slobodan!

    Grlim i jubac za laku noć ostavljam :*

    R.

    avatar

    05.06.2007. (23:02)    -   -   -   -  

  • Tigar33

    Draga Daniela želim ti laku i mirnu noć! Pusa! :)

    avatar

    05.06.2007. (23:09)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Dani, za sutra su najavili sunce. Nema više kiše!!! Nema više ptica slomljenih krila.

    avatar

    05.06.2007. (23:19)    -   -   -   -  

  • NF

    ne podnosim kišu i glede tvog komentara, kupao sam se u boksericama, a inače se kupam gol i ljeti u hrvatskoj uglavnom prebivam na stijenama :P

    avatar

    05.06.2007. (23:39)    -   -   -   -  

  • teuta

    Čini mi se da je sve izgubljeno, tako sam bar ja shvatila tvoj post. Uspomene su tu, slike su tu, povremeni i slučajni susreti su tu...ali to je sve. Krasno napisano vragolanko, kao i uvijek. Laka ti noć i lijepo mi pajki i sanjaj. Cmokkkk.

    avatar

    05.06.2007. (23:55)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    stvorila si pticu slomljenih krila
    zar si se igrom kroz kišu predala
    noćne ptice mrak mrakom stvorile
    privid svega u lomu svjetlosti ostaje

    avatar

    06.06.2007. (00:13)    -   -   -   -  

  • Teate

    tuzno..da da...
    ja se vratila u svjet bloga nakon duze vremena...
    net mi nije bio ok...
    pusaaa

    avatar

    06.06.2007. (01:11)    -   -   -   -  

  • Pustinjska

    Vratila sam se poslušati pjesmu, još jednom, prije spavanja. Napokon kod tebe nešto po mom guštu, i to potpuno. Obožavam tu stvar. Riječi su fenomenalne. Ne znam zašto, ali tu snagu riječi i čežnje osjetim još samo u jednoj kod Fairuz, Ya Tair se zove. Ondje ptica, ovdje vjetar, ali poruka je ta, ista ta, koja je bitna. Jedino ona bitna. Na poseban način bitna. Lijepo spavaj, draga.

    avatar

    06.06.2007. (01:22)    -   -   -   -  

  • Frulićka

    Hahahhaahahhaha...znala sam ja da ćeš i ti "zagristi"..hehehehehehe.....Ma dvaga moja cupavaaa i plavaaa.......ružice nisu od nikakvog frajera nego mi je jučer jedan par došao zahvaliti što im je parnica uspješno riješena.....cmokanaaaaa...LooooL

    avatar

    06.06.2007. (07:21)    -   -   -   -  

  • jelenaart

    Dobro ti jutro zelim.
    A sta da ti kazem, pesma je divna i muzika prava.

    avatar

    06.06.2007. (07:33)    -   -   -   -  

  • tvoj Kike

    Strah od letelnja?!? :)

    avatar

    06.06.2007. (07:52)    -   -   -   -  

  • avangarda

    ja stvaram pticu koja leti, a nema krila :)

    avatar

    06.06.2007. (08:01)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Ovako se u nekim čudnim noćima, prolazeći kraj starinskog ogledala
    sama u sebe zagleda Savršena Pjesma i onda se nešto pomiješa
    u obrisnostima i neumitnostima, dok odraz pije blagotišje sjena.
    Poezija poput krhke uzane brvi do zvijezda, poezija padanja, osjeta i leta,
    sa zaraslim sanjama i nerazbuđenim ranama, polagana kao rosulja
    na predzadnjim stubama samotnog šetališta, uzana kao prozor
    kroz koji u nas dahne vlakovođina mašta, široka košulja s izgužvanim
    kvadratima i rastvoren dlan s pogubljenim linijama, tutnjava i lomljava
    putnih krošanja, nečeg pod prozorima i bodeža za pisma pod jastucima.
    Ovako nekako lijepo zaboli, kad boli duša i sva je njena bolnost neprestana,
    sva je njena košmarnost kao bijela haljina na predugom putu do
    prostrtih postelja, zaspalih ulica, snoplja sjećanja...
    Noćas ste pisali samom oštrinom pera, bez tinte, bez žaljenja i samo je
    tanka nota krvi blago na koži svirala sonatu nježnosti, sonatu sna.
    A kiša, ta vječna ponovljivost onog čega nema do divnih Gramofona
    Atmosfera, ta naša dnevnička stranica, ta naša ploča šutnjama izgrebana,
    padat će dugo kap po kap neumrlih nas, trag po trag, vlat po vlat,
    gdje neće moći z a b o r a v ...

    (Rijetko ja, rijetko, osjetim ovakva divljenja. Po tome smo mi iznad
    zlokobne zadanosti krhkog ljudskog svijeta. Dvije duše. Dva sna.
    Dvije ptice slomljenih krila.)

    avatar

    06.06.2007. (08:07)    -   -   -   -  

  • maglovito jutro

    Slažem se, ovo doista jest vaša najbolja pjesma, barem od onih koje sam ja imala priliku čitati.

    R.

    avatar

    06.06.2007. (10:23)    -   -   -   -  

  • azy

    rastužuje me pjesma. jako, jako. stvara mi omču.

    avatar

    06.06.2007. (10:37)    -   -   -   -  

  • Melancholy

    "...i miris je ostao isti
    i grad u kojem lutamo
    i ne susrećemo se više i
    kada se ugledamo    ..."

    Univerzalan osjećaj bivših ljubavi... tužno, ružno, ali upravo bolno istinito.

    avatar

    06.06.2007. (10:45)    -   -   -   -  

  • Rene

    Ljubavi moja!

    Oprosti mi što te toliko zapostavih ali sam ti jako tužan. Nema više mojeg Dona. Prekjučer je otišao na svoje zadnje putovanje. U totalnom sam bedu, slatkice! Baš bi mi sada trebao jedan tvoj nježni zagrljaj!

    Ljubi te tvoj Rene

    avatar

    06.06.2007. (11:07)    -   -   -   -  

  • sannchy

    stvorila sam pticu
    kojoj slomljena su krila

    tako bi i ja mogla stvoriti..jedan dan sve super a drugi bas kao ptica slomljenih krila...pozdrav

    avatar

    06.06.2007. (12:44)    -   -   -   -  

učitavam...