Komentari

whiskybar.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • K.

    F. Pessoa mogao bi ti se svidjeti (odnosno,da budem preciznija, njegovi heteronimi)..

    Tko zna ne stvaram li te dok te sanjam stvarnom/im u nekoj drugoj stvarnosti..?

    avatar

    31.05.2007. (01:19)    -   -   -   -  

  • DerzaFanistori

    Posudi/nabavi si Psychology of consciousness od Roberta Ornsteina (vrlo intrigantno i beskrajno zabavno) i The Mind`s I od D.R Hofstadtera & D.C. Dennetta (zbirka različitih eseja i priča - posebno obrati pozornost na The story of a Brain od Arnolda Zuboffa), obje se vrlo interesantno bave pitanjima koje si ovdje započeo postavljati.

    Inače, osobito mi se svidio pasus "promatran sam, dakle jesam".. :-)... baš me interesira gdje si (ili bi) u svemu tome postavio Heisenberga i Schrodingera. ;-)

    avatar

    31.05.2007. (12:43)    -   -   -   -  

  • whisky bar

    Da, ovo sa Heisenbergom nije loše. Jer rezultat eksperimenta ovisi o eksperimentatoru, odnosno onome tko promatra i tako se definira neki ishod ili čak objekt.

    avatar

    31.05.2007. (13:58)    -   -   -   -  

  • kriomice

    Čini mi se da posezanje za kopenhagenskim tumačenjem postojanja makro-objekata ima mnogo zajedničkih crta s nedopuštenim protezanjem Kantovih kategorija na stvari po sebi... I dok ovo potonje, primjerice, dovodi do antinomija, za ovo je prvo lijep primjer ponudio Schrödinger .. Naime, upravo je on vrlo ironično zamijetio: «Mislim da moram optužiti Bohra – usprkos činjenici da je on jedna od najljubaznijih osoba koju sam ikad upoznao – zbog nepotrebno okrutne namjere da ubije mačku svojim opažanjem.».. Time je, naravno, želio izraziti svoje nezadovoljstvo standardnom int. kvantne mehanike. Moram se donekle složiti s njime. Ono što vrijedi za «umorstvo», vrijedi i za «život» «mačaka», odnosno, stvaranje - promatranjem.. Drugim riječima, kopenhagensko tumačenje «promatran sam - dakle, jesam», dovodi do vrlo čudnih implikacija..

    (Usput, mislim da sam ti na samom početku komentiranja spomenula da me upozoriš kad pretjeram s komentarima ili, na bilo koji način, postanem naporna.. Budući da su mi neke teme izuzetno zanimljive, u tom se oduševljenju, ali i nastojanju «kristaliziranja» vlastitih misli, znam «zaboraviti».. Dakle, molim te, upozori me. U redu???)

    avatar

    31.05.2007. (19:02)    -   -   -   -  

  • whisky bar

    Jasno, teško da se pogledom može nekoga ubiti, ali okolina svakako djeluje na razvoj jastva pojedinca, kao što eksperimentator određuje ishod eksperimenta, tako promatrači naše uloge svojim feedbackom utječu na razvoj i opstanak naše uloge tj. jastva.
    Ali ono "žešća" iplikacija, definiranja objekta, se tiće moje tvrdnje da kada bi imali samo misao ili jastvo u ništavilu ono bi prvo metastaziralo u niz malih jastva koji bi onda spoznajom da su dio ničega u ništavilu naprosto nestali. Stoga eksperimentator (okolina, drugi ljudi) nužno utječu na formiranje i opstanak naše ličnosti.

    (work in progress)

    avatar

    31.05.2007. (19:52)    -   -   -   -  

  • kriomice

    Hmm, postoji više stvari na koje bih se voljela nadovezati, ali krenula bih samo od nekih..

    Zamislimo, dakle, da misleće biće stavimo u ništavilo. Misao opstaje u ničemu i traje, međutim ne prima nikakve povratne informacije sama o sebi i počinje gubiti smisao vlastita postojanja. potvrđivanja samog sebe.

    Čini mi se da se ovakva situacija može dogoditi, i događa se, i uz (nedostatne) povratne informacije. Činim A zbog B, činim B zbog C, činim C zbog…(ne znam) i - dolazim do problema beskonačnog regresa. Dakle, moje je djelovanje besmisleno, a time i moje postojanje. Ono što vrijedi za moj život, vrijedi i za živote svih drugih bića.. Dakle, samo postojanje nema smisla.. Drugim riječima, može se reći da je ništavilo koje spominješ sama ta misao o besmislu koja može biti pogubna po naše jastvo.. I ne mislim pritom na samoubojstvo..

    Što ako se cijelo naše jastvo formira isključivo kroz interakciju s okolinom?

    .. Može mali citat? Ma, znam da može;).. «Tvoji bližnji znaju sve o tebi: znaju tko si i što radiš, i nema te snage na Zemlji koja bi mogla promijeniti njihovu ideju o tebi. Naravno, ovo intimno poznavanje tebe vrijedi i za sve tvoje prijatelje. Svi oni koji te poznaju imaju određenu ideju o tebi koju ti nastavljaš nadopunjavati svojim djelovanjem. Tvoja osobna povijest mora biti obnavljana bez prestanka, prema bližnjima, prijateljima i rođacima o svemu što se radi. Jer svatko te opterećuje svojim mislima i očekivanjima..»

    Tada kada niz malih jastva spozna da su zapravo samo proizašla iz jednog glavnog, koje je također nestvarno glavno jastvo nestaje i roman se prekida.

    A što se ono dešava s joginima u stanju (nirvikalpa) samadhija:)? Može li ova gore citirana rečenica biti potvrda smisla advaita filozofije (filozofije nedualnosti) i, konačno, iluzornosti saguna i malo bolje opravdanosti nirguna bhaktija (posvećenosti personalnom, odnosno impersonalnom/bezoblikom Bogu)?

    avatar

    01.06.2007. (23:46)    -   -   -   -  

  • whisky bar

    Točno, primjetio sam određenu sličnoset sa hinduizmom ili budizmom?, odnosno jednim bogom koji je sve, a mi smo samo djelovi njega te kada to spoznamo dostižemo nirvanu ili se ponovno vraćamo bogu i prestaja naš karmički ciklus.
    Međutim, tekst nisam namjeravao razvijati u tom pravcu, nego više u zapadnjačkom pravcu koji kaže da smo svi mi odvojene individue, ali koje ipak na neki način ovisimo jedni o drugima i ta ovisnost nam garantira stvarno postojanje vanjskog svijeta.

    avatar

    02.06.2007. (11:34)    -   -   -   -  

  • kriomice

    Međutim, tekst nisam namjeravao razvijati u tom pravcu..

    Ma, znam da nisi.. Eto, ja to tako.. Slijedim tijek misli. Možda još štogod i napišem. Više u zapadnjačkom duhu.

    avatar

    02.06.2007. (15:33)    -   -   -   -  

  • kriomice

    Ali ono "žešća" implikacija, definiranja objekta, se tiće moje tvrdnje da kada bi imali samo misao ili jastvo u ništavilu ono bi prvo metastaziralo u niz malih jastva koji bi onda spoznajom da su dio ničega u ništavilu naprosto nestali.

    Ovo je jedan od mogućih scenarija, naravno, ali pitam se bi li to jastvo ikada uistinu nestalo..
    Možda ono ne bi moglo spoznati ništavilo. Recimo, osobe na samrti znaju ponovno «proživjeti» cijeli svoj život u tih nekoliko trenutaka.. Čini se da, tada, za njih posve drugačije protječe vrijeme.. Ono što se nama čini kao djelić sekunde, njima možda traje desetljeća.. (S obzirom na prijašnje postove, znam da si se već zabavljao tom idejom..) Željela sam reći nešto drugo.. Ne moraju oni proživjeti vlastiti život. Može to biti i posve drugačiji život.. Zamisli.. Što ako cijelo ovo vrijeme ležiš negdje (ne daj, bože) tik prije smrti i haluciniraš ovaj tebi poznati život? A pri kraju ovog, nama poznatog života, ponovno neki novi.. I tako beskonačno mnogo puta.. Znam da ti je i ova ideja poznata, ali nanovo sam je se prisjetila.. Kako bi takvo jedno jastvo, koje neprestano halucinira, ikada moglo shvatiti da je samo? Zar mu i za to ne bi trebala o njemu neovisna druga jastva?

    avatar

    05.06.2007. (21:27)    -   -   -   -  

  • whisky bar

    Slično nešto je TU ili duža verzija TU
    Međutim ono što sam ja želio reći u ovom tekstu jest da je takvo što nemoguće iz razloga što je uprevo okolina, vanjski svijet i živa bića to tšo omogućava našem jastvu daljni razvoj.
    Drugim riječima, da je naše jastvo samo ono nebi dobivalo povratne informacije i neki prostor u kojemu bi trajalo, već bi se pogubilo unutar samog sebe i na kraju raspršilo.
    Ipak, jasno, ako poput hindu boga stvara sam za sebe razne pozornice, možda i opstane, ali ima li ljudsko jastvo moć tog božijeg jastva?

    avatar

    05.06.2007. (23:52)    -   -   -   -  

  • kriomice

    Drugim riječima, da je naše jastvo samo ono ne bi dobivalo povratne informacije i neki prostor u kojemu bi trajalo, već bi se pogubilo unutar samog sebe i na kraju raspršilo.

    Ma, gledaj, meni je posve jasno što zapravo tvrdiš; ta tvrdnja djeluje i više no plauzibilno..
    Ipak, ne mogu se oteti dojmu, ako su nam za razvoj jastva (odnosno, spoznaju onoga što jesmo) potrebna druga, o našem umu, neovisna jastva (ili, općenitije, bića), nisu li nam jednako tako za spoznaju onoga što nismo, također potrebna ta ista neovisna bića (ili, općenitije, povratne informacije)? Odnosno, na koju bi foru uopće mogli shvatiti da «brodimo» negdje u ništavilu, ako sve što imamo jesu naše halucinacije; naši mnogobrojni (ne) ponavljajući životi?

    Ipak, jasno, ako poput hindu boga stvara sam za sebe razne pozornice, možda i opstane, ali ima li ljudsko jastvo moć tog božijeg jastva?

    Pa, ne mogu ti reći iz prve ruke je li to uistinu tako, ali ne tvrde li neki da je atman istovjetan brahmanu? Ne tvrde li Tibetanci «tat tvam asi» (to si ti?) Nisi li ti prije koji mjesec objašnjavao u komentaru što je božja «lila» (igra)?

    -Žao mi je što ove posljednje opaske nisu više u zapadnjačkom duhu:) -

    avatar

    06.06.2007. (14:43)    -   -   -   -  

  • whisky bar

    Mislio sam moć stvaranja. Jeli mi smo supstantivo jednaki bogu jer smo njegov dio, ali nemamo svu tu njegovu moć, pa zamislima Bog naglo umre i sve što ostan4e je tvoje jastvo u ništavilu?
    Ima li tvoje jastvo moć kreirati cijeli svijet?

    Da li u situaciji kada je suočeno s ništavilom ljudsko jastvo preuzima kroz dio božije supstancije cijelu moć, kao neka vrsta Platonovog podsjećanja (sve znam samo se trebamo podsjetiti) tako i u ovom slučaju posjedujem svaku božju moć u svojoj esenciji, samo mi je okolnosti trebaju (ili meditacija?) trebaju razviti?

    avatar

    06.06.2007. (18:02)    -   -   -   -  

  • kriomice

    Jeli mi smo supstantivno jednaki bogu jer smo njegov dio, ali nemamo svu tu njegovu moć, pa zamislimo Bog naglo umre i sve što ostane je tvoje jastvo u ništavilu?...

    Moram priznati da si malo neuobičajeno oblikovao pitanje, pa mi je trebalo neko vrijeme da shvatim na što zapravo ciljaš.. Mislim, ako sam uopće shvatila.. Pitaš me da li imamo tu «moć» kreiranja svijeta/svjetova (ili, ako hoćeš, univerzuma) zato što smo dio Boga? Odnosno, ako je potvrdan odgovor, što se dešava u slučaju nestanka tog Boga, a ostanka nas samih u ništavilu? Da li i dalje imamo tu njegovu moć (i ako imamo, na koji način), iako je izvor te moći nestao? Da li je to tvoje pitanje?

    avatar

    06.06.2007. (20:02)    -   -   -   -  

  • whisky bar

    U načelu da.

    avatar

    06.06.2007. (22:40)    -   -   -   -  

  • kriomice

    ..pa zamislimo Bog naglo umre i sve što ostane je tvoje jastvo u ništavilu..

    Iskreno, nalazim problem već u tako postavljenoj situaciji.. Čini se da ona izranja iz nedovoljno preciznog razlikovanja dvaita (dualizam) i advaita (monizam) filozofije. Ako hoćeš, mogu se na to vratiti kasnije (naravno, napiši želiš li).. No moram se osvrnuti na prethodno. Moja su pitanja bila sljedeća.. «Kako bi takvo jedno jastvo, koje neprestano halucinira, ikada moglo shvatiti da je samo? Zar mu i za to ne bi trebala o njemu neovisna druga jastva? Na koju bi foru uopće moglo shvatiti da «brodi» negdje u ništavilu, ako sve što imam jesu njegove halucinacije; njegovi mnogobrojni (ne) ponavljajući životi?»
    Naime, čini mi se da polazimo od djelomično različitih razmišljanja.. Dok ti tvrdiš da bi se takvo jedno jastvo u ništavilu (bez ikakvih povratnih informacija) jednostavno pogubilo u sebi i, u konačnici, nestalo, ja pak tvrdim da iako bi se izgubilo u sebi samome, ne bi nestalo, već bi nastavilo halucinirati nebrojeno mnogo života.. Ne bi moglo nestati, jer ne bi ni uspjelo shvatiti tko je ono zapravo i gdje se nalazi. A ništa od toga ne bi shvatilo upravo iz razloga nedostatka pravih povratnih informacija. Drugim riječima, vječno bi bilo zarobljeno u vlastitim snagama stvorenoj iluziji ili, kako ti veliš, vječno bi ga prekrivao veo maye. Ima li ti to ikakvog smisla? U tom kontekstu, kao nekakvu analogiju, spomenuh atman - Brahman, s tom razlikom što atman u konačnici shvati da je Brahman, odnosno shvati da nikada i nije bio odvojen od ostalih jastva, odnosno shvati da je samo, poput svih ostalih, nečiji (Brahmanov) san..

    (Usput, možda ovo tvoje djelomično različito razmišljanje i jest dobar opis nirvane buddhizma. Podsjećam, oni i nemaju koncept atmana, već anatmana (ne-jastva).)

    avatar

    07.06.2007. (20:58)    -   -   -   -  

  • ...

    Reci čovjeku da u svemiru ima preko 300 milijardi zvijezda i vjerovat će ti, a reci mu da je klupa do njega svježe obojana morati će je dotaknuti prstom da se uvjeri...

    avatar

    12.02.2009. (13:41)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...