Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (44)

Marketing

  • Frulićka

    Ne znam što bi na ovo rekla i kako bi reagirala u takvoj situaciji...Vjerojatno kao i te prijateljice....tugovala i nastavila svoj dotadašnji život.

    avatar

    03.06.2007. (14:31)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Gledala sam oba filma i ne mogu se ni ja sjetiti naziva ovog drugog. Ali sjetit ću se, sad mi vrag neda mira. Ma sjetila sam se, naši su ga preveli "Zaljubljivanje". Uf, sad mi je srce na mjestu. Znaš šta ja mislim o tome. Dešavaju se takve situacije, potpuno se slažem. I ljudi provedu neko vrijeme zajedno, koliko je to moguće. I ostaje čežnja, želja, nemogućnost nastavka odnosa. I onda patimo, jer zabranjeno voće je najslađe. A da se kojim slučajem veza nastavi u većini slučajeva ne bi uspjela. Baš iz razloga koje si navela, pa i zato što bi vremenom shvatili da je i to osoba kao i svaka druga, sa svim svojim vrlinama i manama, a mi žene volimo idealizirati ljubav općenito i onda patimo za nečim što u stvari ni ne postoji. Odavno sam shvatila da su sve velike ljubavi velike baš zbog toga što su kratko trajale. I nije nam bilo omogućeno upoznati tu osobu do kraja.
    Čast izuzecima, jer takvi uvijek postoje. Naći svoju drugu polovicu je zaista nešto najljepše što nam se može dogoditi. No ne znam je li to sreća, umjetnost prepoznavanja ili nešto sasvi treće. Ali znam da sve rjeđe srećem dvije sretne polovice.

    avatar

    03.06.2007. (15:10)    -   -   -   -  

  • rU

    hihi majstorice ... grom puknuo u kompjutor ....

    a ti razmišljala o ljubavi ...
    umjesto da si nekoliko lijepih mirisnih svjećica upalila ... hihihiii ...pa otkrivala još nepoznato o već poznatomu ...

    avatar

    03.06.2007. (15:36)    -   -   -   -  

  • armin

    zahvaljujem na dobrodošlici;)) i gotovo sam primoran da stavim jednu crticu koju sam davno napisao o ljubavi.

    Mali osvrt o velikim ljubavima
    Govore da su sve velike Ljubavi mahom tužne ili nesretne. Oni koji tako misle, ti izdajnici ljubavi samo se uklapaju u stereotipne slike koje su im ponuđene u ime lijenosti kao kakav eufemizam za nesposobnost promišljanja što je ljubav. Gotovo sam povjerovao no moj anarhistički (barem se uzdam da je takav) i kritički duh mi naprosto ne daje da prihvaćam apriori tuđe aposteriornosti, tuđe istine Istine su krhke i promjenljive kao i mi sami. Imaju toliko vlasnika i brkaju se sa nametnutim pravilima i arhetipovima koji vladaju našom sviješću. Ljubav se često miješa s nagonom i strašću i još nekim surogatima zbog nedovoljnog poznavanja i zbog prihvaćanja tuđih istina o njoj samoj. Ljubav je, uostalom kao i sve ljudske umo tvorevine, stanje i rezultat duha. Duh uobličujemo mi sami. Već prema našim sposobnostima i uvjerenjima. I pojam o tome što je ljubav uobličujemo mi sami ali često bivamo prevareni jer olako uzimamo ponuđene tuđe predodžbe, gotove istine i prihvaćamo ih bez da se istinski upitamo da li je to doista ono što želimo i možemo li i mi dati svoj sud o tome. Oni koji prihvaćaju da su ljubavi što veće tim nesretnije i sami su takvi, nesretni i nesretniji. Kapitulacija duha i kreativnosti i nesposobnost vjerovanja drže ih u tom uvjerenju. Nemanje tog famoznog spiritus rektora te misli vodilje o našoj svrhi življenja čini ih podobnim za manipulacije i za plašenje isključivostima. Ne želim to prihvatiti. Oni koji to prihvaćaju prihvaćaju tuđu isključivost i tuđe vjerovanje. Dapače ja vjerujem da su sve Ljubavi sretne, male i velike jedino je pitanje koliko mi to znamo spoznati. To buđenje našeg kreativnog duha iz svakodnevne banalnosti nas diže u svijet koji nas oplemenjuje bez obzira da li to netko uzvraća ili ne uzvraća. Svijet koji nas čini boljim ljudima i bližim bogovima koji su uzorni arhetip onoga što bi mi sami trebali biti.

    avatar

    03.06.2007. (16:50)    -   -   -   -  

  • Decy

    žene ostaju uz svoje muškarce,one ne napuštaju svoje gnijezdo olako....ja imam frendicu koja je svoje skitnje pravdala samoćom (on je bio sportaš),ali uvijek je ostajala s njim.
    A žena se toliko daje za muža i djecu da u srednjim godinama shvati-pa,gdje sam ja u svemu tome...i dogodi se...
    ja sam za sve...pa i patnjice i tuga budu slatke...bolje i to nego dosada ...ha ha

    avatar

    03.06.2007. (17:05)    -   -   -   -  

  • Decy

    btw. u svezi "pucanja groma u k...", i meni se to jednom dogodilo. Može se kupiti utičnica koja je direktno u zidu i tako čuva kompjutor. Ja sam ga kupila i sad nek' puca koliko hoće (a evo upravo čujem plotune grmljavine)

    avatar

    03.06.2007. (17:14)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    mislim da su takvi odnosi ipak varka, potpuno se slazem sa korom.
    ali mozda je to zato sto sam treutno (zadnjih godina) uvjerena da sam nasla svoju srodnu dusu i da bolje ne moze... vrijeme ce pokazati.
    a da sam ja bila meryl u "mostovima" sto posto bi otisla s clintom....

    avatar

    03.06.2007. (17:59)    -   -   -   -  

  • da sam mudra

    Ogromna je razlika između strasti, čežnje za nekim i ljubavi. Sretan je onaj koji to zna raspoznati i tek tada odlučiti hoće li ili neće pustiti svojoj strasti na volju.

    avatar

    03.06.2007. (19:05)    -   -   -   -  

  • borgman

    @ da sam mudra... mi je najbliža prvoj verziji komentara. U dugo godina sa mojom "polovicom" Cordelia, nekoliko puta sam "naletio" na "savršene".... ali... u tom trenutku to tako samo izgleda. Mješavina hormona, feromona...kemije... i ne vidiš više ništa osim projekcije koja nema mane... "savršena druga polovica"... i tada ti ostaje tugovati, razvrgnuti, razoriti... ili... (moje možda najbolje iskustvo)... zapravo treba samo malo pričekati. Ponekad samo koji dan. Svladati nestrpljenje. Život jako brzo raznese feromone vjetrom, radni napori ubiju hormone (pogotovo ako je postojeća veza zapravo zadovoljavajuća), i ostane...samo istina. S druge strane je jedna nepoznanica, kompletna osoba koja ima svoje vrline i mane, i s kojom bi možda moglo...a možda i ne... sigurno nije "savršena polovica" nego kao što je to uvijek u životu,... veliki upitnik.
    A tada, nakon svega, "hladnije glave"... možeš donijeti odluku.

    avatar

    03.06.2007. (22:33)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    Hmmm..sto je ljubav?Kad se dvoje upoznaju i svide jedno drugom,odluce stupit u vezu ili zivjet zajedno.Ali to jos nije ljubav.Tek kasnije ce se pokazat kad prodje prva faza zaljubljenosti i svidjanja,ljubav se moze razviti,ali i ne mora.Razvit ce se ako se partneri dobro upoznaju i nauce razumjeti,postovati i prihvacati jedno drugo bez pokusaja da ga promjene.Zato su zapravo zrele odluke zena kao u filmu Mostovi.To je tek faza zaljubljenosti i svidjanja,novi dodiri,mirisi,upoznavanja (mmm kako je to slatko:)
    Neke se odluce ipak otici i spremne su riskirati,ali tim cinom povrijede osobe oko sebe na ustrb vlastite srece.Procitala sam jednom u nekoj knjizi.......ide ovako otprilike:
    --Napustam te,jer sam dosla u situaciju da moram birat izmedju vlastite srece i tebe,ja sam izabrala srecu.
    --Ali ti si sebicna,jer me napustas!!!
    --Zar nisi ti sebican,jer me zadrzavas i ne zelis da ja budem sretna?

    Kad se nadjemo u ovakvoj situaciji i izaberemo srecu za svog partnera,znaci da volimo nesebicno i to je prava ljubav.Takvu zrelu ljubav nazalost rijetki ostvare.
    I slazem se s @decembar2001 :)) sve je bolje od dosade:))

    avatar

    03.06.2007. (23:43)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Mislim da u svim prethodnim komentarima ima pomalo istine ...i za svaki bi čovjek mogao pronaći razloge protiv i razloge za...
    a što bih ja?
    Sigurna sam da bi to moralo biti nešto uistinu posebno i neviđeno...a i onda, mislim da sam previše odgovorna da bih samo tako olako razmišljala samo o vlastitoj sreći , a zanemarila sreću onih do kojih će mi uvijek iti najviše stalo, a to su moji klinci!
    Po svojoj bih prilici to oplakivala stihom i hranila se time u samoći!

    Nadam se da ćemo se uskoro sresti hihihi kako su dogovori krenuli i mogle bi!
    Osmijeh i ugodan ti tjedan pred nama!

    avatar

    03.06.2007. (23:59)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    jednom je jedan mali veliki čovjek rekao da su sve prave ljubavi tužne. po mom mišljenju, ne treba biti, ne treba brkati zaljubljenost i ljubav. ako se ljubav razvila postuno, ako se gradila, ako smo se oko nje puno trudili, na žalost i ona može puknuti, ali onda nije tuga u pitanju. možda to ime neke veze s ponosom.
    ali i onako mislim da je bolje krenuti naprijed nego plakati nad prolivenim mlijekom.

    avatar

    04.06.2007. (08:31)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Majstorice, baš si majstorica. Tebe ni gromovi ne mogu zaustaviti. Novi post! Koja energija? Ili te i gromovi vole kao i svi mi oko tebe. Prekrasno društvo. Kroz komentare kod tebe i Rualjke, i Miška naravno,sve sam vas jako dobro upoznala. Osjećam se dijelom društva, i kad se guram na klupicu i kada pružam šalicu da se i meni kavica natoći. Ne stižem stavljati komentare. Ali...ima i ali...nekako mi ne idu osobne teme. Evo sada o ljubavi? Velikoj! Maloj! Ma idu mi, ali sad je razdoblje bez boja i kvarila bih onu finu ružičastu, koja budi sjetu na optimizam koji svako malo probudimo u sebi. Volim vas svih, a tebi velika pusa, i da u ljeto uđeš jaka, oporavljana i nasmijana!

    avatar

    04.06.2007. (08:36)    -   -   -   -  

  • playera

    Šta mislim o tome?
    Pa, majstorice, preokrenuh nebo i Zemlju da bih shvatila;
    tu nema prava i nagodbi...samo ljubav.
    Jer kako reče B. Shaw:
    "Što ce reći povijest?
    Povijest će, gospodo, lagati kao obično."

    Voli te Playera

    avatar

    04.06.2007. (09:04)    -   -   -   -  

  • avangarda

    Sve je to život. Tako i gledam na to. Nepredvidivost mu je prva odlika. Možda zato život i je uzbudljiv i lijep, pa i u onim teškim trenucima.
    Bitno je - imati način kako savladati prepreke!
    E tu treba biti - majstor!
    p.s. Film "Mostovi u okrugu Medison" baš odlično pokazuje život i nepredvidivost......

    avatar

    04.06.2007. (10:35)    -   -   -   -  

  • misko

    Velike su ljubavi uvijek tragične: završavaju smrću jednog ili oboje aktera.
    U suprotnom bi se izlizale i prestale biti velike ...
    Što bi bilo sa Romeom i Julijom, da su stari pustili sve k vragu i dozvolili im ljubav nakon početnog protivljenja, da su se oženili, izrodili čopor djece i stasrili, starili....nitko ne bi znao za njih, još jedan par u kovitlacu života.

    avatar

    04.06.2007. (11:32)    -   -   -   -  

  • LittleMissG

    to su teske situacije, i teske odluke, ali mislim da je iskrenost tu najvaznija - nitko se ne zaljubi u drugu osobu ako mu je s muzem/zenom sve za pet...

    avatar

    04.06.2007. (11:49)    -   -   -   -  

  • Pgy

    Prokleta mogućnost izbora mora da postoji.....nakon ovog parafraziranja Azre izgubio sam nit vodilju......
    Svatko je odgovoran za svoje postupke i odluke. Izjava "Ah, da smo se bar ranije sreli" nema baš prevelikog smisla ako si zadovoljan svojim sadašnjim životom. Ako želiš promjeniti svog životnog partnera učini to, ako smatraš da je to najbolje. I budi spreman na posljedice: sve što ste zajedno gradili nestaje u nepovrat. A što ako si pogriješio? Što ako nakon par mjeseci s tom novom "savršenom srodnom dušom" bude još gore? Isplati li se? A što ako.... Možda sam ipak trebao.... Previše pitanja koja nemaju odgovor u teoriji, a u praksi ih se bojimo postaviti sami sebi.
    Zaključak?
    Svatko je krojač svoje sudbine. Ne postoje prave odluke, postoji samo smrtonosna bolest koja se prenosi spolnim putem, život.
    Što sam htio reći?
    Pojma nemam.

    avatar

    04.06.2007. (14:04)    -   -   -   -  

  • katrida

    .........gledala oba filma, prava poslastica za žene.........sad ću malo guštat u sjećanju........,.......mislim da je i ta veza samo iluzija koju obodvoje zamišljaju, zajednički život može pokazati ,jedino, postoji li ljubav ili ne......

    avatar

    04.06.2007. (19:49)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Falling in love se zove taj film, dobro su preveli.
    Naravno da ga imam na kazeti. Mostove nemam. Namjerno.
    Ne želim ih imati i ne gledam reprize.
    Knjiga mi je dosta.
    Ne može se opisati riječima taj osjećaj. Teško.
    Kako opisati prepoznavanje dviju duša, neopisivo ushićenih što su se konačno pronašle.
    A istovremeno svjesnih da su se zapravo promašile. Kako ćeš to opisati. Moraš ispričati cijeli jedan život ispunjen dubokim razumijevanjem zahvalnosti na tim nekim trenucima koji obilježavaju jedno postojanje.
    Što blagom osmjehu daje sjetu, dlanovima nespretno prikriven drhtaj, što uzdahu daje onu pravu dubinu? Ljubav? Čežnja?
    Neka mi Bog da zdravlje da imam još vremena o tome razmišljati. Nemam odgovore na neka pitanja, ali poznajem materiju.

    avatar

    04.06.2007. (22:03)    -   -   -   -  

  • Cordelia

    Mislim da je problem u tome što ne postoji samo jedna osoba na ovom svijetu s kojom bi mogli biti sretni. I zna se dogoditi da ponekad sretnemo neku od tih osoba i osjetimo nešto. Tada je najvažnije stati i dobro razmisliti što želimo i ne napraviti ništa zbog čega bi poslije žalili. Borgman je već rekao, a ja potvrđujem. Oboje smo bili u prilici da sretnemo osobu zbog koje smo bili u iskušenju (ja samo jednom-malo sam izbirljivija :)). Ja sam znala kad se to desilo njemu, on kad se to desilo meni jer se previše dobro poznajemo. Ni jedno ni drugo nismo prešli granicu prijateljstva s tim osobama. Imali smo prilike, jer niti sam ja od njega niti on od mene tražili da prekinemo ta prijateljstva. Imamo povjerenje jedno u drugo. Ljubomora tu i onako ne pomaže. Treba pričekati da se osjećaji smire, ako se ne smire onda s vezom i nije bilo nešto u redu. Na kraju smo ipak izabrali jedno drugo i za 9 dana slavimo 17 god veze.

    avatar

    04.06.2007. (23:30)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Filmove nisam odgledala, jer ne volim glavne aktere.
    Kada sam čitala tvoj post, već mi se u glavi raspleo komentar, kliknem ovamo, letimično čitam, te vidim da je Borgman uglavnom rekao sve.
    Često u vrućoj želji za velikom ljubavi, od muhe napravimo slona, te zbog zaljubljenosti smatramo neku treću osobu upravo savršenom.
    Životna iskustva ljudi koji su se upustili u nevjeru pokazuje da su lupili glavom o zid. Jer kada se skinu ružičaste očale, pred nama ostane samo čovjek, ogolio, ranjiv, manjkav, nesavršen.
    I opet se slažem s Borgmanom, samo vrijeme može pokazati koliko je taj treći srodan ili nesrodan. Samo vrijeme.
    Za kraj, i meni je jednom lupio grom u comp, nabavili smo zaštitu, za sada je sve kao po žnjori.
    Pusa majstorici od dobrih kavica:)))))

    avatar

    04.06.2007. (23:43)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    U potpunosti potpisivam donji post, jednom bloger uvijek bloger :)).
    Kad sam par večeri legla iza dvije ure onda sam rekla dosta, nažalost to je skoro jedino vrijeme kad mogu smirom bit na kompu ali onda ujutro ne znam za se, zato sad po 10-15 minuta dođem ujutro, pročitam i komentiram koliko mogu i to je to za sad, ali tu sam.
    Pogledala sam oba dva filma, dobri su ali ipak mislim da je život najčešće nešto drugo, ma ko će ga znat, uvijek se pitam kod takvih rastanaka, iako drugi završava sretno, što bi bilo da su ti ljudi ostali skupa, bili bili tako sretni i zaljubljeni tj.voljeli se do kraja života, evo malo filozofiram ali često tako o velikim nesretnim ljubavima razmišljam.

    avatar

    05.06.2007. (09:37)    -   -   -   -  

  • chablis

    Filmove sam gledala. I plakala. Glasno. Iako nisam bila sama. Jer se ne sramim osjećaja i ne želim ih skrivati pred drugima ni pred sobom. Nastojim život živjeti temeljito, potpuno, prihvatiti sve što daje, i lijepo i tužno i ružno. Koliko god boljelo i koliko god bilo lijepo. I ne mislim da su sve velike ljubavi uvijek tragične kao što kaže misko. I sto to znaci velike. Ako jesu ljubavi onda nužno i jesu velike, malih nema, po meni. Onda nisu. I zasto bismo cijeli život živjeli u zabludi ako to otkrijemo. Zašto se ljudi boje promjena?

    avatar

    05.06.2007. (11:00)    -   -   -   -  

  • ljelja

    To su sve roza očale. Koja druga polovica, nema ni prve! Pogotovo ako se veza ne izgrađuje neprestano. A mnogi su lijeni. A i ja sam kampanjac:)))

    avatar

    05.06.2007. (20:23)    -   -   -   -  

učitavam...