Komentari

tedica.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • lu-lu

    Meni je užasno žao da se ne sjećam glasda i smijeha mojeg djeda, on je bio najvažnija osoba u mojem životu do kad nisam krenula u vrtić, baka je bila stroga (ali pravedna i uvijek zabrinuta da mi se što ne bi dogodilo), ali deda mi je dao da raim sve što hoću i kupovao mi je "Slatka tajna" bombone. Sad si me sjetila, i ja bih mogla napisati post o svojem djedu!

    avatar

    31.05.2007. (13:48)    -   -   -   -  

  • Nessa

    Ne znam da l' da se smijem ili plačem. Ti si više nostalgična nego ja s Vilom, al sad si me potaknula...
    I ja sam imala dedu, ok, dvojicu, al jedan je umro mjesec dana nakon što sam se rodila, ne poznajem ga. A drugi, sad već plačem, umro je prije dvije godine. Ponosna sam što mi je bio deda. Da, i on zaslužuje svoj post.
    On je bio jako ponosan i sretan kada sam upisala Veterinu, ali i razočaran kada sam se ispisala. Žao mi je što sam ga razočarala, ali jednostavno ne mogu podnjeti tuđu patnju...

    avatar

    31.05.2007. (14:02)    -   -   -   -  

  • dviz

    Prekrasno.

    avatar

    31.05.2007. (14:51)    -   -   -   -  

  • Ribac

    eh, sad se ja sjećam svoga djeda... vuuuš, koji nalet nostalgije...

    avatar

    31.05.2007. (15:03)    -   -   -   -  

  • zriliputanac

    zri siroče.
    dede nula. nikad ni vidio ni čuo. dugo mislio da je ko fol nadimak dobio ko pile. kopile posto sebi sam. tako osto do skoro u punoljetni dan. istinu mi nisu govorili o tatinom krilu, pa stvarno imah mah mah zadah da sam pala niotkud.
    deda po mami, advokat u mostaru, postao mi je živ oko 50 godina nakon što ga ubiše u zeničkjom zatvoru. išla dole, kuću si gledat trokatnicu, usput na široki brijeg kod zovka. kad ono, čija si ti mala?
    rakijom me oprao. nije prestajao o dedi, nije prestajao tako da sam već imala dojam da ja trebam prekinuti, makar vodopad bio bogat, zaniimljiv, blago uzvišenih kapljica koje su i mene dizale ali ne ponosno gore, nego ponsono dole - u hvala ti dedo da si bio moj dedo pa sam zato i ja sam tvoja unučica. a tek sa zovkom u meni se naježio onaj dio koji se odazivao na istinski, isravni i vjerodostojni impuls izvana. mama ili teta, nitko nije mogao biti objektivan, kolikogod se trudio nisam mogla cijelim bićem prihvatiti to lijepo kao zaista i drugima lijepo. i tako, 1998. sam upoznala svog dedu božidara kad je oživio neki hercegovački gen u meni, pa sad stvarno sramotim, shvaćam, ali punim srcem ljubavi ipak sramotim sve svoje kad me pukne autom juriti kroz grad, vrišteći s rukom kroz prozor (diskretno ipak) GENI GENI KAMENI, vatra gori u meni, GENI GENI KAMENI, takvi smo mi rođeni...
    UZMI ILI OSTAVI!
    eto. o tatinom tati također tad negdje svu nevjerojatnu bajku, koja je ipak istina time što sam ja bila na životu, također mi otkrili. pa ustvari, evo. moji dede su se s neba malo spustili, ili mene na tren ponijeli, i to mi je od njih najlepše što sam mogla poželjeti.
    geni geni kameni... i čast-ni... što ti više treba od takvog naslijeđa? kuća trokatnica, oke :))). šalim se. ali volila bin otić dole, sad si me dovela do tog. i uzeti si u tobolac svbok klokančića dvogodišnjeg. da vidimo kamenje.

    avatar

    31.05.2007. (16:16)    -   -   -   -  

  • ista

    toliko mi je tužan ovaj post da ti ne mogu reći....sjeća me na moja 2 djeda kojih više nema,a koji su mi značili jako puno...i dan danas kad nazovem baku jedva se zaustavim da ne kažem:pozdravi djedu!često mislim na njega....

    avatar

    31.05.2007. (19:42)    -   -   -   -  

  • TheLittleone

    Pustila sam nekoliko suza čitajući ovo...Svladao me osjećaj, gotovo isti kao kad sam pisala onaj post o svom djedu, zato znam s koliko si ljubavi pisala! Ja se svome još samo mogu prisjetiti osmijeha, ali i to je dovoljno ponekad!

    avatar

    31.05.2007. (19:57)    -   -   -   -  

  • hotmama

    draga tedica, ma citam te redovito, ali stvarno nemam vremena a niti volje za blog. ovaj post me je dirnuo pa moram komentirati. moj dida je bio meni najdraza osoba na svijetu. umro je prije pet godina i svaki put kad ga se sjetim suze mi navru na oci. tako da suosjecam tvoju bol za tvojim dedom. ajde budi pozdravljena draga i nastavljam te citati!!!!

    avatar

    31.05.2007. (21:21)    -   -   -   -  

  • Tamelie

    Ovo je bilo predivno. Jako lijepi post, tako tužan, a opet tako radostan, pun osjećaja i sjećanja na tu divnu osobu u tvom životu. Dede i bake su nam uvijek nekako bliski. Recimo, mog dedu, za kojeg mi svi govore da sam na njega, i ponašanjem i izgledom, nažalost nikad upoznala nisam jer je umro u 35.godini života od raka. I sve bih na ovom svijetu dala da nekako "uskrsne" samo da ga vidim i popričam s njim malo. Njegova žena, baka, je jedna tako simpatična i smiješna žena, o njoj bi se moglo pričati i budem napisala post o njoj uskoro. :) A drugi deda i baka su skroz drugačiji. Oni su strogi jako, deda je prije bio u sudstvu, radio je i kao pilot, priča se da je bio i političar. Lol.
    Ma strašno nešto, smiješna obitelj. Hehe.
    Tedice, jebemu, moram prestat pušit. Samo da snage skupim, čekam da mi prođu prijemni i ovo sve, da na ljeto lijepo mogu prestat.
    Valjda bum.
    Pozdraf. :P

    avatar

    31.05.2007. (23:35)    -   -   -   -  

  • MiniMaxine

    Znamo se samo preko Bodljikice :-), ali moram, moram ti reći da me jako dirnuo i rastužio (da ne kažem i nešto više) ovaj post, prekrasan i pun ljubavi. Žao mi je što si imala tužan i stvaran temelj za to, ali drago mi je što si imala takvog djeda i što si nam ovako lijepo ispričala tvoju i njegovu priču...
    Pozdrav :-)

    avatar

    01.06.2007. (00:47)    -   -   -   -  

  • sara

    djede i bakovi i djede..znam skoro sve ovo sto si pisala, ali sam se sada prisjetila opet i pohvatala detalje koje mi nisi stigla pricati..ono s povracanjem, eheheheh.
    meni fale ova dva djeda sto su umrli, a fale mi i bake ove koje su zive jer ih ne vidim cesto.
    otici cu do njih skoro, zbilja ih nisam dugo vidjela.

    avatar

    01.06.2007. (10:06)    -   -   -   -  

  • Gali

    M anije Garo posljednje od njega na svijetu. Imaš ga ti u srcu.....rasplakala si me što je inače jako teško. :)))))))))

    avatar

    01.06.2007. (11:06)    -   -   -   -  

  • just-a-woman

    Nije toliko bitno što mu zaboravljaš glas... vidim da se sjećaš puno drugih detalja o njemu, s puno topline i puno ljubavi... a takvo sjećanje je živo sjećanje...

    avatar

    01.06.2007. (14:25)    -   -   -   -  

  • sara

    znas sta je mikika? mlado od dumine
    nisam mogla odoljeti, to sm cula sada

    avatar

    01.06.2007. (15:57)    -   -   -   -  

  • Vražja posla

    Ma joj, uz ovaj sam post i plakala i sjećala se svoga djeda, i zamišljala kako je to bilo kad si bila mala... Drago mi je što imaš lijepe uspomene na djeda.

    avatar

    01.06.2007. (19:37)    -   -   -   -  

  • Kirshna

    Plesala si u Željezničaru?????
    Ovo me šokiralo, znala sam da te odnekud poznajem.
    Moj staž tamo je 12 godina mukotrpnog plesa :-)

    avatar

    01.06.2007. (21:50)    -   -   -   -  

  • Azrail

    Dirljiva priča, obojana zdravim smijehom. I mene krase, baš kao tvog dedu, ogromni nožni palčevi, pojedine žene mi kažu da imam krumpire na nogama. Nisam se još ozlijedio motikom, to ću kasnije napraviti, pod stare dane. Bude mi drago kad netko drži do svojih sjećanja - mrtvima barem to možemo napraviti, napisati redak njima u spomen, sjetiti ih se. Očekujem da ćeš uskoro napisati sličnu storiju o biološkom djedu ili nekom drugom, svejedno.

    avatar

    01.06.2007. (23:12)    -   -   -   -  

  • majstorica

    meni su svi umrli - i mamini starci i tatini. ne sjećam se ničega, samo lica, gesta i nekih događaja. znam samo da mi fale.
    hvala ti što si me malo podsjetila.

    avatar

    02.06.2007. (00:01)    -   -   -   -  

  • *Mala_Chi*

    lijepo je tako imati nekoga za oslonac u životu...meni je to bila Baka, i da ti pravo velim sjećam se puno manje stvari o njoj i žalosna sam zbog toga....ali znam...dok sam ja živa, i nešto Bakino će nastaviti s nama...pa tako i ti...on je bio tvoj Deda, zašto nebi nasljadila nešto od njega :-)

    avatar

    02.06.2007. (19:53)    -   -   -   -  

  • Suputnica

    iako su tužna sjećanja kad nekog više nema, zapravo si sretnica što si imala dva divna djeda. ja nisam imala prilike uživati u pažnji (i darovanim slatkišima :) svojih predaka pa ti zavidim što uopće imaš takva sjećanja... lijepo je to, unatoč boli zbog gubitka...

    nevezano: dizaj je super. :)

    avatar

    03.06.2007. (00:13)    -   -   -   -  

  • Nessa

    Vidim da si se i ti bacila u redizajniranje!
    Sviđa mi se!

    avatar

    03.06.2007. (07:39)    -   -   -   -  

  • *Mala_Chi*

    nice novi dizajn:-)

    avatar

    03.06.2007. (17:05)    -   -   -   -  

  • dviz

    Meni je dedo iopet jucer reko, odi malo razgoivarat s majkom bozjom, ostavio sam ti i svjecice da odes do kamenitih vrata. moram stvarno :)

    avatar

    04.06.2007. (09:42)    -   -   -   -  

  • LittleMissG

    prekrasan i dirljiv post, podjetio me na jedinog djeda kojeg sam poznavala, maminog tatu ... a i on je umro kad mi je bilo tek 11

    avatar

    04.06.2007. (10:01)    -   -   -   -  

  • Penellope

    Čitala sam par puta ovaj tvoj post, tako me rastužio da sam dvojila hoću li komentirati to ili ne... Možda zato jer nisam imala kontakta s nijednim mojim. S mamine strane je jadan umro kad mi je mami bilo oko 2 godine a on je imao dvadesetak a s očeve strane je umro star ali ga sestra i ja nismo baš previše zanimale pa se nismo viđali. Zato mi malo nedostaje takvih uspomena...što ćeš. U svakom slučaju unatoč svemu se možeš smatrati sretnicom jer si ih doživjela . .zavidim ti:)

    avatar

    04.06.2007. (11:13)    -   -   -   -  

učitavam...